drage AP rode
od travnja sam na stranicama roda svakodnevno... isčitah tema i postova... ne mogu vam opisati koliko me oduševilo ono što sam pročitala o attachment parentingu - činilo mi se kao da pišete onako kako sam sama zamislila da bih voljela odgajati dijete
planirala sam porod u vodi, obavezan podoj dmah po porodu, računala na blagodeti RI rodilišta (rooming in, poticanje dojenja)... i...
dogodilo se da se moja premila buba odlučila iz neodgonetivih razloga pojaviti mjesec dana ranije
porod nije bio u vodi, već vaginalni, trajao je cijelu vječnost
bubica se svom svojom malom snagom pogurao u svijet... s apgarom 5/7 morali su ga reanimirati, prvu noć proveo ie u inkubatoru, 8 idućih na jedinici intenzivnog liječenja novorođenčadi, pod budnim okom i režimom stručnog osoblja
u tih 8 svojih prvih dana izvršene su sve potrebne pretrage, pikali su ga, hranili na sondu i bočicu 6x dnevno
(ne bih voljela da me se pogrešno shvati, bilo je to nužno... to su jednostavno situacije u kojima planovi pucaju kao baloni od sapunice, i jedino što želiš je da je beba dobro, pa kako god)

sad smo konačno doma, oboje, družimo se... moji me kritiziraju da ga ne puštam iz ruku, da skačem na svaki njegov uzdah, da ću ga razmaziti preko svake mjere
preslab je da ciki, svakodnevno se izdajam i dajem mu svoje/tj njegovo mlijeko na bočicu

željela bih znat... kako funkcionira AP kod nedonoščadi koja su prve dane svog života proveli u potpuno sterilnom ali nimalo emotivnom okruženju???

hvala svima