Ja sam sa svojim klincima ostala doma do Karlove 4. - odnosno do skoro 3. Korinine godine.
Iako mi u početku uoče nije odgovaralo da ostanem doma ( morala sam zbog zdravstvenog stanja moje curke ) Na kraju se ispostavilo da to vrijeme ne bih mijenjala ni za što na svijetu i ponovo bi tako postupila, naravno ako bi bilo moguće.
Gledala sam dječicu kako rastu, kako izbijaju prvi zubići, kako su napravili prve korake, kako su učili nove riječi, slušala provale... i sve to iz prve ruke ... i to sve mi danas neizmjerno puno znači

Jedno vrijeme je malog čuvala moja mama, što je naravano za njega tada bila puno bolja varijanta, nego da sam ga slala u jaslice sa godinu dana.

Moje mišljenje je da nebi bilo loše malu djecu ( do vrtičke dobi ) ostaviti doma ako je moguće sa jednim od roditelja ili bakama i djedovima, a kasnije kad dođu u vrtičku dob, upisati ih u vrtić, čisto društva i socijalizacije radi.

Naravno govorim o idealnim uvjetima