nažalost puno puta se to dogodilo!
nakon prve bebice više puta jer nitko nije znao kad sam završila u bolnici da je toliko ozbiljno, pa kako sam bila na kraju trudnoće, kad su me vidjeli ljudi, uslijedila su čestitanja, pa pitanja : a gdje je bebica, kod bake?
nakon druge bebice, sve se pročulo dok ja još nisam ni iz bolnice izašla... mali grad, na svu sreću!

nekada mi bude žao ljudi jer vidim da im bude grozno neugodno, pa pokušam izvući situaciju...

najgore što sam doživjela, došao nam je prijatelj od starog iz Kanade, i nisu se dugo vidjeli, godinama! počne ispitivati sve o obitelji, i krene ispitivati mene jesam se udala... jel imam djece? ja kažem nemam još! (mislim, da meni nepoznati ljudi, ne trebaju ulaziti u moju intimu!) nakon toga on nastavi pričati sa starim , i okrene se ponovno prema meni i kaže : dakle vi mladi danas, šta čekate, treba djecu rađati dok ste još mladi, a ne tamo kad već pređete 30-te, samo karijera, daj starom unuče! :shock:
e onda sam mu ja onako pristojno odbrusila, tako da se zacrvenio, i u roku 5 minuta je otišao - žurio se negdje!
strašno, kako si ljudi daju za pravo, i kako uopće ne razmišljaju koga će povrijediti svojim naizgled beznačajnim rečenicama!