da, ali samo iznimno.
sutra ću joj dopustiti da ostane doma, ali samo zato što će se večeras kasno vratiti sa puta. bit će umorna, nema ništa prepisano, nema napisane zadaće, a trebala bi se ujutro prije sedam ustati.
 |
|||
|
|
|||
da, ali samo iznimno.
sutra ću joj dopustiti da ostane doma, ali samo zato što će se večeras kasno vratiti sa puta. bit će umorna, nema ništa prepisano, nema napisane zadaće, a trebala bi se ujutro prije sedam ustati.
uf, ovo je zanimljivo
Ako se dijete tako loše osjeća da pada s nogu, povraća, pokazuje znakove tjelesne slabosti, onda je bolesno. Ne mora imati vrućicu da bi bilo bolesno. Bolesno dijete ostaje doma.
Primjer koji navodi Tashunica također je opravdan - u takvoj situaciji ne bih čekala da dijete izrazi želju da ne ide u školu nego bih sama tako odredila i javila učiteljici.
Kad se radi o zdravom djetetu koje ima probleme u školi, mislim kao cvijeta - probleme treba rješavati, ali ne izostankom s nastave.
Kad se radi o zdravom djetetu kojem se ne da ustati/ići u školu, kod mene to ne dolazi u obzir. Tu treba misliti ne samo na načela nego i na presedan - daj ti objasni osmogodišnjaku kojem si ovaj tjedan dopustila da ne ide u školu, jer mu se ne da, zašto to ne bi moglo biti i sljedeći tjedan i onaj drugi? U čemu je razlika? Mora li se ići u školu ili ne mora?
Kad se radi o gimnazijalcima - situacija je drugačija i nisam je još proživjela, ali imam neku predodžbu o tome kako ću se ponašati. Dijete te dobi preuzima neke odgovornosti koje bih ja skinula sa sebe, ali ne potpuno. Kad bi se dogodilo da dijete izostaje iz škole, a ja ne znam ni da izostaje ni kamo ide, to bi me jako zabrinulo i vjerujem da ne bih to prepustila isključivo dogovoru s djetetom nego bih u to uključila i razrednicu/razrednika.
oprosti nisam htjela biti nepristojna ali sam stekla takav dojampetraa prvotno napisa
ustvari potpisujem Zdenku ona to zna reči puno ljepše od mene
i mala napomena dijete mi je tek u 1razredu i ne bi išao u školu svaki drugi dan tj on bi da imaju samo odmore bez nastave
Ovaj post stavljam kao profesorica u školi, a tek onda kao mama. Priznajem da je škola teška i priznajem da je nekim učiteljima istekao rok trajanja, ali ne mogu prihvatiti da roditelji "pokrivaju" dijete kada ono kaže da ne bi išlo u školu. I još pri tom misle da mi, profesori, to ne znamo. Za svako dijete koje dobiva jednodnevano bolovanje od roditelja vrlo brzo shvatimo da je neopravdano. I ništa ne možemo učiniti. I ne želimo. Takvi rodtelji ne shvaćaju da time ne pomažu djetetu, već mu otežavaju trenutak kada će ono morati postati odraslo i kada će morati uči u svijet odgovornosti. Život je težak. Nećete im ga olakšati ako im govorite da je učiteljica trebala biti hospitalizirana, ili da ona nema pojma. Zar i vi tako kažete svakoj radnici na šalteru koja vas prisili da beskonačno čekate u redu dok ona rasteže svoj posao ili telefonski razgovor. Ne kažete im to, već strpljivo čekate jer morate. I vi ste svjesni da je život odraslih težak. Naučite to i svoju djecu.
Ili im ga mozemo pokusati pomoci malo olaksati. Koliko god to bilo kratkotrajno i povrsno.I vi ste svjesni da je život odraslih težak. Naučite to i svoju djecu.
Upravo to je pravi odgovor. Treba im pomoći, ali na pravi način, trajan i dubok.
Pa zar nije?
Namjerno sam izbrisala prvi dio rečenice jer nitko se ne slaže s tim da djetetu treba dopustiti da radi što hoće.
Što to uopće znači da radi što hoće?
Uostalom, postoje neke djetetove godine kada ne možeš na sve utjecati, dijete ti daje sve ono što je od tebe primilo, što god to bilo.
Ja mislim da znam što mogu očekivati od svog sina (do koje krajnje granice on može ići) i drago mi je da i on zna da u tim istim situacijama može računati na mene, taman da je i nepodopština u pitanju.
Što će to dijete dati kojem je prihvatljivo , dapače , normalno da ga majka brani i kad nije u pravu , kad markira il se pravi bolesno ?
Prihavać takav obrazac ponašanja u kojem se , bez pardona , laže.
Kad dođe u pubertet , mogu mu past napamet svakakve gluposti , bez obzira koliko misliš da znaš što možeš očekivati od svog sina.
Moja kćer je oduvijek bila najbolji đak u razredu , u svih 6 godina školovanja nije izostala sve skupa tjedan dana .
Ove godine je počela priču o markiranju , kako to neki rade , kako je to cool i slično. Sasjekla sam to u korijenu i dala joj do znanja kakve je posljedice ( s moje strane ) očekuju ako joj to padne na pamet sprovest u djelo.
:shock: ajme, dalmatinka, jesu li strašne tvoje posljedice, daj nam napiši malo o tome...
[quote="Forka"]Japanka, pa može dijete biti umorno i od škole... Djeca koja su u školi od 8 do ca 16 sati, taman i da ništa ne rade, bivaju umorna... A oni imaju nastavu 4 ili 5 sati, pa onda poslije toga pišu zadaće/igraju se/rade nešto u likovnim ili glazbenim radionicama/idu na dodatnu, dopunsku, kome već što treba, uglavnom veliki dio dana su "u pogonu"... kako se ne bi izmorili! (Još ako kasno liježu, kao moja, ajme meni...)
ranije spavat
Forkaa ti sve četiri u zrak.
Eeee, to bi bilo lijepo... Nažalost, to nikad nismo uspjeli postići, ni kad je bila mala, ništa se nije promijenilo... Može biti umorna k'o pas, ali "ne bi išla spavati"... Doduše, nikad se ujutro ne žali kad se treba dignut', volim te neke njene fore...
nisu tako strašne kako možda zvuče
ali noj dovoljne
a to je privremeno oduzimanje mobitela , kompjutera , izlazaka , smanjenje
financija...i tako
ne nužno sve odjednom , postoji gradacija za ponovljene prekršaje....
Dalmatinka, ja tebe razumijem i u biti se slažem s tobom.
Međutim, meni je draže da mi srednjoškolac kaže da bi radije ostao doma i ne popasao jedinicu, nego da se jednostavno ne pojavi na nastavi i da mu to bude objašnjenje.
Po meni, radi tri prekršaja, a osobno bih se najviše uzrujala radi laži (ne toliko zbog kampanjštva i neopravdanog sata).
Moje dijete je daleko od superodlikaša što mi nameće još jednu obavezu, a ta je da strogo pazim na njegove izostanke. I vjeruj da sam mu rekla jednako kako si ti to objasnila svojoj kćeri.
Ima jedna situacija iz prošlog polugodišta a ta je, da je mali meni javio da dolazi kući dva sata ranije jer se ne osjeća dobro (javio se predmetnom profesoru i razrednici što namećem kao osnovno pravilo, nema "ja mislio"). Međutim muž je baš taj zadnji sat išao na informacije i oni su se mimoišli.
Razrednica tada pita MM što je s H jer je pitao da izađe, a on je rekao: "Ja o tome ne znam ništa".
"Pa zar vam se nije javio?"
"Ne, nije mi se javio. :slijeg ramenima:"
Ne znam koliko sam u pravu, ali to je ta situacija pokrivanja o kojoj ja govorim. Da sad ne opisujem njegovu začuđenu facu i dojam koji je ostavljao kada je to izjavio, ali smatram da je, iako ništa nije znao o tome, moglo i ovako: Znate, nisam upoznat s tim jer smo se mimoišli, ali pretpostavljam da se javio supruzi, jer to uvijek čini."
I ne bi slagao niti riječi.
Ta njegova "istinoljubivost" mi katkad strašno ide na živce, a tako je reagirao jer je uzeo u obzir da je mali možda i pobjegao.
Ako znaš da ti dijete tome nije sklono, onda rečenicu možeš formulirati i tako da se iz tvoga glasa ne primijeti da i sam sumnjaš, bar dok ne provjeriš.
Smatram da mu ta etiketa ne treba, posebno, opet naglašavam, jer oboje znamo da H tome nije sklon.
Ako se prvi puta to i dogodilo, ne treba mu etiketa još jednog u moru markirera kada on to nije.
I ne treba mu sljedeća situacija kada će pitati da ode jer se ne osjeća dobro, a razrednica će posumnjati u istinitost istih riječi, jer eto, ni tata nema pojma.
Zdenka, rado bih čula tvoje razmišljanje o ovome što si spomenula.Kad se radi o gimnazijalcima - situacija je drugačija i nisam je još proživjela, ali imam neku predodžbu o tome kako ću se ponašati.
pokrivanje djeteta i povlačenje iz škole da ne dobije jedinicu mi je odvlačenje od obaveza i "linija lakšeg djelovanja"
Ako može 20 druge djece doči spremno na sat pa zašto se moj gospodin ne može spremiti za taj sat/dan????
bolest uvijek opravdavam i znam kako je meni bilo užasno kad bi radi "ženskih problema" padala u nesvjest po autobusu, po kvartu a doma nisam smjela ostajati.....moja djeca NIKAD bolesna neće u školu...ne kažem da je "m" bolest ali za mene je to bila i dan danas je....
imala sam prijateljicu u srednjoj školi koja bi ostajala doma da bi sve naučila, sutradan došla i odgovarala po par predmeta i imala sve petice...iz blic kontrolnih uredno je "padala" ali ono kad je trebalo sjesti i zagrijati stolicu to je bilo ok....
ako bi se slučajno saznalo da je 3 ili 4 sat neki blic kontrolni ili nenajavljeno ispitivanje, šinjorina je dobijala slučajno "bubrežne napadaje, bol glave, mama ju je hitno trebala, mama je dolazila po nju u školu, išla je na terapiju, mama bi se stvorila u nastvnice koja ispituje s ispričnicom....."
isto tako...ako bi se znalo da je iz kemije kontrolni....tiha jeza....ona taj kontrolni ne piše, ali zato dozna sva pitanja od svih razreda i nauči za usmeni ispit...ona ima peju a ja se izvučem s ponosnom trojčicom....ali mojoj zasluženom trojčicom....
uvijek sam se zgražala nad roditeljima koji bi svojim postupcima degradirali učiteljsku i profesorsku struku
pa i učitelji i profesori su ljudi...
dijete ima obvezu, pa čak i zakonsku kako je već neko napisao da ide u školu....
ja MORAM na posao....
ja se ne žalim svojoj mami da me boli glava i da ne bi danas na posao a isto tako ne kažem mužu...."znaš dragi ja bi danas ostala doma...meni se neda ić....baš mi je neki bed dan..."
kljove u školi, obvezni ispiti, kontrolna ispitivanja...to su samo male obveze koje ih čekaju u životu to su samo mali izazovi s kojima se moraju susrest i koje moraju proč....a šta ih tek čeka u životu
ako ih sad budem štedila od tako malih i nevinih izazova...kako će se boriti s onim večim i jačim.....
Zaista misliš da su svi spremni?
Ali to zaista nije važno niti za ovu priču niti za išta.
Brane, ja kao roditelj iskreno kažem da to jednom, dvaput godišnje (ako uopće zatreba) uvažim, što god sad neki mislili o tome.
I eto, ne mislim da mu time činim medvjeđu uslugu: prvo, nije osmogodišnjak da ne bi mogao shvatiti zašto danas da, a za 2 tjedna ne, a drugo, ne zloupotrebljavamo to.
heheheheheh....nisam ja tako davno izišla iz školske klupe...ruku na srce...još uvijek učim i zlo mi je od same pomisli što u ponedjeljak moram izići na ispitZaista misliš da su svi spremni?
Ali to zaista nije važno niti za ovu priču niti za išta.
Brane, ja kao roditelj iskreno kažem da to jednom, dvaput godišnje (ako uopće zatreba) uvažim, što god sad neki mislili o tome.
I eto, ne mislim da mu time činim medvjeđu uslugu: prvo, nije osmogodišnjak da ne bi mogao shvatiti zašto danas da, a za 2 tjedna ne, a drugo, ne zloupotrebljavamo to.
ali.....
Nemam svoje djece, ali radim u školi, srednjoj.
Vrlo dobro znam koji roditelji u mome razredu pokrivaju djecu i ostavljaju ih doma, a djeca bolesna nisu. Meni, a ni mojim roditeljima, tijekom školovanja, tako nešto ni jedanput nije palo na pamet. Škola je obaveza. Ne ideš samo ako si bolestan. Kad si zdrav ideš i tu nema nikakvog razgovora.
A pozivi roditelja i njihove smiješne isprike (naravno, riječ je uvijek o jednima te istima) znak su običnog nepoštivanja prema školi, a mene kao razrednicu vrijeđaju.
I, kako su roditelji reagirali kada si im to tako objasnila?
I roditelje treba "odgajati", nitko tu nije zagovarao neopravdane izostanke na tjednoj ili mjesecnoj bazi...
Kod nas se ne izostaje s ispitivanja i testova. To je kućno pravilo pa čak i ako taj dan dosta šmrca i općenito nije super zdrava. To se sanira u kućnoj radinosti.
Ono što opravdavam je do dva puta u polugodištu izostanak zbog premorenosti. Naime, dijete mi ide u dvije škole plus treninge i dodatni strani jezik. Sve joj je to super dok u jednom trenu ne vidim da je pred raspadanjem, a ni sa čega ne želi izostati. Onda, u dogovoru s njom i obavezama u školi, izaberemo jedan dan kad ostaje kod kuće i isključivo odmara. Taj dan napuni baterije i s novim poletom ide dalje.
To smo dogovorile na početku 2. razreda i obje se toga držimo. Nekad kaže sama da ne može više, nekad ja ocijenim da joj treba odmor, ali zna da ta ispričnica nikad neće biti napisana za dan kad je test i nikad više od 2 puta u polugodištu. M. poštuje dogovor, ne traži više, nekad joj je čak dovoljno i jednom u polugodištu uzeti odmor i mislim da je to u njenom slučaju potpuno u redu. Dijete je odlično na svim poljima, ne eskivira ništa, ali nekad joj treba odmor. Nije bolesna pa ne izostaje. Zašto da i umor ne shvatim kao jednodnevnu virozu? Nama tako paše, ne lažem u ispričnici jer učiteljica, a sad i razrednica zna o čemu se radi i nemaju ništa protiv jer su joj to jedini izostanci.
Moj E je jutros uzdisao i cvilio da on ne bi danas u školu, da ga bole kosti, da ovo, da ono...
Sinoć kad smo čitali 35. svibanj (Kästnerova najbolja knjiga) u 9:05 je plakao kao kišna godina da ne želi u krevet (kod nas se u 9 gasi svjetlo, malo sam prekrdašila...).
Jutros je, naravno, umoran i "sve ga boli". Izmjerili smo temperaturu - normalna! Daklem sine, ideš u školu. Ako ti tijekom dana stvarno bude loše, nek nas učiteljica pozove da dođemo po tebe! That's all, folks!
Čitam i čitam i malo se složim s jednima, pa malo s drugima i onda se sjetim što ih sve čeka kad odrastu. Ovaj nemilosrdni kapitalizam, s radnim vremenom od mraka do mraka.... Ma znate što mislim.
I onda se postavi pitanje koja će djeca izvući bolju pouku-ovi s mogućnosti ostajanja kod kuće ili ovi drugi.
Logika kaže ovi drugi koje nitko ne tetoši, koji uredno obavljaju svoje obaveze, koji idu u školu i kad im se baš ne ide, i kad su umorni i jadni i neshvaćeni-jer takvi će morati i na posao jednog dana.
A što sam zapravo htjela reći: nisu mi mrski ni ovi koji znaju da mogu ostati kad je to za njihovo dobro, za njihovo dobro psihičko stanje, za oporavak i možda za dan posvećen sebi.
Pa ajmo sad svi priznati nije li to možda i odraslima potrebno-zamisliti se nad sobom i uzeti jedan dan samo za sebe? Pa imamo svi mogućnost godišnjeg dan-dva kada stvarno pucamo po šavovima.
Dobro je znati i pobrinuti se za sebe-možda i nije loša poruka djetetu kada ti stvarno treba dan da se oporaviš iskoristi ga i kreni sutra novim snagama.
Ma istina je uvijek negdje na pola puta, zar ne?
Tko kaže da djeca koja ne mogu izostajati iz škole po svojoj želji nisu tetošena i da su umorna, jadna i neshvaćena? Moja djeca takva nisu. Tetošimo ih i mazimo stalno, razumijemo ih i podupiremo. Što se tiče kroničnog umora, djeci organiziramo život tako da do njega ne dolazi. Idu spavati na vrijeme i raspored im nije pretrpan aktivnostima koje bi ih dovodile do kroničnog umora. Taj umor ne bi moglo riješiti ni povremeno izostajanje iz škole. Pet dana odlaska u školu i ostale obaveze (ne previše) i dva slobodna dana su sasvim podnošljivi ritam.
Obaveza da se ide u školu je nešto sasvim normalno, a nije maltretiranje djeteta. To je mjesto gdje se djetetu ne mora svaki dan sve sviđati, ali mu je u osnovi tamo lijepo.
Krivo sam možda shvaćena-ne dopuštam ni ja svojoj djeci da izostaju iz škole osim kad su bolesni(tu je temperatura, povraćanje i slični simptomi).
Tako da bi time samu sebe svrstala među roditelje koji ne tetoše svoju djecu, što je daleko od istine.
Eto krivi odabir riječi i stekao se možda krivi dojam onoga što sam htjela reći.
Ja sam se našla par puta u situaciji da me mala moli da danas ne ide na klavir, jer baš joj se ne ide. No ja nisam popustila dajući joj do znanja da je to sama izabrala i da ne može samo tako izostajati i pustiti profesoricu da ju čeka. Pognula je glavu i otišla i više me to nije tražila.
Dakle bio je to dobar potez.
Htjela sam samo pokušati shvatiti i roditelje koji ponekad ostave dijete kod kuće kada vide da će to možda biti i od koristi.
Da li im time prenose lošu poruku ili im s time govore da imaju pravo i na jedan dan odmora,a sutra će biti bolje.
Pa, da, naravno da time što činimo neki izbor ne moramo isključiti svaki drugi izbor kao loš. Meni je nešto neprihvatljivo i imam za to svoje razloge, a netko drugi ima svoje razloge za drugi odabir. Nisam ni ja željela reći da će djeca koja povremeno izostaju iz škole biti neodgovorna prema školi.
Iz moje razredničke prakse: jednodnevne bolesti u nekoliko tjedana prerastaju u jednodnevne bolesti svaki tjedan ili čak više puta tjedno (recimo svaki drugi ili treći dan!). Skuži se to nakon dva-tri puta izbivanja s nastave. Trenutno imam učenicu koja ne može ponedjeljkom doći u školu (vjerojatno joj je vikend prenaporan) a četvrtak je već toliko naporan da se i četvrtkom ne dođe. Ima jako finu liječnicu koja samo printa ispričnice i kao razlog nedolaska navede bolest. Nakon niza obavljenih razgovora nismo postigli ništa, a ona je postigla da se na spomen njenog imena u razredu čuje: Pa naravno da je nema, danas pita gospodarstvo/poduzetništvo/...! Treba li to nekome? I još je sva ljuta što je prošla s 3 na polugodištu! Halo! Djeca (ona koja su redovna) ne vole takve izvlačilice i vrlo brzo ih izopće. Pa ni meni se ne ide baš svaki dan na posao!
Da li djeca koja zbog premorenosti izostaju iz škole izostaju i sa dodatnih aktivnosti?
I kako nadoknađuju gradivo?
Ono malo izostanaka moja M. riješi jako brzo: prepiše od prijateljice, a trudnimo se da ne izostane iz ključnih predmeta. Srijedom ima "lagani" dan koji se sastoji od odgojnih predmeta i jezika (koji joj idu bez problema) pa, ako baš biramo kad se izostaje onda je to takav dan. A dva puta u polugodištu je zaista malo-pogotovo što nikad ne izostaje zbog bolesti pa su joj to jedini izostanci. I ne mislim da će time dobiti krivu sliku o obavezama: za sad je i preodgovorna i baš jako brižna prema svojim obavezama. Upravo zato joj i dozvolim taj luksuz. Da je drugačije-ne bih.
i ja kažem zanimljivo za ovu temu. iako do škole imamo još 5-6 godina jahanja
meni je škola bila Obaveza. i vjerojatno će biti i mom djetetu. vjerojatno.
možda i promijenim mišljenje.
ovako nekako i ja mislim.i ja kažem zanimljivo za ovu temu. iako do škole imamo još 5-6 godina jahanja
meni je škola bila Obaveza. i vjerojatno će biti i mom djetetu. vjerojatno.
možda i promijenim mišljenje.
Škola je definitivno obaveza, ali u situaciji kakva je opisana u prvom postu, ne znam što bih učinila. Ako bih dozvolila ostajanje kući, svakako bi dijete imalo obavezu da gradivo nadoknadi, i to pošteno. Ali bih radila i na premiještanju djeteta u drugi razred. Ne bih htjela da shvati izostanak kao legitiman način izbjegavanja problema u školi.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom