Results 1 to 18 of 18

Thread: brzi tempo zivota

  1. #1

    Join Date
    Dec 2003
    Posts
    2,765

    Default brzi tempo zivota

    meni se cini da je vise svak ziv vise lud od ovog brzog nacina zivota :/
    to se ustaje u 5 h, razvoze djeca po vrticima ili skolama, odlazi na posao... moje prijateljice uglavnom rade pola radnog vremena (znaci negdje do 13 h), ali zato poslijepodne provedu razvozeci djecu na raznorazne kurseve (nogomet, plivanje, ples, gitara...) :/


    Rijec TERIM vise ne mogu smislit. Pa misha mu, i za frizera ti treba termin i to ga barem dan ranije moras rezervisati.
    svaka kafica sa drutvom, ugovara se mjesec dana ranije (jelte dok svaka od nas uhaviza hoce li biti slobodna ):/

    i svak ziv kaze "Nema se vremena"

    ja hvala Bogu jos imam barem jos do septembra mm radi, ali isto tako ima pofino slobodnih sati, pa se to zna spojit u nekoliko dana

    e sad se pitam, koliko natovarimo sebi stresa i to onog "nepotrebnog"

    evo gledam, trenutno sve curice dobi moje Edite idu na kurs plesa, i skijanja, pa se pitam je li to zaista treba, ili je rijec o kojekakvom pomodarstvu :/
    Sta mislite? kako organizujete svoje vrijeme? je li zaista nemate vremena, ili mislite da je rijec o pogresnom postavljanju prioriteta, ili o razlicitosti istih???
    da li imate vremena za prijatelje, ili je zaista doslo vrijeme da se nas socijalni zivot odvija na netu, ili jos gore ,da ga skoro i nemamo :/

  2. #2
    icyoh's Avatar
    Join Date
    Jul 2007
    Posts
    3,717

    Default

    svoj tempo ću najlakše opisati "nedostaje mi nekoliko sati u danu da sve stignem". Idealno bi mi bilo da dan traje 30h (ili 40 pa da se mogu i naspavati)

  3. #3

    Join Date
    May 2007
    Posts
    1,269

    Default

    Često razmišljam o tome zašto se svi žale da nemaju vremena, ali se istovremeno ne odriču onih stvari koje im ga oduzimaju (naravno da je posao kao takav od toga izuzet). Kakva su to vremena došla da nemamo vremena niti za opuštenu kavu? Ono, jedna kava, pa lagana šetnja do idućeg zgodnog mjesta za sok ili kolač, bez gledanja na sat... Ako se i uspiješ izorganizirati to je toliko kratko da ponekad pomisliš da bolje da se nisi ni dogovarao (neki dan smo se uspjeli s prijateljima i njihovom djecom naću u šetnji u kojoj su oni uspjeli ostati točno 20 min., jer su žurili malog odvesti na trening). Stvar je prioriteta, naravno. U svakom slučaju žalim za onim vremenima kad smo imali vremena na pretek, kad je druženje bilo kvalitetnije i važnije od svega ovoga za što imamo "termine."

  4. #4

    Join Date
    Dec 2003
    Posts
    2,765

    Default

    bas me interesuje sta ce reci mame koje imaju skolsku djecu
    je li djeca zaista toliko traze te neke kurseve. Meni sad imaju obicaj reci" EEE vidjet ces kad ti djeca krenu u skolu"

    kontam "STa sad, majke ti" :shock: Sta ce bit :shock:

  5. #5
    babyboys's Avatar
    Join Date
    Jul 2008
    Location
    zg,podsused
    Posts
    4,221

    Default

    imam školsko dijete.
    i nemam vremena, ali ne zato što je on školarac, nisam ja vremena im ala ni prije.
    jer sve je stvar prioriteta.

    dvije godine smo hodali na razne tečajeve, treninge, i to je bilo prvo na listi, jer to se sve plaća, a nemam dovoljno novaca da bi ih bacala. oni naplate, došao on ili ne i zato je došao svaki put (osim kad je bio bolestan).

    što se tiče promjena od kad ide u školu, oni često imaju radionice s roditeljima na koje idem jer želim u nečem sudjelovat zajedno sa svojim djetetom. roditeljski ne propuštam jer me zanima što mi učiteljica ima za reć. preko tjedna on mora biti u krevetu najkasnij u pola 10 jer je ujutro škola. nakon ručka subotom se prvo mora napisati zadaća (boravkaš).

    ali to i dalje nisu razlozi zašto nemam vremena.
    nemam vremenea jer radim od 9 do 5, jer kad u tjednu dođem doma, u svoju vukoj*****, hoću djeci dat barem večeru za koju znam da je zdrava , provest barem malo kvalitetnog vremena s njima, prostr opran veš ili skupit suhi, pripremit sve za sutra, družit se s mužem kojeg ne vidim čitav dan.

    a kada dođe vikend, kada odradimo sve utakmice, kina, kazališta i zadaće (kako kad, ovisno o vikendu), imam vremena za druženja s dragim ljudima, familijom i sličnima.

    i nitko se ne buni, za sad.
    a u ove šetnje od kafića do slastičarne, ja znam ukomponirat djecu.
    ako nekom tako ne paše, njegov problem.
    ali onda više nije stvar u nedostatku vremena.

  6. #6
    alkemicar's Avatar
    Join Date
    Aug 2007
    Location
    suncani jug :)
    Posts
    1,071

    Default

    Vremena će nam uvijek faliti jer će uvijek biti nešto za obaviti..

    Ali koliko se ja sjećam, dok smo mi bili djeca nisu nas roditelji razvozili po školama i raznim aktivnostima već je tu bio gradski bus/tramvaj...

    Iz nekon razloga se to promijenilo i nije mi jasno zašto..

    A i mi smo izrasli u normalne ljude i nismo se putem do škole gubili jer nas mama i tada nisu doveli pred vrata...
    :?
    A na to ode bar 2 sata u prometu (u/iz škole, na/sa izvannastvanih aktivnosti)

  7. #7

    Join Date
    Oct 2004
    Location
    Zagreb, Trešnjevka
    Posts
    11,211

    Default

    Quote Originally Posted by alkemicar
    Ali koliko se ja sjećam, dok smo mi bili djeca nisu nas roditelji razvozili po školama i raznim aktivnostima već je tu bio gradski bus/tramvaj...
    Ovisi u kojoj dobi.
    Točno se sjećam da sam s 10 godina dobila pokaz i počela sama koristiti ZET-ov autobus i tramvaj, svakodnevno. I da su poznanici mami komentirali da "kako može tako malo dijete (malo :? ) puštati da se samo vozi tramvajem".
    A danas je ta donja granica vjerojatno pomaknuta - na više. Ne znam, moj A. je još uvijek puno premali da ikamo ide sam, saznat ću kako je realno za koju godinu.

  8. #8

    Join Date
    Feb 2005
    Location
    zgb
    Posts
    1,984

    Default

    Uz dva školarca, treninge, zadaće, vrtićkog hahara i svoj posao imam vremena i za sebe.

    Naporno je ponekad, ne spavam baš koliko bi trebala, ali se stignem družiti s prijateljima, otići u goste, kino ili izići s mužem navečer van.

    MM i ja imamo podijeljene obaveze i već smo uigran tim i nema beda 8)

    Najlakše se žaliti na nedostatak vremena, sve se može kad se hoće

  9. #9
    flower's Avatar
    Join Date
    Nov 2003
    Location
    land of hope and dreams
    Posts
    4,145

    Default

    treba planirati i nalaziti kompromise - npr. sve akt. na koje ona zeli ici moraju biti u blizini, da idemo pjeske. da mi fali vremena, fali...a kome ne?

  10. #10
    Osoblje foruma krumpiric's Avatar
    Join Date
    Apr 2005
    Location
    Zagreb
    Posts
    6,835

    Default

    Quote Originally Posted by flower
    treba planirati i nalaziti kompromise - npr. sve akt. na koje ona zeli ici moraju biti u blizini, da idemo pjeske. da mi fali vremena, fali...a kome ne?
    baš ovako.
    Zasad ne kalkuliram toliko, jer za M stignemo, ali kad ih bude dvoje...
    Zato su spas npr.ZAGI sport i jezici u sklopu vrtića, za vrtićance... :/ Ako ih to zanima, naravno....

  11. #11

    Join Date
    Dec 2003
    Posts
    2,765

    Default

    Quote Originally Posted by dolega
    Uz dva školarca, treninge, zadaće, vrtićkog hahara i svoj posao imam vremena i za sebe.

    Naporno je ponekad, ne spavam baš koliko bi trebala, ali se stignem družiti s prijateljima, otići u goste, kino ili izići s mužem navečer van.

    MM i ja imamo podijeljene obaveze i već smo uigran tim i nema beda 8)

    Najlakše se žaliti na nedostatak vremena, sve se može kad se hoće
    jesam li ti ikad rekla da te obozavam 8)

  12. #12
    babyboys's Avatar
    Join Date
    Jul 2008
    Location
    zg,podsused
    Posts
    4,221

    Default

    Quote Originally Posted by alkemicar
    Vremena će nam uvijek faliti jer će uvijek biti nešto za obaviti..

    Ali koliko se ja sjećam, dok smo mi bili djeca nisu nas roditelji razvozili po školama i raznim aktivnostima već je tu bio gradski bus/tramvaj...
    a mi razvozimo jer mi baš i nije draga opcija da iz podsuseda na zavrtnicu ide sam sa 6 godina.

    i nađem i ja vremena i za goste i za koni.... ali ne kad se ko sjeti, nego se to planira i dogovara, pa uvrsti u raspored.

  13. #13
    mama_jos_malo's Avatar
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Zagreb
    Posts
    1,835

    Default

    Evo mene partibrejkerice: radim osmosatno radno vrijeme i sve stignem

    Imam jedno dijete, pa je možda zato lakše.

    S detetom se bavimo mi i nije ni u kakvim kružocima (jer ima samo 2 god.), ali stigne se i na izložbu i na događanja koj nas/je interesiraju, kazalište...

    Odem van s prijateljicama, nekad samo na piće u kafić, a nekad se i zaruži S MM ne idem van, jer dijete ne ostavljamo na čuvanje (nemamo kome, jer je jedna baka angažirana dok smo mi na poslu- 8 sati), ali i doma se može ugodno provesti vrijeme (plata sira, grožđe i dobro vino ) Tako da se družimo naizmjence (jedno uvijek čuva dijete), jedno je vani.
    Ugostimo prijatelje, pa se onda družimo doma, bez posebnog angažmana oko čuvanja djeteta.

    S djetetom ne idemo u kafić zbog dima, ali znamo organizirati susrete s dragim ljudima u slastičarnici, gdje nema te barijere.

    Terminski funkcioniram samo na poslu, a doma, kako koji dan naleti. Zna mi se dogoditi da planiram nekamo otići s djetetom, pa se to izjalovi, jer dan krene u drugom pravcu, ona bude umorna, ne želi itd.
    Prilagođavamo se.

    Ne znam kako će biti ako/kad bude željela na neku aktivnost.

  14. #14
    Ivany's Avatar
    Join Date
    Jan 2008
    Posts
    425

    Default

    i ja imam dosta vremena

    sve stignem, družim se s prijateljima/rodbinom redovito, kuća mi u koliko toliko urednom stanju...

    imam samo Saru a i ona je mala pa je možda bit u tom, vidjet ćemo kako će biti kad se obitelj poveća ili kad bude starija pa bude htjela ići na kojekakve aktivnost

  15. #15
    babyboys's Avatar
    Join Date
    Jul 2008
    Location
    zg,podsused
    Posts
    4,221

    Default

    mislim da baš na to misle svi oni koji kažu vidjet ćeš kad naraste/kad ih bude više...

    i meni je bilo super dok je T bio mali i samo jedan, jer i kad bi zadovoljili njegove ogromne potrebe(tad su se činile ogromne), ostajalo nam je vremena za sve.

    a onda je narastao i došao je još jedan.
    i dalje ja svašta stignem, jedino su se neki prioriteti promjenili, pa mi se sad desi da odgodim kavu ili propustim koncert ili ne popeglam veš ili otkantam goste koji su se iznenada najavili.

    a ako niste spremni na takve situacije, nemojte ni imat djecu.

  16. #16
    nana's Avatar
    Join Date
    Nov 2003
    Posts
    529

    Default

    Ja sam mama jedne djevojčice sada već 7.5 godišnjakinje i također mogu reći da stignem sve. Radim od 7,15 do 15,15 često i dulje ako je potrebno......ne mogu reći da mi je doma zmazano, niti da imam hrpe nepopeglanog veša sve to obavljam onako usput skakodnevno /jedan dan peglanje, drugi dan čišćenje i sl/, volim se družiti i za kavu nađem uvijek vremena, često je na tim kavama i Tara, rjeđe odem negdje sama bez nje ali ako je društvo dobro zašto ne? Svaki mjesec kino ili neka dobra predstava, vikende nekako ostavljam za sebe i Taru, za druženje sa familijom i dragim ljudima.
    Kada je bila malena naravno da sam imala manje vremena za neke stvari, i slažem se da je puno teže ženama sa više djece, ali ako postoji pomoć sa strane, muž, bake i slično sve se može puno lakše organizirati, naravno sve ovisi što sami želite i što vas čini sretnima. Nekome ne treba puno slobodnog vremena da bi bio zadovoljan, nekome treba neki ispušni ventil da bi mogao funkciionirati, sve je stvar pojedinca.

  17. #17
    AndrejaMa's Avatar
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Sesv. Kraljevec
    Posts
    2,199

    Default

    ja sam jedna koja baš ne stiže sve....

    radim od 8:30 do 16:30, ali...

    dizanje oko 6, odlazak od kuće oko 7, na poslu sam oko 8.
    s poslom završim oko 16:30 djecu pokupim u jaslicama/vrtiću oko 17:00 kod kuće smo oko 18:00, nabrzinu pripremim nešto za večeru, prošetamo vani, poigramo se, večeramo, pripreme za spavanje i u krevetu su oko 21:00.
    vikendima obično ili negdje idemo (bake, dede - svi su daleko pa se posjete svode na cjeli vikend) ili nešto iskrne (poslovno, privatno) ili netko dolazi kod nas........
    ne sjećam se opuštenog vikenda bez obaveza...
    i znam da moramo nešto mjenjati, ali što ???

    a gdje je čišćenje, spremanje....
    gdje su aktivnosti, izlasci, druženja....

    :/ baš sam tužna zbog toga.....
    i ljudi su se otuđili jedni od drugih, rjetki su ti koji se druže a da se pri tome ne trbaju NAJAVITI i napraviti TERMIN.

  18. #18

    Join Date
    May 2007
    Posts
    1,269

    Default

    I mene najviše žalosti to otuđenje. Kad sam bila mala živjeli smo s bakom i djedom i odrasla sam "po kućama", tj. u susjedstvu, svaki se dan skočilo na kavu, kod nas i još 2-3 susjede, i sve se stizalo. Kada si išao nešto obaviti u drugi dio grada bilo je normalno skoknuti do nekoga tko tamo živi, bez najave i termina i osjećaja da im možda neće biti drago što si banuo. Sada većina, uključujući i mene, smatra nepristojnim doći nenajavljen. Kad vam je zadnji put netko pozvonio i rekao, eto, bio sam tu i tu, pa sam usput svratio da vidim kako ste? Čitam negdje na ovom forumu da se neki ne javljaju ni vrata ne otvaraju ako ne znaju da netko treba doći. Možda je u manjim sredinama drugačije, ali u gradovima su se ljudi zatvorili u svoja 4 zida...

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •