 |
|||
sto se tice pospremanja, tu nam super ide. drian obozava pospremanje, da se meni da cijele dane usisavat, prat pod, brisat prasinu, prat ves, mijenjat posteljinu on bi bio presretan. al kad se meni ne da
pa se cijelo vrijeme moramo igrati, sto mi je ok, al kakva je to igra kad on meni stalno govori reci to, napravi to, ne, ne to REKLA SAM!!!
kod mene je pospremanje isto sf. to rjesavam tako da se trudim da imam sto manje za pospremati--kad radim u kuhinji, ostavljam ju cistom, onda samo slazem prljavo sude u sudoper, iz sudopera dio u masinu a dio ja operem. kupaona isto, ne mogu usisavati uopce jer se oboje uzasavaju usisavaca, a kad oni zaspu mi je glupo--bojim se da ih probudim, ili da necu cuti kad se k. probudi pa ce pasti s kreveta.
ves perem kad oni zaspu jer se f. boji i vesmasine
odlucila sam da potjeram na koji dan md-a (dok je jos ovdje) van s njima na cjelodnevni da ja napravim reda u ormarima, rijesim se viskova itd, i onda kad sve slozim da mi dolazi cistilica jednom u 2 tjedna sve ocistiti.
sit gladnom...mama courage prvotno napisa
posljednja rečenica puno govori, posebice ove tri točkice.
ovakvo diijete ce prije crknut nego sto ces ga instant "ukalupit".
recimo, tantrum koji se ne hendla na djetetu odgovarajuc nacin (a nkom izvana djeluje ko treci svjetski) rezultira stotinama novih i do kraja dana totalnu histeriju svih prisutnih.
al stvarno je lakse nakon sto krenu, pa nakon sto progovore, pa nakon treceg rodendana...i ne pricam o standardnim fazama, vec o stvarima koje se nadovezuju NA za dob uobicajene faze.
i mi smo se nadali.:shock:
mi smo jos u 0+ znaci kad prijedjemo u 1 gotova je zabava?? :shock:
mi smo se bas nekako nadali da ce bit bolje jer ce gledat naprijed... uff
Novi se skoro uopste nije vozio u kolicima (nekoliko puta u prva 3 meseca), a Izi se vozio 3-4 puta dok nije napunio jedan mesec.
Obojica su se okretala pre napunjenih 3 meseca, Izi mi ima 4 meseca i krece se gmizuci po krevetu...
Novija sam dojila u AS, a sa Izijem ne smemo nigde da idemo jer ne zna da place, pa guta vazduh kad place, a place u AS.
Sad imam neki fazon da ga smirim u AS, dugo smisljano i jednom isprobano, radilo je, pa videcemo.
I da, gledam kako se vaspitaci (divni mladi ljudi u privatnom vrticu) mentalno "hrvu" s Novijem, sta ima pada na pamet i kako ga lepo kapiraju i prihvataju, to mi daje nadu da ce jos neko uspeti do kraja da iskomunicira s njim.
Ne mogu jos uvek da zamislim da ide u "pravi vrtic", sa vaspitacima, gomilom dece, bez individualnog pristupa.
Mislili smo probati s 3 godine, ali smo odgodili do 4, a sad nam se cini da cemo mozda da probamo i bez toga.
umjesto da se hvališ mogla bi podijeliti taj fazon i s nama ostalima 8) Svaka ideja dobrodošla.
ti imaš 2 takva djeteta
Ma nisam opisala zato sto mislim da je bas za njega specificno. Uhvatim ga za obe rukice, i pevam nesto duboko iz grla sto ga i inace umiruje, hvatam mu svaki cim i prema tome podesavam pevanje. Ma komedija teskaumjesto da se hvališ mogla bi podijeliti taj fazon i s nama ostalima 8) Svaka ideja dobrodošla.
ti imaš 2 takva djeteta
Njega inace smiruje da mi vidi lice, da mu drzim rukice i da mu to pevam, pa sam samo iskombinovala sve to.
Btw, danas smo uspeli nekako da ga uspavamo tako sto ga je MM nosio a ja ga dojila
kod doriana je specificno to da nema napretka u usvajanju rutine, u smislu da cim se na nesto novo navikne, to vise ne pali.
mm ga je jedno vrijeme uspavljivao, za 5 minuta bi mu zaspao, a sad vise nema sanse. ko da mu treba vremena da skuzi da smo ga preveslali i pocne se buniti
al evo, ja sam sad super s njim. imamo foru da ga nagovorimo na nesto tako da mu govorimo da to ne smije
onda on bas hoce
ili na primjer danas ga mm draga, a on njemu: ja ne volim dragati.mm mu kaze: imas na to pravo, a dorian: ne, nemam na to pravo
a najdrazi odgovor na moje necu mu je: ma hoces ti to
Hehe, a kad Novi kaze "Ja nisam takvo dete".
evo i mene, majke isto jednog zahtjevnog djeteta, ali opet malo drugačije zahtjevnog ili bolje rečeno, djeteta koje se ne uklapa u gore opisani profil.
moja curka nikad nije bila plačljivo dijete niti je imala stalnu potrebu za mojim "nosanjem". njezin (a i naš) "problem" je bio (i ostao) taj što je fizički neumorna, oduvijek, i maltene nas forsira na stalnu akciju. ako mi već padamo sa nogu ona akciju sama stvori. bolje reći kuršlus.
penje se po regalu, ormaru, na stolove i stolice, provodi svoju volju u igri sa djecom (tuče se :/ ), kad nešto želi ne posustaje dok ne dobije iako joj sto puta kažemo NE..navinuta je sto na sat.
a da ne spominjem kako nikad!! nije umorna. nebi vjerovali ali kao novorođenče nije spavala više od 4 sata dnevno, a sada sa 2,5 god od jutra do mraka skače a navečer nikako u krevet.
ona je za razliku od gore opisanog previše samostalna i sve želi sama, i baš zato moram je non stop držati na oku. sve joj je interesntno i sve želi vidjeti, opipati, okusiti..ako joj branim svađa se do iznemoglosti i treba joj sto puta objašnjavati al za minutu opet kreće u "akciju".
kad izađemo van iz stana bježi na sve strane ne osvrćući se na mene i muža. strašno je "otvorena" pri upoznavanju sa novim ljudima i tu joj isto ne trebam.
eto..to je moje "zahtjevno dijete"!
gore opisani primjer mene prvenstveno podsjeća na nedostatak sigurnosti u male dječice i mislim da u tom smjeru treba raditi. znači biti im na usluzi (uz njih) jer naprasnim odvajanjem postigao bi se samo konta efekt. jer ipak oni ne plaču tako bezveze. očito se boje kad roditelji nisu uz njih i treba lagano raditi na njihovom samopouzdanju i postepeno ih usmjeravati ka samostalnosti.
pa naravno, ne placu oni ko bebe bezveze, znaju oni dobro sto im treba i ne odustaju. mislim da vecini beba to treba, fizicki kontakt i blizina roditelja, samo ne pokazuju to sva djeca, a ako i pokazu neke je lako zamantati. pa ne postoji bezveze teorija da se djecu ostavlja da placu, jer neka ce time odustati od svojih potreba. ili da ih se ne navikava na ruke, na svoju blizinu, jer je cinjenica da to djetetu pase, ali ne radi se samo o ugodi, nego i o potrebi. u tom je caka. ne u strahu ili nedostatku samopouzdanja.
o tome mozemo govoriti kod starije djece, od nekih godinu dana nadalje. do godine dana bebe vecinom izrazavaju potrebe, manje zelje.
moje dijete je ko beba bio apslutni priljepak, al cim je postao pokretan s nekih 6, 7 mjeseci to se potpuno promijenilo. a sve one bebe koje su 'samostalno' lezale cjele dane se nisu odvajale od mama.
sad mu se zahtjevnost odnosi na neke druge stvari. ne na skrivanje iza moje suknje
imam i ja jednu takvu bebu...
iskreno, ni ja nisam vjerovala da takva djeca postoje :/ a na kraj pameti mi nije bilo da bi moje moglo biti takvo, osobito jer mi je sinek bio totalna suprotnost...
i malo me utješila činjenica da nisam jedina koja sve kaj može radi s djetetom na rukama. a opet po drugoj strani, malo me šokirala činjenica da to može još dugo trajati... nekak sam do sad sebe uvjeravala da će to proći kad počne npr otkrivati svijet oko sebe, ili puzati...
ima tek 2 mjeseca i non-stop je na rukama. danju spava isključivo na rukama... i sve je super ak je na rukama... voli biti još jedino na stolu za prematanje - a i to ne duže od desetak minuta.
sretna sam kaj moja hoće u kolica - ali, naravno, samo po vani. nema teorije da je u kući vozim u kolicima...
o pospremanju ni kod mene nema govora kad sam sama s njom... i ja čekam da mm dođe doma pa da nekaj napravim... mada u zadnje vrijeme, kad dođe doma, odma mu uvalim malu u ruke i zbrišem iz kuće jer ne mogu više taj njezin "tempo" izdržati... ma kakvo pospremanje, onda je odmor, mozak na pašu... moram reći na kaj mi kuća liči???
najveći bed mi je u biti to kaj se ne stignem toliko posvetiti svojem drugom djetetu tj igram se s njim s jedom rukom, udaljena stalno od njega par koraka jer madam na rukama voli muving
čitala searsa, i slažem se sa svim tim točkama AP, dakle, ajmo reći da sam nekakva AP mama, ali brate mili, to je tak teško postalo... ili mi je sad to neka faza???
moj high need baby je ispao autistican
ne znam da li zbog AP ili bogom dano, ali je usprkos autizmu izrazito komunikativan
slusajte instinkte i pratite djecu, nas je slusanje ideja tipa "to je samo faza" i slicno dovelo do toga da smo cekali sa odlaskom po strucnu pomoc
ako ste dobro povezani skuzit cete djetetove interese i otvorite se na razlicite interese takve djece. ako ih pogurate u to sto im lezi, sa istim zarom sa kojim rade sve to sto rade ko mali radit ce i kasnije u zivotu
u supotnom ih mozete slomiti i ubiti duh ukoliko ih non stop zaustavljate jer okolina i familija to preporucaju
moj je sa 4 i pol vec mahnito igrao PS3, a nije bio u stanju sam obuti carape
sa 2 nije pricao ali je bio ocaran svemirom i planetama, jedine knjige koje je trazio su bile knjige o svemiru (to je prisutno i danas kad je skoro 5 god)
ocaran je masinama, tehnikom i ako nesto crta, crta strojeve i razlicita transportna sredstva a u ludilu ne bi crtao ljude
ocaran je matematikom i brojevima, odbija pisati i citati
stray_cat, sto nisi ti rekla da tvoje dijete ima ADHD? :?
[quote="Bipsić"]sretna sam kaj moja hoće u kolica - ali, naravno, samo po vani. nema teorije da je u kući vozim u kolicima... /quote]
pišeš da ti je mala stalno po rukama, i moja je bila tada. dok nije propuzala (što se dogodilo jako brzo, hvala bogu). 8) Jesi možda razmislila (ili možda već koristiš) o marami, slingu... Barem će ti ruke biti slobodne pa ćeš se moći igrati s drugim djetetom. kad pogledam slike od prvih par mjeseci svaka druga slika ona u slingu, npr. mm kuha ručak ona iz slinga promatra, mm čita novine, ona s njim, mm gura kolica (prazna) a ona u slingu...
Mislim, nosala sam je i ja ali me nije imao tko slikati
jesam draga, i razmislila i kupila, ali tu je sve stalo
iskreno, nebrem nikak skužiti to stavljanje bebe u sling i onda si ga zategnuti.. ko da imam dvije lijeve... čak mi ni svi oni silni video isječci nisu nikaj pomogli
al sam si zadala da ću ovaj tjedan to usavršiti... neš ti nauke
ne bas, vec nekih godinu i pol svima objasnjavam sto je autizam
cinjenica je da se hrpa reakcija kod ASD i ADHD izazivaju neodgovarajucom prehranom, zbog toga sam milion puta davala roditeljima sa ADHD djecom tip kaj se sve moze napraviti
(pricam o posebnim dijetama tipa GFCF ili SCD)
ovako isto i kod mene, samo sto ja namjerno perem navecer ves zbog jeftinije strujekod mene je pospremanje isto sf. to rjesavam tako da se trudim da imam sto manje za pospremati--kad radim u kuhinji, ostavljam ju cistom, onda samo slazem prljavo sude u sudoper, iz sudopera dio u masinu a dio ja operem. kupaona isto, ne mogu usisavati uopce jer se oboje uzasavaju usisavaca, a kad oni zaspu mi je glupo--bojim se da ih probudim, ili da necu cuti kad se k. probudi pa ce pasti s kreveta.
ves perem kad oni zaspu jer se f. boji i vesmasine...
najvise me smeta pod pun prasine, bespomocno piljim u naslage prasine po kutovima sobe...
Ne znam je li prerano zaključiti da mi dijete spada u ovu kategoriju ali moja curica ima tek mjesec dana i potpuno odgovara ovom profilu :shock:
Isto i kod mene, neki dan mi je gotovo samozadovoljno rekla... "sve se vraća, sve se plaća"
dan!
evo da se i mi pridružimo.
imam 2 djece, kćer od 10 god koja je vječito bila dobro dijete, kamo je dtaviš tu je nađeš.
imam sina od 18 mj i on je totalna suprotnost od nje ali ona krajnja.
da je teško i naporno je, ali kao što su neke cure rekle takva djeca puno daju i to je istina.
od njega dobijem puno više u osječajnom, znatiželjnom i duhovnom smislu nego što sam od male.
nam askoro od početka dan započinje u 6,30 ujutro, nema veze koji je dan u tjednu, završava oko 20,00.
do 10 mj do kada nije prohodao, dnevnih spavanja nije bilo, samo budnost, znatiželja, aktivnost i ugođavanje želja, prohtjeva... nazovimo to tako.
od kada je prohodao spava jednom na dan oko 2 sata.
nema mira, sve ga zanima, u guzici mu je propeler, kuća u rasulu, ručak skoro i ne stignem skuhati a kamoli išta drugo.
nema stajanja. kada nešto želi uporan je u tome da to i dobije tj. vidi, stišće ili što god već.
sam se ne igra, možda 15 min niti toliko.
ujutro kada otvori oći odmah je na nogama, odmah skaće s kreveta, spava s nama, ako se pomaknem milimetar miće se i on.
neopisivo vezan uz mene, ako idem pišati ide i on. radoznal. noću budan spava, priča, povlači sve, lupa, baca se vrti se i mazi.
nisam se pošteno naspavala od kada se rodio.
kao malome kolica, klokanica sve nam je to bilo bespotrebno, nigdje mira.
živ je sve što zamisli to se treba i napraviti, u pogonu smo od jutra do mraka.
ali isto tako nažalost jedinio ja znam s njim.
kada se mm razljuti i kaže mu ne ili ne može, ovaj se počne derati, plače uvrijeđeno i povrijeđeno, ali činjenica je da mm ne zna s njim kako.
jer stvar je sljedeća, ja ako kažem ne, spustim se na njegovu razinu ( po visini mislim ) da me gleda u oći i pokušam mu objasniti zašto je to ne i zašto se nešto ne može ili ne smije i posluša me, posluša bez i jednog prigovora, kaže dobro, ali nekog drugog nema šanse.
e sada večina u mojoj okolini ga smatra maminim sinom ( a nego čiji je ) razmaženkom itd.... pa čak i mm, ali ja kod njega smatram da je ljubomoran što je ovaj i sam priznao da je.
ja ga smatram, aktivnim, znatiželjnim i neumornim djetetom koje je dosta vezano za svoju mamu.
čitajući vaše postove, naravno da sam i svog sina prepoznala u svim navedenim parametrima. sada će skoro 15 mjeseci, ja trudna 7 mjeseci, ali me posao spašava. Lovro je s 13 mjeseci krenuo u jaslice i moram priznati da je od tad sve bolje (naravno da je nošenje, stalno igranje, hvatanje za koljena kad ne sjedim s njim na podu, urlikanje kad nešto nije po njegovom...još uvijek aktualno ali u puno manjoj mjeri - jer ne provodimo zajedno 24h dnevno).
tete u vrtiću su bile šokirane (u poz. smislu) koliko je to dijete dobro, kako već tako mali zna što hoće a što neće, kako ne prati niti jedno njihovo pravilo...primjer: objašnjava teta za vrijeme adaptacije-znate tata (jer ga je MM vodio na adaptaciju), kada dođete po njega, nemojte se čuditi ako počne plakati.dolazi MM po njega slučajno u vrijeme ručka, Lovro ga vidi na vratima, nasmije mu se, ali se ne diže od stola dok ne pojede sve što mu daju (i više, mali je žgoljo, ali proždrljivko
savjet mamama: ako možete, i kad je dijete mlađe, maknite se od njega bar na pola sata dnevno, to će vama (a samim time i djetetu) puno značiti. ja se od svoga nisam odvajala cijelu prvu godinu života (i na wc je išao sa mnom, ozbiljno), naučio me šaltati kak god hoće, ali sada, kako je krenuo u jaslice, polako se stvari poboljšavaju.
samo se nadam da ću s drugim djetetom malo racionalnije razmišljati, a i svi mi kažu da ako ti je jedno dijete zahtjevno, drugo će biti milina - bumo vidli
ja još čekam tu milinu od djetetaa i svi mi kažu da ako ti je jedno dijete zahtjevno, drugo će biti milina - bumo vidli
nadam se da nećeš dugo čekati
iako, i MM i ja smo bili zahtjevna djeca, tako da uopće ne znam zašto se nadam da će mi ovo drugo dijete biti super mirno. ali, nada umire posljednja...
kako za sad stvari stoje, možda nisam ni svjesna koliko ću kratko čekat
meni su ova moja super zahtjevna djeca divna, ali ja bi stavrno htjela barem jednom htjela da prođe pet minuta na miru. jer umara, brate mili, taj njihov tempo i nekad mi se čini da ne mogu više...
ajde, lijepo, pa i djeca su ti već velika, ne bi bilo naodmet sad još jednu malu štrucu doma imati
a znam kako ti je, moj dragi mali vražićak je predivan, kad me ujutro (između 5 i 5:30) probudi sa skakanjem po krevetu i osmjehom od uha do uha, pa kako mu se ne bi nasmijala, bez obzira koliko umorna bila.
a sve one nepodopštine koje samo njima padnu na pamet...
sva sreća, pa ja svaki dan imam bar predvečer malo mira, kada ga MM okupa i stavi spavati (jer kako sam trudna, a beba se rita puuuno, Lovro ne može zaspati od tog ritanja, a mora ga se zagrliti - pa to odrađuje tata).
ma, sve mi mame "zahtjevne" djece, zapravo moramo bit zahvalne što imamo zahtjevnu djecu. jer i to je bolje nego imati dijete s nekom poteškoćom ili poremećajem. jer se s takvim djetetom moraš baviti još i više (koliko god to nemoguće zvučalo), ali na drugi način koji je puno naporniji nego 24/7 igranje i monitoring malog divljaka
L&L,
moram jos dodati da ljudi koji nemaju poja sto je high need baby obozavaju se razbacivati idejama o rutini i rasporedu jer je kod njihove high need djece to proslo jer su one bile upornije od djece
to kog high need djece ne prolazi, to jednostavno ne dopire do njih
kod njih je jedino sto se moze predviditi da ce vam svaki dan biti nepredvidiv
MOje dijete je ovakvo u svakom najmanjem djeliću!!!! S tim šta smo ipak određenim ritam uspjeli uhvatiti
Po mom mišljenju i trostrukom iskustvu svako je dijete "high need". Samo je razlika u mami i tati kako će se postaviti. Jednostavno se mora napraviti život u obitelji kakav odgovara svim članovima. Ne može se godinama biti u "frci". Ne znam tko to može izdržati.
Svako dijete zahtijeva drugačiji pristup, ali roditelj mora što prije otkriti kako treba baš s tim djetetom. Roditelj je pametniji i veći, roditelj ima iskustvo i mora znati gdje su granice djetetove vlasti nad njim. Uz veliku ljubav i ni malo kazni.
Ne mogu zamisliti kako vam je dok čitam ove postove.
Ja sam naprosto uživala sa svakim djetetom i sa svima. Naravno da su djeca zahtjevna. Naravno da ih treba nosati. Naravno da ih treba učiti, i gledati non-stop, i prilagoditi život da ti mali ljudi dobiju najviše što vi možete i što im treba.
Ali, sve to treba biti sreća. Godinu dana se vole stalno nosati- pa nosajmo, raditi s jednom rukom je "piece of cake". Vole da im se čita-divno, što više im čitam i pokazujem, to prije će naučiti više stvari. Ovaj tjedan žele jesti samo kruh i sir- pa nek jedu, imaju vremena cijeli život da jedu svašta. Hoće vidjeti ovu vazu- pa pokažimo im i objasnimo što je to i da je mami lijepo kad je vaza na stolu. Ne žele spavati po danu- pa neka ne spavaju, odmorite se čitajući u krevetu.
Hoće se penjati na ormarić - e to ne može, ali ako odlučite da ne može, mora uvijek biti ne može, ali ne sada ću popustiti, a drugi put neću. To kod malih pametnica ne prolazi. Isto je bilo i s pelenama, kupanjem, pranjem ruku. Presvlačenje i pranje je nešto što se mora i nema pregovora. Ali tako mora biti prije nego se sjete pobuniti, tako da to uzimaju zdravo za gotovo.
Ja sam, po mišljenju moje rodbine i prijatelja jako popustljiva, ali nikad nisam doživjela da se bacaju po podu ni urlaju, nisam morala stavljati zaštite na ormariće, nisu se penjali po stubama iako su u stanu. Jednostavno meni nikad nije teško napraviti što im treba, kad im treba i nesebično dijelim cijelo svoje vrijeme, i apsolutno su mi na prvom mjestu. A možda je i to što smo u kući s dvorištem i što ih je troje ( ali s velikom dobnom razlikom) meni sve olakšalo?
Vjerojatno je dio priče upravo u tome da je lakše kad je cijeli život, uključujući i kuću i dvorište
Koliko vidim među djecom s visokim potrebama mogla bi se izdvojiti dva tipa, oni kojima stvarno ne možeš ništa "dokazati" i zadovoljiti ih i oni kojima sve to možeš, ali uz puno truda. Moje dijete je u ovoj drugoj skupini, ona je oduvijek tražila nešta, malo spavala, dugo nije imala ritam spavanja i hranjenja, nije htjela piti skoro do godinu dana, a ni sad baš ne pije puno, jelo joj nije uopće važno u životu itd. ali je isto tako i iznimno veselo dijete koje jako puno "daje" a sad već i u doslovnom smislu riječi. Ne poričem da mi je često znalo biti jako teško i da nisam znala šta i bi i kako, ali stvarno ju ne bi mijenjala ni za kakvo drugo nezahtjevno dijete, jer ovakva je savršena i fantastična, jako inteligentna, pa čak i duhovita.Uostalom i ja sama imam visoke zahtjeve, pa zašto ne bi i ona. hehe
To ja zovem stav. To je mama koja ne smatra da je dijete zahtjevno, nego baš takvo kakvo treba biti.
nela08 potpuno se slažem sa tvojim stavom.
Nije mi uvijek bilo lako i trebalo mi je vremena i prakse (hehe) da dođem do toga, ali vjerujem da bi mi bilo i teže s djetetom koje je po karakteru različito od mene, a to bi bilo neko sasvim mirno dijete, možda ne fizički teže, ali sigurno bi teže s takvim djetetom našla "zajednički jezik", tako da svoju savršenu zahtjevnu pahulju doslovno obožavam!
Nego, da ja vas upitam kako i kad je Dr.Sears sa ženom uspio napraviti toliku djecu?
Pa ja gledam svog malog, spava između MM i mene, budi se svakih pola sata...kad je bio sasvim mali smo par puta išli u akciju, al´sad nam ne pada na pamet, znam se često našaliti kako nam je mali savršena kontracepcija...i kad bi htjeli, nikad ne znaš kad će se probuditi, pa onda trčanje iz druge sobe, kuhinje i sl. mi se ne čini posebno sexy, briga da ne padne sa našeg kreveta, a krevet je definitivno samo njegov teritorij...
A nakon ispunjenog dana sa njim smo oboje ionako totalno iscrpljeni, pa nam i nije baš do neke akcije...
u svakom slučaju, svaka čast dr.Searsu, bogme sam impresionirana...hihi
ja bih rekla da je to do roditelja. ja sam ovaj drugi roditelj, koji je imao znanja, kreativnosti, strpljenja da to sve izdrzi i nade nacina da odgovori na potrebe djeteta. nekima to ne uspije. a neki i od najnezahtjevnijeg djeteta naprave cirkus. razliciti smo. u tome svemu sam puno naucila, i o sebi i o djetetu. al bas nisam toliko zaboravljiva ili mazohisticna da kazem da sam uvijek samo uzivala u konstantnim plakanjima, nosanjima, uspavljivanjima satima, protestima kod oblacenja, presvlacenja pelena, budenjima, djetetu koje ni sekunde nije na miru. sjecam se da kad su mi govorili kako imam lijepo dijete, ja sam se cudila, jer do negdje 6 mjeseci je on ili bio na cici, ili spavao (po mogucnosti pored cice) ili je bio nosen. ne sjecam se da je ikada onako mirno sjedio ili lezao pa da ja njega gledam i proucavam kak je sladak, jer bi tada izdrzao ravno 3 sekunde prije nego bi poceo s kiselom facom, ili urlanjem.
i naravno da osjecam posljedice, zaradila sam lijepi gastritis, jednom cak i na hitnoj zavrsila
sve je to divno i krasno, biti pozitivan, ne kukati bla, bla. al cinjenica je da je danas tesko sa zahtjevnim djetetom, jer zene su vecinom same na porodiljnom, muzevi puno rade, rodbine nema, a ako i ima puna je zastarjelih stavova pa na kraju vise se izmucis njima objasnjavati po stoti put da ne zelis djetetu davati caja ili vode prvih 6 mjeseci, da nije dobro posjedat djecu, vodat za ruke, stavljat u hodalicu, ostavljat da place, jer kak si blesava da si neces olaksat, i onda od njih ocekivati neku pomoc... i onda ako se jos ne mozes malo olaksat i izmijenit iskustva s ljudima koji slicno prozivljavaju, a da ti netko ne metne na nos kako je ona super mama koja ima super djecu, onda kvragu i sve
Moje iskustvo iz najbliže okoline govori da stav roditelja prema djetetu zahtjevnom ili nezahtjevnom ima jako veliku ulogu. Dvije susjede koje imaju djecu E dobi pa smo se dosta družile su uglavnom meni davale savjete koje sam ja nekad prihvaćala, nekad ne, puno diskutirala o tim savjetima jer su mi se jako često odudarali o mog načina ponašanja i onog kako sam ja osjećala da bi se trebala ponašati kao majka, ali sam ih slušala jer uz ovaj forum to su dvije žene/majke, svaka po dvoje djece pa sam smatrala da znaju šta pričaju.
Uglavnom, prva ima potpuno nezahtjevno dijete koje gdje staviš tu je, nikad se curica na ništa nije bunila, a ne buni se ni sada, a druga ima reći ću zahtjevno dijete (možda malo lakše od moje E, ali tu negdje) prema kojem se odnosi prema nekim svojim pravilima u koja pokušava ukalupiti dijete svim silama i drži se svojih principa bez obzira na to šta joj ne uspjeva - curica sad ima 20 mjeseci.
U svakom slučaju ono što je mene u praksi često mučilo su bile, npr. najjednostavnije šetnje s kolicima, jednoj beba leži, šuti i ni mrdac, a drugoj se plače skoro cijelo vrijeme, ali one fino šetaju, pričaju i baš i briga. Moja E se uglavnom nije htjela dugo voziti, pa bi ju ja izvadila i nosila u slingu, na što su sijevali savjeti kako griješim, strašno, da sam si sam akriva šta joj odmah popuštam , da je plač manipulacija djece.....i tak to šta babe i inače govore, ali ipak kao mladoj i neiskusnoj mami ne mog reći da me često nije bacalo u nedoumicu. Zato, kažem sto puta, hvala Bogu na ovom forumu koji me je podržavao u onom kako i ja osjećam da je ispravno.
Djeca su nam u mjesec dana razlike, a sada ovo nezahtjevno dijete, koje nit je tražilo, nit je dobivalo pažnju, stvarno ne zna skoro ništa i često mi dođe tako žao jer je stvarno krasna djevojčica, lijepa i pametna u pitanju, a ovo zahtjevno plače non stop, ništa, ali baš skoro ništa joj se ne može objasniti, dok se mama i dalje drži svojih principa. S druge strane moja E, zna stvarno svašta i puno više od uobičajnog za svoju dob, tako da sam sigurna u to da trebamo samo prihvati dijete onakvo kakvo je i dati najviše i najbolje šta znamo.
Jedva čekam da nabavim Searsa jer me stvarno jako zanima ova tema.
Slažem se s tobom i baš sam to i ja napisala, jako je puno tu do roditelja. Ja mislim da bi ja kao zahtjevna (evo i samu sebe sam etiketirala i službeno) uspjela i od nezahtjevnog djeteta napraviti čudo, jer ne znam stvarno šta bi s bebeom koja samo leži, spava, jede, sigurno bi ju nosala ili nudila razne poticaje.....tu bi vjerovatno bila moja greška, ali znam da bi se tako ponašala.
Naravno da nećeš zaboraviti svu muku koju si prošla, neću ni ja, čim malo naraste, nabacivat ću joj na nos: mala, ja sam te dojila sto godina, nanašal po cijele dane i padala s nogu.....
Šta se okoline tiče - i moja je takva, svaka pomoć eventualno ponuđene nije bila u skladu s onm kako smo MM i ja željeli i zato smo u svemu bili sami, a najviše ja naravno jer je on jako puno na poslu, ali ne mogu reći da me nisu znali zaboljeti komentari o naprednosti ove ili one bebe u hodalici sa 6 mjeseci......ili njihove super mame koja z ato vrijeme mirno pije kavu.....ma jooojjj!!!!
da se prihvati dijete onakvo kakovo je treba znati da to kakvo je dijete nije obavezno nesto lose, neka nasa greska. da nije stvar u tome da je dijete razmazeno, da manipulira i slicno, sto su najcesci komentari. u principu je to uvjetovano razvojem ljudske vrste, to je komparativna prednost jer dijete koje samo mirno lezi i ne podsjeca roditelje na svoju prisutnost ima velike sanse da bude zanemareno, pa cak i ostavljeno kad dode do frke.
nela08,
Ne uspijevamo
I ja sam to već pitala. Dobro, može u dnevnom, ali jedno uho stalno naćuljeno. Ili ( i to sam već pisala) u autuNego, da ja vas upitam kako i kad je Dr.Sears sa ženom uspio napraviti toliku djecu?
u svakom slučaju, svaka čast dr.Searsu, bogme sam impresionirana...hihi
E da, upravo to je mene dugo smetalo, i sa strane negativnih komentra na dijte i naš način odgoja, ali i stvarno sam se znala pitati, pa da li sam uopće u pravu, možda nisam kad većina ljudi misli da treba drugačije, ali sam u sebi uglavnom osjećala da radimo dobro i najbolje za naše dijte i nejne potrebe. Sad stvarno mogu reći, da se sve moje sumlje nestaju i puno sam sigurnija u sbe kao roditelja, barem na ovoj razini, tko zna šta nam još slijedi ......
Primjer koji sam napisala u prijašljem postu je upravo takvo nezahtjevno dijte koje je divno na potpuno drugi način, ne traži skoro ništa, ali roditelji mu nita ni ne daju, mislim hrane, ju presvuku, okupaju i stave spavati, ali nisam ni primjetila ni čula u razgovoru, a i po razini onoga što djevojčica zna itekako se vidi da je zapravo u najvećoj mjeri prepuštena sama sebi.
nela08,
Svi imamo dana kad se tako ojećamo, nadam se ipak da nije uvijek tako, te da ćeš i ti doći do načina kako uz svoje zahtjevno najbolje iskoristiti vrijeme. Ponavljam, meni je puuuuno trebalo i još uvijek bude teških dana ali uglavnom je super, samo treba prihvatiti činjenično stanje i nositi se s tim najbolje kao znaš. Ja bi sebi to mogla utetovirati na ruku, da ne zaboravim.Ne uspijevamo
Mrvna, ti si slapa. A ja sam pregaca
to mi je danas reklo moje dijete, htio je reci sluskinja, nije puno fulao, to ide obicno u paketu
jer sam mu par puta do sada rekla da ja nisam sluskinja, da se moze sam obut nakon sto sam ga ja obukla. pa kad sam mu danas rekla da se obuje, on ni pet ni sest nego: ti si pregaca
Martha Sears, mama Sears jelte, napisala je Complete Book od braka do unuka, virnite dio o bračnoj ljubavi pa ćete dobiti sliku kad, gdje i kakoI ja sam to već pitala. Dobro, može u dnevnom, ali jedno uho stalno naćuljeno. Ili ( i to sam već pisala) u autu
http://www.amazon.com/Complete-Book-...ews/0805461981
S ovim se slažem, a ovim komentarima koje si nabrojala dodala bih još jedan: sva su djeca zahtjevna. To može reći samo osoba koja ne zna što je zahtjevno dijete. I još jedan: Ne bi on meni tako. E bi, a možda još i gore nego meni. Ja sam autoritativan roditelj i jaka osoba. Moje zahtjevno dijete nije nikada mnome manipuliralo i ja sam ga odgojila kako treba. Uzela sam ga takvog kakav je, na prvo mjesto sam stavila prednosti kojih ima puno i tako smo išli ovih deset godina. On još uvijek ima svoje momente, ali sve rjeđe - ide dobrim putem - razvija se u ozbiljnog i pouzdanog momčića. Nije što je moj, ali je super dečko. Ali da sam se s njim i njegovom zahtjevnošću izmučila, jesam. Moji prijatelji kažu da je dobro da je takav, jer bi sve manje od toga za mene bilo preslabi izazov.
Posljednje uređivanje od Zdenka2 : 20.11.2010. at 19:42
Beti3...u autu?..e,pa to stvarno nisam odaaavno radila, ali ću razmisliti, možda ipak da sačekam malo toplije vrijeme
I baš sam sinoć još sa MM pričala o tome, pa me naružio što kukam, uz malo mašte, fleksibilnosti, ali i brzine
Nema tog djeteta koje može imati više potreba nego ja mogućnosti.
Mama ( i tata) uvijek zna i može više i bolje. Pa i kad ju prerastu (visinom).
Samo nek su zdravi, zahtijevnost je OK, čak poželjna.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom