Nije baš da se panično bojim, ali ponekad se ulovim u razmišljanju i pobrojavanju "što imamo u obitelji", pa se i zabrinem.
Da li razmišljate o nasljednim bolestima, npr. dijabetes, alkoholizam, psihićka oboljenja, bolesti srca,....?
 |
|||
|
|
|||
Da li se bojite nasljednih bolesti?
Nije baš da se panično bojim, ali ponekad se ulovim u razmišljanju i pobrojavanju "što imamo u obitelji", pa se i zabrinem.
Da li razmišljate o nasljednim bolestima, npr. dijabetes, alkoholizam, psihićka oboljenja, bolesti srca,....?
Ne baš, da budem iskrena.
Jedino me bilo malo frka da nije naslijedila moj astigmatizam, ali nisam je ipak maltretirala širenjem zjenica. Sad sam se skulirala 8)
Svjesna sam koje su bolesti nasljedne i pojačanom pažnjom rješavam problem straha. (ovo se odnosi na npr. astmu, koja je MMu dijagnosticirana sa 8 mj).
Nema vajde od panike i straha - na to se utjecati ne može, ali da će biti upoznata sa obiteljskom anamnezom, hoće.
Mi smo se već susreli sa ''genima'' :/ . Boris je imao opstruktivne napade skoro 3 godine a sveki ima bronhijalnu astmu (njoj su i majka i brat umrli od astme :/ ). Kod nas se na svu sreću pokazalo da je u pitanju ipak 'samo' alergija na grinje i prašinu ali je sveki otplakala svaku njegovu inhalaciju :/
E sad, da on ima sklonosti - ima je. Da li će se nekad razviti nešto ozbiljnije- nadam se da neće :/
Malo me strah astigmatizma kojeg imam i ja i dijabetesa koji pogada sve muske u MM-ovoj obitelji vec 3 generacije.
Al nije da panicarim!
O da strah me je jako. S mamine strane imamo nasljednu bolest - retinitis pigmnentosa - opaka bolest koja je 2 moja ujaka, a i neke pradjedove dovela do potpunog sljepila. Neizlječiva.
Moram čekati još neko vrijeme prije nego li filipa odvedem u ZG na kontrolu. Do tada me ovakve teme bacaju u depresiju.
kakvo je to pitanje?
na postoji strah kojeg ja nemam :/
mada, kuckuc, pljucpljuc i nismo nešto oprerećeni boleštinama
ali MM sestra ima lupus, autoimunu bolest, pa kad V dobije urtike odmah me uhvati panika da joj se ne poremeti nešto s imunitetom
Ja se konkretno bojim da JA ne nasljedim blizance.
Odnosnoo bojim se kad ostanem trudna da ne budu blizići.
A što se tiće ovog drugog jedino se bojim problema sa oćima koje ja imam, ali on za sad ima predobar vid i nadam se da će tako i ostati.
Pa nije sad baš da sam jaaaaaaako opterećena s tim, ali nekad se znam uhvatit u takvom razmišljanju. S mamine strane ima jako puno tumora u obitelji, tumora dojke i grlića maternice pa vjerojatno i ja imam neke predispozicije za tako nešto. Redovita kontrola puno znači pa se i ja držim toga. Ali nekako me uvijek uhvati strah kad na tv-u budu emisije o tome i tako. Ali nastojim pozitivno razmišljat.
Uopće ne želim o tome razmišljati i dalje se informirati pa da se bediram. MMovi stričevi (njih četvorica od petero braće, dakle, izuzet je samo moj svekar) imaju dijabetes, a nekak mi je u glavi iz osnovne škole da se to prenosi po muškoj lozi :? :?
Moja mama je umrla od leukemije.
I da, bojim se za sebe, moju dijecu, unučad...
Ali ne volim razmišljati o tome.
a moja mama je umrla od autoimune bolesti.
neko vrijeme sam se žderala, a sad se trudim ne razmišljati. tješi me činjenica, ako ikada nešto pođe po krivom, barem ćemo znati gdje da tražimo problem. i isto tako mislim da je kod nasljednih kroničnih bolesti (kao i uvijek) jako bitno psihičko stanje pacijenta, pa se sa brigom može samo pogoršati, ako ne i "prizvati" bolest.
potpisujemkhaa prvotno napisa
redovita kontrola, koliko-toliko zdrav život, ostalo nije u našoj moći
Ne treba paničariti, ali uzimam ih u obzir da preveniramo baš na tim područjima malo više.
Ne paničarim.
MM familija je vrlo zdrava i dugovječna, a kod mene ima srčanih bolesti i karcinoma. Moja mama je imala dobroćudne izrasline na maternici, a i na dojci. Redovite kontrole i to je to. Ja sam počela kontrole vrlo rano. Osim pape, počela sam ići na UZV dojki. Poslije 40. i na mamografiju.
Ode mi post.
Nadam se da su klinci naslijedili više MM gena, ali nastojat ću da budu savjesni, informirani i da misle na prevenciju.
Nije da ih se bojim, ali sam ih itekako svjesna.
Da će vrlo vjerojatno biti kratkovidan, s tim sam se pomirila još prije nego se rodiodovoljno je pogledati MM-a i mene i moju familiju, i sve je jasno.
S tim da po mojoj strani može naslijediti i hrpu popratnih očnih bolesti (može, ali i ne mora), ali više me strah depresije koju imamo u familiji. Zato sam valjda toliko i opterećena emocionalnim razvojem djece.
I ja kao većina.
Od mene može naslijediti astigmatizam i svu silu želučanih poteškoća, a odnedavno znam i za trombozu, pa ću nekako više pozornosti posvetiti tim aspektima zdravlja
U MM-ovoj obitelji nađe se svega, ali ono što me najviše brine je kao i kod tanje, sklonost depresiji i nekim drugim psihičkim oboljenjima, toga me je puno više strah...
Joooj.
Prije nekog vremena sam baš bila razmišljala o tome šta sve u obitelji imamo i onda sam odlučila ne paničariti.
Mama MM-a nema šta nema od kroničnih bolesti, ali se tješim da većina od toga nije genetske prirode.
Najviše me ipak brine - ali ne toliko da paničarim - multipla skleroza. Moja tata je to imao, a i moja sestrična (isto s tatine strane). :/
Kratkovidna već je, a problemi s leđima joj vjerojatno ne ginu.
Ovak i ja
Kod nas u obje obitelji ima dosta teških boleština i nekada me baš jako obuzme razmišljanje što ako....
Moj tata je imao težak moždani udar,sveki ima tumor s kojim se još bori,mama pati od teških migrena..ma bolje da ne nabrajam više...
Mi smo, ocigledno, oboje prilicno paranoicni jer je bolest mog buduceg jedan od razloga zbog kojih jos nemamo dijete.
Ponekad razmišljam o tome, ali nema se smisla gristi kad znam da ću napraviti sve što je u mojoj moći da preveniram i da uputim svoje dijete.
Muževa familija je skroz zdrava...moj stari i njegova familija su isto zdravi....jedino je moja mama i njena familija ekstra boležljiva. Tumori svega i svačega, astma, tromboza vena, srčana oboljenja. A i ja imam bronhitis od rođenja, te sam u trudnoći sa mojom curicom izvadila jajnik zbog tumora...slučajnost ili ne- i moja je mama nosila mene i tumor na jajniku :/ Nadam se da je samnom taj lanac prekinut
trudim se ne razmišljati o ovoj temi. pogotovo kad shvatim da bi trebala u obzir uzeti tri strane, a o jednoj od te tri znam jako malo...
i onda mi je bolje da se uopće ne upuštam u te misli.
a da ima svega-ima.s moje strane razni očni problemi, tumori svih vrsta i otvorene vene. sveki ima multiplu, dva šogora epilepsiju....
bježim s ovog topica, depresivan je.
ovako.ali ono što me najviše brine je kao i kod tanje, sklonost depresiji i nekim drugim psihičkim oboljenjima, toga me je puno više strah...
somatskih oboljenja se manje bojim, iako i tu ima svega.
toncek ce vjerojatno imati psorijazu (sad ima dermatitis), vec sad me mrzi zbog toga sto sam mu to priskrbila.
...ne želim niti razmišljati o genetskim sklonostima koje nosim, jerbo mi je loše kad se sjetim: bake i djedovi su umrli ili od srčanog ili od moždanog udara, + bilo je tu i raka dojki i raka maternice ...
ni nama genetika nije baš nešto... srčani/moždani udari s mm-ove strane, karcinomi i ciste s moje. pazimo kaj jedemo, kako živimo, kaj više? još da se brinem pa eto mi začaranog kruga. nema smisla.
a što s onim genetski nasljednim bolestima za koje niste ni znali da ih prenosite???
nama se to upravo dogodilo:
N je dijagnosticirana NASLJEDNA INTOLERANCIJA FRUKTOZE (prenosi se recesivnim genom). U našoj svojoj bližoj i daljnjoj obitelji nema nikoga s tim poremećajem metabolizma.
:shock:
moram priznati da ne razmisljam bas o njima iako obiteljska povijest bolesti nije bas nesto (operirane stitnjace, troje umrlih od raka, dijabetes...).
jedino cega se svijesno bojim je da ce nasljediti moju kratkovidnost ... o ovim teskim bolestima se trudim ne razmisljati :/
ajme koji depresivan topic na ovaj depresivan dan.... :/
Ne bojim se nasljednih bolesti, živimo s njima! Djecu ne opterećujemo tim strahovima, ali dobili su svoj dio.
MM ima astigmatizam, ja isto, stariji sin se godinama liječi od ambliopije (slabovidnost), a u petak vodim mlađega na prvi pregled istoj liječnici. Bogu hvalim da živimo u 21. stoljeću, pa se puno toga može uspješno riješiti.
Ne mogu reći da se bojim nekakvih depresija i slično (vjerojatno nismo u većoj opasnosti od drugih, ali nismo ni cijepljeni protiv njih).
Bit ćemo sretni ako doživimo godine naših predaka ( s obje strane imamo priličan broj dugovječnih
kako kaže peterlin, živim s njima i to već dugo.
nasljedila sam sve što se nasljediti moglo, ali me jedino brine visoki tlak i činjenica da su s tatine strane svi umrli od moždanog ili srčanog udara, neki čak i poprilično mladi.
nije me toliko strah za mene, ali bi htjela, kao i svaki roditelj, da moja djeca budu pošteđena.
Moji su s tatine strane skupili astmu, s kojom se vrlo uspješno nosimo, istina uz povremene lijekove, ali je pod kontrolom, a to je najvažnije.
Ja naginjem neurološkim problemima, za sada je tu migrena, a čeka me najvjerovatnije i šečerna bolest, pa bi trebala skinuti sav višak kila, da bar nekako doprinesem lakšem održavanju eventualne bolesti.
Jako me mući slučaj MM-ovog djeda koji je preminuo jako mlad, sa 25 god., a nitko nezna od čega, svak nešto svoje prića, ali nitko uistinu nezna o kakvoj se bolesti radilo.
U cijeloj tatinoj obitelji svi, ali baš svi osim njega imaju dijabetes i probleme s bubrezima i visok tlak i svi od reda umiru od posljedica tih bolesti..
Mama je to kod nas riješila tako da kuha s malo soli, minimum začina, nema zaprške (dugo nisam znala što je to niti je znam napraviti), nema "malo suhih rebarca"da zamiriše grah i sl.
Tata nema nikakvih problema i potpuno je zdrav (fizički).
Sad sam 12 tjedana trudna, J ima 8 mj., krvna slika mi je super, željezo izvrsno. U trudnoći s J sam imala puno komplikacija, ali je krvna slika uvijek bila dobra.
Dosta tih "nasljednih" bolesti dolazi od "nasljednih" sklonosti istoj nezdravoj hrani.... nije samo junk food nezdrava hrana... i kuhanje na svinjskoj masti, guranje suhomesnatog u svaki ćušpajz, zaprška, presoljavanje, pretjerivanje s ostalim začinima..... i to sve kvari zdravlje.....
A o psihičkim bolestima ne smijem razmišljati..... tata odbija otići kod dok i tvrdi da smo svi mi ludi, a ne on..... stric ista priča..... baka, njene sestre, brat, nećaci.... ma strašno.... kad postanu neizdrživi za sebe i okolinu, opći dok im propiše nešto za smirenje, postanu biljke i to je to..... na sve moje molbe da si bar netko od njih postavi dijagnozu kako spada pa da znamo što nam to izjeda familiju, odgovaraju da sam drska i bezobrazna..... tata ima čak i fizičke ispade.... pa digla ruke od svega.... ali me užasno strah.....
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom