Visnja draga,
šaljem ti jedan virtualni i također želim da smogneš hrabrosti za ići naprijed.
Volim reći kako sam imala sreću u nesreći i da me dragi Bog sačuvao u porodu. Ja nisam znala da mojoj djevojčici već ne kuca srce. Dobila sam trudove i rodila jako brzo, fizički sam se odlično osjećala. A psiha...s tim se učiš živjeti i nositi. Sad se sjećam, kad mi je mama dolazila pomoći nakon poroda pa me tjerala da se odmaram, da sam u babinju, a meni praznina. Osjećaj da si imala porod, a nema djeteta...uf,
I ponekad razmišljam o tome kako je izgledala i bude mi krivo što nisam tražila da vidim svoju mišicu i da je pusnem. Al opet se valjda i to s nekim razlogom dogodilo.