 |
|||
PREOPTERECENA MAMA...
upravo gledam OPRAH SHOW i jednu mamu koja je bila toliko preopterecena poslom da je 2godisnje djete SLUCAJNO zaboravila u auto koje je ostalo cijeli dan i umrlo od toplinskog udara...
koliko vas je nesto ucinilo SLUCAJNO I NESVJESNO a da je moglo nauditi ili je naudilo vlastitom djetetu????
mene je tata jednom zaboravio u robnoj kući - danas se tome smijemo, ali vjerujem da je onda skoro dobio infarkt.
mene je tata jednom izgubio na bozicnom sajmu...
a zena na razglas je govorila "jedan neodgovorni tata izgubio kcer"...htio je u zemlju propast...
za sad jos nista nisam ucinila da mi je moglo nauditi djetetu i nadam se da necu...
meni je L pao sa spužve (jastuk fotelje) na kojoj je ležao - nisam znala da se može preokretati, on se preokrenuo i pao na tepih. I nastavio drijemati.
Meni je stalo srce kad sam se okrenula, njega nema na prostirki i leži zatvorenih očiju na tepihu.
pisala sam već o tome mislim - zvala sam hitnu, muža.Oni došli (svaka čast) kroz par minuta, vidjeli da nije ništa, probudili ga pa je vikao, dali meni tbl za smirenje i otišli. Vjerojatno i dan danas prepričavaju priču o histeričnoj ženi.
meni je malena pala sa kreveta i razbila nos ,bilo mi je tako tesko i grozno...
no mene zanima dali je tko ucino nesto sto je moglo nauditi svome djetetu????
poput zaboravit u autu,ostaviti negdje,ostaviti nesto vrelo blizu,noz,zice,pa npr.kako je bila tema na oprah mama je cula djete na babyfon ali nije joj se dalo ustati od umora jer je mislila zaspat ce a kada je otisla k djetetu maleni si omoto zicu babyfona oko vrata-no na svu srecu nije mu nista bilo...
Gledala sam Oprah i mamu koju spominješ.... užas! Mislim da se svima može desiti...
Njoj se to ponajviše desilo jer radimo rutinski. Ona je taj dan obavljala nešto van svoje rutine, nažalost to je bilo odvesti dijete u vrtić....
Sigurna sam da mi se takvo nešto nebi moglo dogoditi. Što god radila klinci su mi uvijek u podsvjesti i u svakom trenu znam gdje su i šta rade.
(mislim na ovo ostavljanje u autu. Kućne "bezopasne" nezgode su mi se desile puno puta)
Svašta nam se svima može desiti, ali zaboraviti vlastito dijete u autu i ne sjetiti ga se punih osam sati?!?Maslačkica prvotno napisa
Pa koliko opterećen moraš biti za to?
Žao mi je boli kroz koju ona prolazi, nadam se da ju nitko od nas neće iskusiti, ali najviše mi je žao djeteta.
Umirati polaganom bolnom smrću...
Nazovite me bezosjećajnom, ali ne mogu ju opravdati... :/
Ja mislim da se stvari dešavaju svakome, a svi smo mi u grupi: "meni se to ne bi moglo desiti"... nažalost, svašta se svakome može desiti...
Kad sam prvo čula najavu bilo mi je glupavo, ali kada sam čula ženu...zapitala sam se...
Ali ona je dijete ostavljala u autu i inače; nije joj ovo bilo prvi put. :?
da istina i meni je malo nezamislivo ne sjetiti se vlastitog djeteta punih osam sati... :shock:
i uopce u biti neznam sta da mislim o tome...
inače mrzim kad mi netko kaže "ja to ne bih nikad..." i vjerojatno sama sebi skačem u usta.
Ali zaboraviti na dijete u autu 8H :? ja prekidam sastanak svaka dva, tri sata i zovem MM (sada tetu čuvalicu) da vidim što radi L. Tajnica uredno pokuca, pozove me van i da mobitel.
da to mi je mozda malo previse nevjerovatno...ja kada isto nekuda odem milijun puta se sjetim kceri ali kako se ona nije mogla sjetiti djeteta toliko dugo....
kada je pocela prica sve sam mislila "ma sigurno se sjetila nakon nekog vremana" ali kada su rekli da je djete umrlo rasplakala sam se...
ali sto je jos cudno djete je sigurno upocetku vristalo plakajuci PA DA GA NITKO NIJE USPIO VIDJETI U TO VRIJEME?????????
Jel to preopterečenost, ili još nešto?
Mislim, ja sam prošli vikend imala jednu groznu situaciju, zvala hitnu, vukla bolesnu osobu (završila sam u bolnici na CTG-u poslije, od silnog stresa), ali sam cijelo vrijeme razmišljala gdje mi je dijete i držala ju uz sebe da se ne zatvori u kuću ili negdje odluta dok ja paničarim.
Koliko god stresa i opterečenosti, dijete mi je prvo na pameti.
Ne želim ulazitit u duboku analizu ove mame ali ja nebi rekla "To se meni nikad ne može dogoditi". Žena je odvela kćer dadilji pa je shvatila da je rano a zatim otišla kupiti neke stvari za posao, nakon čega je otišla na posao. Kad je došla tamo ušla je u svoju svakodnevnu rutinu u kojoj se niakd nije morala brinuti o djeci jer je muž svako jutro vozio cure kod dailje i u vrtić a ona se posvetila poslu i svojim obavezama. iako je teško za povjerovati da je mogla jednostavno zaboravitit na svoje dijete, meni se sve skupa ne čini toliko nevjerojatno i nemoguće.
Ne mogu razumjet, ne mogu opravdat...
I definitivno bi joj oduzela i ovo drugo dijete!
Najbolje je odma ubiti. Kazna joj je preblaga za njenu pogrešku?
Pogresku? Pogreska bi bila da je djetetu zaboravila stavit kapu na glavu a vani je hladno. Oprosti, al ovo nije pogreska, ovo je nemar!Najbolje je odma ubiti. Kazna joj je preblaga za njenu pogrešku?
8 sati! Hej! 8 sati se ona nije sjetila svog djeteta!
Baš!Najbolje je odma ubiti. Kazna joj je preblaga za njenu pogrešku?
Svi smo mi od krvi i mesa i najmanje bi osuđivala i zgražala se toj ženi :/
Ne opravdavam, nikako, ali tko sam ja da joj sudim?
Nitko od nas NE ZNA sve činjenice tog dana, što se ustvari dogodilo i što se
toj ženi motalo ili nije motalo po glavi.
Vjerujem da se i ona sama svaki dan pita ŠTO je napravila tog dana i kako joj se to dogodilo.
No dobro, ne zelim raspravljat, ja to ne mogu razumjet i gotovo!
ja se slažem s Almatheom, djeca padaju, udaraju se, ne pogledamo pa se gube....i slično...ali ne sjetit se da imaš dijete 8h, i tolerancija ima granice :/
Potpisujem...8 h ne pomisliti da na svoje dijete, gdje je i kako je?
S cime se to ona opteretila tih sati?
ne opravdavam je ali tocno to...tko zna sto se njoj taj dan desavalo....Baš!Najbolje je odma ubiti. Kazna joj je preblaga za njenu pogrešku?
Svi smo mi od krvi i mesa i najmanje bi osuđivala i zgražala se toj ženi :/
Ne opravdavam, nikako, ali tko sam ja da joj sudim?
Nitko od nas NE ZNA sve činjenice tog dana, što se ustvari dogodilo i što se
toj ženi motalo ili nije motalo po glavi.
Vjerujem da se i ona sama svaki dan pita ŠTO je napravila tog dana i kako joj se to dogodilo.
a najveca kazna joj je ta sto zna da je to ONA ucinila i netreba joj jos mnogo njih to stavljati pred nos...
ali NISAM otvorila temu da se ovdje raspravlja o njoj vec sam otvorila temu da vidimo koliko nas je SLUCAJNO I NESVJESNO napravilo nesto sto je moglo nauditi ili naudilo djetetu???
nisam tip osobe koji blokira u stanju nevjerice i šoka, ali gledati bespomoćno vlastitog malca kako izljeće pred auto jer prilično zastrašujuće....O Bože hvala ti što si ga sačuvao! malac je imao 2 godine i išao je sa mnom i bratom kupiti nove cipele. I dok mi je u dućanu sjedio stariji u krilu, zapleten u žnirance, manjeg je opalila munja valjda i u trenutku kad je neka žena ušla u dućan, prije nego što su se vrata zatvorila, odjednom je izletio van i ravno na cestu pred auto (prometna ulica u centru grada)! Brrrrr...nisam se stigla ni ustat, već čujem cviljenje guma i škripu kočnica, ne samo jednog auta! Srećom, auto je uspio stati doslovno milimetar od malog koji se u šoku zaustavio taman posred kolnika..
Sada sa ove dvije male cure koje još imam stalno sam na oprezu puta 5. Iako se pokazalo da su cure puno mudrije od dečki i ne udaraju ih munje
ja sam slučajno i nesvjesno jednom dala juraju kad je imao 7-8 mjeseci žlicu s kipućom polentom.
skuhala sam polentu, zapričala se nešto s mm-om za stolom i makinalno uzela žlicu polente i dala juraju, a ovaj jadničak otvorio usta i uzeo sve sa žlice.
majko moja, koja vriska i plik na jeziku.
U doba kada je L. počeo puzati... Igrali smo se na podu i ja sam 'na trenutak' sjela na kauč jer sam bila umorna. Probudila sam se dvadeset minuta kasnije...
Mislim to je ipak u pitanju 8 sati a ne 8 minuta.Potpisujem...8 h ne pomisliti da na svoje dijete, gdje je i kako je?
S cime se to ona opteretila tih sati?
Ja nisam gledala tu epizodu i mislim da po meni ne znam sa čime bi mogla opravdati tim 8 sati, jedino da ona nije bila u nesvijesti ili tak nekakav situacija, ma mislim nemam pojima kaj bi to moglo biti da se u roku 8minuta a ne 8 sati ne sjetim svog djeteta.
recimo ja sam čula za slučaj svekrvinih poznanika kad je jedan dan iznimno dijete vozio u vrtić otac, a inače to čini majka. Čovjek je zaboravio da mu je dijete otraga i shvatio tek kad se parkirao tamo gdje radi da mu je dijete još u autu.
Meni se jednom dogodilo da sam psa zaboravila u autu. Srećom nije bilo ljeto i auto nije bio na suncu, i vratili smo se za pol sata-sat. Ali sam se ipak malo prenerazila, kako sam mogla zaboraviti da je tu. On se tako lijepo sklupča pod nogama i ni glasa više, spava pod sjedalom.
Ali ne znam kako bih dijete zaboravila, ako ne protestira cijelim putem, onda spava, ali ni tada je ne uspijevam zaboraviti, jer sam u strahu da se ne probudi
Inače sam dosta rastresena osoba, i nisam baš ni od zvanja svakih par sati da vidim kako je mala, otkad se uhodala na čuvanju kod bake zovem samo ako su neke iznimne situacije, ako je bolesna i sl. (nikad nisam sigurna kad spava pa da je ne probudim).
Slučaj je ipak jako čudan, ali tko zna što se tu dogodilo... strašno za pomisliti, jadno dijete, a ženi ne preostaje nego da se ubije, ja ne znam kako bih živjela poslije... valjda bih završila u ludnici.
isla sam jedom odvest frenda na aerodrom i na pola puta skuzila da pas nije s nama u autu
a ovo sto se desilo zeni.. kao najgora nocna mora. uzas. jadno dijete, jadna zena.. i ja mislim da bi zavrsila u ludnici, ili bi se ubila.
Meni je to neshvatljivo, uz svu opterećenost i uz sav stres...kao što je netko već napisao, radi se o osam sati. Kakav to roditelj zaboravi 8 sati dijete u autu?!! Meni je ta priča u najmanju ruku sumnjiva...
Nisam gledala Oprah do kraja, kako je završila ta priča, jel majka snosila kakve posljedice, zatvor?
xi ja mislim da bi zavrsila u ludnici, ili bi se ubila.
A roditeljstvo me naucilo da ne govorim "nikad".
Ok i ja ne volim govorit nikad ne bi ovo ili moje djete nikad ne bi ovo ili takve fraze.
I ok svatko može zaboraviti ne skužiti predvidjeti neke kojekakve situacije ali na pola sata sat kako je i prije rečeno, ali ovo je 8 sati, haaaaaaalooooooo 8 sati.
I meni je to sve prečudno.
Mislim da tu postoji još nešto što ne znamo. :/
Neki dan dok sam bila u kupatilu mala mi se sakrila ispod stepenica, gdje je jedan sanduk i pokrila se jaknama koje tamo vise i još se dobro zakamuflirala. Uto dođe muž s posla i pita di je mala. Pa u sobi, reko. Nema je kaže on. Ja trka van iz kupatila, traži je po sobi, trči gore na kat, zovem, vičem, vičem da nije smiješno, da se javi gdje je, trčim ispred kuće, a već je osam navečer, mrak. Panika me lovi.
Kad se javi glasić, tuuuuuu sam. Premrla sam, strašan je trenutak kad ne znaš gdje ti je dijete.
Meni je najgroznije u ovoj priči što je ovo dijete umrlo strašnom smrću. Ne znam, možda je mama bila na nekim tabletama za smirenje, pa je zaboravila. Ne znam što bih rekla, jednostavno je prestrašno, zato što je nepovratno.
I ja znam da ne valja reći nikad, ali što je previše je previše.
Ne znam, ne sudim nikome, ali mi je ovo stvcarno previše...
Ja i kad su mi klinci u vrtiću a ja na poslu, mislim na njih i da li je sve u redu, da li su dobro, da li je tata na vrijeme došao po njih, pa zovem da provjerim je li sve ok! Znam da bi me i netko iz vrtića zvao da se bilo kaj desi.
Nama se nedavno desilo da dok smo plaćali na blagajni (ja), a MM spremao stvari u vreće, Janko nestao, u sekundi je otišao, tražio je u king crossu ono gdje klinci skaču, to je bila sekunda. Ja sam ostala na mjestu, a MM ga je otišao s malom tražiti. A gospodin je napravio krug po KC-u. UŽAS! Premrla sam, ali to je bila sekunda! I sve ove stvari koje vi nabrajate, to su trenutne stvari, to se može desiti svakom živom čovjeku, ali baš na 8 sati ne misliti na dijete koje si trebao odvesti na čuvanje... :/
nemozemo nista suditi toj mami jer neznamo cijelu pricu vec samo jedan djelic...
ne opravdavam je ali imam ja jednu pricu koja sam bila prakticki skrenuta...
mala mi je krenula u vrtic i prvi tjedan nisam bila svoja jednostavno sam bila iskopcana iz stvarnog svijeta i kada je dan zavrsio sam se pitala "pa dobro sto je danas bilo " jer nisam bila uopce svijesna tog dana ,niceg se sjecala nisam ...i to je tako trajalo skoro cijeli tjedan...
a nisam ni bolesna a ni pod nikakvim ljekovima...
A eto, dijete ti je ipak danas živo i zdravo, iako i sama kažeš da si bila izvan sebe...
uvijek volim kad mi netko napiše sve, a ja samo stavljam x
ovaj se put ne mogu složiti sa kahnom (da, da, istina, na opće čuđenje)
Ja sam svojevremeno na jednom pikniku mojoj tromjesečnoj bebi stavljala čevap u usta. Ne znam što mi je bilo, valjda sam bila smušena, pospana, ekipa za stolom se nešto zapričala, meni misli odletile i opa, jedan čevap meni, jedan malom... sve je ispljunuo, dobro da se nije ugušio :shock: .
Ovoj američkoj majci ne treba kazna (iako sam sigurna da će za to morati odgovarati pred zakonom), najgora joj je kazna živjeti sa tom spoznajom da je ubila vlastito dijete...
Ovoj američkoj majci ne treba kazna (iako sam sigurna da će za to morati odgovarati pred zakonom), najgora joj je kazna živjeti sa tom spoznajom da je ubila vlastito dijete...
XXXXXX
I opet se prica o toj mami iako to tema nije....
Moram samo još nešto reći...nije da se ona nije sjetila svog djeteta uopće...pričala je o svojim curicama i to, ali jednostavno joj nije bilo u glavi da je dijete u autu.
Ovoj američkoj majci ne treba kazna (iako sam sigurna da će za to morati odgovarati pred zakonom), najgora joj je kazna živjeti sa tom spoznajom da je ubila vlastito dijete...
XXXXXX
I opet se prica o toj mami iako to tema nije....
Ja ipak tvrdim da se to može svakom desiti...nažalost, tempo života je takav i mi smo sve više i više na sve strane raštrkani i rastreseni.
Dijete je spavalo u autu za vrijeme vožnje i tako da je zaboravila.
Pa nije jednom da se na filmovima prikazuju scene kada majke zaborave doći po dijete, zaborave najmlađe dijete u kući, a već su otišle itd.
Isto tako, u Oprah su se javile druge majke koje su zaboravile svoju djecu, a tako i mama koja je svoje dvoje djece u autu zaboravila, nakon parkiranja auta u kućnu garažu i sjetila ih se poslije malo...djeca su imala, čini mi se, 6 i 9 godina, spavali su na zadnjem sjedištu.
Možda ćemo jednom čuti da ta mama je ipak psihički bolesna ili nešto, ali da je moguće....svašta je nažalost moguće...
I da, 33 slučaja takve vrste su bila u toj godini sa smrtnim ishodom....nije jedina....
Da je nemar, može biti, ali da je samo bila pretopterećena majka, isto tako može biti...
ali ja stvarno mislim da se to ne i desilo da joj je to bila rutina...ona inače nije vodila dijete kod tete čuvalice, nego muž...
isto ovako mislim. nije "pomislila" na dijete jer je dijete u to vrijeme inače s mužem. a zašto nije muža nazvala ili provjerila ili zašto inače ne provjerava ili ne zove ili štajaznam, možda je imala ludnicu na poslu, možda nije stigla ni na wc otići, vjerojatno je mislila da je dijete na sigurnom, kao i svih dana do sada .. (nadam se da rasprava neće krenuti u smjeru: ali ja i kad imam posla preko glave uvijek baš uvijek imam vremena misliti na svoje dijete i provjeriti di je ono)
Imam i ja jednu smješnu priču.
Priča mi šogorica bili su u getrou i normalno kupuju špeceraj.Kad odjednom se javi teta na razglas
(kak inače znaju nešto javljati na razglas) da se djete izgubilo i da traži mamu i teta ga opisala.
Još se ona čudi kak neko može izgubiti djete i onda se malo ogleda oko sebe i vidi da nema njenog malog (koji je inače hiperaktivno i živo djete) pita MM gdje je T, a on veli da ga ne vidi.
I brzo oni trče na informacije kad T kod tete čeka mamu i tatu.
Eto svašta je moguče.
Da ne offtopičarim dalje, potpis na Maslačkicu.
Sve je rekla
I ontopic - koliko se mogu sjetiti - nisam imala situacija di je Luka bio "tako" ugrožen.
A niti seka mi, koju sam puno puno čuvala. (čuvam ju i sad, al od drugih "stvari") :/
U stvarnom životu, ne
Ali zato često (prečesto
Ne moram ni reći, u RL je balkon off limits
"Nikad ne reci nikad."
I stalno pišete da kako se nije sjetila svoga djeteta 8 sati... a to nije ispravno jer ona se je sjetila svoga djeteta i još je pričala o njemu za vrijeme posla, ali joj je u glavi bila ona rutina... muž razvozio djecu... itd.
Nema veče kazne od ove da mora sama sa sobom, i s onime što je učinila/ne učinila, živjeti do kraja života.
I ja sam ovo gledala. Jako me se dojmilo, stalno o tome razmišljam. O jadnoj curici. O jadnoj ženi i o tome da mora živjeti do kraja života znajući da je ona kriva za smrt svog djeteta, Strašno!
Nije mi se još dogodilo da sam zaboravila na dijete ili nešto slično tome, ali ima puno situacija kada radim sto stvari odjednom, a da se kasnije ne mogu sjetiti da li sam tu stvar obavila, ili kada i slično. Obično je to kad pričam na telefon ili kada se vozim, pa o nečem razmišljam. To je u biti bila tema u Oprah, o rutini i preopterećenosti.
Svi trebamo malo usporiti, da se ovakve tragedije ne dogode.
xSvašta nam se svima može desiti, ali zaboraviti vlastito dijete u autu i ne sjetiti ga se punih osam sati?!?
Pa koliko opterećen moraš biti za to?
Žao mi je boli kroz koju ona prolazi, nadam se da ju nitko od nas neće iskusiti, ali najviše mi je žao djeteta.
Umirati polaganom bolnom smrću...
Nazovite me bezosjećajnom, ali ne mogu ju opravdati... :/
i tarutina - inače dobijem fleke kad mi kažu da djeci treba rutina. MA treba nam svima reda, ali puno drugih stvari prije toga. Glava, srce, triple check, pa tek onda rutina.
baš sam i ja htjela otvoriti tu temu.mozak mi se sledio od pomisli da bi mi se tako nešto desilo,nisam mogla sinoć spavati nakon te oprah,stalno mi se vrtio taj fim u glavi,te curice u autu...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom