Jutros smo bili u kinu gledati Lesi.
Prije popodnevnog spavanja je zaželio da mu ispričam film.
Počnem: Bio jedan pesek i zvao se Lesi. Imao je svog malog gazdu, dečkića Joea...
- Neee! Nije tako išlo!
- :? Nego kako?
- Zaboravila si reklame! (foršpane)


Gnjavi me za nešto i već ljut ucjenjuje: Mama, ako mi to nedaš skočit ću kroz prozor :shock:
- I šta onda? Onda si gotov!
- Nisam gotov! Samo ću razbiti glavu!


Pokušavam ga nagovoriti da večera juhu i pričam o vojnicima u njegovom tjelu kojima treba topla juha za snagu, blabla...
On se diže od stola i odlazeći se gleda u trbuh: Vojsko, jel'da da nećete juhu? To vam je bezveze, to nije za snagu.
Onda kao nešto osluškuje i okreće se meni: Mama, vojnici su rekli da im za snagu treba sendvič sa putrom i ementalerom!