M. se pod utjecajem čitanja Malog koncila napalio da će biti jako dobar, da će odmah poslušati mamu i tatu, biti dobar prema manjoj djeci, neće se jako ljuljati i skakati s ljuljačke, neće se igrati s pištoljima, odmah će se skinuti i oprati ruke kad dođe doma, a ne da mama mora sto puta reći itd. Krepavali smo od smijeha zbog tih svetačkih planova.

No, dolazi jučer iz vrtića:
M: Mama, zaključio sam da ne mogu biti baš predobar.
Ja: Zašto?
M: Onda bih izgubio sve prijatelje.
Ja: Kako to misliš? Zašto bi ih izgubio zbog dobrote? Pa svi vole dobrotu.
M: Je, a što bih ja radio dok se drugi dečki igraju natjeravanja i tučnjave?