i ja lurkam jer ne znam što bih pametno napisala, nadala sam se da ćete vi iz jednoroditeljskih bolje riješiti.
Što kaže litala, ne mora biti da bi ti s partnerom bilo lakše. Ja sam kad je bilo najgore, par mjeseci nakon poroda, često gurala cijeli dan u nadi kad će doći mm i pomoći mi, makar razgovorom, pa kad bi on došao, pojeo, i bacio se pred tv onda bih tek pukla... A meni i nije bilo tako teško, pomagala mi je sveki.

Imaš li možda koju dobru prijateljicu za konkretnu pomoć tu i tamo?
Rado bih da mogu biti od veće pomoći. Pogotovo mi je teško davati savjete fegusti oko kćeri tinejđerice, na tom sam pitanju potpuno neiskusna. Nadam se samo da će biti bolje. Dan po dan.

I ja isto mislim da nije bitna ni organizacija, dnevni raspored, ni neopeglano rublje (i moje je neopeglano), već iskren kontakt s djecom. Neka znaju da vam nije uvijek lako, ali i da ih volite i da su vam nezamjenjivi.