Zanima me koje su prednosti i nedostaci djece upisane u vrtić i djece koju čuvaju bake-ako postoji tema(nisam je našla) molila bih lijepo link a ko ne možemo krenuti sa komentarima
lomim se oko odluke....
 |
|||
|
|
|||
vrtić VS bake
Zanima me koje su prednosti i nedostaci djece upisane u vrtić i djece koju čuvaju bake-ako postoji tema(nisam je našla) molila bih lijepo link a ko ne možemo krenuti sa komentarima
lomim se oko odluke....
Nedostatak je to što se ne druži sa djecom.
pošto ti je dijete veliko, ja glasam za vrtić
u dosta sam navrata imala prilike vidjeti i usporediti djecu iz male škole sa vrtičkom djecom. ovi iz male škole su tiši i povučeniji,ne reagiraju kao vrtička djeca koja se već znaju izboriti za svoje mjesto pod suncem....
vjerovatno u kratkom vremenu ipak sve dođe na svoje
no, glasam za vrtić, pogotovo u toj dobi, za manju djecu bi se već dalo razmisliti...a i naravno sve ovisi o djetetu
ja sam prije bila protiv bakočuvanja, medjutim sad bih dala sve da zaru može čuvati jedna od baka umjesto da ide u vrtić
Moje mišljenje je da je odluka "vrtić ili baka" jako individualna stvar i ovisi o puno faktora. Mi možemo ovdje nabrajati neka vlastita iskustva, ali samo ti možeš znati koje prednosti imate od bake, a koje od vrtića, kao i nedostatke jednog i drugog.
Nijedna opcija nije savršena, pitanje je samo što vama više odgovara.
Ja sam za nas od početka znala da baka ne bi bila najbolje rješenje, pa nismo tu mogućnost ni razmatrali. Po potrebi, baka nam tu i tamo uskoči za povremena čuvanja (ljetna dežurstva, lakše bolesti i sl.), i nakon tih perioda svaki put si iznova ponavljam koliko sam sretna što mi dijete ide u vrtić i što ga je dobro prihvatio
Po meni, najveći objektivni nedostatak vrtića je izloženost bolestima. A koliko će to utjecati na vaš život, ovisi i o tome koliko je dijete osjetljivo (nekima je to razlog za odustajanje od vrtića, nama vrtićke bolesti još nisu bile traumatično iskustvo).
Pa, ja kad vidim koliko je Lei lijepo doma sa bakom onda se sama sebi čudim što bih ju silno htjela upisati u vrtić. Mislim, ustaje se kad hoće, gleda crtiće, razvlači se, igra se cijelo jutro sa bakom koja joj je sto posto posvećena. Kad pomislim da bi umjesto toga jutro provodila sa nepoznatim ljudima stegne me oko srca. Ali, stvarno se loše snalazi među djecom, i toga me je strah.
Ja kad svoje dijete vidim u vrtiću kako uziva u igri sa svojim prijateljima, u izradi svega i svačega s tetama, uglavnom cijela ta pozitivna atmosfera me čini sretnom i zadovoljnom što ide u vrtić.
I već sam negdje napisala. Jedna od vrtićkih priredbi, svi do jednoga su izašli par koraka ispred i odrecitirali jednu rečenicu, i oni najsramežljiviji koje se jedva čulo i oni koji još nisu uspjevali ostati na vrtićkim rođendanima.
slazem se u potpunostiMoje mišljenje je da je odluka "vrtić ili baka" jako individualna stvar i ovisi o puno faktora. Mi možemo ovdje nabrajati neka vlastita iskustva, ali samo ti možeš znati koje prednosti imate od bake, a koje od vrtića, kao i nedostatke jednog i drugog.
Nijedna opcija nije savršena, pitanje je samo što vama više odgovara.
Romina, što tebi kaže tvoj instinkt?
Baš tako. Ovisi i o karakteru djeteta, o baki..jer ako se recimo radi o zatvorenijem djetetu sa starijom bakom to bi bila možda ne najsretnija situacija. Ako je baka vesela, sposobna, rlo pokretna
Na kraju krajeva treba pitati i dijete, recimo moj mali ne voli baš ići kod bake duže od dva dana za redom...a baka je super i bavi sw s njim...kaže da hoće svoje prijatelje
ja sam za baku do 3 godine a dalje vrtic
moj dragi nije nikad vidio vrtica a drustven je, pametan , komunikativan i svasta nesto..., a njegov brat kji je isao u vrtic...tisucu jedan naspram njega...
tako da...bas..ovisi o djetetu i otome kakav je baka
I ja razmišljam ovako.Angelina_2 prvotno napisa
zašto Lutonjica?
što nije Z voljela ići u vrtić?
ako nije previše diskretno, je problem u Z prihvaćanju vrtića ili u vrtiću?
ne voli ga
jednostavno ga ne voli
to je povezano valjda s onim topikom o zahtjevnoj djeci
ona se hrani kontaktom jedan na jedan, i to se ne smanjuje kako je starija
a davi se u grupi
i nesretna je
inače je ekstremno društvena i otvorena, takva je od rođenja, a mi se intenzivno družimo prijateljima i drugom djecom, tako da mi za tako nešto vrtić uopće nije potreban i bilo bi super da ju baka može čuvati do škole
Ne bih rekla da se djeca koju čuvaju bake ne druže s drugom djecom.
Druže se, ali izvan vrtića.
U igraonici.
U parku.
U posjeti susjedima.
Moj je stariji išao u vrtić - kakva je to drama bila. Nikako, ali nikako se nije uklopio. On je individualac (i danas se to jako na njemu vidi) i uvijek je bio u dijelu sobe gdje nije bilo djece ili ih je bilo jako malo.
Prijatelje je imao u susjedstvu, a ove iz vrtića nije baš doživljavao.
I kad ga danas pitam kako mu je bilo u vrtiću, odgovori su uglavnom: dosadno, bezveze, ružno, žalosno.
A imao je tako dobru tetu; čak smo se i posjećivali međusobno.
Ispisala sam ga godinu prije polaska u školu, preporodio se doma s bakom i prijateljima iz susjedstva.
Mlađeg još čuva baka (navršio je četiri). Upisala sam ga na listu čekanja pa ćemo vidjeti hoće li se što isprazniti do jeseni (bit će skoro 5 onda) da malo upozna djecu s kojom će krenuti u školu.
Ne znam kako će biti; sudeći prema sadašnjem ponašanju, sličan je bratu.
Ipak ću mu dati šansu da upozna i "čari" vrtića (tim prije što mi je mama koja ga sad čuva već polako umorna i ne može više cijeli dan biti babysitterica) i nadam se da će ga bolje prihatiti od brata.
točno ovako i zaraPrijatelje je imao u susjedstvu, a ove iz vrtića nije baš doživljavao.
glavna frendica u vrtiću joj je inače naša vanvrtićka frendica ladakoja ide u grupu do zarine
srećom pa tete dopuštaju zari da se ide s njom igrati u njenu grupu
brata i mene je čuvala baka i totalno smo različiti.mm isto nije išao u vrtić i imao je prijatelje iz kvarta i opet je totalno drugačiji od mene.Maureno i vrtić..hm.....navikao je na određeni tretman i sumnjam da bi sa oduševljenjem prihvatio vrtić.razmišljam o upisu samo zato da ga ne zakinem za nešto što još sama sebi nisam definirala(jel su to prijatelji,priredbe,prihvaćanje nekih obaveza da mu kasnije bude lakše) a opet kad ga vidim da uživa dok ga čuva baka mislim si zašto mu to oduzeti ...joj sve sam spetljala
razgovarala sam sa mamom i ona bi ga čuvala i dalje.planiram ga upisati na sport za klince (a tamo nam je jedan mali prijatelj) i malo bi ga aktivirali po igraonicama tipa knjižnica Medveščak.
Glasam za vrtić, muka mi je kad moram izmišljati jelovnik, iako to naravno nije presudno (pogotovo što mi je isto tako muka kad na vrtićkom jelovniku vidim hrenovke, paštete...).
Baka recimo trenutno nema naočale za čitanje, a Jani su slikovnice vrlo važan dio života. :/
Mi smo svoju djecu dali u jaslice s navršene dvije, odnosno jednom godinom. Da je zagrebačka baka bila mlađa i u snazi, vjerojatno bi je zamolili da ih čuva do navršene treće godine. Nismo imali tu mogućnost, pa su dječaci preživjeli u jaslicama.
Zapravo, stariji je preživio, a mlađi se jako dobro zabavljao u instituciji. Nakon prve godine i stariji se fino adaptirao i mislim da su jako puno profitirali u vrtiću.
No, u obitelji imam i slučaj da se dijete nikako nije moglo prilagoditi vrtiću (roditelji prosvjetni radnici, vjerovali su da je vrtić dobro rješenje, ali nije išlo i nakon godine dana odustali su). Dijete im je odraslo uz bake, prošlo malu školu i opet sve dobro... Nema pravila koja bi vrijedila za sve.
iako moje nikad nisu cuvali bake i nonici (imali su cuvalicu do 3. godine, a onda u vrtic) i misljenja sam da nemamo pravo nametati im cjelodnevni posao (fizicki naporan, u slucaju moje djece), pogotovo ako su nonici stariji - mojima je uvijek puno ljepse s njima nego u vrticu, sto mi je nekako i logicno.
uglavnom, mislim da tu nema nekih pravila - sve je vrlo individualno i ovisi o brojnim faktorima.
meni se sviđa režim ujutro u vrtiću do ručka, popodne sa bakama do povratka s posla, meni je to nažalost neizvedivo.
Ja bih se samo osvrnula na ovo, tete i djeca u vrtiću nepoznati su djeci vrlo kratko vrijeme. Vrlo brzo oni postaju važan dio njihovog svijeta, tu se događaju prva prijateljstva, prve simpatije, prva dijeljenja i zajedničke igre. Nije to sumorno mjesto gdje djeca idu po kazni, zaista nije.Kad pomislim da bi umjesto toga jutro provodila sa nepoznatim ljudima stegne me oko srca. Ali, stvarno se loše snalazi među djecom, i toga me je strah.
MM i ja kao i hrpa naših prijatelja smo zagrebački dotepenci
Jedina stvarna mana jaslica i vrtića je izloženost virusima i bakterijama i osjetljivija djeca češće pobolijevaju.
Meni je teško raditi usporedbu baka ili vrtić jer nisam bila nikad u mogućnosti birati, no iz moje jednostrane perspektive mislim da je vrtić dobar izbor za dijete. A je li bolji ili lošiji u odnosu na baku mislim da zaista ovisi od situacije do situacije, od djeteta do djeteta i od bake do bake, nema jednog odgovora.
kad sam počela raditi, prvu godinu Gitu je čuvala teta čuvalica, a kojom sam bila zaovoljna do pred kraj. Kako sam vidjela da se nešto promijenilo prijavila sam ju u vrtić. sad imamo idealnu kombinaciju, ujutro je u vrtiću, poslije ručka ju pokupi baka pa spava doma. obožava ići u vrtić, danas je ostala doma jer je prehlađena pa je sva nesretna.
meni je mama cuvala idu godinu i nesto dana - dok nisam zatrudnila s noom.
i jos je cuvala lea kad sam prekinula porodiljni s njim da odem raditi tri mjeseca prije porodiljnog s ami...
meni je bilo super sto je ida (i kasnije leo) bila s njom, idi (kao i leu kasnije) je bilo lijepo, ono povjerenje koje imas u svoju mamu kojoj ostavljas dijete na brigu - to ne mozes dobiti nigdje... ali...
ali... kad je cuvala idu, te godine je moja mama napunila 54 godine. to nije previse. dobro se osjecala, mogla je pratiti fizicki naporno jednogodisnje vrlo motoricki spretno dijetemedjutim, meni ta odluka da svojoj mami "uvalim" takvu odgovornost, kao sto je ganjanje jednogodisnjeg djeteta - uopce nije lako pala :/ ono sto mi je olaksavalo odluku, pored cinjenice da je moja mama to stvarno zeljela i s gustom radila, bilo je to sto je ida kod nje bila maksimalno cetiri sata dnevno. i to sto je moj raspored bio takav da sam ja uglavnom preko tjedna imala slobodne dane a vikendom vecinom radila (tada je bila s tatom)... da je situacija bila drugacija, da je ida trebala biti na cuvanju 8-9 sati pet dana u tjednu - ne znam bi li moja mama bila prvi izbor
mene u tom "baka-servisu" navise koci ta odgovornost. ta svakodnevna odgovornost i to dugacko radno vrijeme. ako me razumijete?
zeni koja je u penziji, koja vise nije u naponu snage (koliko god vitalna bila - a moja mama nije nesto ekstra specijalno vitalna - ipak je to zena s odredjenim brojem godina i - ako je meni ponekad bilo tesko svaki dan po cijele dane hendlati jednogodisnjakinju - njoj sigurno nije bilo lakse), uvaliti tu obvezu da svaki dan ima na odgovornosti i "radu" dijete - meni nikako ne sjeda. i to jos na tako dugacke periode - godine, dvije, tri - do skole...
Prvo ću reći da nema generalizacije, da ono što zna biti najbolje za jednoga, najgore je za drugoga..
A sada ću reći svoje mišljenje: ja sam za vrtić..I pored izloženosti virusima, i pored mlade, spretne i prihvaćajuće bake...
A zašto??Jer jednu takvu širinu iskustava u ranoj dobi baka nikako ne može pružiti djetetu..Bogata socijalna sredina svakodnevno "bombardira" dijete mnoštvom poticaja i ono se razvija...raste..Ono doživljava situacije i interakcije koje doma s bakom nikad ne bi doživjelo..
To je samo moje mišljenje, ali vrtić je mjesto igre, veselja, prijateljstva..a nikako sumornoi mjesto u kojem je "dijete okruženo strancima" kako je netko gore bio napisao..Uostalom, sve osobe koje sada poznajemo i za koje smo jako vezani, nekad su nam bile stranci..A vrtić je jedno sigurno mjesto u kojem znamo da su ti "stranci" (tete i druga djeca) dobronamjerni i kao takvi poželjni kao oni koji će nam prestat biti stranci...Eto..
Još uz to ću napisati da mislim da svi mi iz te svoje beskrajne ljubavi prema vlastitom djetetu često upadamo u zamku prezaštitničkog ponašanja..jer naravno..teže nam je slušati da naše dijete plače nego da sami plačemo, svaka dječja neugoda nas boli više nego dijete itd, itd...
Tada djetetu nastojimo osigurati uvjete koji su mu u potpunosti prilagođeni, ili da upotrijebim ovdje primjereniji izraz - podređeni...I tu se lijepo uklapaju sad bake..Ne kažem da djeca ne uživaju s bakama, i ne kažem da one nemaju svoje mjesto u dječjem odrastanju..ALI..Da li je to naše pokazivanje ljubavi??Da li je to uopće ljubav - kada svoje dijete zaštićujemo tako da ga želimo lišiti svake i najmanje nelagode??
Negdje sam pročitala da za odgoj trebamo djetetu dati korjenje, ali i krila...Samo kombinacija oba ta dijela stvara cjelinu...Ili da pojednostavim: tko je od nas naučio klizati a da nijednom nije pao??Tko je proplivao a da se nije smočio pa i u ponekad prohladnoj vodi??Treba li zbog tih sitnih nelagoda dijete lišiti radosti klizanja...plivanja??
Ne bojte se vrtića..dajte djeci krila...I oprostite na podužem postu, ovo je za mene intrigantna tema i nije bilo načina da svoje mišljenje izložim kraće..
I meni je to veliko pitanje. Mihovila čuvaju i roditelji od MM (ponedjeljkom i petkom), a ostale dane moji. Ošao je u igraonicu do nedavno jer mu se nešto zamjerilo i od tada odbija ići. Upisala sam ga na taekwondo igraonicu gdje se druži s drugom djecom. Nema problema sa socijalizacijom, komunikativan je, razigran. Individualac je i čini mi se da mu smata kada je neko veće društvo. Više voli igre s jednim ili dvoje djece.
Bake i dede uživaju zajedno s njim. Tvrde da im nije teško, jer ih to na neki način opušta. Upisala sam ga za vrtić u 9. mjesecu pa ćemo vidjeti. Uopće nisam pametna što da radim.
Moje dijete već četiri godine ide u vrtić (krenula je s 13 mjeseci) i mogu samo reći da bih sve dala da je mogu ostaviti na čuvanje baki. Ona je introvertirano, hipersenzibilno i mirno dijete, ne voli galamu i gužvu i mislim da je za takvu djecu puno bolja opcija baka (ili neka druga osoba koju dijete prihvaća i voli).
Sjećam se sebe i svojih vrtićkih dana koji su mi ostali uglavnom u ružnom sjećanju, jer bila sam ista kao i moje dijete i nikakav vrtić nije mi pomogao da postanem otvorena, društvena i vesela osoba. I dalje sam introvertirana, teški individualac, (ponekad čak i popriličan mrgud), a čini mi se da će takva biti i moja kći iako je u vrtiću od svojih najranijih dana.
Bas sa danas pricala s frendicom ciji klinci neidu u vrtic (4 i 2 god.) nego ih cuva deda, baka je umrla. I kad ju slusam, vidim kolko je razlika izmedu nasih klinaca. Njeni se ne znaju igrat niceg a da to nije destruktivno, ne znaju funkcionirati u vecem drustvu djece, velika je razlika izmedu njenog i dedinog nacina odgoja, deda je jako popustljiv, ne pazi na njihovu prehranu...Ma sve u svemu, koliko god bi rade ja bila doma s klincem tolko vidim koliko je moje dijete vec sad mastovitije, pristupacnije i inovativnije u osmisljavanju igara nego njeni. Tako da dajem veliki + za vrtic.
bit će da je u tom slučaju problem u samom dedi i općenitom pristupu djeci
Ovako i ja razmišljam.
Moje dijete je imalo mogućnost ostati doma samnom i bratom cijeli porodiljni da je htio. Ali nije. Nije izdržao dulje od tjedan dana, sam je inzistirao da ide u vrtić jer mu fale prijatelji.
Naravno da sve ovisi od djeteta do djeteta i teško je napisati nešto generalno već eventualno iznijeti svoje iskustvo. Moje vuče puuuno više prema vrtiću.
A druga stvar je ona koju je spomenula litala. Čuvanje (a i dobar dio odgoja) djeteta nije nimalo lak posao. A to "natovariti" baki ili dedi koji su svoju djecu odgojili, uz to i odradili čitav radni vijek i sada su u zasluženoj mirovini, nisam htjela.
Da mogu birati, za starije dijete, dakle, iznad 3 ili cak 4 godine, izabrala bih pola vrtic pola baka. No, tesko je rec ovako generalno kad je svako dijete individualno. Neko ce obozavat vrtic, a neko ne. Neko ce radije bit s bakom, a neko nece s bakom znat sto bi. Lijepo je imati izbor, to je jedino u sto sam sigurna.
Pe nek su važan dio, ali su i strani ljudi, nije vrtić isto što i dom, nego je institucija, niti tete u vrtiću vole dijete kako ga voli baka. Ne kažem ja uopće da je to nužno loše - ali, evo, i ovdje je napisano da su vrtićka djeca 'glasnija', znači da su se naučila 'boriti' za sebe (a neki se niti ne nauče), tj. nemaju djeca u vrtiću nepodijeljenu pažnju teta kakvu dijete ima doma od bake. Opet, nije niti to uvijek loše, Lea je navikla da je sve po njenom i definitivno ne zna funkcionirati u grupi. Ja sam na primjer mrzila vrtić, ali sam školu voljela, a svejedno se sjećam jedne doslovce boli u želucu koja me i u vrtiću i u školi znala uhvatiti radi tuge za mamom i tatom i za kućom (što jest, jest, i sad me to ponekad uhvati npr. kad moram raditi prekovremene
No, ja nikako nisam protiv vrtića, dapače, razlog što Lea ne ide u vrtić nije moje loše mišljenje o njemu (premda se moje mišljenje u vrtiću jako pokvarilo kad sam vodila L. na adaptaciju), nego to što Lea nije mogla ići u vrtić tj. nije mogla izdržati tri dana bez da se razboli i to od ozbiljnih bolesti (bronhitis, upala pluća), pa smo je ispisali - i čitavo vrijeme od tada smišljamo način da ide u nekakav vrtić, a istovremeno nas je strah bolesti. Onda s druge strane kad vidim kako joj se sa bakom doma dobro pitam se zašto uopće toliko želim vrtić .. i tako.
ja se slazem sa litalom u ovome.
moja mama ima 60 god i vrlo je vitalna ali ipak nakon dana provedenog s markom bude potpuno strgana. i sutra dan nesposobna za bilo sta.
doduse ona nije ni tu pa to ionako nije bila opcija ali da je osjecala bih se tocno ovako kako je litala opisala.
ja nikako nisam mogla zamisliti da marka dam u vrtic prije nego napuni tri godine i upisala sam ga kad je to sam zatrazio. 3 god i 3 mjeseca.
ali ja sam doma pa sam si to mogla priustit. on obozava vrtic i ja vidim da je sretan tamo (on je samo do rucka) ali ja ga cesto proklinjem jer je tako puno bolestan da bih ga najradije ispisala.
tu kod nas je vrlo usamljeno i nema ni susjeda ni nikoga. samo mm i ja i pas. mislim ima susjeda ali sve su starci.
puno bih mu uskratila da ga ispisem.
a jednom mi je rekla jedna doktorica sa srebrnjaka da je socijalizacija putem vrtica mit jer nitko od nas ne zivi u sumi.
osim mene dakako
natipkah citavu stranicu da bih zakljucila jedno: ovisi o djetetu, vasoj osobnoj situaciji i djetetovom odnosu sa bakom. a tvoje je dijete dovoljno veliko da moze kompetentno iznijeti svoje misljenje.
Što se tiče društva i druženja, Lea nije društvena i ekstrovertirana, a nisam niti ja, mi se uopće ne družimo sa puno ljudi, a i oni sa kojima se družimo uglavnom imaju stariju djecu. Pa i sa onima rijetki sa kojima se družimo,a koji imaju djecu Leine dobi ne možemo se viđati redovito nego su to povremeni susreti - i, sve u svemu, ja Lei ne mogu osigurati redovito druženje sa djecom, posebno ne sa nekim većim brojem djece.
Mi smo L. upisali na engleski, a vodimo je i u igraonicu u knjižnici koja je ove godine odlična, ali sve to skupa je vremenski jednostavno prekratko da bi ona funkcionirala u grupi i da bi se družila sa djecom.
Kad ju pitam da li je zapamtila neko dijete sa igraonice ona kaže: Jesam, sebei to joj je totalna fora. Inače je odlučila da uopće neće razgovarati sa djecom jer ih se srami.
Neusporedivo je bolje funkcionirala među djecom sa tri godine nego sada - i u tome ja vidim ozbiljan problem.
Evo, što se mame i vitalnosti tiče, moja mama ima puno više godina nego vaše i nije uopće vitalna, ali kod nas je situacija specifična jer MM dolazi doma sa posla rano i onda on preuzima Leu - da se radi o cijelom danu čuvanja to nikako ne bi moglo funkcionirati. Ovako baka čuva Leu 4.5 sata, i kraće ako L. duže soava.
Uh, nase bake se ne snalaze s Novijem, ali to nije tema, pa cu obici.
Mi smo mislili da krene u vrtic s oko 3 i po, ali smo odustali.
Nekako i on je od ovih individualaca, obozava ljude, ali samo jedan na jedan.
Sreca pa nam se u kraju otvorila neka igraonica koja nije "kavez tip" i nema kafic za roditelje, pa dolazi malo dece, a vaspitaci su skroz posveceni deci, nisu samo "pazitelji" kao u vecini igraonica.
To nam se spontano nametnulo kao srednje resenje. Kuci smo, igramo se svi koliko mozemo, a kad mu treba vise igre nego sto mi mozemo da podnesemo ili kad je jednostavno tako rasplozen - ide tamo.
Posle smo mislili da ide u vrtic na jesen, tad ce da ima 4 i 3 meseca, ali nekako bas ovih dana mislimo kako cemo i to da iskuliramo.
On je smislio da zeli da uci engleski, pa cemo da vidimo da mozda sledece godine to ubacimo (eh boowa i kwala)
Ja osobno nisam nikad isla u vrtic, cuvala me baka, i ipak sam i komunikativna i socijalizirana ispala
Ali se sjecam da mi je u osnovnoj skoli uvijek nekako falilo to neko poznanstvo iz vrtica koje su svi drugi imali, i uvijek sam bila ljubomorna.
Uglavnom, i dalje stojim kod toga da je vrtic bitan dio djetetovog odrastanja.
To sto mene srce boli kad malca moram dizat iz toplog kreveta ranom zorom i kad pomislim da ce se tako dizat ostatak svog zivota (skola, posao) to je sasvim druga prica.
Meni je vrtić bio koma, ali koma, u školi sam bila super đak pa sam bila i megazvijezda, a to mi je odgovaralo
I normalno da se dijete može družiti i izvan vrtića, moja prijateljica ima troje djece, a još u drugom stanu u kući žive šogori sa dvoje - njen dečkić (star kao Lea) ne želi čuti za vritć, ali on dane provodi među petero djece + djeca iz susjedstva, i sigurno da nju ne brinu brige kakve brinu mene.
Ali upravo o tom dizanju iz toplog kreveta ja govorim kad kažem da je Lei doma super - na toplom je, spava koliko hoće, sve je po njenom, baka se čitavo jutro sa njom igra, pazi se što i koliko jede, kuha se što ona voli. Ja znam da je vrtić i obrazovna ustanova ali mislim da Lei obrazovanja ne manjka jer se sa njom čitavo vrijeme nešto radi, i stalno joj je netko sto posto posvećen. Ali druženje sa djecom, to joj ne možemo nadoknaditi.
Da, kod nas bake nisu dolazile u obzir, prvo, jer jedna od njih još uvijek radi (iako si uništava zdravlje na poslu, ali to je druga tema
Andreja smo do 3. godine vozili teti čuvalici i to nam se pokazalo vrlo dobrim rješenjem (iako je prve godine bio boležljiv, ali pregrmili smo to bez posljedica). Od 3. godine ide u vrtić, i iako je i on, kao još neka djeca iz ovih postova, introvertirano i nedruželjubivo dijete, već 2. godinu promatram na njemu pozitivne promjene koje mu vrtić donosi. Za početak, počeo je više doživljavati drugu djecu (čak i ako se još uvijek radije igra sam).
U našem slučaju, vrtić je donio više pluseva nego minuseva. A možda nam se samo sve dobro poklopilo.
moj B je bio sa bakama do 3 g. a poslije vrtic.zao mi je sto nisam imala mogucnosti da ga damo u vrtic,jer nazalost bake su ga jako jako rjetko vodile u park da se igra s ostalom djecom,tako da kad je krenuo u vrtic nije se znao igrati sa ostalom djecom.....a da ne pricam o ostalim stvarima (hranjenje,spavanje itd)..ne bih htjela to sve ponovno prolaziti sa J....
u mojoj glavi je jos od vrtica podatak da je vrtic nuzno zlo
i vec sam dobila po nosu i ovdje na forumu zbog tvrdnje da se djeca na vrtic adaptiraju, a da ga u stvari ne vole (a to mi je jedino zdravo)
najgore od svega, to tvrdim i kao roditelj i kao socijalni pedagog
moja kcer nazalost mora ici u vrtic jer su suprugovi roditelji potpuno nekompatibilni sa cinjenicom da je 2009ta, a moji su do nedavno radili...
sada kad su mi oboje roditelja u mirovini, Nuki ide u vrtic samo do 12,30 (zapravo do iza rucka) i to mi je jedina prihvatljiva forma: u vrticu je od 9 do 12,30 - 13, taman da se poigra sa drugom djecom i pokupi sve viruse koje treba pokupiti tijekom odrastanja
inace, znam da to ovisi o kvaliteti odgajatelja ali i ocekivanjima i znanjima roditelja: moja kcer u vrticu stagnira i nazaduje (sto se tice znanja i to je nazalost tako) jer joj kudikamo bolje i konkretnije znanje daju moji super angazirani, posveceni i obrazovani roditelji od nemotiviranih teta preplavljenih obvezama, zabranama i djecom
upravo je ona, vec spomenuta, 'griznja savijesti' brana da je ne ispisem i uvalim starcima na cuvanje na cijeli dan
jednostavno, mislim da to prema njima ne bi bilo ok (i ovako me zdere sto dolaze iz drugog kvarta kod nas u kvart pokupiti je iz vrtica i vec samim time imaju obavezu)
dok nisu bili u mirovini oboje nego samo tata, skupljao ju je u 14,30 - najtraumaticnije iskustvo i za nju i za nas
ona prakticki oduvijek ne spava popodne i mjesecima je, dok druga djeca spavaju, sjedila sama u garderobi, citala () i rezala si kosu skaricama, te stalno i stalno prijavljivala dosadu (o mom stanju tih dva sata sto sam znala da se s njom nista konstruktivno ne radi, nego je prakticki prepustena sama sebi - bolje da i ne govorim)
vrtic je izmisljotina novog doba
prije ga nije bilo pa su ljudi svejedno socijalizirani (inace, opcenito mi je presmijesno govoriti o terminu socijalizacije u npr. jaslickoj dobi, a evo kako vrijeme prolazi sve mi je jasnije da je morerna pedagogija pozurila i sa onim terminom od 3 nadalje, to sad najbolje vidim po vlastitom djetetu)
uvijek, bas uvijek sam za opciju baka i djeda servisa ukoliko su bake i djedovi dovoljno flertni, kondicijski spremni, te razumni odgajatelji - poznajem dovoljno ljudi koji nisu isli u vrtic pa su sasvim dobro prezivjeli skolovanje i znaju vezati cipele i jesti zlicom... nisu nista vise asocijalni ili antisocijalni od onih koji su isli u vrtic s nekom velikom mukom
isto tako, ako su baka/deda potpuno neadekvatni za odgoj, njegu i cuvanje (recimo kao moji svekrovi zbog poznih godina i ozbiljnijih bolesti) - ona vrtic jest bolja opcija
samo jos naglas moram zahvaliti sudbini sto nam e dana mogucnost ove kombinacije koju sada imamo - na djetetu se jednostavno vidi preporod otkako je taj boravak skracen sa 5,5 sati na 3,5 - to je vise nego dovoljno 'socijalizacije' i boravka izvan doma (u dobi od 4 godine koliko moja kcer ima to je vjerojatno i optimum)
Ja inače slovim kao "mrziteljica" vrtića. Doživljavam ga skoro kao nužno zlo. Moje je dijete iznimno otvoreno, druželjubivo, lako započinje komunikaciju i igru s drugom djecom, a i stalno je u kontaktu s djecom. Trenutno ne ide u vrtić, ali je zadnje pojavljivanje u vrtiću bilo je dramatično. Strašno traumatično. Ono što meni nije jasno je slijedeće. Za djecu je najvaznije da imaju svoju rutinu, osobe s kojima su bliske, svoj red i nekakav mir. I to sve mi osiguramo doma. I onda mi dijete dođe u vrtić. Ok.Ima svoju grupu od 20 - at djece, svoje tete, svoju prostoriju i sada slijedi moj ŠOK - naime, naš vrtić funkcionira po principu miješanih grupa otovrenog tipa. To znači da moje dijete traži boravi u 3 sobe, sa ukupno 70at djece i 3 tete. Meni se to čini potpunim kaosom.
Od zadnjeg odalska u vrtić do sada je prošlo skoro mjesec i pol (bolest, praznici, pa skijanje), ali od tada nije prošlo niti jedno veče da moje dijete ne ode spavati u suzama, moleći me da ju ne vodim u vrtić!
Ja sam sa svojim klincima ostala doma do Karlove 4. - odnosno do skoro 3. Korinine godine.
Iako mi u početku uoče nije odgovaralo da ostanem doma ( morala sam zbog zdravstvenog stanja moje curke ) Na kraju se ispostavilo da to vrijeme ne bih mijenjala ni za što na svijetu i ponovo bi tako postupila, naravno ako bi bilo moguće.
Gledala sam dječicu kako rastu, kako izbijaju prvi zubići, kako su napravili prve korake, kako su učili nove riječi, slušala provale... i sve to iz prve ruke
Jedno vrijeme je malog čuvala moja mama, što je naravano za njega tada bila puno bolja varijanta, nego da sam ga slala u jaslice sa godinu dana.
Moje mišljenje je da nebi bilo loše malu djecu ( do vrtičke dobi ) ostaviti doma ako je moguće sa jednim od roditelja ili bakama i djedovima, a kasnije kad dođu u vrtičku dob, upisati ih u vrtić, čisto društva i socijalizacije radi.
Naravno govorim o idealnim uvjetima
i stim se slažemMoje mišljenje je da je odluka "vrtić ili baka" jako individualna stvar i ovisi o puno faktora. Mi možemo ovdje nabrajati neka vlastita iskustva, ali samo ti možeš znati koje prednosti imate od bake, a koje od vrtića, kao i nedostatke jednog i drugog.
Nijedna opcija nije savršena, pitanje je samo što vama više odgovara.
Ja sam za nas od početka znala da baka ne bi bila najbolje rješenje, pa nismo tu mogućnost ni razmatrali. Po potrebi, baka nam tu i tamo uskoči za povremena čuvanja (ljetna dežurstva, lakše bolesti i sl.), i nakon tih perioda svaki put si iznova ponavljam koliko sam sretna što mi dijete ide u vrtić i što ga je dobro prihvatio
Po meni, najveći objektivni nedostatak vrtića je izloženost bolestima. A koliko će to utjecati na vaš život, ovisi i o tome koliko je dijete osjetljivo (nekima je to razlog za odustajanje od vrtića, nama vrtićke bolesti još nisu bile traumatično iskustvo).
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom