Citiraj Lutonjica prvotno napisa
nemreš dok padaš (ili u bilo kakvoj drugoj, brzoj i potpuno neočekivanoj situaciji) razmišljat kamo ces s djetetom ili s bilo kim ili čim drugim, nego spasavas sebe. meni je to skroz logicno i normalno.

druga stvar je da umirete od gladi i žeđi usred pustinje, i ti ces prije dat kap vode i zrno hrane djetetu nego sebi - jer tu imas vremena za razmislit, procijenit situaciju, odluciti, pod utjecajem si emocija,...

ali ovakve sitacije kao pad, sudar, i slično, tu mali mozak spasava sebe, ne druge

slazem se.