prije djece išla sam 15 godina na aerobic. uopće si nisam mogla zamisliti život bez toga. živjela sam u novom zagrebu, imali smo kvartovsku dvoranu u kojoj nas je vodila djevojka koja je bila jako, jako dobra u tome (danas je međunarodni trener) i osim vježbanja, bilo je to mjesto gdje bismo se mi susjedi družili, sve u svemu za 5![]()
između ostalog išla sam i u teretanu i znala sam često recimo pješke obići jarun (što uopće nije tak malo)
pilates mi nikada nije pasao, jer sam ja tip kojem treba ritam za vježbanje i bez skakanja na ta dam ta dam, to nije to![]()
u prvoj trudnoći dobila sam 28 kila![]()
do kada je malac imao godinu dana nisam išla na ništa (čitaj zapustila se totalno). mali nije spavao dva sata u komadu do otprilike drugog rođendana, ja mrtva...
kad sam ponovo krenula, nisam se mogla pogledati u ona sva silna ogledala u dvorani. a odasvuda me gledala ja ogromna debela...i što je najgore, to je trajalo....trebalo mi je nekih pola godine dok se nešto počelo događati. i onda je ubrzano krenulo i za nekih godinu dana sam se vratila u staru kondiciju sa nekih preostalih 8 kila viška..i ja se mirim s tim jer sam 185 visoka, pa smatram da to i nije tak strašno
i onda druga trunoća...25 kila 8)
sad mali ima 7 mjeseci, vježbanje mi fali ko žednom voda. ne mogu se doma iskontrolirati da vježbam jer mi je teško uzeti to vrijeme djeci. a znam da bi se trebala upisati na nešto jer se onda sama prisilim (kao žao mi novaca što sam uplatila pa idem)
nadam se da ću uskoro moći reći - opet idem tri puta tjedno i osjećam se odlično...ali mislim da će to ovaj puta biti teže