recimo ja sam čula za slučaj svekrvinih poznanika kad je jedan dan iznimno dijete vozio u vrtić otac, a inače to čini majka. Čovjek je zaboravio da mu je dijete otraga i shvatio tek kad se parkirao tamo gdje radi da mu je dijete još u autu.

Meni se jednom dogodilo da sam psa zaboravila u autu. Srećom nije bilo ljeto i auto nije bio na suncu, i vratili smo se za pol sata-sat. Ali sam se ipak malo prenerazila, kako sam mogla zaboraviti da je tu. On se tako lijepo sklupča pod nogama i ni glasa više, spava pod sjedalom.

Ali ne znam kako bih dijete zaboravila, ako ne protestira cijelim putem, onda spava, ali ni tada je ne uspijevam zaboraviti, jer sam u strahu da se ne probudi

Inače sam dosta rastresena osoba, i nisam baš ni od zvanja svakih par sati da vidim kako je mala, otkad se uhodala na čuvanju kod bake zovem samo ako su neke iznimne situacije, ako je bolesna i sl. (nikad nisam sigurna kad spava pa da je ne probudim).

Slučaj je ipak jako čudan, ali tko zna što se tu dogodilo... strašno za pomisliti, jadno dijete, a ženi ne preostaje nego da se ubije, ja ne znam kako bih živjela poslije... valjda bih završila u ludnici.