ne smijem ni reć kako je mm komentirao kad sam mu pokazala slike.

mene više ljuti što se današnja djeca više ne znaju igrati.
i kad dobiju sva ta čudesa od deformiranih lutki i životinja, superjunake kojima iz leđa rastu gumena crijeva i slične gluposti, ne znaju šta bi s njima. ili autići koji voze po plafonu. ajme bože.

na jednom rođendanu bilo nam je desetak djece, što dječaka , što djevojčica. dečkima sam dala pikule jer su dovoljno veliki, a ispred zgrade je divna zemlja, stvorena za klikeranje. samo su me blijedo pogledali i rekli da ne znaju oni što bi s tim.
curicama smo dali gumi gumi. ista stvar. na kraju sam ja s njima igrala gumi, a moja šogorica animirala dečke.

zato sam si dala u zadatak naučiti barem svoju djecu kako smo se mi igrali. i ide mi. a oni guštaju.