Mislim da je to " premaleni za grčeve" neki mit.

Kod Klempića su se javili već 5-ti dan u bolnici.
Baš grčići, sa grčenjima nogica prema trbuhu, nakon jela, navečer, po ps-u.
Na sreću, trajali su svega 10-tak meni užasnih dana.
Kasnije je imao aerokolike kako to ped vole nazivati, tj. dosta plinova i eksplozivne stolice zbog nezrelog probavnog trakta, puno papanja i jakog let downa.
Ali to je bilo podnošljivo jer bi prošlo nakon kakanja/prduckanja.

Međutim, ja sam sklona vjerovati da su sva novorođenčad manje ili više puna plinova, a da karakter djeteta igra najveću ulogu u tome kako će se s time nositi, a i sa ostalim nedaćama novog života.

Ovi grčevi od podne koje spominješ, ja bih prije rekla da je to reakcija tvoje djevojčice na promjene koje su ju snašle.
Nije više u maminom trbuhu, ne sluša poznate zvukove (buku!), ne dobiva hranu bez prestanka, ne ljuljuška se u plodnoj vodi ugodno sputana stijenkama maternice...
Stvarno pokušaj swaddling, nosaj u marami, daj joj dudu ili prst neka siše, pusti bijeli šum (snimke ne pale, upali fen, napu ili usisavač pa vidi što joj paše), neka spava na tebi...

Meni je dosta pomogla knjiga Najsretnija beba u kvartu.
Sadrži detaljno opisanu poprilično uspješnu metodu umirivanja novorođenčeta, ali mi je ponajprije značilo pojašnjenje bebine perspektive dolaska na svijet i zašto se teško nosi sa svim tim promjenama.