Ne znam koje su to kvalitetne guralice, nama su na Goljaku posudili upravo tu Tomijevu koja nastane iz mobila, a mi smo kasnije kupili onu koja se pretvori u biciklić. Dakle, terapeuti posude i preporučuju guralicu i djeci koja moraju vježbati hodanje, radi poticanja - međutim, ja sam zaključila da za Leu guralica uopće nije bila dobra - a zašto, zato što se previše na nju naslanjala, pa je guralica jurila a Lea trčala za njom, i to mi je izgledalo baš kao oni pokreti 'na mah' koje sam čitala da spominje dr. Polovina.

Mislim da je guralica sasvim OK za dijete koje čvrsto samostalno stoji, koje recimo hoda gurajući pred sobom stolicu, dakle koje se na guralicu ne oslanja nego se samo pridržava. I za vježbanje je jako dobra u fazi kad se dijete koje neće raditi korake (kao Lea) na to treba potaknuti pa se guralica miče malo naprijed malo natrag dok se dijete za nju drži, tako da je prisiljena napraviti koračić naprijed-natrag.

Naša guralica je ipak ispala najiskorištenija igračka svih vremena jer Lea taj plastični biciklić jednostavno obožava, stalno je na njemu, a povremeno joj tata mora napraviti i guralicu koju zove bebilica i onda ona od nje napravi romobil