vizite u rodilistu

Imam jedno pitanje, ako mi netko moze odgovoriti.

Naime, cemu sluze vizite u rodilistu???
Znam pouzdano, iz vlastitog iskustva (dva puta rodila u Norveskoj) da u mnogim zemljama vizite NE POSTOJE u rodilistu.
Sta oni rade na tim vizitama, pricaju sa novopecenim mamama ili pregledavaju?
Ako je vizita, onda je svaki dan ,koliko se ja razumijem, pregledavaju svaki dan zene koje leze u rodilistu ?????????????????????

Jedno je pouzdano, ako u rodilistu u Svedskoj, Norveskoj i Danskoj nema vizite za mame koje su u bolnici nakon poroda, onda ta vizita nije potrebna.
U ovim navedenim zemljmama doktora ne vidite poslije poroda, osim pedijatra. Jedino ako se zalite na neke probleme,onda eventualno idete doktoru. Na izlasku iz bolnice, babica pregleda da li je sve u redu sa savovima i to je sve.
Koliko bi doktori ustedili vremena na nepotrebnu vizitu kad je ne bi bilo, i koliko bi imali vise energije i vremena tamo gdje je zaista potrebno kao recimo za kriticne porode.
Zato me zanima, sta rade ti doktori na viziti?
Nije valjda da pregledavaju svaku zenu koja lezi u sobi ?????????????
Moze li mi netko to odgovoritit tko je bio u rodilistu u Hr??

[Fortuna]

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=3283
i ja sam se tome cudila a najvise nacinu na koji se obavlja

[Honey]

Evo upravo sam se vratila iz rodilišta i mogu reći da ne znam čemu služe te silne vizite dvaput na dan. Ovakvo je moje iskustvo. Važna grupica doktora ulazi na odjel. Sestra panično obilazi sobe i viče: Cure, skidajte gaće i u krevet! (??!!) Mi sve poslušno skinemo gaće, ostavljamo uloške i pokrivamo se plahtama. Doktori uđu u sobu, sestra drvenom pincetom (nekakvom hvataljkom?) digne uložak. Doktori malo pogledaju, neki zuje okolo jer im je očito prek volje pogledat rodilju u oči. Sestra stavlja uložak natrag na ranu. Jedan od doktora pogleda temperaturnu listu i to je to. Ako se požališ na bolove, pa to je normalno, mora boljeti. U jednoj viziti sam dojila maloga, što ćeš, bio je baš tada gladan. Došli doktori u sobu, ja sam taman gurnula malomu mali prst u kut usta da izvadim bradavicu, a sestra brže-bolje djetetu začepila nos i izvukla moju bradavicu njemu iz usta. Isti čas mi je potekla krv, a ja i sad vidim zvijezde pred očima kad se toga sjetim. Da ne govorim o tome da sam nakon povratka doma otkrila da imam upalu rane od epiziotomije, koja se razbuktala taman dva dana nakon povratka kući. Ranu sam prala nakon svake nužde, sušila, sprejala Bivacinom, ali očito da je bila inficirana već prije. Razumijem da se nije možda vidjelo dok sam bila u bolnici, ali opet ne vidim svrhu svakodnevnog pogledavanja u nečije međunožje ako to ničem ne koristi.

Hvala ti Honey na opisu klasicne vizite. UZAS ZIVI!!!!!!
Boze mili, nije dosta da mnogi imaju jeziva iskustva sa poroda, nego ih trebaju i nakon poroda maltretirati.
Koja je svrha te vizite?
Razumijem vizitu na odjelima gdje leze bolesni ljudi, jos bi razumjela vizitu gdje leze buduce mame koje cuvaju trudnocu ( trebaju biti pod nadzorom, ok) ali........vizita na odjelu gdje su zene koje su rodile normalno.....to je BOLESNO!!!!!
Sta ako neka zena kaze da nece da ju pregledavaju svaki boziji dan bez potrebe? Koja je svha toga, pitam se ja jos jednom, osim ponizavanja.
Kakav je to nacin, gledati sve te zene sve zajedno u jednoj sobi???
Ima li potrebe svaki dan raditi pregled????????
Ja nisam doktor, nemam niti puno znanja iz medicine, ali sam rodila i znam da bi mi bilo muka da me svaki dan ujutro gledaju grupno doktori bez potrebe.Zdrav razum mi govori da se radi o zdravim ljudima,
koji su sad prosli jedno od najzescih dogadaj u svom zivotu i da ih treba malo pustiti na miru, ne gnjaviti formama iz nekih drugih stoljeca.

Smatram da je to potpuno nepotrebno sa dvije strane:
1. ako je porod prosao u redu i ako je sve ok, nema potreba za pregledima ili bilo kakvim gledanjima, sto se manje gleda i dira to bolje jer je jos sve osjetljivo i najbolje je da prode tri- cetri dana prije bilo kakvih provjera.
2. KOliko vremena gube ti doktori tako se bespotrebno presetavajuci i
ometajuci zene ponizavajucim pregledom u istoj sobi?
Zar ne bi mogli utrositi to vrijeme na one kojima je to zaista potrebno ili na odmor, tako da mogu poslije bolje pomagati zenama kojima to treba?
Smatram da se te vizite trebaju ukinuti, nemaju svrhe.
Ali mogu si samo zamisliti tvrdokorni sistem iz proslog stoljeca koji jos funkcionira u rodilistima.
Cure bi zapravo trebale , sve one kojima je porod prosao normalno na toj viziti reci:" hvala, ne, ne zelim da me se pregledava!"
Problem je da su svi jos "osamuceni" od poroda i samo gledaju kad ce dan da idu doma (sto mi je sasvim jasno).
Smatram da je ta vizita jedna od najnepotrebnijih "procedura" u bolnici koju treba sto prije ukinuti.

Citam ponovno taj opis koji je napisala Honey, pa procitah da je ta vizita dva puta na dan?????????????????

DVA PUTA dnevno se oni secu po cijeloj bolnici i gledaju sve zene koje su rodile?
PA nije ni cudo da ne mogu doci kad netko zbilja zove u bolovima i svaki cas ce roditi, ode energija na vizitama, a o vremenu necemo.


A sad mi je i sinulo o cemu se radi, radi se o tome da doktori smatraju da su zene maloumne i neinteligentne osobe koje ne znaju same reci kako se osjecaju i imaju li kakvih tegoba, nego moraju sami pogledati da li je sve ok, jer ono sto kaze pojedinac se ne broji.

Zasto ne bi, ako vec moraju ici u vizitu , samo pitali kako se osjecate, kako ste, ima li tegoba i gotovo! Ustedeno vrijeme i manje ponizavanja, ljudski odnos.

Bez veze.

[Lutonjica]

mette marit, bez uvrede,ali mi smo sve svjesne lošeg stanja u hrvatskim rodilištima, i velikog broja totalno nepotrebnih procedura (kao što su te vizite).

i mene osobno prilično smeta kad se svako malo javi netko tko je rodio vani, i onda se silno iščuđava i užasava kako je to ovdje grozno.

mislim, ne razumijem što želite time postići? mi se i bez toga osjećamo dovoljno grozno i jadno, i činimo sve što možemo da se stanje poboljša i da se izborimo da u rodilištima nas i našu djecu tretiraju kao ljude.

[JaMajka]

Čemu takva provala bijesa zbog vizita? Mene osobno npr. nitko nije maltretirao niti na porodu niti nakon njega, vizitu sam smatrala (i danas smatram) normalnim dijelom boravka u bolnici, nikako ne nečijom bolesnom idejom (usput, mislim da upotrebljavaš "malo" preteške izraze). Također, stara mudrost kaže da je žena nakon poroda 40 dana jednom nogom u grobu pa se ne bih, u tom kontekstu, usudila babinjače nazivati zdravim osobama. Svatko ima priliku i mogućnost liječiti se i rađati gdje želi i gdje misli da mu je bolje. Ja još uvijek mislim da u našim bolnicama nije tako strašno komunistički. Uvjeti su kakvi jesu, novaca ima koliko ima, ali ima i ljudskosti i topline, truda i požrtvovnosti. U skladu s tim, prijateljica koja je prije nekoliko godina rodila u velikoj i kapitalističkoj Italiji (za koju gajim izuzetne simpatije), povjerila mi je da je to bilo, u najmanju ruku, teško iskustvo i usprkos tome što ima dvojno državljanstvo sve zdravstvene preglede obavlja ovdje. Ja sam na tu činjenicu ponosna.

[petra]

meni su te vizite bile najmanji problem u bolnici. cak i smijesne.
ne znam, nisam to tako tragicno dozivljavala, a posebno ne kao neki nezaboravni atak na moju privatnost.
da je bolje roditi vani, vjerojatno je... i citam vase lijepe price s poroda. ali nije ni kod nas bas tako strasno.
trebamo raditi da bude bolje.....

[SabinaC]

U Rijeci ranu pregledavaju sestre prije vizite a doktori samo prođu i razgovaraju sa rodiljama. Hm i ja smatram da su vizite (liječnika) u ovom slučaju totalan gubitak vremena, možda bi trebale biti ciljane , recimo kod pacijentica koje imaju neki problem.
U svakom slučaju konstruktivna kritika nikome ne škodi.

[Mima]

Doktori gledaju uložak radi kontrole iscjetka,

Btw. toliko sam se naslušala o tim gaće dolje vizitama nakon poroda da mi je skroz žao što sam ih propustila

[lidac2004]

i ja sam jedna od onih kojima te vizite nisu smetale niti sam se osjecala ponizenom zbog toga.....

nije mi se desilo u ta tri dana da sestra ulece sa tim "skidaj gace"....gdje li sam bila u to vrijeme??

stvarno ne znam zasto se toliko pljuje po nasim rodilistima??

naravno da ima losih stvari,ali ima i dobrih a tih losih ima svugdje....

meni je kuma rodila u njemackoj prije 8 godina i prica sa poroda i poslije poroda joj je grozna....

a da ne pricam da su joj bas u njemackoj zeznuli dojenje s tim da joj je mlijeko prevodeno....

znaci-nije ni vani bas tako bajno kako se hoce prikazati....

Čemu takva provala bijesa zbog vizita? Mene osobno npr. nitko nije maltretirao niti na porodu niti nakon njega, vizitu sam smatrala (i danas smatram) normalnim dijelom boravka u bolnici, nikako ne nečijom bolesnom idejom (usput, mislim da upotrebljavaš "malo" preteške izraze). Također, stara mudrost kaže da je žena nakon poroda 40 dana jednom nogom u grobu pa se ne bih, u tom kontekstu, usudila babinjače nazivati zdravim osobama. Svatko ima priliku i mogućnost liječiti se i rađati gdje želi i gdje misli da mu je bolje. Ja još uvijek mislim da u našim bolnicama nije tako strašno komunistički. Uvjeti su kakvi jesu, novaca ima koliko ima, ali ima i ljudskosti i topline, truda i požrtvovnosti. U skladu s tim, prijateljica koja je prije nekoliko godina rodila u velikoj i kapitalističkoj Italiji (za koju gajim izuzetne simpatije), povjerila mi je da je to bilo, u najmanju ruku, teško iskustvo i usprkos tome što ima dvojno državljanstvo sve zdravstvene preglede obavlja ovdje. Ja sam na tu činjenicu ponosna.

:D
Ja sam prvo dijete rodila u Zagrebu, drugo dvoje u NL. U Petrovoj bila deset dana, prošla svaku vizitu i uopće ju nisam doživljavala kao nešto ponižavajuće i nepotrebno.
Nakon trećeg poroda u NL ostala sam skoro dva tjedna bolnici, u kojoj se također provodila vizita, no ona se više svodila na razgovor dežurnog liječnika s pacjenticom i objašnjavanje njenog trenutnog stanja... Ranu (eventualnu) su pregledavale sestre dva puta dnevno.
Također, iz vlastitog iskustva, imam neusporedivo više povjerenja u znanje, stručnost i profesionalnost naših liječnika i ostalog medicinskog osoblja, te bih svoju djecu (što ovih dana i s najmlađim činim) uvijek liječila u Hrvatskoj, a ne u NL ili negdje drugdje.

[VedranaV]

Ja bih radije rodila u Nizozemskoj, doma, s babicom .

I nikako mi nije sjelo ovo s jednom nogom u grobu, trudnoća i porod nisu bolest i bilo bi nam puno lakše kad bi normalne porode ostavljali da protiču normalno, bez intervencija, bez rezanja, odvajanja i sl., onda bi nam i oporavak bio puno kraći. Ovako doslovno jesi bolesna poslije poroda, sva razrezana i nafilana lijekovima.

pacjenticom= pacijenticom :zasram i zacrven:

Vedrana, ne govorim o samom porodu, tu se i moje mišljenje pod vašim utjecajem drastično promijenilo.
Govorim o postojanju vizita i u NL, te o razlici u stručnosti između naših i NL liječnika, u koju sam se, nažalost, u zadnje vrijeme imala priliku i prečesto uvjeriti.

[vrabac]

Ja ne bi ukinula vizite, ali bi ih drastično promijenila.
Meni je najdosadnija prije vizite bila sestra koja je najavljivala vizitu kao događaj stoljeća (skinut gaće, u krevet, uložak, čista plahta....). Nasreću nasmijavala nas je čistačica kojoj je setra bila daleko dosadnija nego nama (naslušala se) .
Uletilo je 10 doktora i onda bi stali jer ne bi znali tko bi od njih pogledao ranu, neki bi pisali poruke na mob. Onda bi se jedan tek udostojio pogledati i skužio da imam hematom ( neka korist od vizite). I onda -bris iz sobe.
Svaka čast jedinom od njih koji se sjetio pitati me kako dojenje, pa da si namažem s mlijekom bradavice koje mi je beba izgrizla (još jedna korist od vizite)...eto, da je malo više ovakvih razgovora i manja gužva na viziti ne bi se o njoj pričalo kao o takvoj katastrofi.

[zrinka]

mette
pogledaj link koji je fortuna stavila

tamo smo vec raspravljale o vizitama

vidjet ces priceo vizitama iz nasih rodilista

[Smokica]

Doktori uđu u sobu, sestra drvenom pincetom (nekakvom hvataljkom?) digne uložak..

Mene (jako) zanima koliko vas je i u kojim rodilištima doživjelo ovakvu situaciju, da se istom hvataljkom/pincetom diraju ulošci svim rodiljama? :shock:

[Točkica]

Meni vizite nisu predstavljale nikakav problem, dapače. Koristila sam situaciju da pitam što me zanima i uvijek dobivala odgovor i pomoć.
S druge strane, užasno su mi bile smiješne sestre koje su uoči vizite dolazile u sobu, gurale nam torbe pod krevet, poravnavale pokrivače (jedna se čak ljutila na mene što mi krevet nije pospremljen, đizs........), ma panika živa......

[mommy_plesačica]

Meni je vizita bila komedija - ujutro bi došla grupa doktora koji bi ušli, pitali: "Kako ste?", ja bih rekla: "Dobro" i oni bi otišli. Nitko mi nije gledao ranu, a o skidanju gaća nije bilo riječi. Smiješno je bilo gledati sestre kako su se uzvrpoljile kada je vizita upala taman dok je MM tamanio doručak koji ja nisam mogla pojesti (on je, siroče, prvu noć spavao u autu na parkiralištu bolnice da može dojuriti ako ga zatrebam pa je bio gladan i umoran). A drugi dan mi je jedna sestra rekla da pospremim stol u tzv. dnevnom boravku (bila sam u apartmanu) jer dolazi vizita - na stolu su bili sokovi i paketići hrane te cvijeće i pokloni. Naravno da nisam ništa pospremala, pa nisam ja u bolnici da bih njima napravila uslugu, već su oni tamo da se brinu za mene i druge pacijentice!

[dolega]

Doktori uđu u sobu, sestra drvenom pincetom (nekakvom hvataljkom?) digne uložak..

Mene (jako) zanima koliko vas je i u kojim rodilištima doživjelo ovakvu situaciju, da se istom hvataljkom/pincetom diraju ulošci svim rodiljama? :shock:

na sva tri poroda.merkur i petrova s tim da u petrovoj nisam morala skrivati gače,za razliku od ove druge bolnice :shock:

inače mi vizite nisu bile koma.kako god barem sam se osječala sigurnije što me doc dvaput dnevno pita kako sam.jedino mi je totalna glupost ta strka oko guranja torbi pod krevet te micanja stvari sa stolića.ali i to je različito od bolnice do bolnice(u to sam se uvjerila)

Zao mi ako ja nekada uporebljavam prejake izraze.
Moja namjera nije bila da nekome filozofiram kako je prekrasno u Skandinaviji a grozno u Hr.
Nije prekrasno u Skandinaviji.
Niti je tako grozno u Hr. (kad govortimo o rodlilistima)
Ima i dobrih prica i evo ,ima i cura kojima nije smetala ta vizita kako bi recimo meni smetala.
Zadnje sto bi zeljela je da izgleda da pametujem odavdje.
Ja samo gledam i usporedujem i ne zelim da se nitko zbog toga osjeca losije.
Sve ovo sto pisem je zbog toga jer cu zivjeti u Hrvatskoj a ne u Skandinaviji, i ne bi htjela da moja kci ,za dvadesetak godina, kad bude i ona mama,dakle, ne bi htjela da bude prisiljena na takve postupke koji su ponizavajuci. Ne bi htjela da nicija kcer mora biti tretirana lose.
Nije niti ovdje med i mlijeko, ima puno poroda koji zavrse lose takoder zbog nestucnosti babica, nereagiranja na vrijeme..........ali nema nepotrebnih gnjavaza.
Silno bi voljela da te nepotrebne gnjavaze sto prije nestanu i iz nasih bolnica. Mozda previse zelim ali treba odnekuda poceti, da nam kceri ne bi prolazile isto.
Zao mi je jos jednom ako sam nekoga na bilo koji nacin povrijedila svojim stavom ili se netko zbog mog stava osjecao losije,zadnje sto bi htjela je da nekome pametujem (mrzim kad meni pametuju)
Ali to nece promjeniti moj stav, a taj je: STOP NEPOTREBNIM GNJAVAZAMA.Respekt i paznja za mame koje su rodilistima.
Ljubaznost i osmjeh osoblja bolnice za sve nove mame.

[zrinka]

mette
ne mislim da ikome solis pamet, dapace

uvijek je dobro cuti i iskustva iz vani a i vidjeti neki drugi pogled na porod
pogledati enko drugo iskustvo

zbog uvjeta u rodilistima dijelom ova udruga i postoji
i borimo se da nesto promjenimo

ne volim odgovore u rodilistu si tri dana, moze se sve izdrzati
zasto izdrzavati ako se ne mora?

zasto ne bi i mi u hrvatskoj imale dostojanstven porod?

zasto ne bi bile tertirane kao ljudsko bice u tom najosjetljivijem i najljepsem trenutku u zivotu?

eh

[Loli]

Evo i mene: Frana sam rodila u Petrovoj, a Ozrena u Ulleval (Oslo), mislim da sam kompetentna za usporedbu. Samo što se tiče vizita: mislim da mi je u Petrovoj jednom doktor pogledao ranu, a inače je stao na vrata i pitao nas sve jesmo dobro. To mi se činilo jako ok. Meni osobno je važno da vidim i znam da je netko blizu ako zatreba, i da se brine, onda se osjećam sigurnom.
U Ullevalu liječnika ginekologa uopće nisam vidjela, ni jednom, a nakon poroda pa do odlaska doma ni babica mi ni jednom nije pogledala ranu. Je li to baš dobro? Hmmm... :/ Moram reći, da mi je bilo što trebalo, imala sam koga pitati i sigurna sam da bi me tada netko pregledao, ali nije li tako i u Hr?
Mislim da je vizita zadnji razlog za nezadovoljstvo u hrvatskim bolnicama i da uistinu ima puno drugih stvari koje možemo naučiti od norvežana (a da ništa ne koštaju)

[VedranaV]

Pravo na privatnost

Članak 28.


Pri pregledu, odnosno liječenju, a naročito prilikom pružanja osobne njege pacijent ima pravo na uvjete koji osiguravaju privatnost.

Zakon o zaštiti prava pacijenata
http://www.hzzo-net.hr/zakoni/14.htm

Ima tamo i puno drugih lijepih stvari .

Sta bi se dogodilo kad bi neka mama ravnodusno rekla da ne zeli pregled i kad dotrci sestra i kaze da treba torbe staviti pod krevet i skinuti se, nista od toga ne napraviti, kad dodu doktori i bljedo je pogledaju , ona kaze:" ne treba mi pregleda, ja se dobro osjecam."
Sta bi se dogodlo?
Sestre bi je poslije istukle zbog loseg ponasanja?
Doktori bi je stavili na crnu listu?

Sta bi se dogodilo kad bi neka mama ravnodusno rekla da ne zeli pregled i kad dotrci sestra i kaze da treba torbe staviti pod krevet i skinuti se, nista od toga ne napraviti, kad dodu doktori i bljedo je pogledaju , ona kaze:" ne treba mi pregleda, ja se dobro osjecam."
Sta bi se dogodlo?
Sestre bi je poslije istukle zbog loseg ponasanja?
Doktori bi je stavili na crnu listu?

Mi smo navikli da nas gaze, uglavnom je to tako.
I ja sam bila takva, prije deset godina bi sve samo primala, sve uvrede,
a kad bi proslo samo bi plakala i isla dalje. Ne vise.

Ako zene same ne pocnu poduzimati nesto, nitko nece poduzeti u njihovo ime. I dalje ce bi kako je.
Nadalje, citam puno puta kako su neke doktorice ili babice bile izuzetno grube prema pacijenticama tjekom pregleda ili je njihovo ponasanje bilo lose. Nakon toga citam da se ispostavilo da te zene ne mogu imati djece i zato tako tretiraju buduce mame, i svaki put bi zena koja to prica imala nekog razumjevanja za to.
Kao to je ipak prihvatljivo, ne moze imati djece, a radi u ustanovi gdje se radaju djeca, pa kad je bezobrazna i gruba, to se moze razumjeti???????

Situacija: Idete zubaru i sjedite na stolcu a zubar je uzasno grub i mislite da cete umrijeti na stolici od bolova, ali poslije vidite da zubar ima jako lose zube ili je bez zubi, pa vam je jasno zasto vas je tako tretirao.........
>Idete frizeru i unakazi vas totalno, ali kad vidite kako frizer ima ocajnu kosu, jasno vam je da je zavidan vasoj bujnoj kosi pa mu oprastate.
Ja mogu izvrijedati nekoga tko dobro govori francuski jer sam ga ja nekad ucila, nikad ne naucila, pa sad mi je zao, ali mi se kosa digne od zavisti na svakoga tko ga je uspio nauciti pa se mogu ponasati prema njemu kako hocu a on ce to razumjeti.
Razmislite malo, nedajte se navici na los tretman od NIKOGA.

Ili kad se netko dere i ima povisen glas.
To je nedopustivo.
Ista stvar, vi ste kod zubara i boli za poludjeti i pocnete skakati po stolici ,
proizvoditi svakave glasove, mislite da cete poludjeti od bolova, a on ne prestaje raditi sa busilicom i kad vi pocnete davati znakove da je dosta,
da previse boli, on se pocne derati na vas, pa sta ako boli, pretrpite malo,
niste prvi pacijent koga boli. Sve to sa dernjavom.
Sta bi mislili o tom zubaru, a sto mislite kako bi muski pacijent odreagirao kasnije, kad bi se digao sa te stolice??

[dolega]

ja se nedam zezati i nedopuštam nikome da se iskaljava na meni.ne ostajem dužna imam dovoljno dug jezik.ali stvar je u tome da sam nakon svakog poroda bila previše iscrpljena i zauzeta bebom da bi razmišljala o tome hoću li poslušati sestru i gurnuti torbu pod krevet ili ću se prepirati s njome.

[krumpiric]

moj će post sada bit oooogroman ali stalno se ponavljaju te teme o odnosu u hr rodilištima...
ja to gledam ovako...moja je beba zdrav i veliki momak,ja sam porod preživila,napokon se oporavila,da sam mogla bez nekih sranja jesam ali NIŠTA MI TO VIŠE NIJE BITNO!!
jesam li ja zbog toga glupa i nesvjesna,neznam!!
prošla sam svega u bolnici i na meni su "probali" sve zahvate...
klistir,probijanje vodenjaka,nasjedanje na stomak (iako je izgon i bez toga bio jaaaako brz),epizotomiju,drip,ležanje,kukac-položaj,zbog sestrine nestrpljivosti kod prvog mokrenja 3 dana kateter,kasnije zbog nekontroliranja izgona(nije moja krivnja nego se beba nije duuuugo spuštala i kad se napokon spustio bilo je samo tiiiiiskaj da se on više ne muči..) užasne hemoroide,nagnječena crijeva i mjehur...
uglavnom sve!
u vizitama su me gledali svaki put,niko nije dernja skidaj gaće nego bi dr uša a mi se skidali...mislim da je Blajić u Petrovoj jako simpatičan i nikom ništa ne prigovara..isto tako mislim da nekakav letimičan pregled mora postojat a da za pravi gin nema osoblja ni vremena...
MENE NIŠTA TAMO NIJE BILO SRAM!!!!
nije me bilo briga oću li se popiškit na porodu ili možda pokakat,oću li vrištat(a nisam,samo sam stenjala) i oće li to kome smetat,nije me bilo briga oće li mi se sestra smješkat i ljubit mi ruke ili će me ignorirat..za tu sam ulogu povela mm-a...nevjeratno me bolilo to Marinovo nespuštanje da me ništa drugo nije zanimalo...
ni to šta je po turnusa studenata 4 i 5 godine medicine bilo u mom boxu..
kad me sestra vodila u wc prvi put za mnom su bez obzira na uloške išle liiiiitreee krvi i 2 čistačice,ni to me nije bilo briga,samo da ne iskrvarim ili se srušim..
ni oće li koja žena tamo gledat moje međunožje(iako neznam zašto bi??) niti sise kad smo sve bile polugole i masirale se...
mislim da tih nekoliko dana u životu ništa nije bitno osim jeli boli,jeli ima posljedica i najbitnije da oboje izađete živi i zdravi,...
možda sam ja radi toga nesvjesna mogućnosti(a to nije istina,pročitala sam i proforumala sve šta se pročitat može..),ja sam samo svjesna toga da sam tim dr i sestrama ja isto ono što je meni transformator-materijal s kojim radi i da je potrebna STRUČNOST jako velika stručnost i nekakva ljudskost...
a ljubav,brižnost i blagost ionako tamo ne mogu bit iskrene...jer ako jesu, takav bi dr kad vidi i doživi sve šta doživi završio na psihijatriji, a još kad bi onda i psihijatri bili osjećajni...odosmo...
znam da se većina žena ne slaže sa mnom ali ja jednostavno nisam toliko osjetljiva,pažnja mi treba samo od ljudi koji mi je s ljubavlju daju...
od svih tih sestara i dr sam tražila samo jedno...
a on sada slatko i mirno spava (napokon nakon cilog dana grčića) u svome krevetiću i veseli me više nego išta na svitu...

[lidac2004]

krumpiric,svaka cast,napokon neko ko razmislja isto kao i ja

[zrinka]

prenosim predivan tekst nase vedrane s rodinog portala :

Zašto sljedeći put želim roditi u Feldbachu

Ovo nije priča za Lilly.

Lilly je, naime, prijateljica koja se iživcira svaki put kada čita o "dirigiranim" porodima i postupcima prema rodiljama i novorođenoj djeci, koji se svakodnevno prakticiraju u većini hrvatskih rodilišta. E, s obzirom da je moja želja da sljedeći put rodim u Feldbachu kulminirala nakon proživljenog prvog poroda u Hrvatskoj, a moja priča je o tome, Lilly, ne čitaj!

Kada sljedeći put budem rađala, sve dok porod protječe normalno, želim tri stvari: da me ostave na miru tako da moje tijelo neometano može odraditi ono za što je sposobno, da poštuju moja prava kao pacijenta i da poštuju prava mog djeteta. Drugo i treće želim čak i ako se porod zakomplicira. Pri tome mislim na to da želim da se poštuje moje tijelo, kao i moje novorođeno dijete, da me se upozna sa svim predloženim zahvatima i traži moj pristanak, da se poštuje moj integritet kao osobe i moje pravo kao roditelja da zastupam najbolji interes svog djeteta, naravno, uz pružanje potpunih informacija. Želim poštovanje - educirana sam, želim najbolje i sebi i svom djetetu, želim da mi se tako i pristupi i želim da se zna kako je odgovornost za taj odnos na onome tko mi pruža skrb, bio to liječnik ili babica, jednako kao što je odgovornost za odnos između mog djeteta i mene na meni.

U drugom porodu želim da moji trudovi počnu spontano (da se ne forsira "pripremanje" za porod!), da mi se trudovi ne ubrzavaju (niti umjetnim oksitocinom, niti prokidanjem vodenjaka, niti drugom "kemijom"), da se mogu neometano kretati tijekom trudova, da mogu otići na zahod kao čovjek, da se mogu istuširati i na taj način olakšati trudove (preduvjet za to je topla voda!), da je babica pokraj mene kad treba poslušati dječje srce i da to radi periodički, umjesto da sam stalno nepotrebno "zakvačena" na CTG, da me ne sprječavaju da pijem i jedem u trenucima kad mi energija najviše treba (ne namjeravam jesti grah i kobasice!), da ne zavlače ruke u moju rodnicu i krvnički mi razvlače grlić maternice svako malo (ne, ne želim roditi brže i to BOLI!), a o klizmi i brijanju ne želim ni govoriti s obzirom na pretpotopne, odavno opovrgnute, teorije o njihovoj korisnosti. Želim imati barem jednu meni blisku osobu uz mene, bez priča o epidemijama gripe, salmoneloze i sličnih fobija. Dobro će oprati ruke, a više nije ni potrebno.

Želim da na porod gledaju kao na prirodni događaj za koji sam ja, kao i moje tijelo, sposobna, a ne kao na patologiju. Želim da babica "sjedi na rukama" sve dok je sve u redu i ima strpljenja za prirodan proces rađanja i vjeru u njega. Isto vrijedi i za liječnike. Želim podršku dok budem prolazila kroz tranziciju, kad mi trudovi budu takvi da će mi se činiti kako ne mogu više, želim da me u pravom trenutku podsjete da tranzicija kratko traje i da ću uskoro prvi put vidjeti svoje dijete. Želim osjetiti bol trudova jer ona ima svoju funkciju, priprema teren da jedinstvena veza mene i mog djeteta započne na najbolji mogući način. Ako me počne boljeti nepodnošljivo, želim da babica dovoljno zna da može prepoznati što je uzrok takve boli i ukloniti ga, umjesto da bol nastoji suzbiti sredstvima protiv bolova.

Želim tiskati kad ja dobijem nagon za tiskanje, u položaju koji meni najviše odgovara i ne želim da mi se govori "Kaki, kaki!". Želim da se ne zgražaju ako iz mene izađe malo stolice, neće se od toga dijete zaprljati. Čak i da se zaprlja, radije biram te bakterije za njega umjesto onih bolničkih. Ne želim epiziotomiju, neće mi međica prsnuti ako ne budem u neprirodnom položaju, ako se ne forsira izgon i ako babica zna kada trebam prestati tiskati. Vjerujem u evoluciju, prirodnu selekciju i funkcionalnost moje međice i rodnice. Želim da mi ne naliježu na trbuh ne bi li dijete izašlo u pet sekundi i da su svjesni rizika da od toga može puknuti maternica, da ne govorim o međici.

Kad se dijete rodi, opet želim da nam daju vremena (nama se, naime, nikamo ne žuri!), da mi daju dijete u naručje, kožom na kožu, da čekaju da pupkovina prestane pulsirati prije nego što je prerežu, da ga ne kupaju, nego samo prebrišu, da ga mogu u miru podojiti i da nas ne razdvajaju... uopće. Želim se odmarati uz dijete (kad dijete spava, i ja ću, bit će mi dovoljno vremena za odmor!). Ne želim da djetetu daju dudu, čaj ni adaptirano mlijeko, bilo im ono besplatno ili ne, jer ja sam sposobna sama ga hraniti sljedećih šest mjeseci, moje dojke dobro funkcioniraju, kao uostalom i dojke većine žena, samo im treba dati priliku. I znati kako podržati ženu u kritičnim trenucima.

Jako mi je važno i da moje starije dijete može biti uz nas ako to bude željelo, da ne bude izolirano od poroda i novorođenog djeteta, da shvati kako je rađanje (uostalom, kao i smrt), prirodan dio životnog ciklusa, da ne moraju nužno biti dehumanizirani, nešto što se događa nekom drugom, u nekoj bolnici.

Kod prvog poroda sam mislila da ću se za sve moći izboriti, na kraju krajeva, znala sam svoja prava kao pacijenta, bila sam educirana i psihički spremna za porod. Kada su počeli prvi trudovi, bila sam neopisivo uzbuđena. To uzbuđenje se rasplinulo kao mjehur od sapunice kada su mi prvi put napravili intervenciju unatoč mojem protivljenju i urednom nalazu. Ja nisam osoba kojoj konflikt s drugima neće utjecati na raspoloženje i tijek poroda. Za mene vrijeme dok rađam svoje dijete definitivno nije pogodno vrijeme za borbu za sebe i svoja prava. U drugom porodu želim zadržati to uzbuđenje, veselje zbog susreta s novim bićem, zbog snage mog tijela i psihe. Ne želim se truditi zaboraviti detalje svog poroda zbog neprimjerenog odnosa prema meni i mojim željama. Mislim da u Hrvatskoj to mogu dobiti samo ako se poklopi tisuću i jedna slučajnost, a to mi je rizik koji ne želim prihvatiti. Zato drugi put idem tamo gdje znaju da je porod dio prirode, gdje je kućni odgoj na nešto višem nivou nego kod nas, kao i kultura komunikacije i gdje jako dobro znaju koja su prava pacijenata i poštuju ih. Vjerujem da ću to u Feldbachu uspjeti dobiti.

Mah mah mojoj prijateljici Lilly!

V.V.

[zrinka]

a da dodam i par svoji rijeci
smatram porod jednim od najvaznijih trenutaka svog zivota, a taj trenutak je izuzetno osjetljiv i za mene i za moje nerodjeno dijete

u tom trenutku ne zelim se osjecati najjadnije na svijetu, najbespomocnije i najugorozenije...ne trazim puno ako trazim da se prema meni odnose kao prema ljudskom bicu!.....

osim toga, ti njihovi rutinski zahvati niti su zdravi za mene niti za moje dijete, ako nam porod tece normalno....
dapace....

odlazim u rodiliste a to ne znaci da sam bolesnik, da sam pacijent, jer ja ne bolujem od trudnoce i nisam je dosla izlijeciti porodom....
oni bi trebali biti tamo, u rodilistu da mi pomognu...

zasto bih se trebala boriti i derati ako zelim da mi daju dijete odmah, ako zelim prvi podoj napraviti sto prije, ako zelim da mi donesu dijete na podoj kad place a ne kad je raspored.....zasto bi trebala vikati preko stakla gledajuci u sobu za dijete da ga ne hrane na bocicu

zasto bi trebala vikati jer me zele poslati kuci a ostaviti bebu u rodilistu zato sto ona ima zuticu.....jer znaju oni sta to znaci za nase dojenje? jel znaju oni koliko ce moja beba patiti sto je ostavljam samu u nepoznatom?....

da, sve se izdrzi at tri dana rodilsta, ali mora li biti tako? mora li i moja kcer to isto proci? ja mislim da ne mora i zato i jesam ovdje....

[zrinka]

a ne mogu a da ne quotam i ovo pismo:

Pismo za doktoricu K.

Poštovana doktorice,

kada sam prije nešto više od godinu dana ležala na krevetu u bolničkom hodniku, nakon poroda koji ste Vi vodili, prišli ste mi i rekli: "Sjetit ćete se svoje dr. K., zar ne?" Potvrdila sam, hoću, čim se malo opravim.

Otada se, gotovo svakog mjeseca, barem jednom sjetim svega: ne samo Vaše uloge već i čitavog poroda, očekivanja s kojima sam došla u bolnicu, babice, atmosfere, suprugove pomoći, baš svega. Razmišljala sam o tome hoću li Vas pozvati da se vidimo i pokušati Vam izložiti zbog čega i danas imam osjećaj da je sve moglo biti drugačije: jednostavnije, ljudskije i s manje zahvata.

Suprug i ja smo tog Badnjaka 2003. došli oko 14 sati, bila sam otvorena nekoliko centimetara, ali bez vidljivih trudova. O porodu smo dugo razmišljali i pripremali se, otišli na tečaj u Vašu bolnicu, čitali, razgovarali s mladim roditeljima, predočavali si sve faze; pa čak i napismeno pripremili listu poželjnih i nepoželjnih intervencija; onako kako se to može vidjeti na stranicama Udruge Roda i što je, primjerice u Sloveniji, poželjna i preporučljiva praksa.

Tako smo molili da ne bude suvišnih medicinskih intervencija i lijekova, kako bi porod prošao čim prirodnije: dakle, bez klistira, bez induciranja poroda, bez prokidanja vodenjaka i umjetnog pojačavanje trudova – sve dok smo beba i ja u redu. Kako bih bolje pratila trudove i lakše se otvarala, molila sam za slobodu hodanja i kretanja te da ne budem stalno priključena na CTG, već da beba bude promatrana povremeno, uz fetoskop. Na koncu, željela sam roditi bez epiziotomije i bez potezanja posteljice.

Na naš ste se popis malo smješkali i šaputali s kolegama, pitali jesam li u Rodama. Onda ste, kombinacijom uvjeravanja, sitnih prijevara i upozorenja, odbacili većinu onoga smo tražili.

Tako ste nas za CTG uvjeravali da je neizostavan, bez obzira što mi onemogućava kretanje i vezuje uz horizontalni položaj na krevetu – jer neprestano nadzire bebu, a fetoskopa i liječnika nema dovoljno: "Nismo mi klinika Mayo, nema nas dovoljno da za svakog pacijenta bude po jedan liječnik", odgovorili ste, premda sam bila jedina u rađaonici, a svi liječnici i babice su preko u "sobi za osoblje" feštali Badnjak. Pjevanje (Škoro, tada sam zapamtila za cijeli život), vika i poklici koji su dopirali do nas bili su primjereniji provincijalnoj gostionici, negoli ustanovi koja bi trebala u središtu svog djelovanja imati čuvanje zdravlja i života. Shvatila sam da je lakše priključiti CTG i povremeno pogledati krivulje otkucaja srca i ritam trudova, negoli se pomno posvetiti praćenju i ohrabrivanju prirodnog tijeka poroda. No, i prije toga, pri samom inicijalnom pregledu, probušili ste mi vodenjak, a da niste rekli ni riječi; kao da neću ništa shvatiti, pretvarali ste s, s daščicom u ruci, kao da radite nešto deseto. Lopta koja je nabavljena za pomoć rodiljama tamo je služila za zabavu osoblju. Meni je, nakon klistira (suvišnog, jer nisam bila ručala i već sam se bila očistila), bila neupotrebljiva. S probušenim vodenjakom i kontrakcijama debelog crijeva bilo je neizvedivo bilo kakvo hopsanje.

Kad su trudovi konačno krenuli pravim intenzitetom, osjećala sam ih kao valove koje treba pratiti primjerenim disanjem i kretanjem i tako savladavati. Bilo je teško i uzbudljivo i takva mi je aktivnost odgovarala. Suprug je pomagao držeći me za ruku, upozoravajući na ispravno disanje u trudu i masirajući donji dio leđa koji se znao ukočiti od bola. Pogledavajući nas, s druge strane, iz sobe za feštu i Škoru, smijuljili ste se njegovu maru: "Gledajte, masira je." Bili smo kao dva mala, pomalo čudna stvorenja koja se beskorisno trude, ali su pritom simpatični. Za vas porod još nije bio ušao u "pravu", završnu fazu i smatrali ste da je dovoljno povremeno nas pogledati i nastaviti sa svojom zabavom. Nama se, s druge strane, događalo nešto što nas je posve zaokupljalo, što nam se činilo životno važnim, pomalo čak i svetim, pa nam je buka i pjesma (daleko od našeg ukusa) čak i smetala. No, više od toga smetale su žice, ležeći položaj i nemogućnost kretanja. Zato sam, u jednom trenutku, skinula sve to sa sebe i prepustila se ritmu trudova i poroda, kretnjama koje su mi najviše omogućavale otvaranje i savladavanje trudova. Kad je netko od osoblja uočio moje skidanje CTG-a odmah su se svi skočili. Jedna naročito agresivna, krupna babica je odmah doletjela s papirom: "Potpišite! Potpišite tu da preuzimate rizik!" Naravno, htjela sam potpisati. U tom trenutku činilo mi se da bih potpisala i porod na stubištu, samo ne u takvu okruženju.

Vi ste smirili situaciju, pitali me polako i staloženo zašto sam skinula uređaj, što sam ja objasnila, a Vi ste mi jednako blago rekli da je u ovom trenutku važno da bude prikopčan i da neke od pokreta koje sam radila ne smijem raditi zbog bebe. (Vjerujem da je to bilo zbog toga jer je beba bila "na suhom", bez plodne vode).

Prošlo je jedva sat vremena, a Vi ste već nekoliko puta (premda sam na početku izjavila da to ne želim) pitali bih li malo pojačanja trudova. Da se sve brže završi, kao da je uspjeh poroda prvenstveno u njegovoj brzini!

Ipak, uskoro je krenuo završni dio poroda i s Vama je stigla babica i još nekoliko lica; upaljeno je veliko svjetlo iznad kreveta, podignut naslonjač i trebalo je tiskati, tiskati. Niste bili oduševljeni kad je došao dr. S. da okrene bebu. Nisam ni ja, ali iz drugih razloga.

Kad je vidio moj prosječno mali trbuh (kao što su mi i druge proporcije prosječno male), pitao je (više kao da izjavljuje, sam za sebe): "Zastoj u razvoju djeteta?" "Ne", odmahnula sam glavom, "nikakav zastoj: dijete je bilo prosječno veliko u svakom mjesecu trudnoće". Prije tog zahvata, za koji znam da nije sasvim bezopasan za bebu, molila sam ga, kako bismo ostvarili minimalan kontakt i povjerenje, da mi pruži svoje ruke i na trenutak pogleda u oči. To mu se učinilo suvišnim i smiješnim, ali je pristao. Nakon toga je okrenuo bebu i porod je uskoro bio gotov.

Sve je zapravo bilo vrlo brzo: u dva i pol sata. Ja sam bila željela, kao što bih i sada željela, da je trajalo duže, jer bi bez zahvata koje ste primijenili bez moje volje, sve i trajalo duže, ali bismo se i ja i beba osjećali bolje. Ovako smo oboje bili umorni i iscrpljeni. Umjesto neizmjerne radosti ja sam osjećala neizmjeran umor i tugu. Nepotrebna je energija utrošena u suvišno i jalovo objašnjavanje mojih nazora i potreba, u savladavanje okolnosti koje su me ometale. Pretjerana osjetljivost? Možda, ali za mene bi u središtu poroda morali biti majka i dijete, a ne liječnik, CTG ili osoblje. Tako kad dr. S., već poslovično, u završnom dijelu poroda rodilji kaže: "A sada idemo roditi", onda to nije samo jezična omaška, već proizvod stava zapadne medicine koji sve koji traže kakvu pomoć, pacijente, smatra pasivnima, a vlastito djelovanje drži središnjom aktivnošću.

Ipak, ne ide on roditi. Kao što ne rađa ni krupna, glasna babica čije ime nisam zapamtila. Rađa žena koja je donijela svoje dijete. I rađa se novo malo biće, nezamjenjivo i neponovljivo. I sam je taj čin dovoljno značajan da se priguše svjetla i suspregne dah. I da se učini sve što se može kako bi se pripomoglo, a ne suvišno usmjeravalo ili poguravalo. Priroda je savršeno uredila svoj tijek i kad god je moguće treba mu se prepustiti. Suvišne medicinske intervencije rađaju samo potrebu za novim intervencijama u bližoj ili daljoj budućnosti.

Voljela bih da sam bila sigurnija u sebe i da sam prvo porođajno doba provela doma; da sam u bolnicu došla tek kad su "pravi" trudovi krenuli. Time bih izbjegla suvišno uplitanje, svoj jad zbog toga i zbog nemogućnosti da, uza sve što se zbiva i čime sam zaokupljena, dodatno objašnjavam kako moji zahtjevi nisu zamišljeni da olakšam sebi ili zakompliciram porod. Izbjegla bih "podršku" u vidu upozorenja: "ako ovo ne napravite izgubit ćete dijete"; ili onih "ohrabrujućih": "o, pa haj'te, pa nosili ste ga devet mjeseci". Bože, odakle ikome ideja da bi mi ponestalo snage za rađanje vlastitog djeteta?!

Na koncu, od silnih glasova i uvjeravanja, od strke u kojoj sam iz subjekta, aktera i protagonista, zahvaljujući mehanizmima domaće (staromodno zapadnjačke) medicinske prakse pretvorena u predmet, u objekt jednosmjernog i neprilagodljivog sustava, bila sam umorna i prazna. Prekrasni mali dječak Vito bio je još umorniji i prestrašeniji. Nije imao snage ni za sisanje. Nakon grozničavog plača šćućurio se, smirio i zaspao na mojim grudima.

Sljedećih noći, unatoč drugačijim savjetima, gledala sam ga kako spava i kako se budi pored mene na bolničkom krevetu. Već oni prvi pokušaji dojenja, presvlačenja, upoznavanja ritma budnosti i sna, unatoč mojoj slabosti i nemogućnosti hodanja zbog višeslojnog i velikog reza, bili su dio velike radosti koja nas prati i danas kad smo već uvježbali i dojenje i oblačenje i prematanje, buđenje i uspavljivanje.

Moje prijateljice nastoje ne pričati o detaljima svojih poroda, sve ružno se nastoji potisnuti: "Sve zaboraviš", kaže jedna sretna mama, "kad ti se malo biće pojavi u rukama". Porod se ionako smatra najvećom mogućom boli, nečim što je moderno i izbjeći: jedna injekcija u leđnu moždinu, malo indukcije i majke se mogu opustiti i gledati kako se njihovo dijete porađa. Skoro kao na TV. U ovakvim slučajevima bi dr. S. imao pravo reći: "Idemo roditi."

Za razliku od toga, budem li blagoslovljena drugim djetetom, potrudit ću se naći bolnicu u kojoj ću roditi tako da porod traje koliko porod treba trajati; bez bušenja, poguravanja, rezanja, okretanja. Ne mislim da su trudovi, premda se čak i u Bibliji tako može čitati, kazna za kakav grijeh. Meni su pomagali, njihova dinamika mi je otkrivala ritam kojim moje dijete iz svog toplog, vodenog unutarnjeg doma izlazi van, na svjetlo, na zrak, na kopno.

Oporavak od poroda trajao je gotovo dva mjeseca, fizički. Nakon toga, čišćenje od osjećaja, rekla bih sve do danas.

Odlučila sam Vam, ipak, napisati ovo pismo. Kako bih, možda, postigla da razumijete sljedeću rodilju koja će htjeti prirodnim putem dovršiti svoju trudnoću. Kako bih i sama sebi razjasnila zbivanja i kako bih jasnije razabrala nužno od nepotrebnoga.

Na koncu, htjela bih Vam zahvaliti za sav Vaš trud. Vidjela sam da činite sve što mislite da trebate i možete u pojedinim situacijama. Znam da ste za svaki postupak protiv kojeg sam bila, a koji ste unatoč tome proveli, bili uvjereni da je ispravan. Radili ste jer su Vas tako učili, jer "se to tako radi" i/ili jer je tako lakše: svima vama, a (pretpostavljali ste) i meni.

Pišem Vam i zbog toga jer mislim da je to često suvišno i pogrešno. I jer znam da ima još onih koji razmišljaju poput mene. I da će ih, nadam se, uvijek biti.

Srdačno Vas pozdravljam!

Marina Protrka

[maria71]

ja sam svoje rekla odmah drugi dan,kad sam došla iz šok sobe

i na takav gard se nitko nije usudio (liječnici i sestre) sa mnom ulaziti u prijepore

i to u tom ,već prozvanom ,karlovačkom rodilištu

jest da su me poslije ogovarali da takvu rospiju davno nisu imali,al baš me briga

[lidac2004]

svi smo mi razliciti,ja se,recimo,nisam osjecala niti povrijedjeno niti ponizeno na porodu ni kod vizite....
porod mi je prosao super bez obzira sto je bio induciran a vizite su mi normalne i vise mi se svidja da ih ima nego da ih nema...

[zrinka]

a eto, meni se najvise svidja kad bi imali mogucnost informiranog izbora

[krumpiric]

zrinka..imaš pravo šta se tiče mogućnosti informiranog izbora...ali!!
koliki je postotak mama uopće INFORMIRAN...
većina ljudi koje znam a nisu na forumu misli da je dojenje glupo jer nesmiš na dijetu i moraš bit uz bebu stalno,da je tata na porodu smetnja i da će sto posto past u nesvist(ili da ga triba povest da vidi kako patiš a ne da vidi dolazak svoje bebe),da beba mora pit vodu,da se MORA široko povijat mjesecima,da se mora navuč robe..nemaju pojma o većini stvari koje ih u rodilištu dočekaju..
sa mnom je u sobi 3 mame zvalo sestru da odvede bebu u sobu da one mogu na kavu nakon šta su podojile, bila je mama koja nije htjela dojit ni tamo u bolnici jer joj nije odma krenilo,zvala sestru da odvede bebu i da joj adaptirano,zvala drugu sestru da joj pomogne otuširat se,obukla haljinu i išla van bez razmišljanja o tome što je s bebom...
jedna se čudila kako joj je beba"užasno ružna i ljubičasta kad se rodila i da neće bit lipa cura" jer nije imala pojma da je to tako...

velika većina mama nema pojma i ne interesira se o porodu,o bebi,o bolnici...slušaju svoje mame i bake i misle da je to tako kako je...i da tu pomoći nema..
dr.se odnose prema svima koda su dio te većine...
ja mislim da na forumu ima cura koje su ODBIJALE I BORILE SE i kojima je uspilo...vjerujem da je sestrama i dr to bilo čudno,ne jer su zle vještice nego jer je to jednostavno rijetko..
e sad ja se nebi svrstala u onu skupinu koja misli da to tako triba bit i gotovo, meni jednostavno ništa nije bilo bitno osim da izađem vani zdrava i da moja beba izđe zdrava...
da se stvari nebi mogle promijenit,bi...samo ako bi mene porod OVOLIKO bolio zbilja me za odnos nebi bilo briga...
ako bi s bebom bilo nešto loše i dr joj nisu znali pomoć jer nisu bili stručni bilo bi me baš briga koliko nježno će mi to reč...
e sad možda sam ja čudna.... :?

[zrinka]

krumpiric
ja sam sjedila na splitskoj rivi prije 3 godine, za rodinim standom na kojem je pisalo 'za dostojanstven porod u hrvtaskoj', kad smo skupljale potpise za peticiju "moje tijelo-moj izbor-moj porod" a 'slobodna dalmacija' je pisala nase komentare protiv rutina u splitskom rodilistu i ravnatelja tadina reakcije na nasu peticiju, koje moezs misliti kakave su bile....
tu subotu ujutro su nam na stand prilazile zene i pricale i pitale nas zar smo mi normalne, zar bi mi htjele muza na porodu i sl...zasto ne epiziotomija, pa doktori kazu da treba itd....

nakon toga smo tri godine zaredom slavile tjedan dojenja u splitu, gdje su nam priivh godina govorile ma kakavo dojenje nakon godine dana, ma to je bolesno i sl, znas vec kako ide....

ali ono sto ja sad primjecujem i sto me silno raduje jest to da se od tada do danas promijenilo to da sad ocevi mogu biti s mamama u splitskom rodilistu, da postoje muzevi i zene koje zele to zajedno proci.....da nam dolaze mame na stand za tjedan dojenja i govore kako smo im bili mi kao udruga velika podrska u dojenju, kako im je pomogao nas sos telefon, kako su nakon pocetnih problema zahvaljujuci informacijama procitanima na nasem portalu i formumu nastavile uspjesno dojitit....

a mene zanimaju te zene, i znam da ih ima, zene koje misle, koje zele najbolje, koje se trude, koje zanima kvalitetan zivot, zene kojima je stalo....

zato me veseli svaka , pa i mala promjena

jer su nam tada prije tri godine govorile da ionako nitko od splitskih oceva ne zeli biti na porodu svoje supruge a ja sam govorila ja ne znam s kakvim se vi ljudima druzite, ali ove s kojima sam ja bliska, apsolutno zele biti u trenutku poroda svoje bebe

a da ne govorim o dojenju, za koje se apriori zna da je dobro za dijete a opet ima masu nedoumica i neznanja oko istog....

ali ide na bolje i najdraze mi je kad bi mi netko od mama prisao kad bi dojila svoje trogodisnje dijete u splitu i rekao, hvala vam, i ja dojim toliko dijete ali svi me napadaju i govore da nisam normalna, ali kad vas vidim, odmah mi je lakse i znam da radim dobro...

eto, zato mislim da treba infromirati zene
i smatram svojim pravo, osnovnim ljudskim pravom da imam porod kakav zasluzujem

jer kad bi ti netko pokazao snimku macke koje je tek okotila macice i entko ih odvoji staklom i s jedne strane stakla mama macka place a s druge strane stakla macicic placu za mamom i ne dozvoljavaju im slobodno dojenje, zgrozili bi se na taj prizor i govorili bi kako je to uzasno sto im se radi a to isto, potpuno isto se radi u splitskom i ne samo splitskom rodilistu...

zato cu se derati i sad i nadam se kad rodim, dajte mi moju bebu, ostavite mi je na prsima kad ju rodim, ne rezite joj odmah pupcanu vrpcu, ostavite nas da uzivamo jedna u drugoj, ne odnosite je daleko do mene u tim prvim satima i dajte mi da je dojim kad god hocu!

[seni]

jako si to lijepo srocila zrinka!

[apricot]

zrinka,

[krumpiric]

imaš pravo,zrinka
ja se ne brinem za tretman prema meni, ko šta san i rekla...ali za dojenje i bliskost s bebom...istina!!

[imported_Anćica]

Je sve je to istina o vizitama , sa mom u sobi bilo je još tri žene (sve smo bile carski) ujutro su nas budile sestre još u 5 , tuširanje, spremanje kreveta (nismo smjele ni ručnik, svoj jastućić, ili maramice imati pored sebe sve su nam pobacali u torbe,
Da bi na viziti sve četiri bile ko od majke rođene raširenih nogu (ko na traci )onda bi doktor nešto prommljao i ošao dalje a sestre bi ostale i previjale nam rane (i to divljački bi otkinule one flastere koje bi nam zaljepile i do leđa.... tako da sam imala 3 mjeseca ožiljke i rane od tih prokletih flastera)
A da ne govorim o štednji sredstava protiv bolova (mogle smo ih dobiti tek kad bi vidjele da smo komirane)

[zrinka]

cure hvala

Hvala ti Zrinka za ovako lijep tekst.

Sto se tice vizita u rodilistu, znam da ima onih kojima to ne smeta.
Ima ljudi koji jednostavno gledaju rezultat, a ne i nacin kako se do njega dode i to postujem.
Ali, to ne mjenja moje misljenje o vizitama, jer su nepotrebne, pogotovo takve ponizavajuce.
Zar nije dovoljno da doktor ,ako vec dolazi, dode i pita svaku zenu kako je, da li se ima na sta pozaliti , kako se osjeca?
Pa ako je nasto krivo, nije u redu, moze pregledati tu zenu koja se zali i mozda joj se bolje posvetiti, nego raditi taj cirkus od vizite.

O kakvim flasterima prica Ancica? Kakve flastere ljepe do pola leda?

U Norveskoj u rodilistu se poslije poroda dobiju jedne velike pelene,ako bi
to tako mogla nazvati, kao Pampers up&go ali za odrasle.
Nitko ne previja rane, to nisu radili niti jednoj curi iz sobe, vidjela sam ih ravno 10, za prvog i drugog poroda. Poslije normalni ulosci.

I ja vise vjerujem nasim doktorima nego norveskim, kad govorimo o strucnosti. U Norveskoj je medicina sva na principu humanosti, sto ima prednosti i nedostataka. Prednost je da se na porodu i poslije zbog takvog humanog odnosa zena osjeca kao kraljica, kao da je jedina na svijetu koja moze roditi i to je uspjela (tako vas tretiraju, valjda jer znaju sretna mama- brzi oporavak), prednost je da nema straha, mozete do mile volje pokazivati svoje neznanje i ako hocete maltretirati doktora,
slobodno maltretirate do mile volje, oni su valjda navikli i hoce objasnjavati do besvjesti. Ali, kad odvedete djete na kontrolu, onda vidite minuse takvog pristupa, jer je kontrola tako traljava, i bazira se na tome, kako se djete osjeca, a spomenete li kakav problem, oni brzo otvaraju knjigu i traze po knjizi gdje je odgovor. (ja sam mislila da sanjam)
Ne daj Boze nekog ozbiljnijeg problema, oni ga ne bi vidjeli sigurno, nego roditelj mora pratiti sto moze i sto vise i ako nesto misli, ponavljati po pet puta uzastopno sto je krivo da bi se oni trgnuli i nesto napravili.
Zato i ja vise vjerujem nasim doktorima, cesto pusu i na hladno, sto je dobro. Ali vecina ih ne zna ono drugo, a to je odnos prema ljudima.

Nasla sam web stranicu ,knjigu zalbe na tretman u bolnicama i u sklopu nje, zalbe na bolnicu u Petrovoj (rodiliste). Plakala sam kao kisna godina od muke, sto su neke zene prosle. Ovo je 21 stoljece, ako se ne varam,
ovakve price bi trebale biti valjda iz 18 stoljeca.
Dernjave, grubijanstvo, zanemarivanje pacijenata, ruzne povrede dostojanstva..... pa nema sanse da bi se tako ponasali da muskarci radaju. Svaki dan bi bilo fizickih obracuna.
Kaze Marija71 da se odmah postavila kao je htjela i da su je vjerojatno smatrali rospijom. Daj Boze sto vise takvih "rospija".
Nitko se nece izboriti za prava zena u radaonama ako zene same nesto ne poduzmu.

[imported_Anćica]

Pitala si za flastere, njih dobiješ na ranu od carskog reza...normalno doniješ onu gazu pa onda flasterčine i to 4 komada.
Ja sam ih cijeli dan u bolnici odljepljivala malo po malo jer mi je več išla krv.... da bi na vititi sestra popiz.... i zaljepila mi ih još duže (a najgore je kad ti ih odljepljuju... manje boli depilacija nogu voskom)
O kakvim ti pelenama pričaš za odrasle :? kod nas dobiješ praistorijski uložak a nemaš svoj... ili ak slučajno ne možeš do njega (infuzija..) a sam dobila platnenu pelenu i nju su mi držali DVA dana tako kad je došla glavna sestra i otkrila me skoro nije pala u nesvjest od smrada jer sam ležala dva dana u vlastitoj lokvi krvi, Ona me presvukla, oprala, očistila posteljinu. Spavačicu sam morala sama prati jer mi se sva skorila od mlijeka a rezervnih nije bilo...svoje nam nisu dali nositi jer su navodo preneozbiljne za rodilište :? Cviječe smo morale davat sestrama ..nismo smjele ih držat u sobama. Ostavljale su nam bebe preko cijele noči premda se nismo mogle maknit iz kreveta, malog sam hvatala za one poveze što su vezali oko onih smotuljaka jer ga nisam mogla izvadit iz onog kaveza (kolica za novorođenčad) Vizite normalna stvar 4 žene u sobi , redom je raširotka bila... već nam je bilo tako svedno

Ti su flasteri nakon carskog reza.....kako je to moralo boljeti....
Bravo Ancice i sve cure koje su to izgurale.

U Norveskoj se poslije normalnog poroda, (ne znam sta rade poslije carskog reza) dakle poslije normalnog poroda se dobiju velike pelene, doslovno pelene. Dobila sam tri-cetri takve pelene (izgledaju kao ogromne Pampers pelene) kad je najjace krvarenje, da krv slobodno istjece i da se ne stisce rana od sivanja s nicim. Te su pelene dobre jer zbilja ne stiscu, a malo i griju pa je ugodnije.

Ancice, ti si rodila u Petrovoj??
Jel bilo "rospija" medu pacijenticama? Jel netko podviknuo na sestru ili
izrazio svoje frustracije tom vizitom na nekome od osoblja??

[imported_Anćica]

Rodila sam u Osiječkoj bolnici, i niko se od žena nije usudio buniti ,jer bilo je slučajeva ako imaš veliki jezik ,da te neče pustit iz bolnice (jednostavno naškraba tamo nešto, ili mora vadit krv, ili ti se odjedanput ti pojavi temperatura) nema van, pa čak i ako insistiraš na tome.
Tako da smo odgulile 10-15 dana i čim su dali prvo crveno svijetlo VAN!!!!
Žena do mene nije imala mlijeka u dojkama , pa je mali doslovce urlao cijelu noć, jer mu sestre nisu htijele dat bočicu (kao naviknut če se pa neče više htijet sisat) na kraju kad smo se mi ostale počele bunit jer su i naše bebe bile cijelu noć u sobi onda su mu dali dohranu.
A tu ženu su toliko izmaltretirale ,te neodgovorna , neda bebi jest, kao kak to nema mlijeka a sise ko u ...) I mali je dobio mlijeko u šalici ,pa ga je žena hranila na kašikicu, nisu dale bočicu...
Jedva sam dočekala da izađem .

[zrinka]

Žena do mene nije imala mlijeka u dojkama , pa je mali doslovce urlao cijelu noć, jer mu sestre nisu htijele dat bočicu (kao naviknut če se pa neče više htijet sisat) na kraju kad smo se mi ostale počele bunit jer su i naše bebe bile cijelu noć u sobi onda su mu dali dohranu.
A tu ženu su toliko izmaltretirale ,te neodgovorna , neda bebi jest, kao kak to nema mlijeka a sise ko u ...) I mali je dobio mlijeko u šalici ,pa ga je žena hranila na kašikicu, nisu dale bočicu...

anćice, ovo sto si napisala ne bih nazvala manom jer mene ovakav pristup dojenju pozitivno iznenadjuje....
steta je jedino sto nisu postovali majkinu zelju ili da su nasli za shodno s njom razgovarati ali u ostalim hrvatskim rodilistima malo prebrzo daju bocicu i ne podrzavaju majku u dojenju nego se majke svim silama bore da im djeci ne daju bocicu....
pogotovo me je odusevilo mlijeko u salici a ne bocici, jer mnogi zdravstveni radnici ni ne znaju za to...
sorry, ali morala sam reagirati jer mi se ovo u osijeku cini kao pozitivna praksa

[VedranaV]

ako oduzmeš ponižavanje

majko mila, nece te pusiti iz bolnice, ako se odupres, kao da si u zatvoru... sta bi bilo da samo izades van sa djetetom , bi dosli po tebe doma odveli te nazad? ne primili te vise ako ti treba za sebe ili djete?
A ja mislila da je Petrova najveca katastrofa.
NE znam sta kaze zakon o pacijentu koji zeli izaci svojevoljno iz bolnice, jednom sam citala da je jedna zena u Petrovoj izasla svojevoljno nakon jednog dana provedenog tamo, pa su je natjerali da potpise da ako djetetu bude nesto, onda ne smije doci k njima nazad.....

U redu je da nisu odmah dali bocicu toj zeni, ali takvo ponizavanje, pa nije sama ukinula mlijeko....mrze li te zene koje rade kao med.sestre u osjeckoj bolnici toliko jako mame koje su tek rodile?
Sta ako netko nece dojiti?Nece i tocka.Toga ima ovdje, nece dojiti, mozes joj pricati sta hoces o prednostima, uvjerena da ce joj dojenje unistiti grudi i nece....sta bi takvoj zeni u osjeckoj bolnici radili.....

[imported_Anćica]

Nevjerujem da sestre mrze žene mislim da je tu u pitanju uvijeti u kojima rade, male plače , pritisak na poslu - i onda nalete jadnice poput nas i BUM .
A ono što za flašicu kažete moj je Mišić cico siku i dudo flašicu (šta ćeš bio je uvijek gladan pa morali na nadohranu uz cicu )