Dozvoliti "neću" ili naći alternativu za isto?

[litala]

a gle, buduci da ja nisam juul-sljedbenica ne moram se slagat s njegovim poimanjem semantike

i inace mi juul nije sjeo u smislu "odgajatelja". za mene je on "obiteljski terapeut" - i nek je. covjek zna znanje i to mu ne osporavam. ono sto mu, po meni, fali je - iskustvo u odgoju. pa sto se toga tice, vise bi mi lezao jedan sears koji je bar otac veceg broja djece i mogao bi mi vise pomoc u prakticnom smislu (jer meni, kao majci cetvero djece od 1-9 godina treba pomoc u prakticnom dijelu roditeljevanja, o teoriji cu palamudit kad svi odu iz kuce ), kad ne bi u svakoj drugoj napisao/rekao da je veci dio odgoja njihove djece odradila - martha e, pa bi ja rado cula sto martha ima za reci o odgoju vise djece - al martha, ocito, ima preceg posla nego pisat knjige, pa se zasad snalazim kako znam i umijem zahvaljujuci prije svega nekoj svojoj unutarnjoj snalazljivosti i velikom broju majki i zena koje sam upoznala na ovaj ili onaj nacin i od kojih sam preuzela neke detalje i rjesenja i koje su puno odradile na izgradnji mene kao osobe i mog samopouzdanja

[pomikaki]

Mislim da je reci samo "NECU",bilo djetetu bilo odrasloj osobi, bez prateceg objasnjenja bezobrazno, bahato i neodgojeno.
Osobe koje bi meni tako odgovorile, na neki moj zahtjev bi definitivno prekrizila iz daljnjeg kontakta. A kako od djece sve pocinje, tako smatram da je objasnjavanje uz "NECU" nuzno.

x kao kuća, reče netko

hmm... razmišljam nad ovim.
Vjerojatno bih zamjerila osobi koja bi mi tako odgovorila (dobro, ovisno o okolnostima više ili manje). Ali ne bih djetetu. Za dijete od 1,5 g kakvo imam doma smatram da je to primjerena razina komunikacije. I ovisno o situaciji nekad se spuštam na njen nivo a nekad (kad smo bolje volje) radim na tome da komunikaciju unaprijeđujemo na višu razinu.

Za sad mi to neću izgleda kao izraz karaktera. Ionako mi se čini previše milo dijete koje će dobro nadrapati kad se nađe sama u vrtiću među 20 hahara koji će, mogu u to biti prilično sigurna, svi redom biti glasniji, bezobrazniji i vičniji fizičkom obračunavanju od nje.

[ninet]

Dopustam "necu", ali objasnjavam i moguce posljedice...Primjer:
- Viktore molim te dodaj mi pelenu za Luku
- Necu, mLsko mi je
- OK bice i meni mrsko da ti donesem sok
....nakon nekog vremena - Evo ti pelena, sad daj sok

A bude i ovako:
- Mama daj mi sok
-Mrsko mi je
- Bice i meni MLsko da dam pelenu

[clumsy mom]

Ninet, sorry, ali meni se te vaše ucene nikako ne dopadaju :/

[ninet]

OK

Ja ih ne smatram ucjenama, nego logicnim slijedom koji se cesto desava kada nesto neces samo zato jer ti je lijeno (a na to svi imamo pravo, ali se onda moramo nauciti i na posljedice)

Ovo je bio samo jedan od primjera "Necu"

Ima i onih "necu" iza kojih ne stoji objasnjenje "jer" i meni su ta mnogo "jaca" jer se ne desavaju cesto i predstavljaju stav koji ja ne narusavam "ucjenama".

[maxovamama]

Kod nas nije zabranjena sama riječ "neću".

Naravno da ponekad svi kažemo neću, npr; Hoćeš večerati? Odgovor "neću" mi je tada sasvim OK.
u bilo kojoj situaciji kada djetetu daješ nešto na izbor, odgovor "neću" je također uredu.

Ali baš kao što je rekla Deaedi, taj drski i bezobrazni "neću" mi smeta u situacijama kada bi se ta negacija mogla puno ljepše reći.

Mnogi su tu napisali da žele da djeca sasvim iskreno i bez prikrivanja iskazuju svoje osjećaje. I ja to želim. I pokazujem im to na svom primjeru, ali tako da ako sam ljuta na muža, kažem mu to nekim primjerenim riječnikom. Ne psujem mu sve po spisku, iako bi to puno puta htjela.
Isto tako želim da nauče verbalizirati svoje osjećaje, primjerenim riječnikom. Svatko ima pravo reći da je ljut, tužan, bijesan. I ponašati se se u skladu stim, ali ne na štetu drugih.

Ako nešto zahtjevam od djeteta, ako tražim da ispuni neki dogovor, ako se trebaju poštivati neka osnovna kućna pravila, onda je neću neprihvatljivo. Jer ne odražava nikakve osjećaje, razloge zašto se nešto neće.

Ja ne kažem da moja djeca moraju napraviti to što sam od njih tražila, samo želim da mi na pristojan način kažu da to ne žele, ne mogu, neda im se i sl.

Napominjem da govorim o većoj djeci, ne očekujem da će se dvogodišnjak ovako ponašati.

[ninet]

Mislim da je reci samo "NECU",bilo djetetu bilo odrasloj osobi, bez prateceg objasnjenja bezobrazno, bahato i neodgojeno.
Osobe koje bi meni tako odgovorile, na neki moj zahtjev bi definitivno prekrizila iz daljnjeg kontakta. A kako od djece sve pocinje, tako smatram da je objasnjavanje uz "NECU" nuzno.

Meni je ovo fula. Bio je primjer, bas na forumu, kada se od jednog malog djeteta trazilo da se isprica sestri ili bratu, zbog nekog konlikta i dijete je reklo "necu"... U tom trenutku, bio je to njegov/njen stav, sva osjecanja vlastitog JA, izbor koji se jednostavno mora postovati. Kazem u tom trenutku. Nakon izvjesnog vremena, stvar se vjerovatno rijesila razgovorom, dodatnim objasnjenjima itd bla bla...
Ali smatram da bi se negiranje njegovog jasnog i glasnog NECU, u tom trenutku, uradio lijep posao "slamanja" male licnosti.

Nadalje. Kao i anchie, i ja se zbog nekakve nametnute pristojnosti ustezem od jasnog i glasnog - necu i to mi je donijelo milion situacija koje nisam zeljela jer neki ljudi jednostavno ne razumiju "ne mogu......ne bih.....znate ja....bla bla"

Takodjer, ako bi mi dijete nekakav lik iz bilo kog razloga navodio na bilo sta sto on ne zeli, bila bih najsretnija da veoma grubo i nepristojno kaze samo "necu" i nista ne objasnjava....

[Zorana]

I ja imam problem sa tim "necu", dok smo bili djeca takva formulacija je bila strogo zabranjena i rezultirala je bijesom, kaznama i sl.

[Deaedi]

Mislim da je reci samo "NECU",bilo djetetu bilo odrasloj osobi, bez prateceg objasnjenja bezobrazno, bahato i neodgojeno.
Osobe koje bi meni tako odgovorile, na neki moj zahtjev bi definitivno prekrizila iz daljnjeg kontakta. A kako od djece sve pocinje, tako smatram da je objasnjavanje uz "NECU" nuzno.

x kao kuća, reče netko

hmm... razmišljam nad ovim.
Vjerojatno bih zamjerila osobi koja bi mi tako odgovorila (dobro, ovisno o okolnostima više ili manje). Ali ne bih djetetu. Za dijete od 1,5 g kakvo imam doma smatram da je to primjerena razina komunikacije. I ovisno o situaciji nekad se spuštam na njen nivo a nekad (kad smo bolje volje) radim na tome da komunikaciju unaprijeđujemo na višu razinu.

Mozda pojasnim. Ja poticem da H kaze NECU, ali i poticem da objasni zasto joj nesto ne odgovara, zasto ne zeli. I nastojim: ili uvaziti njene argumente (ili barem skuziti koji su) ili joj objasniti zasto ne moze biti po njenom. Npr. ako kaze: NECU ici kod doktora.

Ja njoj nikada ne kazem samo NECU, uvijek joj uz to pojasnim zasto nesto necu ili ne mogu.

[ninet]

Zato i ne treba biti iskljuciv. Kao sto ima bezbroj situacija - tako ima i bezbroj znacenja rijec "necu". Ponekad treba objasnjavati, ponekad ne. A najvaznije je prepoznati kada korigovati i traziti ili davati ta objasnjenja, kad sve malo odgoditi, a kad jednostavno prihvatiti NE kao odgovor.

[flower]

moje necu nije ni drsko ni bahato, ono je jednostavno ne, necu, ne zelim

[mama_jos_malo]

Ne je najnježniji odgovor.

Mi ne uvjetujemo, ako ovo-onda ono.

Kad se nešto ne želi, potrebno je pojašnjenje i argument.

Primjer:
Ja ne bih jela (gleda crtić).
Nisi gladna ili ne želiš ići u blagovaonu?
Da.
Koje da. Ne želiš u blagovaonu?
Ja bi gedala i jela.

[Kate76]

Mislim da djecu treba naučiti reći NE, treba im dopustiti da nešto ne žele, da im se nešto ne sviđa, da imaju drukčije potrebe u tom trenutku. Naravno da malo dijete ne zna reći zašto nešto neće, ali u roditelljskoj komunikaciji nema mjesta za neću bez argumenta. Nije OK reći moje dijete mi može reći neću jer mu i ja ponekad kažem neću. I točka. Treba ih naučiti vlastitim primjerom da smiju nešto ne htjeti, ali da moraju ponuditi i razlog, a ne nešto ne htjeti iz prkosa, drskosti, bahatosti, meni je to neprihvatljivo.
I semantika je važna.
I razumijem Maxovumamu. I mene bi to nerviralo. Ne kužim šta je bilo nejasno sa tim da ona dijete tretira kao odraslog. I treba im se obraćati kao malim, ali važnim bićima. To ne znači i da na njih prebacujemo odgovornost. Odgovornost je uvijek na nama i mislim da je i Maxovamama to htjela reći.

[KORNY]

Mislim da je reci samo "NECU",bilo djetetu bilo odrasloj osobi, bez prateceg objasnjenja bezobrazno, bahato i neodgojeno.
Osobe koje bi meni tako odgovorile, na neki moj zahtjev bi definitivno prekrizila iz daljnjeg kontakta. A kako od djece sve pocinje, tako smatram da je objasnjavanje uz "NECU" nuzno.

x
kod nas se NEĆU rijetko govori,prije nebi ili neda mi se al uvijek uz objašnjenje.
Sama riječ NEĆU bez objašnjenja mi jako ružno zvuči.Možda jer ju ni ja nisam upotrebljavala kao dijete osim u situaciji kad su mi roditelji rekli da nekaj napravim,pa sam rekla BAŠ NEĆU,okrenla se i otišla to napravit .TAko i brat al kad smo već u školu išli i samo zato jer smo znali da im to jedino može dignut živce,a zakaj bi oni mirno gledali tv ili kartali dok mi nekaj radimo

[Peterlin]

Mhm, nije svejedno u kojoj dobi je dijete...

Može "netu" biti jako simpatično iz usta djeteta koje tek uči govoriti, ali da moji školarci SADA kažu tako nešto, smatrala bih to neprihvatljivim.
Ne sjećam se da sam to čula iz njihovih usta već jako jako dugo.

Što radimo? Baš razmišljam jesmo li ih ikada upozoravali da to nije pristojno... Ako i jesmo, nije to bilo često. No, oni od MM i mene nisu čuli tako nešto.

NE je potpun odgovor. Dijete na njega i te kako ima pravo, kao i ja. No uz njega treba biti obrazloženje. Ono je u skladu s djetetovom dobi. I moje, a i ono što očekujem od njega. I funkcionira! Tek me ovaj topic potaknuo da razmislim o tome... Za sada sam zadovoljna.

[MGrubi]

NE ili NEĆU
:?
iste negacije, vrat ili šija .. ne kužim poantu

Može "netu" biti jako simpatično iz usta djeteta koje tek uči govoriti, ali da moji školarci SADA kažu tako nešto, smatrala bih to neprihvatljivim

neprihvatljiv je kontekst tj. formulacija odbijanja ili samo odbijanje?

[Peterlin]

NE ili NEĆU
:?
iste negacije, vrat ili šija .. ne kužim poantu

Može "netu" biti jako simpatično iz usta djeteta koje tek uči govoriti, ali da moji školarci SADA kažu tako nešto, smatrala bih to neprihvatljivim

neprihvatljiv je kontekst tj. formulacija odbijanja ili samo odbijanje?

Odbijanje je dozvoljeno, ali očekujem da čujem razloge za isto. Bezobzirno i nepristojno ponasanje nije. Dijete od 2 godine i ne zna se bolje izraziti, ali treba dobiti priliku da nauči.

Dijete od 7-8 godina (kao moji sinovi sada) mora znati već da nije važan samo ČIN odbijanja, već je jako važan i NAČIN na koji se to radi.

Na primjer, ako ih pozovem da s igrališta dođu na večeru, ne želim da mi viču "NEĆU" isto kao što ni ja ne urlam "MRŠ DOMA", a to se zna čuti po susjedstvu... Prihvatim ako kažu "Možemo li završiti igru i doći uskoro?".

Za stolom, isto tako nema NEĆU kad je već servirano. Može se reći NE MOGU VIŠE ako se pojelo dvije trećine iz tanjura. Može pregovaranje o tome što će se kuhati (u principu se dogovaramo) ali kad se jednom dogovorimo, nema predomišljanja, mora se pojesti minimalna količina.

Kad je pisanje zadaće u pitanju, isto tako - u prva 2-3 mjeseca škole postavili smo pravila (prvo učenje, onda igra) i nema odstupanja.

Moja djeca idu u krevet na vrijeme. Nema NEĆU. Ne znam da li uopće pomišljaju na takvu mogućnost...

Ono oko čega ima najviše primjera takvog ponašanja BILO je odabiranje odjeće - mlađi sin je redovito odbijao obući ono što sam odabrala. Nije rekao NEĆU, rekao je da bi radije obukao nešto drugo. Kako smo to riješili - dijete sad samostalno odabire odjeću! :D Svojim primjerenim ponašanjem ukazao mi je da je dorastao tome. Starijem se fućka za odjeću, ali počeo se ugledati na mlađega, bit će i to dobro! On se opire nošenju ortooptičkog flastera, ali isto ne kaže NEĆU, kaže "Mogu li to kasnije?" Ovisno o danu (radni ili vikend) dogovorimo što i kako. Znaju oni dobro što moraju - o tome se tako i tako stalno razgovara.

U principu, ako dijete ne sluša NEĆU od drugih i kojem smo OBJASNILI da to nije baš lijepo čuti, rijetko će to i koristiti.

Ponavljam - dob je bitna - i moji su to govorili u vrtićkoj dobi, pa smo nekako zajedno izgradili način komunikacije koji u sebi ima i slobodnu volju i pristojno ponašanje. Nije da ne radimo i dalje na tome, ali vidim napredak! :D :D

[KORNY]

Peterlin,potpisujem te u potpunosti.Treba ih naučiti da je NEĆU nepristojno i bezobrazno i pokazat im šta umijesto toga i kako.

[seni]

ne i necu, i roditeljsko i djecje su losi gospodari i odlicne sluge.

sva s mjerom i pamecu.

[AdioMare]

ne i necu, i roditeljsko i djecje su losi gospodari i odlicne sluge.

sva s mjerom i pamecu.

x
Pa gdje si do sada?

[seni]

ne i necu, i roditeljsko i djecje su losi gospodari i odlicne sluge.

sva s mjerom i pamecu.

x
Pa gdje si do sada?

[meda]

Peterlin,potpisujem te u potpunosti.Treba ih naučiti da je NEĆU nepristojno i bezobrazno i pokazat im šta umijesto toga i kako.

kao na primjer

nemoj pricat, molim te.

to je meni jucer moj sin rekao kad sam rekla sad idemo obuc pelenu i na spavanje. ne znam samo odkud vadi te fore.

ili jucer mu velim ajmo u ducan pa cemo nesto papati. a on: ocemo biti gladni.

al glavno da nije necu u igri, pa je valjda ok

[mama courage]

ja: idemo spavati.

ona (s nekih 2,5 god. ako ne i mlađa): 'ko je vidio 'pavati ?!

to je meni jucer moj sin rekao kad sam rekla sad idemo obuc pelenu i na spavanje. ne znam samo odkud vadi te fore.

kako kulturno i fino odgojeno dijete! pa lijepo je rekao molim te. šta više hoćeš ?!

[litala]

evo jos malo o semantici

u istarskom dijalektu prakticki ne postoji izraz - necu

postoje:

ću -> hocu, napravit cu to sto trazis i to cim skorije i efikasnije...

ću benj (ili ću ben - ovisno o selu ) -> ok, napravit cu ti to al ne bas odmah, malo kasnije... rekli bi englezi - eventualy

ću benj ću (ili ću ben ću ) -> e nema teoretske sanse da cu prstom mrdnut oliti - necu

[Huanita]

I ja sam odgojena da roditeljima ne smijem reći neću. Naravno da to nije bilo provedeno u strogom tonu, s kaznama i galamom, već uz određenu ozbiljnost koja je odbro upalila. Ipak to nije na mene ostavilo nekog velikog traga kada sam ja postala majka.

U mojoj maloj obitelji poštuje se pravo glasa svakog člana uz dobre argumente. Nema kratko NEĆU, a da ne slijedi objašnjenje zašto se nešto ne smije ili ne može učiniti taj tren. Važno je da i ja moram svoje zahtjeve objasniti. Ne mogu se sjetiti trenutka kada smo počeli funkcionirati kao "odrasli" ljudi. Jednostavno sam poštivala njegove dvije godine, tri godine, s četiri se već dalo lijepo dogovoriti.

I sad, kada ima skoro 8, povremeno se zaleti s urlanjem, ali ja na to ne reagiram. Pošaljem ga u njegovu sobu dok se ne odluči vratiti s normalnim glasom. Ja ne razgovaram s onima koji viču. I neću lagati ako kažem da se ne sjećam njegovog posljednjeg NEĆU.

[maxovamama]

I ja sam odgojena da roditeljima ne smijem reći neću. Naravno da to nije bilo provedeno u strogom tonu, s kaznama i galamom, već uz određenu ozbiljnost koja je odbro upalila. Ipak to nije na mene ostavilo nekog velikog traga kada sam ja postala majka.

U mojoj maloj obitelji poštuje se pravo glasa svakog člana uz dobre argumente. Nema kratko NEĆU, a da ne slijedi objašnjenje zašto se nešto ne smije ili ne može učiniti taj tren. Važno je da i ja moram svoje zahtjeve objasniti. Ne mogu se sjetiti trenutka kada smo počeli funkcionirati kao "odrasli" ljudi. Jednostavno sam poštivala njegove dvije godine, tri godine, s četiri se već dalo lijepo dogovoriti.

I sad, kada ima skoro 8, povremeno se zaleti s urlanjem, ali ja na to ne reagiram. Pošaljem ga u njegovu sobu dok se ne odluči vratiti s normalnim glasom. Ja ne razgovaram s onima koji viču. I neću lagati ako kažem da se ne sjećam njegovog posljednjeg NEĆU.

ovako nekako je i kod nas

[Matilda]

Što se tiče urlanja, uglavnom ignoriram i onda skuži da mora sniziti ton. Ili joj kažem: Ništa te ne razumijem, govori sporije i tiše. Ili kad mi priča kroz suze. Onda ju stvarno niš ne kužim.

[Svimbalo]

evo jos malo o semantici

u istarskom dijalektu prakticki ne postoji izraz - necu

postoje:

ću -> hocu, napravit cu to sto trazis i to cim skorije i efikasnije...

ću benj (ili ću ben - ovisno o selu ) -> ok, napravit cu ti to al ne bas odmah, malo kasnije... rekli bi englezi - eventualy

ću benj ću (ili ću ben ću ) -> e nema teoretske sanse da cu prstom mrdnut oliti - necu

, totalno oftopičasti, ali raznježeni hagići i pusa

[Ancica]

Ja nemam pojma kako sam odgajana po tom pitanju al mi je recenica "Necu!" ruzna i da mi se netko na taj nacin obrati razmislila bih se o njemu i nasem odnosu. Na svu srecu, ne sjecam se kad mi se netko tako obratio osim mog sina u posljednje vrijeme kojeg zbog tog ne spotam ali niti takvo izrazavanje ne prihvacam. Ako mi kaze "Necu!" meni je to znak inata pa se onda ili i ja zainatim pa smo k'o dva bika ili ga ubijedim da u stvari hoce, ili da cak i ako nece, da mora.

Ja jednostavno nemam sluha za recimo: "Necu ici danas u skolu!" i na to mi se odmah dizu dlake na vratu, dok s druge strane "Ne bih danas isao/la u skolu." u meni izaziva sasvim drugu reakciju.

[meda]

meni je mama jednostavno s nekih 4-5 godina zabranila da govorim necu. tog dana se sjecam ko da je jucer bilo. jedna od najvecih trauma mog djetinjstva, uzasno me to povrijedilo

[flower]

kao i u ostaloj komunikaciji, bitno je uz ne i necu - nacin, kontekst, glas, ton, neverbalni signali i jos sto stvari...
i DA ako je izreceno bahato, moze boljeti, unistiti odnos i sl.

[meda]

kako kulturno i fino odgojeno dijete! pa lijepo je rekao molim te. šta više hoćeš ?!

pa nista. samo se hvalim

[Peterlin]

meni je mama jednostavno s nekih 4-5 godina zabranila da govorim necu. tog dana se sjecam ko da je jucer bilo. jedna od najvecih trauma mog djetinjstva, uzasno me to povrijedilo

Eh, tu se i te kako dobro vidi da je bitan NACIN, a ne samo CIN. Da je mama zabranu OBRAZLOZILA, traume ne bi bilo.

[MGrubi]

Ja jednostavno nemam sluha za recimo: "Necu ici danas u skolu!" i na to mi se odmah dizu dlake na vratu, dok s druge strane "Ne bih danas isao/la u skolu." u meni izaziva sasvim drugu reakciju.

valjda ovisi o sredini u kojoj odrasteš

kad odrasteš u mojoj sredini onda vidiš ove dvije izjave ovako:
"Necu ici danas u skolu!" = neki ozbiljan problem sa školom ili nekim u školi
"Ne bih danas isao/la u skolu." = ne da mi se, fjaka mi je, lijenost

u mojoj rodbini fine izraze kao: "ne bih, ne hvala, ipak ne..." se jednostavno ne registriraju
al ako kažeš odrešito: "neću!", onda te shvate zaozbiljno

[MGrubi]

meni je mama jednostavno s nekih 4-5 godina zabranila da govorim necu. tog dana se sjecam ko da je jucer bilo. jedna od najvecih trauma mog djetinjstva, uzasno me to povrijedilo

Eh, tu se i te kako dobro vidi da je bitan NACIN, a ne samo CIN. Da je mama zabranu OBRAZLOZILA, traume ne bi bilo.

pretpostavljaš da njena mama je zabranilo samo formaciju negacije
možebiti da je njena mama zabranila samu negaciju tj. pravo na odbijanje