Potpuno sam samostalna već jako dugo, ali istovremeno i vrlo bliska s roditeljima. S mamom se moram čuti svaki dan - jedan rezime dana s njom, za mene je točka na i toga dana. Jedini vid moje, uvjetno rečeno, nesamostalnosti jest to što mi roditelji mnogo pomažu oko djece i djeca često borave kod njih. Djeca su nas još i više zbližila i povezala i dala mi da u punini osjetim značenje te obiteljske vertikale. Isto tako i mojim roditeljima.

Nemam nikakvih problema s osamostavljivanjem i osamostaljenjem djece. Od kad ih imam, uživam u svakoj fazi njihovog odrastanja. Uživala sam u mom malom, bucmastom bebeu, i sada u mom dugokosom frajerčiću i curici - Durici. Sa svakim danom dolazi nešto novo, jedan novi detalj u procesu njihova osamostaljivanja. U tom procesu uživam, jer to i jest bit i svrha odgoja. Kada dođe trenutak njihovog potpunog osamostaljenja, odnosno odlaska iz roditeljske kuće, meni neće sve lađe potonuti. Ako budem živa i zdrava, imat ću odraslu i samostalnu djecu, postavljenu na svoje noge, možda i unuke, a imat ću i sebe i sve ono što volim raditi i što me zanima, kao i vrijeme za to.