-
-
stvarno su te izmrcvarili, a ti si vjerojatno to potisla duboko da se ne osijećaš ranjivo.
-
-
I ja mislim da je normalno da si to potisnula, pogotovo zato što si relativno brzo dobila zdravo dijete. Uostalom, što bi imala od sjećanja na taj užas, samo bi te spriječilo da uživaš i u potpunosti se posvetiš svojoj curici.
Imam pet spontanih pobačaja iza sebe (u zadnjih pet godina), od toga tri kiretaže, i zapravo rijetko pomislim na ijedno od tih iskustava, možda kad nekome prepričavam, ali sam odlučila, ili možda shvatila, svjesno, podsvjesno, nemam pojma, da nema smisla vraćati se na to. Iako su mi šanse da postanem majka gotovo nikakve, ne razmišljam o tim pobačajima kao o djeci koja su mogla izgledati tako i tako (mada za jedno znam da je bila cura, da se rodila imala bi teška oštećenja, no nije imala šanse), niti sam ikada zamišljala kakav bi mi život bio da su se rodila, to je jednostavno prebolno i meni potpuno besmisleno. Trebalo je malo vremena da naučim živjeti u sadašnjosti, i puno je lakše tako, za mene i za okolinu.
-
I da, bzarin potpis (zadnji redak) uvijek me, ali baš uvijek kad ga vidim, utješi 
-
ja imam sličnu priču
isto iz 2002. godine
samo što je meni brzo dijagnosticirana EU (čudi me da su te tako vozali, pa pozitivna beta i nedostatak ploda u uterusu, prvo zvoni na EU)
operirana sam isto pred samim prsnućem
i isto sam nakon 6 mj zatrudnila
i isto tako rodila prekrasnu curu
i ni ja ne razmišljam o toj trudnoći
čak ne mogu reći da razmišljam o tome kao o djetetu, više o plodu koji nije imalo šanse za preživljenje
do tvoje teme nisam razmišljala da sam bezosjećajna što ne razmišljam o tome
sad si mi dala misliti
-
svako zaceto dijete, bila mala mrvica ili bilo veliko djete je gubitak, i smatram da svako od njih ima dusu i da su sada na nekom boljem mjestu
-
vikki 
-
mala lunja , ja mislim, eto, cim si ti s nama podjelila svoju pricu da nisi zaboravila.
ja sam imala 3 (tri) kiretaze, i od prve dvi se sicam i dana kad sam usla u bolnicu, i dana kad sam izasla... svega... a od zadnje, jednostavno, sve mi je to kroz maglu, nekako sam imala osjecaj kad da se meni to nanovo ne dogada....
viki
-
Valjda imate pravo. Moja sjećanja su jako površna, samo te grozne bijele kute i tren kada sam se probudila znam da je cura do mene plakala a ja sam automatski počela je tješiti..
Svoju djevojčicu sam skoro izgubila opet kiretažom jer nismo mogli utvrditi dan ovulacije..ostavili su me preko vikenda još doma a u pon. kiretaža jer je prazna gest. vrečica.
Ne moram ni reći da sam proplakala cijeli vikend.
U ponedjeljak dolazim na zakazanu kiretažu kada tamo na ultrazvuku moje mala lunja kuca, kuca!!!!!!!!
Sreće li velike!!!!!
-
latikaja sma isto takva, vežem se odmah čim vidim taj plusić i mislim da bi me i gubitak na samom početku dotukao...odmah po začeću dobiva duđu, to je moje uvjerenje...
-
Vjerujem da si to samo potisnula zbog svega što se te dane događalo.
U jednu ruku možda je i bolje tako, što se nisi odmah predala u depresiju, nego si nastavila dalje.
Bitno da je sada cura tu.
-
i meni se slicno dogodilo. izvozali su me od nemila do nedraga, i isto tako u zadnji cas operirali. nakon cijelog cirkusa koji je trajao skoro 2 mjeseca ni ja nisam bila tuzna zbog bebe nego sretna sto je sve konacno gotovo i sto sam ziva. to mi je bio i prvi susret sa zdravstvenim sustavom, ostala sam totalno sokirana i moj negativan stav prema lijecnicima i sustavu velikim dijelom imam zahvaljujuci tom iskustvu.
-
-
Ipak se sjećaš draga kada sve do detalja opisuješ,ali si potiskivanjem sama sebe htjela zaštitit. I nemoj se vraćatu unatrag jer te to samo koči za dalje.Grabi prilike i sreću koja ti je pružena i uživaj u njoj
Posting Permissions
- You may not post new threads
- You may not post replies
- You may not post attachments
- You may not edit your posts
-
Forum Rules
Reply With Quote
