Ja bih, mm ne

[argenta]

Drage moje, otkad sam rodila drugu bebu ne mogu prestati razmišljati o trećoj. Ali mm je već odavno rekao da mu ih je i dvoje previše (a jedno mu je bilo premalo ). I razumijem ga: trenutno nemamo ni novaca, ni vremena, a često ni dovoljno živaca za još djece. Pa ipak, ja ne mogu prestati sanjati o još jednom "smotuljku radosti", makar u nekoj malo daljoj budućnosti...

Ne tražim savjet, jer znam da to moramo riješiti sami, i da vam puno faktora nije poznato. Ali bih voljela čuti vaša iskustva, ako ih imate, kako ste riješili slične situacije, tko je i zašto popustio, je li bilo dugoročnih zamjeranja, kako ni/ste došli do obostrano zadovoljavajućeg rješenja.

[icyoh]

Kod nas je obrnuto - MM bi još jedno dijete, ja neću. Mislim da će i ostati po mom.
Sve se treba dogovoriti - silom insistirati na biločemu nije dobra taktika, samo se na kraju obije o glavu. Pa možda da dođete do kompromisa - ako on ne bi dijete sada, dogovorite da ćete ga imati za npr 2 godine.

[sandra111]

Moja frendica je nedavno izjavila da joj je teža promjena bila s drugim djetetom, a dolazak trećeg djeteta nije bio nikakav napor. Jer iza sebe ima dovoljno iskustva i dvoje djece koje se sad već igra međusobno i ostavljaju joj dovoljno prostora za brigu o trećoj bebici. Zasad ni financijski im treće dijete nije opterećenje jer praktički svu robicu i opremu imaju. To će se možda osjetiti kasnije, kad bude trebalo plaćati triputa tečaj jezika, glazbenu ili sl. No otom potom...

[thora]

Obzirom da smo se dragi i ja prije puno godina dogovorili da uopće nemamo djece, a sada imamo dvojicu mangupa, i ja bih još, u potpunosti te kužim. Ni nama situacija nije sjajna, daleko od toga, ali razmišljam o toj neizmjernoj sreći u kojoj uživam sa njima. I meni je ful teško, po cijele dane sam sama sa njih dvojicom, još sam na porodiljnom, i ponekad me slude, ali to ponekad je samo ponekad. Dragi isto nije oduševljen idejom o još djece, baš zbog neimaštine, ali da li je sreća u imaštini !?
Moja draga prijateljica čeka treću bebu, i svi se veselimo sa njima, i podržavamo ih u njihovoj odluci, jer su u vrlo nezavidnoj situaciji, ali i dalje su hrabri.
I nije stvar u situacijama, stvar je u prekrasnoj želji za pozivanjem nove duše u ovaj svijet, i povlaštenosti, nas kao roditelja, da im pokažemo divne stvari od kojih je ovaj život satkan, razmazimo ih i kada dođe vrijeme, pustimo ih da i sami iskuse svoju sreću nezavisno od nas.
Zato curo GO FOR IT !!!!!!!
Želim ti svu sreću ovoga svijeta !!!!

[ikana]

tako mi je lijepo čitati ove vaše postove i nekako mi dajete hrabrosti da se napokon odlučim na treće.

[argenta]

I nije stvar u situacijama, stvar je u prekrasnoj želji za pozivanjem nove duše u ovaj svijet, i povlaštenosti, nas kao roditelja, da im pokažemo divne stvari od kojih je ovaj život satkan, razmazimo ih i kada dođe vrijeme, pustimo ih da i sami iskuse svoju sreću nezavisno od nas.

Ovo je krasno rečeno, baš ono što ja osjećam.
S druge strane, obzirom da mm nije neki "roditeljski" tip (nije samo stvar u financijama), ne bih htjela da se zbog moje jednostrane želje svađamo. Za sad smo situaciju stavili "na led", ali ne znam što će biti kad je s njega skinemo. Zato bih voljela čuti one koji su to uspješno riješili.

Dakle, opet ponavljam, ne treba mi savjet što da ja učinim (jer smo se dogovorili da za sad to pustimo na miru), nego više neka vrsta inspiracije, ako me kužite

[Fidji]

Čuj, dok mi razmišljamo bi ili ne bi, neke se bebe same pozovu.

[argenta]

Čuj, dok mi razmišljamo bi ili ne bi, neke se bebe same pozovu.

Tome se i ja nadam

[Trina]

Meni bi bilo glupo navaljivati na još jednu bebu ako muž ne želi. OK je razgovarati o tome, dati svoje argumente zašto, pričati kako bi moglo biti...ali baš se žestoko boriti kontra njegove želje nebi. Zato što beba nije igračka i oko nje ima hrpu posla, odgovornosti...ne kažem da bi ti jednog dana muž rekao-Htjela si je, rodila si je, sad se brini sama. (iako znam i za takve slučajeve) nego čovjek očito nije spreman na to a za takve stvari moraš zaista biti spreman.

[Zorana]

I ja polako dolazim u fazu nagovaranja.

[Trina]

ideš na četvrto?

[litala]

I ja polako dolazim u fazu nagovaranja.

pa i vrijeme ti je


pozdravi muza

[Pticica83]

Da se ja malo uključim...nismo niti krenuli na drugo...ja već duže vrijeme razmišljam o trećem dijetetu...jer naprosto mi se sviđalo biti trudna....he he he dovoljno sam mlada da prije 30-te stignem roditi i treće dijete...

a razlog tome je to što ja jedino imam sestru, a moj mm nema nikoga...pa da barem onda s naše strane malo pojačamo obitelj...
MM-u pada malo mrak na oči kad se sjeti onih neprospavanih noći...ali ja znam da će ipak biti po mome :D (samo da bude zdravlja, drugo mi ništa ne treba)

[thora]

Nije stvar u nagovaranju, već u podršci, i u uviđanju različitih životnih situacija. A vrlo je sporno da li nekog trebaš, a između ostalog i možeš nagovoriti na "djete"
Meni je osobno druga trudnoća bila koma, i porod mi je bio teži, i neznam da li bih ponovo rodila, ali to nije jedini način da uživaš u još kojem bebulincu.
Što više ljubavi daješ, to više je primaš, i to je ČAROBNO, to je jedan od bitaka života, barem mog!

[spajalica]

Čuj, dok mi razmišljamo bi ili ne bi, neke se bebe same pozovu.

nama tako stigla balerina, ali kod nas ja ne bi trece, a MM bi.

[chris blue]

I ja razmišljam o trećem djetetu

Kad se sjetim - prije nekih pa cca pet-šest godina zaricala sam se da neću imati niti jedno jer da su djeca BUČNA, DOSADNA I NAPORNA...

I jesu, guzice male. Nikad mi život nije bio tako prepun dužnosti, napora i nedostatka sna.

Ali -

To je to.

[Vishnja]

I kod nas je to tema u kući.
Ja bih treće, mm ne bi.
Jedno vreme je situacija u kući zbog toga bila baš napeta - on se osećao prozvanim i pritisnutim da čini nešto što realno trenutno ne želi, a ja sam se pak osećala uskraćenom što nešto želim toliko jako, a nemam podršku u tome...
Situacija je privremeno na ledu. Ja i dalje imam jaku želju, on se ne izjašnjava. Mislim da ne vredi insistirati ako jedan član dvojca nije spreman.
Naravno da verujem da, ako bi nas beba iznenadila i pozvala se sama, to bilo samo obogaćenje za svo četvoro i da bi i on uživao u roditeljskoj ulozi i u umnožavanju te čudesne ljubavi.
No, videćemo...

[roby]

I mi isto tako....
Ja rekoh mužu, znaš da nam je stari poštar otišao u mirovinu .
A zaozbiljno, razgovarat ćemo za godinu dana.....prvo idem malo raditi.

[icyoh]

moja jedna frendica je trudna i kažem ja jučer mužu "pogodi tko je trudan", a on se jadan sav raspametio misleći da sam ja. Poslije je bio tako jadan kad sam mu rekla istinu.

[summer]

icyoh, aaaajme, bas me raznjezio...

[melange]

icyoh, aaaajme, bas me raznjezio...

evo i mene :cmolji:

nego, pitanjce za ove koji se ne slažu s boljim polovicama oko broja djeteta, jeste li prije braka razgovarali o tome? je li već tad bilo neslaganja? ili je bilo preapstraktno za razmišljati o takvim stvarima?

[Pticica83]

Ma drage moje...moja kolegica ima 9 djece... kaj velite na to?
Žena je naprosto prava MAMA...toliko ljubavi ima u toj ženi, da se sva raznježim kad ju vidim...koliko je smirena, pametna itd....

[ra]

Čuj, dok mi razmišljamo bi ili ne bi, neke se bebe same pozovu.

nama tako stigla balerina, ali kod nas ja ne bi trece, a MM bi.

i nama mini.
ajde, čekamo vas

[Zorana]

Trina, ne idem. Jos.

[curly mama]

thora, prekrasan post. x

Obzirom da smo se dragi i ja prije puno godina dogovorili da uopće nemamo djece, a sada imamo dvojicu mangupa, i ja bih još, u potpunosti te kužim. Ni nama situacija nije sjajna, daleko od toga, ali razmišljam o toj neizmjernoj sreći u kojoj uživam sa njima. I meni je ful teško, po cijele dane sam sama sa njih dvojicom, još sam na porodiljnom, i ponekad me slude, ali to ponekad je samo ponekad. Dragi isto nije oduševljen idejom o još djece, baš zbog neimaštine, ali da li je sreća u imaštini !?
Moja draga prijateljica čeka treću bebu, i svi se veselimo sa njima, i podržavamo ih u njihovoj odluci, jer su u vrlo nezavidnoj situaciji, ali i dalje su hrabri.
I nije stvar u situacijama, stvar je u prekrasnoj želji za pozivanjem nove duše u ovaj svijet, i povlaštenosti, nas kao roditelja, da im pokažemo divne stvari od kojih je ovaj život satkan, razmazimo ih i kada dođe vrijeme, pustimo ih da i sami iskuse svoju sreću nezavisno od nas.
Zato curo GO FOR IT !!!!!!!
Želim ti svu sreću ovoga svijeta !!!!

[Zorana]

Super post.

[sladjanaf]

icyoh, aaaajme, bas me raznjezio...

evo i mene :cmolji:

nego, pitanjce za ove koji se ne slažu s boljim polovicama oko broja djeteta, jeste li prije braka razgovarali o tome? je li već tad bilo neslaganja? ili je bilo preapstraktno za razmišljati o takvim stvarima?

ja se sjećam razgovora mog muža i mene o djeci. prije braka. ja sam na faxu imala profesoricu glazbenog koja je imala 11-ero djece, već starija žena, oko 60 godina. njzina djeca su već bila odrasla, najmlađe je bilo na prvoj godini faxa. ona je bila onako posebna žena, s karijerom, s uspješnom i obrazovanom djecom, ono sve predivno. i ja navalila da bih i ja da mi tako. a on, jadan, sve razumno pokušava objasniti da je to, ono, isuse kriste...jedanaestero djece! a ja ne odustajem. posvađala sam se s njim zbog toga. baš bila ljuta, jako.

sad mi to spomene kad god kažem da ne mogu više, da sam iscrpljena, jadna, nenaspavana, izživcirana... u stilu: "ti si ona koja je htjela 11-ero djece?

nakon prvog sam htjela troje. već sam bila malo starija i pametnija, jelte a nakon drugog... ponekad nijedno više, a samo ponekad, u rijetkim prilikama još jedno.

dakle, što htjedoh reći ovom litanijom? da dogovori "prije" ne znače ništa ili gotovo ništa kad iskusiš ono što je nekad bio samo plan. ok je razgovarati o tome, ali nije presudno. ovisi o više faktora od samog dogovora: o životnoj situaciji, zahtjevnosti djeteta ili djece, a bome i debljini živaca.

[argenta]

Slažem se sa sladjanom. Kad smo prije braka razgovarali, ni jedno od nas nije bilo osobito zagrijano za klince iako smo se hipotetski složili da nismo protivni. U međuvremenu, ja sam otkrila da posjedujem neke skrivene roditeljske gene, a on da ne. Tipična situacija tipa "on se uopće neće mijenjati", odnosno "ona se promijenila da je ne prepoznajem".

I što sad? (Retoričko pitanje, molim zanemariti.)

[betty blue]

meni je prvo tek na putu a već razmišljamo kad ćemo krenuti na drugo Ponekad grubo znam reći da ih želim ištancat dok smo mladi i da ne bude prevelika razlika među njima. Želimo najmanje troje, a poslije kako bog da... nikad nam se želje po tom pitanju nisu mimoilazile.

[Mejra's mommy]

Mi smo prvo cekali skoro 4 god. da je bilo po muzovom cekali bi jos. Najlogicnija mi je bila stvar roditi drugu bebu. Druga bebica je stigla 22 mj. nakon prve. I oboje se slazemo da je dosta...bar za sljedecih 10-15god.

[argenta]

nikad nam se želje po tom pitanju nisu mimoilazile.

Pa što onda radiš na ovom topicu?

[betty blue]

Pa netko je negdje postavio pitanje kakav je "dogovor" bio prije djece

[Vishnja]

Kod nas dogovor pre dolaska dece i jeste bio troje, ali s obzirom da nam je kod treceg gadno zapelo, mm se, cini mi se, sada plasi da iznova pokusa. A nemam nacin da mu razbijem taj strah...

[betty boop]

Slažem se sa sladjanom. Kad smo prije braka razgovarali, ni jedno od nas nije bilo osobito zagrijano za klince iako smo se hipotetski složili da nismo protivni. U međuvremenu, ja sam otkrila da posjedujem neke skrivene roditeljske gene, a on da ne. Tipična situacija tipa "on se uopće neće mijenjati", odnosno "ona se promijenila da je ne prepoznajem".

I što sad? (Retoričko pitanje, molim zanemariti.)

mislim da ste u dosta nezavidnoj situaciji, imati još djece nije baš neki problem oko kojeg se može napraviti kompromis jer će jedna strana uvijek ostati zakinuta...

moja svekrva mi je pričala kako je ona htjela treće dijete kad je bila već blizu 40.-ih, pa su pokušavali pa nije išlo, onda je došao rat pa njen muž više nije htio dijete u takvim nesigurnim vremenima...
danas kada se toga sjeti žao joj je što nema još jedno dijete ali ne opterećuje se time previše (barem tako kaže)...

[argenta]

mislim da ste u dosta nezavidnoj situaciji, imati još djece nije baš neki problem oko kojeg se može napraviti kompromis jer će jedna strana uvijek ostati zakinuta...

Baš tako. Zato me i zanima je li itko to uspio riješiti na zadovoljavajući način. Meni je najteže što mislim da oboje imamo solidne argumente. Možda je to jedna od onih stvari kojima samo vrijeme može pomoći :/

[samba]

Moje srce želi još jedno dijete, suprugovo možda još i više, ali, nakon 2 poroda koja su umalo tragično završila (nažalost oba) i 2 cure koje su jako, jako zahtjevne, sumnjam da bih mogla. Sve i da mogu financijski i pshički, ne znam bi li mogla fizički i imam li pravo uopće izazivati sudbinu kad sam evo sretna što smo za dlaku izbjegle tragediju!?!?!

[slava]

Hm, jedna strana zakinuta....mislim da je uvijek zakinutija ona strana koja želi bebu, a ne dobije ju, jer će ona strana koja ne želi dijete, a dobije ga, to dijete u svakom slučaju zavoljeti.
Znam dosta primjera gdje su ljudi neplanski dobili 3. dijete, pa presretni što su ga dobili.

[Trina]

Ma naravno da se dijete zavoli, to nije niti upitno. Ali imati dijete nije samo ljubav, to iziskuje hrpu snage (fizičke, mentalne), odricanja nekih banalnih stvari, ma svašta nešto za što čovjek mora biti spreman. Ja znam ljude koji su na ženin nagovor dobili jiš jedno dijete. kasnije je sve bilo super, beba je naravno voljena, krasna, divna ali kao da uvijk među tim ljudima postoji prešutni dogovor da je baš to dijete u potpunosti ženina briga i obaveza jer tata je ipak nije htio. Možda su to neki ekstremi, što ja znam ali to je stvarno tako.

[slava]

Slažem se u potpunosti. U svakom slučaju vrlo nezahvalna situacija kad se partneri po tom pitanju ne slože. Zapravo je teško, ma nemoguće napraviti kompromis.

[argenta]

Uf, ja tražila pozitivne primjere, a sad se sve više bediram
Znam da imate pravo, ali bih voljela da nemate

[Vishnja]

Ma naravno da se dijete zavoli, to nije niti upitno. Ali imati dijete nije samo ljubav, to iziskuje hrpu snage (fizičke, mentalne), odricanja nekih banalnih stvari, ma svašta nešto za što čovjek mora biti spreman. Ja znam ljude koji su na ženin nagovor dobili jiš jedno dijete. kasnije je sve bilo super, beba je naravno voljena, krasna, divna ali kao da uvijk među tim ljudima postoji prešutni dogovor da je baš to dijete u potpunosti ženina briga i obaveza jer tata je ipak nije htio. Možda su to neki ekstremi, što ja znam ali to je stvarno tako.

da, ovo je tako istinito...

[thora]

Trina AUCH :shock:
Ma kako god okreneš djeca su , barem u prvo vrijeme ponajviše mamina, ne briga, ne obaveza, već sve to nešto skupa. Mislim da je glupo djecu dogovarat, sory, al to nije kupovina auta.Nemreš se dogovoriti čuj ja bi narančastu kosu, a dragi bi baš crnu!
I ne vjerujem da nekog možeš na nešto nagovoriti na bilo koji način, ako ta osoba to NE ŽELI. Morala bi postojati iskrica želje, inače niš od toga. I kakvo prebacivanje odgovornosti, pa za cijelu tu priču nas treba dvoje, a možda i više

[Sanja]

Ja znam ljude koji su na ženin nagovor dobili jiš jedno dijete. kasnije je sve bilo super, beba je naravno voljena, krasna, divna ali kao da uvijk među tim ljudima postoji prešutni dogovor da je baš to dijete u potpunosti ženina briga i obaveza jer tata je ipak nije htio.

Meni je ovo pretužno. Nije je htio, ali je ipak sudjelovao u njezinom nastanku, zar ne?

Zvuči mi kao kad nekom kupiš psa i kažeš "ali ti ćeš ga hraniti, voditi u šetnju i plaćati mu cijepljenje".

Inače, argenta, i ja u zadnje vrijeme sve više razmišljam o trećoj bebici. Kad god to spomenem mm-u, on samo okrene očima. I meni samoj je još donedavno pomisao na treće dijete bila strana, ali vremenom mi postaje sve bliža. Nekako bih voljela, ako ćemo imati treće dijete, da se ono rodi do moje četrdesete, što nam i ne daje previše vremena. Vidjet ćemo.

I sama znaš da je većina tvojih pitanja retorička, pa ti nemam ništa pametno za reći, osim jednostavnog javljanja da znaš da nisi sama.


P.S. Da budem barem malo korisna. Jedan frend koji ima troje djece mi je rekao da je najveća promjena i najteže razdoblje nakon rođenja drugog. Veli da treće praktički ni ne osjetiš. E sad?!

I još jedan P.S. Nedavno su nam roditelji jednog našeg prijatelja pričali da im je sad žao što nisu na pragu četrdesetih dobili i treće dijete. Dvoje velikih se već odavno odselilo i imaju svoje obitelji, a oni bi tako rado imali kod kuće jednog srednjoškolca.

[ikana]

tako mi je lijepo čitati ove vaše postove i nekako mi dajete hrabrosti da se napokon odlučim na treće.

ovaj mjesec M je malo kasnila (nešto se poremetilo) mi smo bili toliko ushićeni da smo se tako rastužili kad smo vidjeli - na testu i u tom trenutku shvatili smo da zaista želimo još jedno djetešce.

p.s. tako me usrećuje pomisao na bebicu

[NetkoMiOteoNick]

Ja znam ljude koji su na ženin nagovor dobili jiš jedno dijete. kasnije je sve bilo super, beba je naravno voljena, krasna, divna ali kao da uvijk među tim ljudima postoji prešutni dogovor da je baš to dijete u potpunosti ženina briga i obaveza jer tata je ipak nije htio.

Meni je ovo pretužno. Nije je htio, ali je ipak sudjelovao u njezinom nastanku, zar ne?

Zvuči mi kao kad nekom kupiš psa i kažeš "ali ti ćeš ga hraniti, voditi u šetnju i plaćati mu cijepljenje".

Ja sam jedna od tih koje su malčice pomogle da se "zalomi" treće (jer sam, poznavajući MM-a, zaključila da će mu za desetak godina biti žao što nemamo još jedno, a tada bi stvarno bilo prekasno).

I znao mi je reći htjela si puno djece, pa evo ti. I uopće me to nije smetalo i zahvalna sam mu što mi nije ozbiljnije zamjerio. I računala sam s tim da nije zlopamtilo.

I prilično logična posljedica je da ako netko jako želi psa i ti mu ga kupiš iako ga sam ne želiš, da se o psu brine onaj koji ga je jako želio.

P.S. Da budem barem malo korisna. Jedan frend koji ima troje djece mi je rekao da je najveća promjena i najteže razdoblje nakon rođenja drugog. Veli da treće praktički ni ne osjetiš. E sad?!

To najviše ovisi o naravi djeteta. Imam nekoliko prijateljica kojima je treće bilo najzahtjevnije dijete.

[Zorana]

Ja se slazem s misljenjem Sanjinog frenda. Meni se zivot naglavacke preokrenuo nakon rodjenja J. Kad je dosla treca, sve je vec nekako bilo "na svome mjestu", stvarno je bilo potrebno jako malo prilagodbe. (sto se mene i muza tice)

[melange]

I prilično logična posljedica je da ako netko jako želi psa i ti mu ga kupiš iako ga sam ne želiš, da se o psu brine onaj koji ga je jako želio.

hoćeš reći da si se većinom ti brinula ili još uvijek brineš o vašem "psu" ?

[sladjanaf]

I prilično logična posljedica je da ako netko jako želi psa i ti mu ga kupiš iako ga sam ne želiš, da se o psu brine onaj koji ga je jako želio.

pa meni to nikako nije logično. dijete nije pas. a u našoj obitelji su se o psu brinuli oni koji ga na početku uopće nisu željeli. niti su ikad prigovorili, niti spomenuli. a o ljubavi ne trebam niti pričati.
tako da mi je ovo s prepuštanjem djeteta na brigu jednom roditelju, jer ga drugi roditelj nije želio, iznimno tužno. za dijete.

[NetkoMiOteoNick]

hoćeš reći da si se većinom ti brinula ili još uvijek brineš o vašem "psu" ?

Većinom se ja brinem o svoj djeci, ali kod trećeg je to bilo izraženije.

Zadnjih godinu dve nisam primjetila to predbacivanje i čini mi se da MM s C-om gradi puno bolji odnos nego što je izgradio s A-om (koji je bio željno iščekivan).

[NetkoMiOteoNick]

I prilično logična posljedica je da ako netko jako želi psa i ti mu ga kupiš iako ga sam ne želiš, da se o psu brine onaj koji ga je jako želio.

pa meni to nikako nije logično. dijete nije pas. a u našoj obitelji su se o psu brinuli oni koji ga na početku uopće nisu željeli. niti su ikad prigovorili, niti spomenuli. a o ljubavi ne trebam niti pričati.
tako da mi je ovo s prepuštanjem djeteta na brigu jednom roditelju, jer ga drugi roditelj nije želio, iznimno tužno. za dijete.

U našem slučaju uopće se ne razvija u tužnom smjeru za dijete. Kao što sam u prethodnom postu napisala MM s C ima bolji nego s A. Ako nekoga zanima detaljna analiza naših odnosa mogu i o tome, samo se bojim da će biti predugačko.


O psima ne bih dalje razglabala. Nisam ih imala i ne uživljava mi se sad u tu priču.