slazem se s pikulom. ponekad uistinu dijete ima, ne mozda vise potreba, nego potrebe koje ne mozes zadovoljiti. meni se ne jednom desilo da ona vristi i vristi i vristi. i dam sisu, i mijenjem pelenu, i nosam sat, dva, tri, i skacem po lopti, i nema sto ne izvodim (a sto u nekim drugim situacijama najnormalnije funkcionira). a ona svo to vrijeme vristi dok konacno ne klone i ne zaspi na rukama (a kad se probudi, kao da se nista nije desilo - vedra i cila). to koliko se roditelj osjeca jadno i bijedno i frustrirano u takvim trenucima...uzas. guglajuci screming baby sam i nasla ovu knjigu od searsa.