Pe nek su važan dio, ali su i strani ljudi, nije vrtić isto što i dom, nego je institucija, niti tete u vrtiću vole dijete kako ga voli baka. Ne kažem ja uopće da je to nužno loše - ali, evo, i ovdje je napisano da su vrtićka djeca 'glasnija', znači da su se naučila 'boriti' za sebe (a neki se niti ne nauče), tj. nemaju djeca u vrtiću nepodijeljenu pažnju teta kakvu dijete ima doma od bake. Opet, nije niti to uvijek loše, Lea je navikla da je sve po njenom i definitivno ne zna funkcionirati u grupi. Ja sam na primjer mrzila vrtić, ali sam školu voljela, a svejedno se sjećam jedne doslovce boli u želucu koja me i u vrtiću i u školi znala uhvatiti radi tuge za mamom i tatom i za kućom (što jest, jest, i sad me to ponekad uhvati npr. kad moram raditi prekovremene ).

No, ja nikako nisam protiv vrtića, dapače, razlog što Lea ne ide u vrtić nije moje loše mišljenje o njemu (premda se moje mišljenje u vrtiću jako pokvarilo kad sam vodila L. na adaptaciju), nego to što Lea nije mogla ići u vrtić tj. nije mogla izdržati tri dana bez da se razboli i to od ozbiljnih bolesti (bronhitis, upala pluća), pa smo je ispisali - i čitavo vrijeme od tada smišljamo način da ide u nekakav vrtić, a istovremeno nas je strah bolesti. Onda s druge strane kad vidim kako joj se sa bakom doma dobro pitam se zašto uopće toliko želim vrtić .. i tako.