Baš sam i ja htjela reći isto, bebe su itekako različitih potreba.
Moje prvo dijete je dojilo stalno, nekad svakih pola sata, pa sat i pol, pa dva i pol sata, takav nam je bio ritam i super je napredovala. I nije bilo niti govora za stanku od tri sata.
Dok drugo dijete od samog početka više spava, ima veće razmake u podojima, noću manje cica i nema šanse da cica toliko često kao i prvo, danas sa pet mjeseci cica svaka tri, četiri sata, s time da opet ipak ima svoj specifičan ritam.
Postoji vrijeme kad ne pocica baš puno, ali više ne želi jer se mora podrignuti pa ga moram dići i sljedećih pola sata ne želi, ali kad se ubrzo zatim opet primi cicanja pocica sve do zadnje kapi... uglavnom, da mu ne ponudim ovaj drugi puta moje dijete bi bilo gladno jer sam čekala da prođu tri sata?
E zato se kaže dojenje na zahtjev, jer ne prekidaju bebe podoj samo dok su gotova i sita, već zato jer se mora podrignuti, jer ima jetrove ili stolicu, jer ti dođe starije dijete pa izgubi interes i prekida podoj...
Ja ne nudim na svaki kme, ali mu ponudim dok mi se čini da hoće i nema šanse da uzme ako on to baš neće, dok je prva htjela stalno.
Nije mi niti na kraj pameti bilo da su tolike razlike moguće.
Uh meni bi jako pasalo da češće doji jer mi manje dobiva na težini, ali još uvjek dovoljno, ali evo ne mogu si pomoći, dajem mu najviše koliko mi dopušta.