moja mama nije dojila ni mene ni brata jer, kao, nije imala mlijeka.
kazem "kao" jer danas kad imam sva saznanja o nacinu funkcionoranja dojenja i proizvodnje mlijeka, bojim se da je to prica u koju su je uvjerili drugi ili ona sebe sama kao sto je pokusala mene uvjeriti kad sam rodila prvo dijete... medutim, ja se nisam dala, dojila sam ga, dakle, iako nisam rasla u prodojecoj okolini, svejedno mi je bilo izuzetno vazno dojiti svoje dijete. mami danas na neki nacin zamjeram, iako mozda doista nije islo drugacije.


Odgovori s citatom
. Brata dojila 15 mjeseci, a mene 10 mjeseci jer je dobila upalu pluća pa su joj zabranili. Uvijek priča kako ju je doktorica izvrijeđala kad se rasplakala jer joj je zabranila dojenje zbog antibiotika tipa dijete je već trebalo sve jesti a ne da ga malterirate na sisi. I baka je bila isto takva, prodojeća. Svu djecu dojila do dvije godine i svima oko sebe davala savjete tipa: ako dijete ima začepljen nos ukapaj mu svoga mlijeka, ako mu je upaljeno oko itd. Iskreno, bez mamine potpore ne bih uspjela dojiti tako dugo ovo svoje dvoje unatoč svemu što znam o dojenju.
, a što se tiče dohrane tada (1980.g.) su pedijatri savjetovali: s 3mj voće, s 6mj povrće, s 9mj meso :/
eeee, da nije bilo rodinog portala....
, a mlađeg brata 9 mjeseci. Velika mi je podrška u dojenju. Hvala mama !
Naravno i pedijatri koji su savetovali caj protiv grceva i vodu,sto sam,na zalost poslusala skoro odmah.
