S ponosom!
Ne mogu tocno objasniti zasto, ali uvijek svima s posebnim ponosom pricam kako smo uz pomoc MPO-a, iz cak 8. pokusaja, dobili nasu djecicu. Kao da to znaci da su vise zeljeni nego druga djeca, i prava su mala cuda zbog toga. I tako ispredem pravu legendu


. Tako cu pretpostavljam pricati i njima kad porastu.
A kada, ne znam. Znam samo da ce prva fotka u njihovim foto albumima biti slikica dva kruzica-zametka koju su mi nakon ET-a dali u Mariboru. Jedan zametak cak ima 'mašnicu' kako je rekla sestra Jasna, i to je mala Ramona. A zametak bez mašnice je mali Leon... Pa tko ne bi s ponosom i ljubavlju pricao o tome s kakvom smo mukom dosli do nasih bubica?
