Citiraj dalmatinka prvotno napisa
Tako nekako očekujem i od svoje djece- nek me se sjete par puta godišnje ,
ajme meni, ja bih bila jako tužna ako ovako bude. mislim, ako budu živjeli u australiji - bože moj. ali, ne bih voljela.

tatek, ja sam se financijski osamostalila skroz kad sam završila faks i zaposlila se, iako smo imali perioda u braku kad su nam i moja i mm-ova mama i financijski pomagali. imali smo najbolju namjeru vratiti, ali nisu htjele - ni jedna ni druga. tijekom faksa sam znala raditi za đeparac. a kad sam počela raditi nakon faksa, a još sam živjela s mamom, počela sam sudjelovati i u svim troškovima. taj period mi je super bio, ali je nažalost kratko trajao. moje financijsko osamostaljenje je mama izvrsno primila, s velikom radošću.

a preseljenje je išlo postepeno - nisam se nikad ono spakirala i otišla. nego malo po malo - prvo sam samo vikende ostajala kod njega, pa koji put i preko tjedna, pa mi je pola odjeće bilo tamo, pola ovamo, pa jedna četkica tamo jedna ovamo. i tako, uopće se ne mogu sjetiti kad sam ja baš otišla živjeti kod njega. :/ uglavnom, i to je odlično podnijela.

emocionalno - pa ne znam točno što to znači. emocionalno samostalan. dakle, ne diraju te emocije ljudi koje voliš? jel to? ako si s nekim emocionalno povezan, kako možeš biti samostalan?

uglavnom, meni je bitno da sam financijski neovisna, a emocionalno ne bih niti htjela biti.

ot - e da, i meni je baš žao što nisam iskusila studentski život. i to me je užasno mučilo u to doba. toliko da sam prekinula studij na godinu dana i otišla u italiju čuvati djecu. i super da sam to napravila. tako sam u velikoj mjeri ublažila taj osjećaj.
iako, bih voljela da sam bila zagrebački student. no, tad za to nije bilo nikakvih mogućnosti - najgluplje vrijeme je bilo.