Moj M je nešto mlađi (3 god.), ali smo uredno odgledali film u dva dijela (morali smo ići spavati zbog vrtića)- drugi dio drugi dan po povratku iz vrtića.
Mi nikad nemamo problem zbog nekih "strašnih scena", jer gledamo one filmove koje ja već poznajem i onda ga pripremim na te scene. Gledamo tako da mi je on u krilu, prije mu prepričam ono šta bi mu moglo biti zanimljivo i općenito tok priče.
Kad dođe ono što bi ga moglo uplašiti, ja kažem: sad je ovo malo opasno, ali neće biti ništa strašno, ja ću te čvrsto stisnuti.
Cijelo vrijeme ga upozoravam na one bitne detalje: izraze lica, osjećaje, skrivene poruke,smiješne ili dirljive situacije....

Naravno da mu se film strašno svidio, pa ćemo ga sigurno još posuditi u videoteci i koji put pogledati