Kako spriječiti... Kako izbjeći namještaj pod ključem?

[Mojca]

Smjehuljica se počela samostalno kretati po stanu na naše veliko veselje.
Ne puže, odguruje se, ali stigne kud zamisli. I to joj se jako sviđa. Još joj se više sviđaju predmeti koje sretne, pa ih upoznaje i istražuje. Jučer se dobrih 10 min družila s ventilom na radijatoru, svašta mu je ispričala... vjerovatno i on njoj. Uživali smo ju gledati.

Ali... imamo niski ormarić s hi-fi komponentama koje je dragi s pažnjom birao... godinama skupljao novce, pomalo kupovao. I one su nisko, njoj na dohvat ruke. I jako su zanimljive. I jako su blizu njenog igrališta (ne možemo ga pomaknuti)... pa se svaki dan nekoliko puta uputi prema njima.
Za sad joj uspijevam odvratiti pažnju nečim drugim, zovem ju, zabavljam... za sad još to fukcionira, ali što kad joj pažnja postane malo čvršća i kad ju ne bude tako lako preusmjeriti? Kako spriječiti diranje tih predmeta...?

Jedni frendovi imaju sve ladice, ormariće pod nekim magnetima koji se otvaraju drugim magnetima, ili pod ključem... može li se to izbjeći? Ovaj ormarić je otvoren, rađen po mjeri, nema mjesta za staviti vratašca.
Što da radimo, a da vuk (njena znatiželja) bude sit i koza (hi-fi komponente) cijela?
Hvala.

[Cheerilee]

Mi imamo zaštite na vratima ormarića/ladica;
- u kupaonici na jednim vratima di su razna sredstva za čišćenje, pranje, britvice i ostale opasne stvari
- u kuhinji di je smeće + sredstva za čišćenje, tabl. za perilicu i sl,
- ladica s važnim dokumentima....

Vođena iskusvom s starije dvoje vjerujem da će najmanjeg (19mj) s nekih 2,5g prestati zanimati ti ormarići pa čemo moči zaštite skinuti....
Nema ih puno, čisto tolko da netrebam stalno nadzirati svaki njegov pokret (pošto sam solo s njih troje većinu vremena, ni ne stignem..)


Ja bi zaštitila te komponente nekako, s vremenom će njezino zanimanje za njih prestati....

[zasad skulirana]

Nikako sprijeciti,jedino ju stalno fizicki odmicati ....ja imam isti problem (niski otvoreni ormaric sa tehnikom),jutros mi je prebacila radio stanicu pa onda fuuul pojacala ton....max tv ionako ne radi pa mi ne smeta sto pimpla po njemu.... nevjerojatno kako je pored hrpe igracaka to privlaci 'ko magnet....

kad ju bas nemogu nadgledat odnesem ju sa sobom u kuhinju i uvalim u stolicu i dam joj kuhacu u ruke dok ja nesto radim....pali bar 20min....zasad....

[klaudija]

Nikako sprijeciti,jedino ju stalno fizicki odmicati ....

X

S vremenom ih prođe zanimanje.. Za prvu smo zaštitili samo utičnice, za drugu niti to.. odmicali je od stvari koje ne smije dirati i upalilo je..

[puntica]

takav ormarić su frendovi riješili tako što su nabavili komad plexiglasa, rezanog po mjeri, i uglavili
sve se moglo i dalje koristiti samo dijete nije moglo do toga (osim lizati staklo, ali to ne šteti komponentama )

[Mojca]

Sori... Ne kužim... Kako se moglo koristiti ako je sve bilo iza plexija? Kud se cd player otvarao?
Radi li daljinski kroz plexi?

[sillyme]

Mozda je moguce sprijeciti ali iskreno - lakse je zatvoriti da ne mogu do toga.
Jos mi je svjeze u sjecanju pobjedonosni smjesak moje kad je s pojacala iscupala onaj veliki gumb na okretanje za glasnocu (da, nama je isto otvoren taj ormaric ispod tv-a)

I da - daljinski - da vidis fazu kad se pomami za daljinskim... s tim da je naravno imala svoj (neki stari od tv kartice) i uredno "mijenjala" programe skupa s nama, ali svejedno, budes uskoro upoznala cari toga kad slici promijeni intenzitet boja, kad prebaci s PAL na nesto drugo, kad tv odjednom zaurla jer je stisnula + za volumen i drziiiii itd - a sve u par sekundi dok odes na wc, skuhat kavu i sl...

[Anemona]

Ovisi kakvo je dijete. Nekome je dosta tri puta reči ne, neko je dovoljno par puta odmaknuti, a s nekim odlučiš maknuti sve komponente da ne poludiš.

Vidjeti ćeš s vremenom u kojoj je kategoriji tvoja curica. Za sad joj reci ne i odmakni ju, preusmjeri pažnju.

Frendovi s prvim djetetom nisu micali apsolutno ništa, na prvo ne, dijete se samo maknulo, a s drugim su povadili tipke s takvih uređaja, jer su htjeli poludjeti.

[Anemona]

Edit: ili stavi onu ogradu za kamine.

[sillyme]

Ovisi kakvo je dijete. Nekome je dosta tri puta reči ne, neko je dovoljno par puta odmaknuti, a s nekim odlučiš maknuti sve komponente da ne poludiš.

E bas... ja na sve te savjete "samo budi uporan i govori ne pa ce poslusai" umrem od smijeha... ma nemres bit uporaniji od njih ak imas nekog ko moja, tvrdoglava ko magare, uporna do besvjesti i jos naravno ne slusaaaaa. A radoznalaaaaaaa. Pa sam odlucila bit pametnija i maknut sve sto mi je stvarno bitno (kad kazem maknut - mislim maknut tako da ne moze doc do toga ni na nacin da dogura stolicu do ormara, popne se na stolicu, pa na ormar pa otvori vrata... )

[tangerina]

Ja sam makla i zaštitila sve što sam mogla, jer da nisam, provela bih godinu i pol dana stalno govoreći "ne!".
Čak je mala susjeda jednom pitala baku "a zašto teta T. stalno viče NE?".

Tek ste počeli, još ćeš vidjeti šta kod tebe funkcionira. Možda uspijete sve zadržat otvoreno, a možda napravite drugi ormarić za sve te stvari na metar ipo visine

[Cheerilee]

Mi smo neke stvari maknuli/zaštiltili tek sad s trećim,

[MarijaP]

Zastiti i makni. Ruzno je zivjeti u 24/7 ne! svijetu.

[Peterlin]

Mi smo video (u ono vrijeme nije bilo još kućnog kina) i kasnije dvd držali na visokoj polici da dečki ne mogu do toga. S druge strane, današnji namještaj je sav niski i pri podu, pa je to teško izvedivo. Sviđa mi se ideja s pleksijem, ali nije široko primjenjiva (ne mogu si baš zamisliti kak to izgleda, vjerojatno je sasvim ok).

Pod ključem smo imali (i danas imamo, ali više ne zaključavamo) samo ormarić ispod sudopera gdje su sredstva za čišćenje, da ne bude "nismo znali".

Još da dodam - nekoliko godina imali smo male i kratke stolnjake koji nisu visili preko ruba stola, da ne bude opasnosti od potezanja, a da se djeca ipak uče čemu to služi.

[Ivček]

Nismo stavljali nikakve zaštite. U niže ladice smo stavili stvari koje smije dirati i nisu opasne. Sredstva za ćišćenje dignula na ormar. Liniju, cd-e, mm-ove autiće smo dirali zajedno i brzo su mu dosadili. Da mu nismo dozvolili malo gušta uvijek bi ga to privlačilo i ne samo kod nas nego i rodbine i prijatelja. Jedino što ću zaštiti ovaj put je štednjak jer je sada dostupniji.

[marta]

Ovisi kakvo je dijete. Nekome je dosta tri puta reči ne, neko je dovoljno par puta odmaknuti, a s nekim odlučiš maknuti sve komponente da ne poludiš.

Potpis, s prvi smo podigli cd player kad sam nasla pekmeza u ladici za cd. Ostalo ništa nismo dirali jer nismo morali.

[seni]

ne moras sprijecavati diranje. pokazi joj i objasni kako linija funkcionira.

[seni]

i da, nismo iamli nista pod kljucem. to ne govorim u smislu da bi tobilo pravilo, nego kao primijer da i tako ide.
a cura je bila strastvena puzacica i penjacica.

[enchi]

Ovako bi i ja napisala do prije 2 godine, kada sam imala samo curicu.

Sada, s malcem ne pali ništa od onoga što sam s njom tako lijepo uspjevala. On dok SAM ne skuži kako nešto radi ili čemu služi - ne odustaje ali si i ne da pokazati.

[marta]

ne moras sprijecavati diranje. pokazi joj i objasni kako linija funkcionira.

I onda kad dijete provede 2 sata uvlačeći i izvlačeći ladicu za cd na playeru koji si platio xy € popizdi i digni ga ne na ormar nego na drugi kat.

[seni]

marta
ja imam samo ovo jedno iskustvo. je li do gena, svemira, ili pristupa mene i mm-a ne bih znala reci, ali je funkcioniralo.
to pisem, ne da bih sad pametovala, nego cisto da se i ta mogucnost moze uzeti u obzir.

[marta]

Pa daaaa, to i jeste tako, ima cijela hrpa mogucnosti.
Neko dijete nece ni pogledati liniju, neko ce se zadovoljiti da mu pustas glazbu, neko ce se zadovoljiti time da ga naucis da samo pušta glazbu, neko ce mislit da treba ladicu podmazat pekmezom, a neko dijete je reinkarnacija Boška Buhe i nece se zadovoljiti nicim dok kroz utičnicu za kabel ne izvadi glavu za ocitavanje cd-a.

Fora je samo u tome, da skuzis na vrijeme kojoj skupini pripada tvoje dijete.

[rossa]

Sori... Ne kužim... Kako se moglo koristiti ako je sve bilo iza plexija? Kud se cd player otvarao?
Radi li daljinski kroz plexi?

daljinski ti radi kroz pleksiglas, ali cd ne možeš otvarati (zapravo zavisi o dubini police). mi smo isto o tome razmišljali, ali je nju prošlo u međuvremenu. jedino nam je u nekon trenutku izvalila ladičicu za CD- ali nije ništa razbila pa smo uspješno vratili nazad. Možda je prođe

[Deaedi]

Zastiti i makni. Ruzno je zivjeti u 24/7 ne! svijetu.

Tako i ja razmišljam. Većinu stvari smo uklonili, a za onaj ostatak govorimo NE! Inače bi svi skupa prošvicali od stalih zabrana.

[Mojca]

Hvala vam na slikovitim primjerima. Baš sam se nasmijala.

NE je nešto što izbjegavamo, sve rečenice joj pozitivno afirmiramo... zaboravila sam to napisati u prvom postu. Dakle, kažemo joj da radi ono što želimo da radi. "Pusti moju kosu" umjesto "ne čupaj me".

Hm... sviđa mi se taktika od Iviček, učiniti da joj to postane nezanimljivo. Možda bi to i upalilo jer je sve to tik do njenog igrališta.

[seni]

to je tocno, marta. jasno je da su djeca razlicita.
no meni se u globalu cini, da ljudi bebe i malu djecu automatski svrstavaju u skupinu "ne znaju sto rade", te im i svjesno i nesvjesno daju osjecaj, da ce napraviti stetu. po principu prorocanastva koja se ispunjavaju, to se i dogodi.

ja sam misljenja, bez obzira na razlicitost djece, da su bebe i klinci puno "razumniji" i sposobniji nego sto mi mislimo i ocekujemo. kao sto liedloff u continiuum conceptu pise, mala djeca oko godine dvije su baratala nozevima bez da se povrijede, te su se igrala izmedu onih velikih rupa u zemlji za vodu bez da je za vrijeme njenog boravka ijedno dijete upalo u tu rupu. tamnosnje drustvo je ocekivalo da bebe i djeca to mogu. i sukladno ocekivanjima bebe i djeca su to zaista i mogla.

ja se dobro sjecam, da sam ja /mi dijelovima nase okoline bila ultra smijesna i nerazumljiva, sa tim ne micanjem stvari, knjiga i ostalog. kao i tim da sto sam curki non stop pricala i objasnjavala, sto radim, bez obzirala da li sam rezala brokolu, listala novine, ili se oblacila. i to od pocetka (nije to bila neka filozofija, ja sam naprosto brbljava zena, te sam tako stalno nesto brbljetla i dok smo bile same i inace. + moje cijelo djetinstvo je bilo jedno veliko ne, i znala sam da ja zelim i mogu drukcije)
takoder sam primjetila da su ljudi kad su bili kod nas, ukljucujucu naravno i bake i dede (ponekad su se tesko suzdrzavali da mi ne vrisnu da dovodim diejte u opasnost ) automatski vikali ne, kad bi se ona neceg dohvatila, te se poslije cudom cudili zasto nije npr. rastrgala knjigu, unistila liniju, pala sa stolca...itd, ukratko ubila sebe i druge.
jednom je, a curka je vec imala 3, 4 godine baka skoro pa panicno istrgnula neke dokumente curi iz ruke , da ih ova ne bi slucajno rastrgala. mm je ostao paf, te pokusao objasniti svojoj mami da se tako nesto nece dogoditi.

dakle ja ne zelim raci da ce svako dijete reagirati tako, niti da nece premzivati linjiu pekmezom.
zelim reci da ne bi bilo lose, razmisliti o promjeni paradigme:
mala djeca-velike stetocine u mala djeca-kompetentna bica.

[marta]

seni, da bi reč rekla.
sve si napisala.

[eris]

Seni, potpis. Mrzim NE, jer vjerujem da je kontraproduktivan. Njihovo zanimanje vremenom opada, isto kao i naša pažnja. Neke bitne stvari, poput hemije u kupatilu sam ipak stavila na mjesto gdje sigurno ne mogu doći do njih. Ostalo im objašnjavam, cd, knjige, čaše i tako to. Najmlađa ima 2god i 4 mjeseca, i mogu reći da smo u jednoj prilično urednoj fazi(izuzev šaranja po zidovima svim i svačim: pastom za zube, jagodom, i sličnim olovkama). Do sljedećeg ljeta uvodimo red, a onda idemo na renoviranje i popravke. Sitnih ispada će biti i dalje(npr. moja skoro 16 god. stara kći je peglala na trpezarijskom stolu, stavivši preko samo nekiu deku i plahtu. Naravno dreveni sto je sav pobjelio. Njoj bilo mrsko razvčaiti dasku za peglanje) ali vremenom su sve rjeđi i sve manje namjerni.
Tako, moja preporuka za navedeni upit: DA potrebno je djetetu objašnjavati stalno i paziti na njega, ali isto tako ako vidiš da nema vajde, skloni taj uređaj do daljnjeg, bar da ga ne može dirati.

[Mojca]

Hvala Seni, upravo tako ja osjećam.. ali stalno čujem: čekaj da propuže, prohofa, pa ćeš vidjeti...

[Lutonjica]

mi smo stavili privremenu policu na zid i na nju skupe aparate koje stvarno ne želimo da dira.
prvo smo ga pustili da sve dira, onda nam je doslovce uništio movie box od cca tisuću eura ... pa smo počeli micat stvari.

ostavili smo mu na dohvat pojačalo, stari dvd i tak neke stvari koje ako strga nećemo plakati.

također su sve donje ladice i police u kuhinji napunjene stvarima koje smije dirati : plastičnim posudama, loncima, krumpirom, lukom, kuhinjskim krpama, psećom hranom LOL

[Mojca]

Hm da... i to je opcija. Staro pojacalo i receiver stoje u garazi. Pa ako i bude steta, bit ce manja Nemamo mogucnosti staviti privremene police, po kosinom smo, na tavanu, jednostavno nema mjesta.
A i da ima, ne bi dobro izgledalo.
Ali sto vole stvari s gumbima, danas je kod dede otkrila digitron! Koja sreca!

[lastavica1979]

moj mačić dojde do kompjutora i upali ga,isto imamo nisko plazmu na ormariću pa se na koljena digne i hoće do njega,a ispod telke dvd. Ja lijepo stavim pred komp stolac,a ispred telke tri stolca i ne ide više tamo jer mu nije dostupno,a i onda ne ide često na takva mjesta jer vidi da su barikade ispred. Navećer pospremim stolce i to je to meni funkcionira

[Lutonjica]

kod nas su takve stvari palile dok nije postao dovoljno jak da si lijepo odmakne i stolac i stolice ....
ni kod nas polica nasred zida ne izgleda lijepo, ali radije ću imati ružan zid par mjeseci nego još jednu štetu od tisuću eura

[Beti3]

Hvala Seni, upravo tako ja osjećam.. ali stalno čujem: čekaj da propuže, prohofa, pa ćeš vidjeti...

Ne mora biti, ima djece koja shvate. Ili roditelja koji dobro objasne. Onako kako je seni napisala. Meni je taj način bio sasvim u redu. Ništa ne mora biti zaključano. Djeca kuže puno i, ako im pokažeš, a ne braniš, oni ( većina njih) neće dirati.
Ali, ima djece kod kojih to ne djeluje i moraš jednostavno maknuti. Kod mene je uvijek sve bilo na svom mjestu, i brdo cvijeća i sva tehnika i gomila knjiga i ukrasi i pasja hrana i voda i nisam vikala NE. Makneš i objasniš i skuže, kad-tad.

Ali, ako je nešto stvarno jako vrijedno, nemoj riskirati dok ne vidiš kako će tvoja djevojčica reagirati.
Moja nije priznavala te supstitucijske uređaje. Brzo je shvatila da to nije TO. I nije zabavno.

[Cheerilee]

Ne mora biti, ima djece koja shvate. Ili roditelja koji dobro objasne. Onako kako je seni napisala. Meni je taj način bio sasvim u redu. Ništa ne mora biti zaključano. Djeca kuže puno i, ako im pokažeš, a ne braniš, oni ( većina njih) neće dirati.
Ali, ima djece kod kojih to ne djeluje i moraš jednostavno maknuti. Kod mene je uvijek sve bilo na svom mjestu, i brdo cvijeća i sva tehnika i gomila knjiga i ukrasi i pasja hrana i voda i nisam vikala NE. Makneš i objasniš i skuže, kad-tad.

Tako je kod nas bilo, sve dok treći zvrk nije propuzal,
A sa svima sam isto postupala, al on jednostavno "ne kuži" zato smo stavili neke zaštite pa smo mirni....

[zasad skulirana]

kod nas su takve stvari palile dok nije postao dovoljno jak da si lijepo odmakne i stolac i stolice ....
ni kod nas polica nasred zida ne izgleda lijepo, ali radije ću imati ružan zid par mjeseci nego još jednu štetu od tisuću eura

e,kod nas kaze MM i improvizacije/zastite moraju bit oku ugodne...
ovo nam je najnovija ˝instalacija˝ u DB....ispod ove kutije su kabeli i uticnice koje je N. stalno pikirala.... sklepao je kutiju od sperploce i iskoristili smo ostatke starog tapita/kože kao oblogu .... tkogod dodje pita: a sto vam je ovo,neki mali tabure? LOL.....

https://plus.google.com/photos/11540...JmEovLy45LfvgE

[Mojca]

Ma što to ima u toj tehnici da je tako privlačno?
Danas smo putovali u Austriju, izbjegavali autoput, pa smo upalili navigaciju. Totalna fascinacija. Dala sam joj tu spravu, zabavljala se njome dosta dugo. Sve drugo u roku keks završi između AS i vrata.

[EvaMONA]

Nisam baš sigurna da sam ja to posebno dobro objasnila, ali moje cure su bile živahne u kretanju, ali ne sjećam se da su ikad otvarale ladice i sl. pa mislim da ja zato nisam ništa sklanjala, (osim u nekim periodima čaše pune vode), ali ne mogu se odlučiti da li ja nisam morala paziti jer su one takve ili su one bile takve jer smo uvijek sve imali nadohvat pa su se navikle. Što je bilo prvo, kokoš ili jaje? Možda one ipak naprosto nisu previše pipkale naokolo pa oko toga nisam morala previše brinuti.

[leonisa]

ja sa starijom nisam apsolutno nista micala niti stavljala ikakve zastite. ucila je sta smije, a sta ne i sta je opasno od samog starta.
ok, makla sam kablove kad je usla u fazu "grizem sve".

nikad se nije o nista opalila, nije nista razbila, unistila..ok je fotic, al to sam sama kriva jer je bio di nije trebao biti i ispao joj je. s drugom cu probati jednako tako.

[Teica]

Evo nečeg donekle usporedivog s onim što je seni napisala o malenoj djeci (1-2 god.) koja

nisu upadala u duboke rupe s vodom niti se povrijedila baratajući noževima.

Mi, uz 2 plinske, imamo i peć na drva.

Sa stajališta moje Terr, ta peć, drva, žar, pepeo su najobičnija stvar.

U ovaj stan smo došli kad je imala 7 mjeseci, tako da je tu i propuzala i prohodala.

I meni samoj zvuči nevjerojatno, ali ja se ne mogu sjetiti da je ona ikad krenula prema peći

s namjerom da je dotakne.

I ja sam, kao što je seni i za sebe rekla , brbljava žena i puno sam joj pričala (i još uvijek brbljam )

ali ne mogu tvrditi da je to moje pričanje bilo presudno.

Možda bi se prije zdravorazumski moglo zaključiti da je normalno da dijete nije išlo prema peći jer je

peć bila - vruća (domet isijavanja topline joj je priličan - ne treba se skroz približiti da se osjeti da je

toplina).

U svakom slučaju, kad je propuzala/prohodala naše misli su išle više u pravcu kako-zaštititi-dijete nego stvari.

Ali, ne pripisujemo si tu nikakve zasluge (čak ni ja i moje brbljanje ) - ona je jednostavno bila takvo dijete.

I tako je mali, tzv.klupski, stolić oštrih rubova dobio "omotač" od deprona, koji se nama pokazao kao puni pogodak.

Taj materijal je jako ublažavao njene povremene padove na taj stolić i nije zadobila nikakvu ozbiljnu ozlijedu ali

su ipak bili dovoljno neugodni da ih nije baš često ponavljala.

Drugo iskustvo koje imam je s malenim od frendice i to je za mene bila skroz nova priča.

Vi koji imate dečke kužite o čemu pričam, jel' da ?

E, "majstor" je sve morao istražiti!

Tada sam saznala što znači dijete-koje-istražuje!

Kablovi, utičnice, ključanice, gumbići za paljenje ovog i onog, daljinski upravljač, tastatura..."majstor" je

s 2 god. skužio kako se skidaju zaštite pa sam dežurala pred frižiderom jer je bilo "otvaram-zatvaram"

vrata od friž.pa tako kojih 20 puta svakih 5 min.

Od vrednijih stvari njih dvoje u kompi su potrgali receiver za miša i tastaturu ali za to smo se frendica i ja

"posule pepelom" jer smo ih malo predugo pustile da se sami igraju u sobi dok smo se mi zapričale u kuhinji,

a mogle smo pretpostaviti da će takvog "majstora" i moja cura htjeti slijediti...

(op.tad su imali oko 3 god.)

Mojca, jesam promašila ceo fudbal, ha?

Tj. odgovor na tvoje pitanje

[Lutonjica]

možda da naglasim da ja s obje starije kćeri nisam imala nikakve probleme tog tipa i ništa nisam morala niti micati niti zaštićivati.
sin je druga priča.
jest da je stereotip, ali kvragu stvarno su različiti ti muški i ženski mozgovi.
s njim ništa manje ne pričam niti mu manje objašnjavam nego što sam njima. ali njegova znatiželja je totalno drukčijeg tipa nego njihova.

[Anemona]

s njim ništa manje ne pričam niti mu manje objašnjavam nego što sam njima. ali njegova znatiželja je totalno drukčijeg tipa nego njihova.

Ja bih potpisala ovaj dio, čak se ne bih ni ograničila na muški/ženski mozgovi, nego jednostavno svako dijete ima drugačiji tip znatiželje.

Da se nadovežem na teicu (peć na drva).
Dok sam bila mala imali smo više peći na drva i kuću s balkonima bez ograde, na ni jednom stubištu nije bilo ograde, dvorište nije bilo ograđeno, imali smo ogroman neograđeni sjenik na koji se išlo ljestvama,...
Nikada se nikome nije ništa desilo (hvala Bogu) ni meni, ni bratu, ni prijateljicama s kojima sam se stalno igrala na tavanskom balkonu bez ograde.
To je onda bilo normalno, danas mi se diže kosa na glavi kad se toga sjetim.
Danas uz sve ograde, kad pogledam s tog balkona prema dolje, muka mi je.

Kad se rodila bratova curica, balkoni su več bili ograđeni i stubište isto, dvorište ne (uz glavnu cestu smo), e kad se rodilo moje i bratovo dijete, bome je prva na redu bila "lesa". Nevjerojatno, ali curici nikad nije palo na pamet ići u tom smjeru, a oni su stalno tamo išli.

[zasad skulirana]

Mojca,jesu zive hi-fi komponente?
Ja sam jutros usisavala,N. ostala u prizemlju okruzena brdom slikovnica (vidim je s galerije na katu)...
Odjednom cujem ful glasno radio....legendica otisla prema pojacalu i odvrtila onaj krug skroz do kraja...bilo je zaglusujuce glasno i kroz staklo na katu a kamoli kad sam usla u DB...i osjetim nesto smrdi...4 od 5 zvucnika su pregorila....

Sto je najbolje, nesjecam se kad je zadnji put uopce prckala po pojacalu jer ga nemamo kamo sklonit ( ta otvorena viseca komoda je jedini komad namjestaja u DB)....i eto odjednom belaja....nemogu vjerovat da joj ta zaglusujuca buka uopce nije smetala,stoji ona ispred zvucnika i djuska....

[Mojca]

Aaaaajme. Nadam se da ti ili TM imate neku želju za zamjenskima, pa vam ovaj gubitak neće teško pasti. Svejedno ajoj!
Mala partijanerica. Pleše, ha?
Ali evo savijet od HI-FI manijaka, kaže da uz takvu zvjerku najbolje da nabavite i novo pojačalo s nekakvom blokadom, pa se to neće moći ponoviti.


Da, kod nas je sve živo i zdravo. I komponente i daljinski i TV i gramofon.

Jedino što je odvojila jedan poklopac od snimalice, pa smo ga spremili, ali nije slomljen, samo je odvojen. I VHS recorder (da, da još ga imamo) sam prelijepila trakom, da nešto ne ubaci unutra. Gramofon, čega sam se najviše bojala, nije nikad niti takla, a okružen je njenim igračkama.

Inače, sama pali pojačalo i CD playeru, sama pojačava i stišava muziku, pali receiver. Sjedimo i igramo se ili imamo goste i pričamo... muzika stane, ona ode do ormarića i stisne play na CD playeru. Ujutro joj kažem "upali muziku", ona uključi pojačalo i stisne play na CD (ja palim CD, taj gumb još nije shvatila).

[Pinky]

ja sam razmontirala i makla čak i trpezarijski stol. sad je dnevni boravak/trpezarija jedan veliki playground za njih dvi, nema ama baš ničega. a na ulazu u kužinu lidl vrata. i da nije tako mogla bi crknit sama po cile dane sa dvi preznatiželjne 17mjesečne penjačice.

[flopica]

moje iskustvo s prvom djevojčicom je poprilično bezbolno što se tiče ovakvih stvari. što će biti s ovom drugom još ne znam ali pokušat ću reagirati kao i prvi put - stalno pričanje, pričanje i pričanje. nekad su me ljudi u čudu znali gledati kad bih je uzela za ručice, spustila se prema njoj i počela objašnjavati normalnim tonom i jezikom, kao da ima 12 godina . vjerujem da je takav moj pristup mogao izgledati kao foliranje ali uistinu nije bio, bio je to naš način koji je donosio rezultate. to je jedino bitno. znači dijete od godinu i pol je mene poslušalo. jako je rano propričala i ja sam mogla tako s njom komunicirati, jer je mnogo razumjela .nikad nisam ništa sklonila osim stvari koju su nju sputavale u toj fazi, recimo nismo imali stolić u db i takve stvari. na pristupačnim mjestima su bili lonci i slične stvari, noževi su u ranoj fazi bili izvan dosega, isto tako kemikalije. tv gdje je i bio, knjige gdje su i bile, ne sjećam se da je i jedna stvar stradala.

zato je meni bilo zaprepaštenje kad sam vidjela djecu koja skaču po stolovima i ne žele sići - nisam mogla pomisliti da postoje i djeca koja te ne žele poslušati koliko god ti pričao. možda i mene to čeka, ko će ga znati...
mislim da je najvažnije prilagoditi prostor i svoja očekivanja, bome.
s prvom nisam baš ništa znala o djeci, nisam imala priliku ni boraviti često među djecom pa su mi priznajem očekivanja znala biti (pre)velika. srećom je dijete bilo suradljivo i n koncu se sve dobro posložilo.

[mishekica]

Baš sam jučer razmišljala o ovoj problematici... Kod mene je sve na dohvat ruke. I nema baš nekih mogućnosti da se premjesti. A ormarići su tako napravljeni da se one zaštite ne mogu namontirati. Sva sreća da nemamo TV, linije, pojačala...
Ma i ako uništi nešto od naših stvari, to me ne brine previše. Veći mi je problem ako nešto napravi namještaju, parketu i dr. stvarima koje nisu naše.

[Jainina]

Mi smo samo maknuli sitne stvari iz dosega(kutijice sa kojekakvim glupostima) i stvari koje može povući sa viših površina, a sve ostalo je ostalo kako je i bilo. U početko smo joj dopuštali da sve dira a kasnije smo ipak odlučili neke stvari zabraniti i uglavnom ih ne dira... Ako joj bude dosadno onda krene dirati pojačalo, kamin, knjige ili sl. ali zna da ne smije pa prvo pogledava, mi joj kažemo da ne može pa ode dalje... I kod nas je upalila priča, sa sljedećim će možda biti drugi par cipela... Sada kada ramislim baš smo ju i dobro istrenirali

[trampolina]

Nama je isto beskrajna priča urodila plodom. S tim da stariji pokušava probiti granice više desetaka puta dnevno, srednji je teški samostalac i radoznalac, a ova najmanja čak i posluša kad kažem ne.

Baš smo nedavno dobili peć na drva, moram priznati da se dečki snalaze bolje od mene a cura je zaobilazi - kuži da je vruća .
U biti mi sve osim solne kiseline stoji svima na dohvat ruke.

[Tiziana]

moje iskustvo s prvom djevojčicom je poprilično bezbolno što se tiče ovakvih stvari. što će biti s ovom drugom još ne znam ali pokušat ću reagirati kao i prvi put - stalno pričanje, pričanje i pričanje. nekad su me ljudi u čudu znali gledati kad bih je uzela za ručice, spustila se prema njoj i počela objašnjavati normalnim tonom i jezikom, kao da ima 12 godina . vjerujem da je takav moj pristup mogao izgledati kao foliranje ali uistinu nije bio, bio je to naš način koji je donosio rezultate. to je jedino bitno. znači dijete od godinu i pol je mene poslušalo. jako je rano propričala i ja sam mogla tako s njom komunicirati.

Upravo tako, ovo mi je zakon stav a imam isto takvo iskustvo sa sinom gdje navodno decki kasnije propricaju sto uopce - osobno ne mislim da je tako. Moje je djete cak dvojezicno, ali se s njim pricalo normalno bas kao s12-godisnjakom bez meketanja ili upotrebe treceg lica i sl. S godinu dana je slusao i razumio sve, govorio prve rijeci a s godinu i pol recenicama odgovrao na moje zabrane - dakako minimalne i neophodne. Izbezumim se kad mi dodje trogodisnji necak koji kucu okrene naopako i uopce ne kuzi da je nekakvo NEMOJ upuceno njemu.