 |
|||
umirem od smijeha
osim na cvijetu, tu sam zasuzila.
a ona teta koja je spasila klinca od auta je stvarno heroj. sjecam se te slike iz novina, sve me stegne. kakvi refleksi, svaka cast.
ja sam inace spretna, ali zasad nisam imala prilike da biram ja ili dijete. iako se uvijek pripremam za nemoguce situacije, pa "uvjezbavam" scenarije padova da djeca ostanu neozlijedena.
ide me ono hvatanje u zraku u zadnjoj sekundi i takve stvari, pa se nadam da bi se snasla.
Vriiiissst
Oprostite sve redom , ali ja proplaka od smija.
evo i mene. spretnost mi je (uglavnom) vrlina - nekoliko puta sam uhvatila padajuci noz (cak i ostricom prema dlanu i nis mi nije bilo); u kriticnim trenutcima imam matrix moments - vrijeme se uspori, izvodim u glavi neke komplicirane izracune kojim ce dijelom tijela ili pod kojim kutem dijete udariti i kako se trebam postaviti blabla i ofkors rasturam. u skladu s tim, stvaram cudesa sto je super obzirom da Anita...ajmorec pocesto nije uskladena s prostorom u kojem se krece
(s druge strane, kad mi padne koncentracija u stanju sam se ozlijediti na vrlo bizarne nacine.)
unatoc spasavanju, dva gadnija anitina pada su se dogodila dok sam bila uz nju. citirat cu svoju majku "sreca da se to TEBI dogodilo, ne znam ko bi nas inace spasio" (lol)
felix, potpuno si majcinski reagirala - prvo si pogledala njega. a ostalo je splet okolnosti.
A čujte, da je do majčinskog instinkta, ne bi nam trebale auto-sjedalice
i to sto kazes.Originally Posted by Strobery Shortcake
A čujte, da je do majčinskog instinkta, ne bi nam trebale auto-sjedalice
Ja imam jako dobre reflekse i u principu odreagiram tako da nikom nije ništa. Ali kao za peh neki dan snimam Leona kako se diže na koljena i odjednom se prevrne i tresne. A kako je snimka kasnije pokazala, ostala sam još 3 sekunde iza pada snimati mjesto gdje je bio prije pada a u pozadini se čuje njegov plač i moje "a u pi*** ma******"
Sreća pa mu nije ništa bilo inače bi MM imao dokaz koji bi mogao iskoristiti protiv mene
Oooooooooooo imamo i mi takav snimak, samo MM ima politiku da kad je iza kamere ništa ne govori (kao njega nema, ne upliće se nićim u situaciju koju snima) pa se samo vidi kako nestade djeteta, a onda kako se dijete polako ponovo pomalja u kadru.
Uh naš tata je ekspert za to neuplitanje i bez kamere. mogli bi malo o očinskom instinktu, Jednom prilikom ja sjedim s otečenim Dominikom u taksiju i pitam taksista koji je najbrži put do hitne, taksist turira, a 5 min nakon toga silazi s dianom na rukama i kaže "joj kak si ona ne da zavezati žnirance" čak je i taksist bio :shock: Drugo prilikom je tata vozio i uspjeli sm odoći do klaićeve sa sjevera (krenuli smo s knežije), a treći primjer (kad sam prvi i zadnji put razmišljala o tome da uzmem djecu i odselim, ali samo u afektu) Diana ima konvulzije on ode u drugu sobu razgovarati s hitnom "da bolje čuje" ja izvodim sve što mogu da joj pomognem - imala je niti 10 mjeseci, a kad smo stigli do dr. on demantira ono što sam ja vidjela (ne bih se prisjećala
)jer kao ja sam inače "paničar" - a on je bio u drugoj sobi
kod nas je dakle tata sačuvaj Bože u hitnim situacijama. Ne samo da se ne snalazi standardnim procedurama (kako doći od kuće do hitne u najkraćem roku) nego ima i neki obrambeni da se smijulji s doktorima dok ja "paničarim" što je obično ono što piše u knjizi za prvu pomoć. S druge strane on se može igrati s njma satima bez da pozvizdi, oprati kosu bez plača, pročitati istu priču sedamnaest puta i platiti račune- što je na kraju priče isto dosta bitno za preživljavanje, kaj ne ?
Uh, o tatinim instinktima bih i ja imala štošta za napisati.
Naš je paničar samo takav.
Jednom je Svena dok je imao cca godinu i pol udarila ljuljačka iz sve snage posred čela. Dijete odmah počelo urlati, ja ga prvo zagrlila i tješim ga (obično ih prvo tješim a onda gledam nastalu štetu) a MM mu govori da proba s glavom lijevo-desno. Mali i dalje urla što od boli što od šoka ali MM se neda, počeo i on vikati (u panisi, naravno) da neka miče glavu lijevo-desno, gore-dolje i još kojekakve nebuloze
Nakon što je jednom pao na leđa ovaj opet da neka se sagne, čučne, digne nogu... a mali urla iz sveg glasa.
Mislim od kuda mu samo padaju na pamet vježbe razgibavanja u tim trenucima neposredno nakon pada/udarca
mislim da ovo i nije nešto s čim bi se trebala hvaliti
ofkors. vise je stvar u refleksu hvatanja. dok si nisam osvijestila pa di mi je pamet bila lol iako imam dobru procjenu za takve opasne stvari (pa si mislim - do jednom)mislim da ovo i nije nešto s čim bi se trebala hvaliti
Ja sam ovako jednom spasila burek sa sirom na pješačkom. Imala sam već lijepih 20 god. ina faksu u Rijeci kod žabice...TRAS... ali burek spašen.
živio burek!!!!!!!
dosada nisam srećom imala prilika da se dokaže moja polovična nespretnost ali se sjećam dok sam bila dijete šetala sam s tetom i malim bratićem koji je bio beba i teta ga je nosila u klokanici, teta je počela padati na naprijed (ne sjećam se više zašto je počela padati) ali je izvela neki pokret i uspjela pasti na bok...
inače sam se baš lijepo nasmijala s ovom temom, da ih je barem više takvih
secemo nas dvoje doma nakon vrtica, i prelazimo igraliste. drzimo se za ruke. na sredini se nalazi velika strafta debelog blata, koju ne primjecujem, i poskliznem se. primjecujem da mi noge lete naprijed, i...
secemo L. i ja isti taj dan, iz istog tog vrtica, kroz isti taj park....i popnemo se na onaj tobogan-brod.
i sad da se ne bi spustila nz tobogan, uzmem ju ja da cu je spustiti dolje. no u zadnji tren skuzim da je previsoko (visok je bar metar) i da ce L. vjerojatno pasti. no kako sam se vec nagnula da ju spustim, pocela sam gubiti ravnotezu. i sad, mogla sam birati- spustit cu ju, mozda ce pasti, mozda nece ili cu skociti, skup sa njom. odlucila sam skociti, sagnuta, nju drzim u istom polozaju kao da cu je spustiti i.....ledja su mi u komi vec 4 dana. svaki kraljezak se protresao, svaka kost, zglob...ja sama jos (ili bolje receno vise) ne podnosim skakanje sa takvih visina, plus jos njena kilaza, plus sagnut polozaj. smrt za kicmu.
i sad, sta sam ja cula, pocevsi od muza pa do svoje stare- di mi je bila pamet!
eto, ja sam isla zastititi dijete na svoju stetu i dobila sam istu kritiku.
zakljucak- krtika nikad ne manjka
srodna dušo
živio burek!!!!!!!
neko jutro sam išla iz pekare, snježina zapadala, ništa nije počišćeno,
prilazim pješačkom i kako se od snijega nije vidio onaj nakošeni dio, samo sam skliznula.
a u desnoj ruci lisnato sa špinatom, lijevom se "držim" za prijateljicu.
i padam padaam znam da ću pasti, i umjesto da bacim ono lisnato i što bezbolnije se prizemljim, ja lisnato trpam u usta, i naginjem se na drugu stranu da ljosnem na prijateljicu
Po svemu sudeci, moj instinkt je cisto ok. Ulovila sam malca dok je sveki padala njega drzeci na rukama. Sveki je ostala na podu, ja ju nisam ni dozivjela, bitno da sam dijete ulovila.
Drugi put sam s malcem na rukama silazila po stepenicama, nisam vidjela macku koja se opruzila preko cijele stepenice, stala sam na nju i poletila, ja unazad a malac naglavacke prema dolje. Ulovila sam ga za noge prije nego sam ja svom snagom "sjela" trticom na rub stepenice. On se smijao jos 10 minuta a ja sam se tresla ko siba!
a kako je prošla mačka?
Uh, o tatinim instinktima bih i ja imala štošta za napisati.
Naš je paničar samo takav.
Jednom je Svena dok je imao cca godinu i pol udarila ljuljačka iz sve snage posred čela. Dijete odmah počelo urlati, ja ga prvo zagrlila i tješim ga (obično ih prvo tješim a onda gledam nastalu štetu) a MM mu govori da proba s glavom lijevo-desno. Mali i dalje urla što od boli što od šoka ali MM se neda, počeo i on vikati (u panisi, naravno) da neka miče glavu lijevo-desno, gore-dolje i još kojekakve nebuloze
Nakon što je jednom pao na leđa ovaj opet da neka se sagne, čučne, digne nogu... a mali urla iz sveg glasa.
Mislim od kuda mu samo padaju na pamet vježbe razgibavanja u tim trenucima neposredno nakon pada/udarca
gusim se od smijeha
tema je vise nego fenomenalna
Koliko god sam veliki ljubitelj zivotinja u tom trenu sam ju htjela "nasiljit". Sreca njena, pobjegla je glavom bez obzira i sljedecih par dana spavala na stepenicama ispred tavana...a kako je prošla mačka?
gušim se od smijeha
nedavno idem iz trgovine, u jednoj ruci 2pune vrećice u drugoj kutija jaja koja nije stala u vrećice, obuvam papuče i krećemo 5-6stepenica prema gore u hodnik, jednu papuču nisam obula kako treba i zapnem s njom za stepenicu, padam i dižem kutiju jaja u zrak
što se tiće reakcije kada dijete pada, ja sam jedna od onih koja gleda i nemože se pomaknuti s mjesta
mm je drugačiji, on bi padao i jednom rukom hvatao mene a drugom Saru
Upravo si me podsjetila na jednu epizodu Baywatcha.
Nemojte se smijati.
Od svega što sam gledala, iz cijelog tog serijala, sjećam se situacije kada su spasioci trebali spasiti dijete i u tom spašavanju, val ih je nosio na drveni stup od mola.
Spasioc je stavio dijete pred sebe kako se ne bi ozlijedio i dijete je udarilo glavom u stup.
Poanta: ako se spasioc ozlijedi, dijete ne može spasiti samo sebe, a spasioc u nesvjesti je beskoristan.
Ta scena mi je izgledala odvratno (i zato mi se valjda usjekla u memoriju), ali ima logike.
Isto tako u avionima kada stjuardese daju upute, naglašavaju da u slučaju nezgode majke stave masku s kisikom prvo sebi, pa tek onda djetetu. Logično, jer ako je majka u nesvjesti, kako će si dijete staviti masku?
Stoga Felix, ne brigaj, tvoji instinkti funkcioniraju baš kako treba. Žao mi je što je malac proživio sve to, ali nek je u tome svo zlo. Razmisli da si ti mogla zviznuti glavom i biti u nesvijesti (ili još i gore), to bi tek bila trauma za dijete.
A ovakvih padnja i situacija će kroz djetinjstvo biti sigutno još.
Već dva dana hvatam vremena i volje da napišem upravo ovo!Upravo si me podsjetila na jednu epizodu Baywatcha.
Nemojte se smijati.
Od svega što sam gledala, iz cijelog tog serijala, sjećam se situacije kada su spasioci trebali spasiti dijete i u tom spašavanju, val ih je nosio na drveni stup od mola.
Spasioc je stavio dijete pred sebe kako se ne bi ozlijedio i dijete je udarilo glavom u stup.
Poanta: ako se spasioc ozlijedi, dijete ne može spasiti samo sebe, a spasioc u nesvjesti je beskoristan.
Ta scena mi je izgledala odvratno (i zato mi se valjda usjekla u memoriju), ali ima logike.
Isto tako u avionima kada stjuardese daju upute, naglašavaju da u slučaju nezgode majke stave masku s kisikom prvo sebi, pa tek onda djetetu. Logično, jer ako je majka u nesvjesti, kako će si dijete staviti masku?
Stoga Felix, ne brigaj, tvoji instinkti funkcioniraju baš kako treba. Žao mi je što je malac proživio sve to, ali nek je u tome svo zlo. Razmisli da si ti mogla zviznuti glavom i biti u nesvijesti (ili još i gore), to bi tek bila trauma za dijete.
A ovakvih padnja i situacija će kroz djetinjstvo biti sigutno još.
Baywatcha se ne sjećam, ali ovo sa stjuardesama mi sinulo, ali nisam znala kako lijepo napisati
Hvala Rene što si ti to tako lijepo izvela
aaaaai padam padaam znam da ću pasti, i umjesto da bacim ono lisnato i što bezbolnije se prizemljim, ja lisnato trpam u usta, i naginjem se na drugu stranu da ljosnem na prijateljicu
legendo
aaaaai padam padaam znam da ću pasti, i umjesto da bacim ono lisnato i što bezbolnije se prizemljim, ja lisnato trpam u usta, i naginjem se na drugu stranu da ljosnem na prijateljicu
legendo
Pa tako bih i ja. Šteta lisnatog, a ako mi se već crno piše, a pa onda bar da imam lisnato kao zadnju želju.
Zalogaj je zalogaj, koliko god mi šutjeli o tome.
Nego i ja bi lisnato sa špinatom, SADA!!!!!!!
saga se nastavlja. ono za bradu mi nije bio bed, ali sada mi bome je.
slomio je zub
kad je na tom nesretnom igralistu zagrizao asfalt, pokusala sam provjeriti jesu li mu zubi na broju, ali od krvi nisam vidjela. kasnije mi se cinilo da je u redu, ali zub je ocito bio napukao i trebalo je samo da zagrize u nesto tvrdo i... krc. fali mu milimetar siroka strafta duz cijelog gornjeg sjekutica. ono bas ima rupu u zubima kad se nasmije.
sad cu iducih par godina imati svakodnevni podsjetnik na vlastitu nespretnost.
nadam se da mu nece poceti otpadati i ostali dijelovi (drugih) zuba. ako su i oni malo napukli...
moramo zubarici. iako ne znam sto bi nam mogla uciniti. premali je za plombe, a anesteziju necu. ovakav otvoren zub je idealan za karijes. plus sto je poprilicno ostar (srecom pa je dojenje jako rijetko).
Re: majcinski instinkt?!
Bez ulazenja u raspravu o majcinskom instinktu (koju je svakako nametnuo TM
A ovo - jos sam prije shvatila da sam ocajno los materijal za majcinstvo, ali novi dokazi iz dana u dan isplivavaju :/ - stvarno vise nikad nemoj pomisliti, a kamoli reci...opravdati te moze samo PMS
aaaaai padam padaam znam da ću pasti, i umjesto da bacim ono lisnato i što bezbolnije se prizemljim, ja lisnato trpam u usta, i naginjem se na drugu stranu da ljosnem na prijateljicu
legendo
felix de kuliraj
evo ti prica: MM i ja s Anitom na groblju, uredujemo grob. Uzmem malu od njega da odnese vrecu sa smecem ;drzim ju ispod pazduha jer zeli skakutati a betonski je rub i samo cekamo kada ce se okliznuti. MM krene sa vecom uz komentar "pazi da ti ne padne vis da se nasaja" (prigorski izraz koji je jednak onoj vrc ide na vodu dok se ne razbije). I krene. Par sekundi kasnije Anita mi propada kroz ruke i razbija gornju usnicu i rasijeca gornje desni. ne znam kojim cudom su zubi ostali nedirnuti.
ne smatram se nemajkom. tada sam prihvatila da na neke stvari ne mozes utjecati.
a to sto nisi vidjela puknuti zub - a ko pod milim bogom vristecem krvarecem djetetu pregledava zube? uvalis cicu il smirujes
zaboravih
storma, u pravu si, pretjerujemali stvarno mi je jako zao sto je krezub.
sad je frajer 8)
a MM mu govori da proba s glavom lijevo-desno. Mali i dalje urla što od boli što od šoka ali MM se neda, počeo i on vikati (u panisi, naravno) da neka miče glavu lijevo-desno, gore-dolje i još kojekakve nebuloze
Nakon što je jednom pao na leđa ovaj opet da neka se sagne, čučne, digne nogu... a mali urla iz sveg glasa.
Mislim od kuda mu samo padaju na pamet vježbe razgibavanja u tim trenucima neposredno nakon pada/udarca
urlam od smijeha i upravo mi dolazi šef i gleda šta se to događa
ajme kolko zgoda i nezgoda na jednom mjestu
Posting Permissions
Reply With Quote