Ja inače slovim kao "mrziteljica" vrtića. Doživljavam ga skoro kao nužno zlo. Moje je dijete iznimno otvoreno, druželjubivo, lako započinje komunikaciju i igru s drugom djecom, a i stalno je u kontaktu s djecom. Trenutno ne ide u vrtić, ali je zadnje pojavljivanje u vrtiću bilo je dramatično. Strašno traumatično. Ono što meni nije jasno je slijedeće. Za djecu je najvaznije da imaju svoju rutinu, osobe s kojima su bliske, svoj red i nekakav mir. I to sve mi osiguramo doma. I onda mi dijete dođe u vrtić. Ok.Ima svoju grupu od 20 - at djece, svoje tete, svoju prostoriju i sada slijedi moj ŠOK - naime, naš vrtić funkcionira po principu miješanih grupa otovrenog tipa. To znači da moje dijete traži boravi u 3 sobe, sa ukupno 70at djece i 3 tete. Meni se to čini potpunim kaosom.
Od zadnjeg odalska u vrtić do sada je prošlo skoro mjesec i pol (bolest, praznici, pa skijanje), ali od tada nije prošlo niti jedno veče da moje dijete ne ode spavati u suzama, moleći me da ju ne vodim u vrtić!