Prepoznati ljepotu
jedan mail natjerao me da se malo zamislim, a zanimaju me i vaša razmišljanja o toj temi. naime, koliko smo sposobni primjetiti istinsku ljepotu utopljenu u svakidašnjici? pokušavate li u svemu naći neki "silver lining ili smo svi postali totalno neosjetljivi na okolinu?
ulični svirač
Jedne hladne, januarske subote, na stanici metroa u Washingtonu, došao je čovjek, te počeo svirati violinu. Svirao je šest Bachovih djela oko 45 minuta u vrijeme najživljeg prometa u gradu. Proračunao je da će na hiljade ljudi proći kroz stanicu, većina od njih na putu do posla. Jedan sredovječan čovjek je, prolazeći kraj njega, tek lagano usporio korak slušajući muziku, ali je nastavio svojim putem. Minutu kasnije, violinista je dobio svoj prvi dolar-neka žena je samo pustila novac u kutijicu i nastavila dalje. Nekoliko minuta kasnije, jedan mladić se naslonio na zid u namjeri da ga sluša, ali je ubrzo pogledavši na sat, požurio dalje... Očito je kasnio na posao. Najviše pažnje pružio mu je 3 godine star dječak. Njegova majka ga je požurivala, ne dopuštajući mu da se zadržava kraj violiniste. Dječak je nastavio hodati, stalno se iskrećući na violinistu. .Svi roditelji i sva djeca koja su prošla, bez izuzetka, tako su se ponašali.
U 45 minuta sviranja, samo 6 ljudi se zaustavilo i ostalo neko vrijeme. Oko 20 mu je dalo novac, nastavivši hodati istom brzinom.
Prikupio je 32 $.
Nitko nije primjetio kad je prestao svirati. Nitko aplaudirao, niti je bilo bilo kakvog priznanja i pažnje.
Niko nije znao, da je ovo bio violinist Joshua Bell, jedan od najboljih glazbenika na svijetu. On je svirao jedan od najatraktivnijih i najkompliciranijih komada ikad napisanih. Svirao je na violini vrijednoj 3,5 milijuna dolara
Dva dana prije svoje svirke u podzemnoj željeznici, Joshua Bell rasprodao je ulaznice u kazalištu u Bostonu, svako sjedalo u prosjeku 100 $.
Ovaj eksperiment organizirao je Washington Post, da ispita socijalnu percepciju i prioritete ljudi.
Da li ćemo uočiti ljepotu? Da li smo u stanju prepoznali talent u neočekivanom kontekstu?
Ako nemamo vremena da bismo slušali jednog od najboljih glazbenika u svijetu koji najbolje svira glazbu ikad napisanu, koliko drugih stvari propuštamo?
 |
|||
Odgovori s citatom
Kad bi bar postojalo takvo zanimanje.... 
betty blue prvotno napisa
naravno, nisam joj to shvatila doslovno, ali me bas zanimalo zasto me stavila na tako visoko mjesto i ispalo je da je to zato jer joj uvijek sve objasnim i pokazujem joj svijet i okolicu i ukazujem na svakakve razlicite stvari - a mama, zaposlena mama s dvokratnim radnim vremenom - takve stvari jednostavno nije stizala 
), kad ima dijete ponovno primjecuje kako vrijeme prolazi, jer s djetetom ponovno ispocetka dozivljavas svako godisnje doba, svako cvjetanje, opadanje, zalaske sunca... bilo mi je, doduse, malo cudno, jer sam ja to dozivljavala i tad, dok nisam imala djece 
...evo, raspekmezila me...upravo tako i ja....
). Ponekad u tolikoj mjeri da se teško koncentriram na posao koji trebam obaviti.
