Odgoj djeteta s "visokom razinom potreba", po Sear

[tajuska]

meni je fussy baby book od sersa doslovno spasila zivce. stvarno sam vec mislila da sam totalno promasen slucaj jer nebi inace samo moje djete odbijalo kolica, vristalo ko suludo, budilo se svakih sat vremena ili cesce, cicalno stalno, nosilo se stalno, protestiralo na bas sve...nakon kaj sam nasla tu knjigu i procitala price i primjere koje navode unutra, i pocela primjenjivati neke stvarno dobre savjete puno nam je svima skupa bolje. jos uvijek povremeno mislim da sam totalni promasaj jer imam osjecaj da je nikako ne mogu uciniti zadovoljnom i smirenom (ko danas npr), ali puuuuno manje nego prije. a kako sam ja nekako mirnija i samouvjerenija da radim najbolje, tako mi je i s njom lakse. ili se bar manje nerviram kad ona ima eskapade.
a inace kaze martha u toj knjizi da su im razmaci izmedu djece uglavnom dvije godine, jedino joj je nakon njihovog prvog zahtjevnog djeteta, kojoj je i posvecena ta knjiga, trebalo 3 godine

[tajuska]

Nema tog djeteta koje može imati više potreba nego ja mogućnosti.

Mama ( i tata) uvijek zna i može više i bolje. Pa i kad ju prerastu (visinom).


Samo nek su zdravi, zahtijevnost je OK, čak poželjna.

slazem se s pikulom. ponekad uistinu dijete ima, ne mozda vise potreba, nego potrebe koje ne mozes zadovoljiti. meni se ne jednom desilo da ona vristi i vristi i vristi. i dam sisu, i mijenjem pelenu, i nosam sat, dva, tri, i skacem po lopti, i nema sto ne izvodim (a sto u nekim drugim situacijama najnormalnije funkcionira). a ona svo to vrijeme vristi dok konacno ne klone i ne zaspi na rukama (a kad se probudi, kao da se nista nije desilo - vedra i cila). to koliko se roditelj osjeca jadno i bijedno i frustrirano u takvim trenucima...uzas. guglajuci screming baby sam i nasla ovu knjigu od searsa.

[SikaPika]

pitanje za sve vas: kako uopće uspjevate išta po doma napravit?
meni je stan koma. jednom u nekoliko tjedana svekrva uzme malu u šetnju na pola sata pa ja čistim koliko stignem (a stan ima 90 neurednih kvadrata). s njom ništa ne mogu. krenem spremat ona za mnom 'rasprema', usisavanje mi je utopija, podove perem noću (ponekad ni ne usisam prije, baš paliti usisavač u 10 navečer nije fora), kupaonicu perem dok spava (ako taj dan spava), kuhinju spremamo skupa...
jedva čekam da mm dođe s posla da se otuširam, operem kosu...
Moj dan završava u 8 kad ona ide spavati, tj. počinje spavati, pa se budi svakih pola sata do 10, a onda odspava do 12, a opet pol sata sat i tako cijelu noć. ne mogu se maknut od nje...

kako vi to hendlate?

Uh, ja sam mislila da većina mama ovako radi.
Moje dijete sve radi sa mnom. Rijetko kada se sama igra, i to je zapravo prevrtanje igračkica ili prelistavanje slikovnica. Jedino ju slikovnice mogu zaokupiti na dulje, odnosno, 5-10 minuta. Ako ja nešto radim, ona glavinja po stanu... izvuče svoju odjeću iz ladice, donese, ja joj kažem da ode spremiti, onda spremi... pa otvara donju ladicu u kuhinji, pa malo mete, provjeri što ima u školjci (ako je slučajno ostala nezaklopljena), vuče wc papir okolo, pokida ga, onda kupi papiriće pa baca u smeće, upali TV (što je jedino zanimljivo oko TV-a, nikavi crtići, pjesme..., ništa, a meni drago).
Kad joj dosadi glavinjanje (traje najviše 15 minuta), dođe, uhvati se za moje noge pa ako kuham, stavim ju na stolicu, dam spužvicu pa kao pere suđe, gricka povrće, soli ručak... kada pravim kolač, sudjeluje full
Usisava sa mnom ili pravi nered iza mene.
Kupaonicu i peglanje rješavam dok spava.
U bašču idemo zajedno ako nemam puno posla... razvlači gliste i gole puževe.
I sve vrijeme je zapravo mirno, poslušno, drago i nasmijano dijete. Al ozbiljno. I većinom posluša.
Utičnice ne dira (jednom sam dreknula da sam samu sebe uplašila, ali smrzla sam se da će staviti prstić, nakon toga smo stavili zaštitu, no više ih ne dira... zna da je to struja, da se u nju stavi utikač nekog aparata i to je to).
Za vruće (hranu, peć, radijator, rernu...) je dovoljno reći pec pec da obilazi u najvećem luku što ga može napraviti (nikada se nije opekla, nego je baš oprezna).
NOž i ostale bockave stvari voli dirati iako zna da su boc. Odmah ostavi kada kažem da se može ubosti (ako previše lamata njima).
Slično je s predmetima od stakla. Dira, par puta je ispustila, razbila pa zna što znači i sada je oprezna. Ne baca ih više na pod.
Jedino su joj stepenice tiha patnja. Za čas se popne kod bake i dede preko svih stepenica (mi smo iza nje) i stalno moramo paziti da ne ide sama gore. Smije se u facu, ali ne prkosno, nego ono, ja to mogu, zašto mi ne dopustite da vam pokažem. Sad se počela penjati i po kutiji za igračke pa na kauč. MM joj je stalno branio,no rekla sam mu da mu jepametnije da ju nauči kako će sići jer nema šanse da će ga u tome poslušati. I što je zanimljivo, penje se samo kada smo mi u prostoriji, valjda se osjeća sigurnije. Iskreno, sretna sam što je spretna.
Inače, kada nešto razvašari, ozbiljnim joj glasom zadam da to spremi... Ono, zašto si to razvašarila. Ja sam mislla da ćeš ti to spremiti u ladicu. Znaš da je halčicama mjesto u ladici. Onda se ona osjeća sva važna i odmah me posluša. To što hlačice završe u sasvim desetoj ladici, o tom, po tom... bitno je da se zabavimo

[nely]

ja tu zahtjevnu djecu, ipak bi raščlanila u više podgrupa (profila)..
- hipersenzibilna, pomalo preosjetljiva na okolinu
- uplašena pa traze prisustvo nekog bliskog uz sebe
- fizički aktivnija od prosjeka, pa ih stalno moras "slijediti"
- naviknuti na malo veću paznju roditelja (iako oni to bas i ne traze..al roditelji hoće), pa vise ne mogu bez nje
- "razmazeni", roditelji slabi u postavljanju granica
- karakterno "zatvoreni", teze se uklapaju u drustvo vrsnjaka pa se ugodno osjecaju samo sa roditeljem i traze (opet) paznju
...ma ima ih..ali je svima zajednicko to da su zahtjevna!
mislim da bi trebalo dokuciti koji je uzrok tome i pristupati im razlicito

[nela08]

Kao i kod SikePike, tako i kod nas, Ela i ja sve radimo zajedno i uglavnom sve uspijem napraviti, prije ili kasnije. Nastojim ju u sve uključiti jer se i tako uključuje sama, a pametnije mi je da joj ja dam šta da radi nego da sama bira...Tokom dana dok spava operem suđe, pospremim nered onako "s većeg" da odnesem šta ide u koju prostoriju, pometem hranu s poda, ako uspijem popiti kavu to je super dan! Moram priznati da mi je sve lakše s njom jer stvarno sve više razumije i već mi čak zna i stvarno pomoći - tako ustrajno briše prašinu da je to poslije njenog tretmana stvarno čisto, točno zna uključiti sušilicu - naravno da sam s njom (jer gdje bi uopće mogla i biti), ali točno zna šta i kojim redom treba stisnuti, baca u smeće šta treba, nosi prljavu robicu u mošaru za veš, navečer samnom zajedno posprema igračke, a imamo i par igrica kje ju zabave pa bude na miru barem kratko - onaj plastelin za bebe, presipavanje koječega iz jedne posudice u drugu, slikovnice ju jako interesiraju, moji udžebenici za školu, pustim joj njenu playlistu s YouTube-a uglavnom samo ton joj bude dovoljan uz ugašen ekran pa pjevaaaa i pleše, a obožava gledati Bohemian Rapsody u izvedbi Muppeta - vjerovatno jer pola pjesme viču mama, mama a to je njen omiljeni tekst! Čak sam došla do toga da kad hoću napraviti malo reda po kući, pred večer onda pospremam prostoriju po prostoriju, pa kad uredimo nered, zatvorim vrata. heheh Raspored nam je takav da su sobe, WC i kupaonica odvojeni, a sve ostalo je u jednoj cjelini, pa ove prostorije "uredimo" zajedno dok je budna, ostalo kad E zaspi....i tako imamo dosta trikova, ali dosadno nam nije nikada. E da i obožava se ljuljati, pa smo joj instalirali ljulju u kući na štok od njene sobe tj. samo kukice na koje se ljulja stavi i skida, pa se ljuljamo i peglamo.....

[nela08]

ja tu zahtjevnu djecu, ipak bi raščlanila u više podgrupa (profila)..
- hipersenzibilna, pomalo preosjetljiva na okolinu
- uplašena pa traze prisustvo nekog bliskog uz sebe
- fizički aktivnija od prosjeka, pa ih stalno moras "slijediti"
- naviknuti na malo veću paznju roditelja (iako oni to bas i ne traze..al roditelji hoće), pa vise ne mogu bez nje
- "razmazeni", roditelji slabi u postavljanju granica
- karakterno "zatvoreni", teze se uklapaju u drustvo vrsnjaka pa se ugodno osjecaju samo sa roditeljem i traze (opet) paznju
...ma ima ih..ali je svima zajednicko to da su zahtjevna!
mislim da bi trebalo dokuciti koji je uzrok tome i pristupati im razlicito

hmmm....pa sad, jel ovo neka prava klasifikacija ili onako iz glave?

Iz mojeg iskustva, pravo zahtjevno dijete ima elemente svega navedenog. Moja E, je stvarno hipersenzibilna, ali ne na okolinu nego je osjećajna i nježna iako se pokazalo da se i teško uklapa u situaciji s tetom čuvalicom, traži prisustvo iako ne nužno non-stop jer se već pomalo zna i sama zaigrati, ali doziva da bude sigurna, fizički je ekstremno aktivna, ali se uglavnom dobro uklapa u društvo vršnjaka, osim kod tete čuvalice, što mislim da nema veze s E nego sa situacijom kod tete koja joj nije odgovarala.
Ovo šta se tiče pažnje roditelja - mi baš nije jasno, šta je uopće veća pažnja? E je uvijek imala puno pažnje, ali po meni to tako i treba biti. MM i ja se u početku baš i nismo snalazii u postavljanju granica, ali i tu smo se našli.
NIkad mi nije bio jasan termin "razmažene" djece, kad se radi o maloj djeci, kakvo je to razmaženo dijete od 21 mjesec, npr? Neki bi rekli da je moja E razmažena, ustvari i rekli su, ali ja tvrdim da nije razmažena ako traži i dobiva pažnju.

[Zdenka2]

Mislim da ta lista nije prava klasifikacija - puno toga tu nedostaje, što ću ja isto puknuti iz glave: velika znatiželja, neprekidno istraživanje, visoke potrebe učenja, ne samo fizička nego i intelektualna, verbalna i emotivna pojačana aktivnost, impulzivnost, upornost, jaki ego, želja za samostalnošću u kombinaciji s velikom emotivnom potrebom za drugim koja uključuje i veliku potrebu za fizičkim kontaktom, neprekidno iskušavanje granica, nedostatak straha, pogotovo u manjoj dobi...

[pikula]

slažem se- lista je podugačka i stalno se mjenja Uz takvo dijete možeš biti genij ali ako nisi fleksibilan i sprinter i maratonac po potrebi moš se slikat LOL Kužim Beti3 što hoćeš reći, ne treba biti obeshrabren- što više ne smijemo bit obeshrabreni svojom djecom i uvijek moramo biti korak ispred, koliko god oni bili zahtjevni što god nas čekalo. Istina, ali forum tome služi, da se pojadamo, potješima, pohrabrimo, ali i da si priznamo ako smo odradile neke teške zadatke. A vjeruj mi kad te dijete šiša u nekim sposobnostima pa se rastežeš ko žvaka da ga prestigneš, treba ti. To ti je kao da ti dijete od tri godine više od tebe. Znači beba je obična, ali te može odvuć kad te povuće za ruku. Nije za bit u bedu, ali je za bildat i snagu i samopouzdanje.

[krojachica]

Imam jedno pitanjce za majke školaraca sa "visokom razinom potreba":
kako ste postavile stvari na početku školovanja?
Odnosno kako ste ih potaknule na samostalnost u učenju?
Moja je kći jedna vrlo aktivna, znatiželjna 6-godišnjakinja
koja je vrlo socijalizirana, uvijek je u interakciji,postavlja pitanja,
traži sudjelovanje, uz to vrlo senzibilna, vezana na mene.
Za sada ona i ja dosta dobro funkcioniramo: puno stvari radimo zajedno,
stalno smo u pokretu, ja stalno izmišljam neke nove aktivnosti itd.
MM-u je puno teže s njom jer ona nije dijete koje će 5 min. sjesti i npr. bojati.
E sad, zanima me kako takova djeca funkcioniraju kada se krene u školu?

[nela08]

Mislim da ta lista nije prava klasifikacija - puno toga tu nedostaje, što ću ja isto puknuti iz glave: velika znatiželja, neprekidno istraživanje, visoke potrebe učenja, ne samo fizička nego i intelektualna, verbalna i emotivna pojačana aktivnost, impulzivnost, upornost, jaki ego, želja za samostalnošću u kombinaciji s velikom emotivnom potrebom za drugim koja uključuje i veliku potrebu za fizičkim kontaktom, neprekidno iskušavanje granica, nedostatak straha, pogotovo u manjoj dobi...

potpisujem! Vidim, Zdenka2, imaš iskustva....

[EvaMONA]

Jao, ova tema kao da me u oko ubola.
Samo sam preletila, ali vidim da postoji Searsova knjiga Fussy baby.., ima li tu išta i za malo stariju dob jer moja nekoć fusy baby će kroz koji dan 3 g. i da odgovorim mami koja je započela temu (jer sam samo taj post uspjela pročitati) još nismo našli savršeni recept da se nakon vikenda (kad smo svi stalno zajedno) ne osjećamo previše iscjeđeno. Tj. ona nam stalno predstavlja izazov i nekako( iako su nešto i faze odrastanja) što vrijeme dalje ide mislim da ćemo se uvijek s njom morati puno baviti kako bi se svi kao obitelj ok osjećali. Druga beba druga priča pa se ponekad bojim da ju nesvjesno "ne zaboravimo" jer ona jednostavno ne traži toliko pažnje i sama se zaigra, rekla bih da si lakše sama zna priskrbiti zadovoljstvo.
To je možda ono što me najviše brine jer sam baš na predavanj psihologice na Rodinom danu za roditelje dobro zapamtila kakao je žena rekla da si djeca moraju naučiti sama priskrbiti zadovoljstvo pa im niti u tinejđerskim g. neće trebati nešto ili netko drugi da im to osigura.
Ja mislila samo napisati kako me zainteresirao tpic i da ću se dalje javiti kad ga malo iščitam , ali nekako me krenulo.

[Zdenka2]

potpisujem! Vidim, Zdenka2, imaš iskustva....

Itekakvog!

Imam jedno pitanjce za majke školaraca sa "visokom razinom potreba":
kako ste postavile stvari na početku školovanja?
Odnosno kako ste ih potaknule na samostalnost u učenju?
Moja je kći jedna vrlo aktivna, znatiželjna 6-godišnjakinja
koja je vrlo socijalizirana, uvijek je u interakciji,postavlja pitanja,
traži sudjelovanje, uz to vrlo senzibilna, vezana na mene.
Za sada ona i ja dosta dobro funkcioniramo: puno stvari radimo zajedno,
stalno smo u pokretu, ja stalno izmišljam neke nove aktivnosti itd.
MM-u je puno teže s njom jer ona nije dijete koje će 5 min. sjesti i npr. bojati.
E sad, zanima me kako takova djeca funkcioniraju kada se krene u školu?

Krojachica, mislim da tu ima puno različitih slučajeva. Kod mog sina škola je značila spas, bez obzira na početnu, čupavu prilagodbu u prvom razredu. Škola je donijela strukturu i vrednovanje znanja. Tu je on prvi puta dobio mogućnost mjerljivog natjecanja. Od početka mu je bilo jako stalo do uspjeha u školi, uključujući i ocjene i oko toga se strašno trudio. Našao je sebi područje afirmacije. Takav stav stoji još uvijek, samo što je sada dosada izraženija. Rekao bi on: "Svaki dan je isti, sve se samo ponavlja, ponavlja, ponavlja i tako još godinama!"

U tvom postu sam zapazila napomenu koja bi se mogla odnositi na nedostatak pažnje - kažeš da se tvoja curica ne može zaustaviti niti pet minuta na nekom zadatku. Toga kod mog sina nije bilo - koncentracija mu je uvijek bila jaka. Ali imam kćer s nedostatkom pažnje i savjetujem ti da to istražiš i ne zanemaruješ.

[meda]

To je možda ono što me najviše brine jer sam baš na predavanj psihologice na Rodinom danu za roditelje dobro zapamtila kakao je žena rekla da si djeca moraju naučiti sama priskrbiti zadovoljstvo pa im niti u tinejđerskim g. neće trebati nešto ili netko drugi da im to osigura.
.

jel pregradica?

moze se i to nauciti. al na tome treba raditi. ne dijete cijele dane zabavljati, nego ubaciti i malo zdravog zanemarivanja. dosada moze biti vrlo poticajna. vazno je i da dijete vidi roditelje koji nesto prakticno rade, onako se zadubiti u nesto, ne znam glancanje besteka, krpanje carapa, razvlacenje tijesta preko cijelog stola za strudlu (za to je moja baka bila specijalista), razni kucanski poslovi, rad u vrtu, da dijete poprimi tu vibraciju duboke koncentriranosti.

meni je reci da se dijete ne moze ni 5 minuta samo zabaviti ko da se kaze da se ne zna igrati. meni bi to bila najgora pljuska mom odgoju i zazvonio bi mi alarm u glavi. to bi mi bio znak da ona stvaralacka snaga u djetetu ili nije potaknuta ili je ugusena.

[tajuska]

Jao, ova tema kao da me u oko ubola.
Samo sam preletila, ali vidim da postoji Searsova knjiga Fussy baby.., ima li tu išta i za malo stariju dob jer moja nekoć fusy baby će kroz koji dan 3 g.

knjiga obraduje do 5. godine, ali se najdetaljnije bavi s prvom godinom dana. a nakon toga se dosta bavi disciplinom pa sam nabavila njihovu the good behavior book, i ona mi se cini isto dosta korisna. za tebe, obzirom da ce ona tri godine, mozda i korisnija od fussy baby.

[krojachica]

Zdenka2 i ja sam posumnjala na poremečaj pažnje prije 2 g kad je imala
4g i kad sam shvatila da ona ne može složiti one baby puzzle od 8 komada a
u vrtiću vršnjaci slažu one od 100 !?!
Pokušavala sam sjediti i raditi takve stvari s njom, no išlo je polagano.
Niti danas ona ne slaže više od 30 komada, brzo joj dosade.
S druge strane je vrlo kreativna kod stvaranja nečeg novog, stalno izrađujemo
nekakve stvari kod kuće, a i u vrtiću kad nešto oblikuju njen rad izgleda mnogo
ozbiljniji nego kod ostale djece (šalju ih na natjecanja isl.) Tete su jako zadovoljne
njenim radovima, a što se vladanja tiće jedno je od djece s kojim imaju najmanje problema.
Testirali su ih u vrtiću i ispalo je da ima izrazito visoki IQ. Psihologica je rekla da vjeruje
da će njene socijalne vještine i inteligencija nadoknaditi taj blagi nedostatak pažnje
koji sam ja primjetila, ali koji se u skupini zapravo ne primjećuje.
Kad pričate o zdravom zanemarivanju ,hm, kod nas bi umjesto toga mogao upaliti jedino neki
ultra zanimljiv zadatak kojem bi se onda ona mogla malo posvetiti i nadograditi ga (uh)

[Zdenka2]

Krojachica, poremećaj pažnje nije vezan uz IQ. I moja djevojčica ima tek blago odstupanje pažnje. To ti se u vrtiću gotovo ne osjeća, ali će se osjetiti u školi. Pripremi se, prije svega nalazima, a onda i mogućim vježbicama i prilagodbom rada prije nego krene u školu. Budeš li imala sve nalaze i pripreme prije upisa u školu jako ćeš joj olakšati život.

[EvaMONA]

Da meda, to je bilo to predavanje. Znam ja da sam previše s E. trčala na svaki kme, nije se dijete ni stiglo pošteno rasplakat, ali je bila točno onakva beba kako tajuska opisuje u prvom postu na ovoj strani: ne kolica , ne auto sjedalica TJ. da uz konstantno urlanje (kao npr. 2h do Krka) i nošenje i dojenje i pjevanje i ....., inače izrazito vesela , priča kao dijete od 4-5 g (riječi logopeda), motorički vrlo spretna i u vrtiću nakon početničkih muka tete ju hvale jer izrazito iskazuje empatiju, voli pjevati ..., ali zato ubojita kombinacija tvrdoglavosti, nestrpljivosti upakirana u nježnu dušicu osjetljivu. Kod nje ništa nije od prve, za sve do najmanje sitnice mora proći njoj potrebno vrijeme, a nama su živci sve deblji i deblji. Kako god moja glavna zamjerka kad je bila beba , a često i danas upravo je ta što je uz nju teško nešto odraditi da kuća normalno funkcionira jer stalno traži pažnju. Naravno da ni majka nije oličenje koncentriranosti, ali .. (gdje sam ono stala)

tajuska hvala na info, a sad odoh pročitati temu od početka da samo ne sipam svoje iz rukava

[meda]

EvaMONA, nije to bio prigovor, nego samo neko moje videnje kako si pomoci, i sebi i djetetu. treba se truditi i bit ce pomaka, sigurno. znam da je tesko, meni je grozno kad vidim kako moja sestra fino i mirno zivi uz djecu, i djeca super, a ja i mm moramo stalno davati sto posto od sebe inace je raspad sistema. al treba ici u smjeru da se taj stres smanji, malo pomalo, al velim ima nekog pomaka ako se pravilno postupa.

krojachica, jasno je sto kod tvojeg djeteta pali, al nije stvar u tome da mu dajemo samo ono sto pali, to mozda treba bebama, ali ja stvarno mislim da je vazno i kako se mi postavimo. ne zbog mira u kuci, niti snalazenja u skoli, nego zbog dobrobiti djeteta. koliko god dijete bilo pametno i nadareno, najvaznije je po mome da se nauci mirno zivjeti u suzivotu sa samim sobom i okolinom. moze se problem i ignorirati, al onda ce biti kuknjava u skoli, da ne valja skola, da ne valja uciteljica itd. ne mislim ja da je skola obavezno super mjesto i da su sve uciteljice bas neko cvijece, al treba se i s tim nauciti zivjeti, i dijete koje je uravnotezeno emocionalno i psihicki ne bi smjelo imati vecih problema.

bas sam citala neke clanke o ADHD i spominje se na jednom mjestu da su djeca kojima je dijagnosticiran kao bebe bile bas zahtjevne ovako kako mi tu pisemo (nemirne, placljive, problematicne kod uspavljivanja, cesta budenja, nikad na miru) i malo me to pogodilo. ali i jos vise ucvrstilo u stavu da s takvom djecom stvarno treba paziti sto i kako, jer male greske i odstupanja mogu napraviti dosta stete.

[EvaMONA]

Neki se zgrazavaju kak "ne stignem" kuhati uz nju, pospremati, peglati i etiketiraju me kao lijenu ali ja tvrdim da zahtjeva potpun angazman i ja joj to ne zelim uskratiti

Imam(o) puno strpljenja za nju, mm ima nekad strahove da ce biti "razmazena" jer odavna tocno zna sto zeli i sto ne zeli i iskazuje to (i ja joj jako zavidim na tome). Kao sto rece zdenka s takvom osobnosti cesto ide i nadarenost... bistra je sto imponira bakama i dedama, a zadnjih mjeseci je velika maza i pokazuje empaticnost sto opet jako veseli mene...

Jao kao da pišeš o meni prije 2 g. Sva sreća da sad imam T. uz koju štošta uspijevam pa se ja više ne osjećam toliko loše u smislu da ništa ne ide osim briga o malenoj.
E. je bila u marami, slingu, na rukama i spavala doslovno na nama duuuuuuuuuuuuuuugo, a i sad idemo zajedno i navečer i po danu na spavanje. Tko nema AP stil s djecom ne zna koliko takav odgoj malo vremena ostavlja, pogotovo ako je u pitanju dijete koje uvijek traži više.
Eva je čim je progovorila suvislo izabrala najdražu riječ-"želim", a do sada smo to prunačili u "hoću" i glavno objašnjenje za sve ja " ja hoću kako ja hoću" pa ju ja često pustim da proba (ako ima vremena).
Ona je vrlo nadarena za komunikaciju i ljudi to odmah primjete (često nepoznati) te ako je zadovoljena sva sila njenih potreba i vrlo razumno pristane na dogovore, ali tek s vremenskim razmakom.
Svi kažu pa budi sretna što ti je tako živa, brbljava, zna milion pjesmica.... i naravno da jesam, ali ljudi me ozbiljno shvate tek kad nama provedu nekoliko dana u nizu (kao moja sestrična prošlo ljeto). Rekla mi je da je mislila da ja debelo pretjerujem, ali da sad razumije o čemu govorim.

Ja sam se sad bacila na Juula, a do sad nam je glavni način prilagodbe bio AP odgoj i prilično čvrst dnevni raspored za koji imam dojam da njoj i nama olakšava život i od toga ne odustajem bez obzira na komentare okoline.
Mislim da je Zdenka2 dala super savjete, a ja sam s E. počela ići na jednu glazbenu radionicu gdje idu mame s djecom i tu joj pokušala dati dodatno vrijeme 1 na 1 gdje zajedno radimo nešto što volimo, pjevamo i plešemo.

[EvaMONA]

EvaMONA, nije to bio prigovor, nego samo neko moje videnje kako si pomoci, i sebi i djetetu. treba se truditi i bit ce pomaka, sigurno. znam da je tesko, meni je grozno kad vidim kako moja sestra fino i mirno zivi uz djecu, i djeca super, a ja i mm moramo stalno davati sto posto od sebe inace je raspad sistema. al treba ici u smjeru da se taj stres smanji, malo pomalo, al velim ima nekog pomaka ako se pravilno postupa.

krojachica, jasno je sto kod tvojeg djeteta pali, al nije stvar u tome da mu dajemo samo ono sto pali, to mozda treba bebama, ali ja stvarno mislim da je vazno i kako se mi postavimo. ne zbog mira u kuci, niti snalazenja u skoli, nego zbog dobrobiti djeteta.

meda nisam ja to niti doživjela tako nego više sebe propitujem sad kad imam više iskustva i znanja i gledam kako bi dalje bilo najbolje.
Slažem se s tobom i čini mi se da bi bilo dobro ići u smjeru toga da se ne radi samo ono što pali jer i sama često tako popustim (jer je meni iako bilo komplicirano tako ipak lakše) jer se tako situacije brže i naizgled lakše razriješe.
Sve češće se pitam da li ja tu kao u dobrobit sviju nas, što svjesno što nesvjesno, manipuliram situacije s E. i unaprijed pokušavam izbjeći " nagazne mine" kako bi se ona i ja lakše dovezle do cilja i sve češće sumnjam da je to dobar način.
Zato i čitam Juulovu:Ovo sam ja ! Tko si ti? i nakon što izgubim živce odem na masažu , a s njom vježbam strpljenje i dajem puno podrške i ljubavi.

Smedja ono što tebi, osim konstantan "rad" na vašoj interakciji, može pomoći je da netko drugi malo uskoči i ti dobiješ potrebno vrijeme za sebe (jer koliko vidim imaš i starije dijete). Kad je E. bila mala meni je suprug bio 100% uključen kao i moja draga mama. Kad sam rodila T. tj. nešto prije mama se jako razbolila i odjednom beba i moje veliko milo malo pa sam od T. 2-7 mj. imala jednu gospođu 2x po 4h što je meni bilo super da povratim energiju i da mogu lakše s curama. E. tad još nije išla u vrtić. Ovo je možda malo off t. ali i tebi treba odmor.

[EvaMONA]

to je trebalo pisati 2x tjedno po 4 h, al tko može i više nije naodmet. Barem ja tako razmišljam i mislim da me ta pomoć spasila jer s 2. bebom niti MM nije bio niti upola toliko uključen.

[EvaMONA]

Za sebe i MM mogu reći da smo dosta uložili u to da M. dobije rutinu - jako smo pazili na to da on uvijek može odspavati u svoje vrijeme - ako smo nekamo išli planirali smo to tako da on može odspavati u autu; sve dogovore smo prilagođavali njegovoj rutini spavanja (što nije bilo lako, jer je spavao jednu rundu ujutru, jednu poslijepodne i navečer u 9). Uvijek sam naročito brinula o tome da ne bude gladan - kod takve djece su često nezadovoljene fizičke potrebe okidač. Navečer smo smirivali situaciju jedan sat prije nego što je trebao ići na spavanje, gasili TV, prigušivali svjetla

potpisujem.
frendica se neki dan naljutila jer sam oko 7.30 skočila do nje nešto joj donjeti i nisam povela E. Iako će 3 g., ako ju doma dovedem pola sata prekasno tj. kad vremenski odstupam od uobičajenog za bitne stvari (spavanje , jelo... ) uvijek nam se obije o glavu. To sam pod pritiskom okoline i 3-4 x nekih okolnosti napravila, ali radije pustim da svi misle da sam luda i da gnjavim dijete nego da remetim ono što je njoj bitno. Vidi se da Zdenka2 tu ima najviše iskustva i neke njene savjete instiktivno živimo, a neke ću probati uvesti.
Nadam se da će i E. malo "olabaviti" kad bude imala 4 g., a i literatura često 4 g. proglašava izlaskom iz potpune ego faze i ulaskom u značajnije razumnu fazu.

[krojachica]

Krojachica, poremećaj pažnje nije vezan uz IQ. I moja djevojčica ima tek blago odstupanje pažnje. To ti se u vrtiću gotovo ne osjeća, ali će se osjetiti u školi. Pripremi se, prije svega nalazima, a onda i mogućim vježbicama i prilagodbom rada prije nego krene u školu. Budeš li imala sve nalaze i pripreme prije upisa u školu jako ćeš joj olakšati život.

Možeš li mi preporučiti gdje da se dodatno posavjetujem?
U vrtiću je, kao što sam rekla, prošla svu obradu koju oni mogu pružiti?

[Zdenka2]

Imaš pp.

[tajuska]

EvaMONA, dnevna struktura, izbjegavanje nagaznih mina i sl. su neki od osnovnih savjeta za prve godine u fussy baby

meni je jedan od najboljih savjeta (u ovoj nasoj fazi) da okolina treba biti takva da potice pozeljno i onemogucava nepozeljno ponasanje odnosno da stvara sto manje zabrana. i kako je ona pokretnija tako mi uklanjamo, zakljucavamo stvari koje nebi htjeli da dira jer su opasne, a pustamo ono sto nam je okej da gleda, dira i istrazuje (ukljucivo i vadenje stvari iz svog ormara). ima par stvari koje ne mozemo ukloniti, pa onda kad dode do njih jednostavno kazemo necemo se s tim igrati i maknemo je od njih. naravno, bake i dede se cude sto ju ne ucimo sto znaci ne i pustamo da radi "nered" i slicno, ali na to da cu je razmaziti vise ne obracam paznju.

[EvaMONA]

tajuska vidim da si ti dobro proučila svoju situaciju, a ja sam u toj ranoj E. dobi puno više čitala i primjenjivala,a sad iskreno i beba traži svoje pa nemam toliko vremena, strpljenja i sl. pa se držim tih alata koje smo još onda naučili.
hvala na podršci

[krumpiric]

jel pregradica?

moze se i to nauciti. al na tome treba raditi. ne dijete cijele dane zabavljati, nego ubaciti i malo zdravog zanemarivanja. dosada moze biti vrlo poticajna. vazno je i da dijete vidi roditelje koji nesto prakticno rade, onako se zadubiti u nesto, ne znam glancanje besteka, krpanje carapa, razvlacenje tijesta preko cijelog stola za strudlu (za to je moja baka bila specijalista), razni kucanski poslovi, rad u vrtu, da dijete poprimi tu vibraciju duboke koncentriranosti.

.

namjerno nisi napisala surfanje ili

[tajuska]

tajuska vidim da si ti dobro proučila svoju situaciju, a ja sam u toj ranoj E. dobi puno više čitala i primjenjivala,a sad iskreno i beba traži svoje pa nemam toliko vremena, strpljenja i sl. pa se držim tih alata koje smo još onda naučili.
hvala na podršci

je, svo ono njezino spavanje na meni tijekom dana je bilo i od neke koristi

[meda]

meni je jedan od najboljih savjeta (u ovoj nasoj fazi) da okolina treba biti takva da potice pozeljno i onemogucava nepozeljno ponasanje odnosno da stvara sto manje zabrana. i kako je ona pokretnija tako mi uklanjamo, zakljucavamo stvari koje nebi htjeli da dira jer su opasne, a pustamo ono sto nam je okej da gleda, dira i istrazuje (ukljucivo i vadenje stvari iz svog ormara). ima par stvari koje ne mozemo ukloniti, pa onda kad dode do njih jednostavno kazemo necemo se s tim igrati i maknemo je od njih. .

kad se sjetim naseg posjeta sogorici kad je D bio beba... ja i mm ulazimo u sobu i automatski pocinjemo micat sa niskog stolica vazu, pepeljaru i stolnjak, bez rijeci. sogorica je umirala od smijeha
kod nas je jedino noz bio NE, jer smo stalno s njim baratali po stolu, a D je imao svoj plasticni, da ne bude zakinut za mazanje. nikad nisam zakljucavala sredstva za ciscenje. nije bilo opasnosti da ih pocne jest. prije bi poceo samoinicijativno cistit

[meda]

eh, surfanje

moja najbolnija tocka. kad bi se s toga skinula, imala bi barem 30 posto vise energije. al kako bi bez interneta mogla dijelit ovako divne savjete da nije dobro visit na internetu

[sirius]

eh, surfanje

moja najbolnija tocka. kad bi se s toga skinula, imala bi barem 30 posto vise energije. al kako bi bez interneta mogla dijelit ovako divne savjete da nije dobro visit na internetu

Nisi jedina.

[Beti3]

eh, surfanje

moja najbolnija tocka. kad bi se s toga skinula, imala bi barem 30 posto vise energije. al kako bi bez interneta mogla dijelit ovako divne savjete da nije dobro visit na internetu

[ivana zg]

jedva čekam da pročitam sve što ste napisale....uspjela sam samo pročitati kako je Zdenka 2 napisala...da te takva djeca stalno tjeraju da se prispituješ i čitaš o odgoj- a kod mene još postoji osjećaj krivnje , da nikad ne napravi kad i kako treba....moja sestra isto ima zahtjevno djet( genetika valjda,ha,ha- naporne i tvrdoglave mame)

-MM je stalno bio uvjeren da je ona zločesta il da naravno JA sve krivo radim
- neuropedijatrica nam je rekla da je ona jako zahtjevno djete jer je jako inteligentna mala osoba, i da ako želimo bilo šta postić (mada ćemo to teško..nasmijala se kad je vidjela da je psihologica rekala da potičemo negativistički način odgoja) ne zabranama, objašnjenjima, molbama, naredbama - nego samo tako ako nešto što želimo npr. da ona učini, predočimo njoj kao njenu vlastitu ideju (mada je rekla da za to treba biti jako vješt,ha,ha)

-moja ima3,5g..sve je zanima 1 min, traži moju non-stop pažnju i tu dolazi do sukoba, slabo spava,noću nikako, dojila je do 2,5g.. radoznala je, stalno bi učila, s 17mj znala je sve samoglasnike, od 2g slaže sama puzzle, ima milijon pitanja,voli ljude, druženje, samo da je u pokretu, a opet s druge strane kad ju pokupim iz vrtića, traži da ide kući u svoj mir, svojim slikovnicama, slikanju i crtićima, pa i igricama....( jučer je npr rekala; bio mi je napojan dan )...

ISCRPLJUJUĆE!!!Ko mali radar je, kao da imate psihologa kraj sebe i stalno se ogledate u njoj!!!! Bar meni jer se neznam nositi valjda još uvijek s tim...stalno mislim da ju trebam još nekako poticat, pa onda pomislim kako možda i pretjerujem u tome, ali ona obožava ići na predstave, zbor, knjižnicu......ko mala spužva je,

[Jolly]

o, imam jednu takvu doma...

[EvaMONA]

surfanje?! jel ima neki centar za odvikavanje?
svako malo si obećam , evo kad pročitam ovu temu do kraja, pregledam ove prekrasne dječje cipelice (koje znam da nikad neću naručiti)......, samo ću ujutro provjeriti mail i to je to
još uvijek taj dan
možda je to sutra

[pikula]

Evo moj fussy baby i zahtjevno dijete strpljivo igra monopoly sa skakutavom i svojeglavom sestricom već sat vremena, tako idilčno da ih nisam još stavila na spavanje
Ipak se kreće!

[martinaP]

Naš fussy baby i zahtjevno dijete iz mjeseca u mjesec sve više napreduje. Sve se češće zaigra sam na dulje vremena, naočigled odrasta - baš se vidi veliki napredak u recimo zadnjih 6 mjeseci. To me posebno raduje jer smo očekivali teži period, probleme s prilagodbom na seku, a na kraju nikakvih većih problema nije bilo (dapače, jedva je dočekao svoju sestricu).

[krumpiric]

nisam zabadava spomenula surfanje, jerbo je surfanje koje sve očito vrlo često koristimo kao zabavu (ili čitanje knjige ili bilo kakvo ponašanje usmjereno sebi) puno važnije (po meni) za odnos djeteta prema nama i našim potrebama-od kuhanja i valjanja pite. Ne samo zato što namjerno puštamo dijete da samo zadovolji svoje potrebe (ja pričam o petogodišnjaku, ne o bebi) , nego što povremeno dijete ( u odnosima u kojima nas većina živi,di djeca ovise o nama, nemaju treće osobe, di je sve usmjereno djeci) mora biti "zanemareno" da bi poštovalo činjenicu da i drugi ljudi imaju svoje potrebe.

[meda]

krumpiric, ti govoris o necem drugom. ja govorim o paznji, koja je potpuno drugacija kod nekog prakticnog rada, nego kod citanja ili gledanja tv-a ili surfanja. ti govoris o 5 minuta mira za mamu. sto je isto ok, al je potpuno druga kategorija.

[krumpiric]

krumpiric, ti govoris o necem drugom. ja govorim o paznji, koja je potpuno drugacija kod nekog prakticnog rada, nego kod citanja ili gledanja tv-a ili surfanja. ti govoris o 5 minuta mira za mamu. sto je isto ok, al je potpuno druga kategorija.

imaš prav.

[meda]

osim toga, djeca su vrlo konkretna. dijete ce lakse shvatiti da roditelj mora ponekad i ne biti cijelo vrijeme i cuciti s djetetom ako vidi rezultat te radnje. naravno da ja sam svom djetetu koje ima 4 godine mogu reci da sad ja moram nesto svoje obaviti, i on to nakon nekog vremena i prihvati, ali kad je bio manji nije bilo sanse. niti bi se on sam na miru igrao, niti bi mene ostavio na miru. valjda ja nisam dovoljno multitasking zena, nemam pojma, pa ne mogu citat knjigu ili pisat tu i paralelno razgovarat i odgovarat na njegova pitanja, a da to ne bude cisto mehanicki (pa onda na sve odgovaram sa da, ili ne, sto on skuzi)

[EvaMONA]

meda potpuno te razumijem. Najrađe bi ubila onog tko je multitasking postavio na pijedestal.
Isto tako razumijem što si negdje prije navela da nisi sigurna da li želiš imati još jedno dijete. Mislim da bi se mi puno bolje razvijali s E. da nas nije 4. Iako je beba meka, i puno mirniji tip, dijete traži svoje, a E. ponekad to ne može podnijeti, a kako je po prirodi empatična ne iskaljuje ljubomoru na seki nego ona postane vrlo komplicirana za suživot i u biti njoj sve teže pada.

[cvijeta73]

ja sa svojom M mogu radit gotovo sve, al se kompjuteru ne smijem ni približit. odmah tantrum. šalim se, al fakat ne podnosi kad sam na kompjuteru. čitat još mogu, recimo 15-20 min do pola sata čak, onda ona sa mnom leži na kauču i kao čita nešto svoje (naglas ).
a kuću mogu cijeli dan čistit, njoj je to ultimativna zabava. il kuhat.
evidentno je da nam se ne poklapaju nešto još interesi kad je zabava u pitanju

[tweetyx]

mislim da su sva djeca po prirodi "zahtjevna" zapravo potrebita. ovisno o tome koliko i kako brzo se odgovara na potrebe djeteta, neka će postati zahtjevnija od drugih. moje obje kćeri (15 i 3,8 god) su zahtjevne i to zna biti naporno, ali vrijedi svakog truda
ova malena me ponekad toliko "iscentrifugira" da se osjećam k'o ižmikana krpa, ali neka, tako brzo odrastu i onda već dođu neke nove faze, potrebe i tak si pomislim "pa što je tih 4-5 godina intenzivnog žmikanja, kad osjećam da joj dajem sve što treba da bude sretna i zadovoljna, a onda sam i ja sretna i zadovoljna (i umorna)". gledam neku djecu naših prijatelja koja "rastu usput" i prestaju tražit puno jer su naučila da ne mogu puno dobiti. i žao mi je što neki ljudi ne razumiju da njihova djeca zaslužuju kvalitetnu komunikaciju i da su vrijednija od neke serije, filma i bogatog društvenog života. jer mislim da to ne ide skupa (imati malo dijete+visiti po kavama+gledati sve sapunice, a dijete nek se samo zabavlja). možda i može, ali ja se valjda ne znam dobro organizirati. jednom me rastužila jedna mala dvogodišnjakinja od poznanika koja mi se iz petnih žila trudila nešto ispričati, ja nisam razumjela što mi je sve "natafljala" i pitam njenu mamu da prevede, a ova slegne ramenima
zato dajite svojim klincima sebe i ne želite za ničim jer će vam se isplatiti. to znam po svojoj starijoj curi koja je bez ikakvih problema sve iznadprosječno svladavala; redovnu školu, ritmiku i balet i sad gimnaziju. nije nikad bila štreberica, niti sam je na nešto morala tjerati, niti sam sjedila sa njom dok je učila. mislim da je stvar u dobrim temeljima i nadam se da će tak biti i sa malom mišicom

[Beti3]

mislim da su sva djeca po prirodi "zahtjevna" zapravo potrebita. ovisno o tome koliko i kako brzo se odgovara na potrebe djeteta, neka će postati zahtjevnija od drugih. moje obje kćeri (15 i 3,8 god) su zahtjevne i to zna biti naporno, ali vrijedi svakog truda
ova malena me ponekad toliko "iscentrifugira" da se osjećam k'o ižmikana krpa, ali neka, tako brzo odrastu i onda već dođu neke nove faze, potrebe i tak si pomislim "pa što je tih 4-5 godina intenzivnog žmikanja, kad osjećam da joj dajem sve što treba da bude sretna i zadovoljna, a onda sam i ja sretna i zadovoljna (i umorna)". gledam neku djecu naših prijatelja koja "rastu usput" i prestaju tražit puno jer su naučila da ne mogu puno dobiti. i žao mi je što neki ljudi ne razumiju da njihova djeca zaslužuju kvalitetnu komunikaciju i da su vrijednija od neke serije, filma i bogatog društvenog života. jer mislim da to ne ide skupa (imati malo dijete+visiti po kavama+gledati sve sapunice, a dijete nek se samo zabavlja). možda i može, ali ja se valjda ne znam dobro organizirati. jednom me rastužila jedna mala dvogodišnjakinja od poznanika koja mi se iz petnih žila trudila nešto ispričati, ja nisam razumjela što mi je sve "natafljala" i pitam njenu mamu da prevede, a ova slegne ramenima
zato dajite svojim klincima sebe i ne želite za ničim jer će vam se isplatiti. to znam po svojoj starijoj curi koja je bez ikakvih problema sve iznadprosječno svladavala; redovnu školu, ritmiku i balet i sad gimnaziju. nije nikad bila štreberica, niti sam je na nešto morala tjerati, niti sam sjedila sa njom dok je učila. mislim da je stvar u dobrim temeljima i nadam se da će tak biti i sa malom mišicom

tweetyx slažem se sa tvojim postom. Baš točno i kako treba.

[tweetyx]

slažem se sa tvojim postom. Baš točno i kako treba.

hvala ti beti3 zaista živim svim srcem za svoju djecu i svakim danom osjećam da su mi najdragocjenije što imam i što ću ikad imati. žao mi je što puno ljudi koji su roditelji to nisu spoznali.

[nela08]

mislim da su sva djeca po prirodi "zahtjevna" zapravo potrebita. ovisno o tome koliko i kako brzo se odgovara na potrebe djeteta, neka će postati zahtjevnija od drugih. moje obje kćeri (15 i 3,8 god) su zahtjevne i to zna biti naporno, ali vrijedi svakog truda
ova malena me ponekad toliko "iscentrifugira" da se osjećam k'o ižmikana krpa, ali neka, tako brzo odrastu i onda već dođu neke nove faze, potrebe i tak si pomislim "pa što je tih 4-5 godina intenzivnog žmikanja, kad osjećam da joj dajem sve što treba da bude sretna i zadovoljna, a onda sam i ja sretna i zadovoljna (i umorna)". gledam neku djecu naših prijatelja koja "rastu usput" i prestaju tražit puno jer su naučila da ne mogu puno dobiti. i žao mi je što neki ljudi ne razumiju da njihova djeca zaslužuju kvalitetnu komunikaciju i da su vrijednija od neke serije, filma i bogatog društvenog života. jer mislim da to ne ide skupa (imati malo dijete+visiti po kavama+gledati sve sapunice, a dijete nek se samo zabavlja). možda i može, ali ja se valjda ne znam dobro organizirati. jednom me rastužila jedna mala dvogodišnjakinja od poznanika koja mi se iz petnih žila trudila nešto ispričati, ja nisam razumjela što mi je sve "natafljala" i pitam njenu mamu da prevede, a ova slegne ramenima
zato dajite svojim klincima sebe i ne želite za ničim jer će vam se isplatiti. to znam po svojoj starijoj curi koja je bez ikakvih problema sve iznadprosječno svladavala; redovnu školu, ritmiku i balet i sad gimnaziju. nije nikad bila štreberica, niti sam je na nešto morala tjerati, niti sam sjedila sa njom dok je učila. mislim da je stvar u dobrim temeljima i nadam se da će tak biti i sa malom mišicom

Upravo tako i ja nastojim, jako lijepo si to napisala, baš tako i ja osjećam i najsretnija sam dok nakon napornog dana razmišljam šta smo sve radile i šta nam je sve ispričala, koliko se smijala i veselila jer tada znam da sam dobra mama i da je moje dijete sretno i zadovoljno. Dugo sam se mučila s mislima da li griješim u ovom ili onom jer je mamama u mojoj blizini puno lakše nego meni, ali njihova djeca baš tako kao što si napisala "odrastaju usput".

[SikaPika]

baš tako i ja osjećam i najsretnija sam dok nakon napornog dana razmišljam šta smo sve radile i šta nam je sve ispričala, koliko se smijala i veselila jer tada znam da sam dobra mama i da je moje dijete sretno i zadovoljno.

[nela08]

[pikula]

hvala ti beti3 zaista živim svim srcem za svoju djecu i svakim danom osjećam da su mi najdragocjenije što imam i što ću ikad imati. žao mi je što puno ljudi koji su roditelji to nisu spoznali.

stvarno lijepo