Uh, o tatinim instinktima bih i ja imala štošta za napisati.
Naš je paničar samo takav.
Jednom je Svena dok je imao cca godinu i pol udarila ljuljačka iz sve snage posred čela. Dijete odmah počelo urlati, ja ga prvo zagrlila i tješim ga (obično ih prvo tješim a onda gledam nastalu štetu) a MM mu govori da proba s glavom lijevo-desno. Mali i dalje urla što od boli što od šoka ali MM se neda, počeo i on vikati (u panisi, naravno) da neka miče glavu lijevo-desno, gore-dolje i još kojekakve nebuloze
Nakon što je jednom pao na leđa ovaj opet da neka se sagne, čučne, digne nogu... a mali urla iz sveg glasa.
Mislim od kuda mu samo padaju na pamet vježbe razgibavanja u tim trenucima neposredno nakon pada/udarca