 |
|||
Posao budućnosti?
Da sad upisujete dijete u srednju školu, što biste izabrali, naravno ako dijete ne pokazuje osobite sklonosti nekom zanimanju?
Što je posao budućnosti? Gledala sam po web-u i ispada da su financijaši i "programeri robota"ono što čeka našu djecu (a možda i nas), ali zanima me što vi mislite?
Čime ćemo se moći baviti za koju godinu? Što je otvoreno tržište za posao?
Mislim da je prva pogreska da mi upisujemo djete u skolu. Pogotovo srednjoskolca koji ima mozak za sebe.
Nebudem ih ja upisivala nego oni sami jer to je njihova skola. Nebiramo mi nego dijete. Mi mozemo s njima razgovarati oko toga ali mislim da odluku treba ipak njima prepustiti.
Razlog sto ovo pisem jer je moja mama tako razmisljala, da ona mene upisuje i ona bira skolu a mene se nista nepita. Ishod- mrzila sam skolu i uvijek sam imala osjecaj da idem u skolu samo radi staraca.
ja mislim da je vrlo tesko predvidjeti (tocno) sto ce se traziti u buducnosti
sigurno ce biti i zanimanja koja danas ne postoje
i slazem se s Natasom, mnogi roditelji (u dobroj namjeri naravno) djecu "upisuju" u skole i zanimanja za koja misle da ce najbrze naci posao, bez nekog veceg uvazavanja djetetovih sklonosti i interesa.
i ne mislim pri tome da dijete nisu pitali, vec su ga uvjerili (a s 14. godina tko je od nas bio siguran i znao sto zeli raditi kad zavrsi skolovanje) da je to najbolje za njega/nju
Samnom je eto isto napravljena greška da sam išla u školu koju nisam željela. Pa sam na burzi. ALi, da stvar bude gora, da sam izabrala ono što sam željela vjerojatno bi bilo isto (oboje prenatrpana društvena zanimanja) ali...u vrijeme kad sam bila na toj raskrsnici (srednja škola) u blizini sam imala čovjeka koji je pogodio razvoj naše ekonomije i predlagao nešto...nisam ga poslušala. :/
I sad se dobro kajem.
S druge strane, nećakinja mi uskoro treba upisati srednju, razgovarali smo o školi, ona ne zna ni sama gdje se okrenuti, što izabrati, a meni je zlo jer se vidim u njoj...samo što više nemam onog pronicljivog čovjeka u blizini...
Slažem se u potpunostiNatasa30 prvotno napisa
Slažem se u potpunosti
djeca su u toj dobi pod velikim utjecajem vrsnjaka i znam za nekoliko slucajeva gdje su upisivale/i srednju skolu onu koju je upisala i najbolja frendica, a da su u nekim drugim podrucjima mogli puno vise
I ja, uglavnom. Jer imam primjer u obitelji, bratića koji je oduvijek znao da želi biti automehaničar (nije li to divno, kad se točno zna što se želi?), međutim njegovi su ga nadobudni roditelji baš zamislili u prirodoslovno-matematičkoj gimnaziji, a njegovo mišljenje nije bilo bitno. Naravno, prvi je razred pao, a školu na kraju nije završio. Tko je tu išta dobra dobio?Slažem se u potpunosti
S druge strane, ja nisam znala što želim, pa su me moji usmjerili u gimnaziju, jer sam ipak znala da ću jednog dana studirati. I dobro su učinili
Ergo, nema onog one solution fits all, ovisi o djetetu
kod mene je bilo obrnuto, nisam htjela upisati ono što su mi roditelji savjetovali jer me to tad nije zanimalo, nego sam tvrdoglava kakva sam bila upisala nešto po mojoj želji
ovo što sam završila vjerojatno nikada neću raditi, a da sam poslušala roditelje bi se uz njihovu pomoć vrlo lako mogla osamostaliti i sad biti sama svoj šef (smajlić koji lupa glavom o zid)
I to je istina, zato i treba s njima razgovarati, pomoći im, uputiti ih... ali konačan izbor ipak treba biti njihov
Uh i mene muči ovo pitanje, samo onaj dio kako i što savjetovati :/
Seka je osmi razred i već smo razgovarale više puta,
ali niti je ona sigurna što želi (na sreću ima nekih naznaka)
niti sam ja ziher što joj uopće reći i savjetovati.
istina, ali ja bih npr. pustila da se to dogodi, ja mislim da je i to "obijanje o glavu" zapravo dobra stvar.
tako je moj brat upisao "teslu" jer su išli svi njegovi frendovi, pa se onda prebacio nekako u "kulturu". mama šizila, ali pustila.
pa sam se ja nameračila na prijemni za kazališnu režiju /nisam prošla/, a ništa drugo te godine nisam prijavila, iako bih na drugom faksu prošla. mama šizila - ali pustila.
godinu dana sam pauzirala /i stekla radno iskustvo u budućoj struci/ a slijedeće upisala na faks bez ikakvih problema.
diplomirali i ja i buraz, on i magistrirao. umjetničke struke od kojih kao "nama kruha", ali eto živi smo, zdravi i imamo posla i sasvim pristojno živimo.
najljepše je raditi ono što voliš; a da skužiš što je to što voliš...do toga ponekad vodi krivudava cesta, a ja bih je pustila djeci da je savladaju, pa kako bilo da bilo
Ima i toga naravno.Slažem se u potpunosti
djeca su u toj dobi pod velikim utjecajem vrsnjaka i znam za nekoliko slucajeva gdje su upisivale/i srednju skolu onu koju je upisala i najbolja frendica, a da su u nekim drugim podrucjima mogli puno vise
Ali onda od samog pocetka vrtica, osnovne ne treba ganjati skole ili razrede u kojima su njihovi najbolji prijatelji. Precesto se djeca i u najranijoj dobi prebacuju iz grupa, razreda, skola radi prijatelja. Mogu biti prijatelji i ako nisu u istom razredu pa cak i u istoj skoli ali ne mi se tu previse mjesamo i onda si sami kasnije stvaramo probleme. Moje misljenje naravno.
ja sam htjela za automehaničara. ali mi nisu dali. onda su me htjeli upisati u gimnaziju. to ja nisam htjela.
pa sam im rekla da se idem upisati u gimnaziju, a na putu do nje mi se ispriječila ekonomska.. i bila je bliže... i bila je moj drugi izbor. pa sam se upisala zadnji dan, zadnji sat. tak da me ne mogu prebacit u gimnaziju
i zato nikad ne bi svom djetetu rekla u koju školu treba ići. neko "perspektivno" zanimanje je privlačno možda s financijske strane, ali može čovjeka učinit duboko nesretnim ako to nije ono što želi.
bila je davno jedna parlaonica o sretnom frizeru, i nesretnoj doktorici
Slažem se sa curama koje kažu da treba prepustiti djetetu odluku.
Jer znam kuhare i frizere koji danas imaju 6 puta veću plaću od mene, fakultetski obrazovane osobe. Ali meni to nije ni bitno-bitno je da ja to volim raditi. Kao što i ti kuhari i frizeri obožavaju svoj posao i u njemu su jako uspješni. Zanimanje je perpektivno onoliko koliko čovjek u njemu uživa.
Nemamo kristalnu kuglu i ne znamo što i kako će se "dobro prodavati" u budućnosti.
Uvijek se sjetim mog pokojnog prijatelja koji je govorio da bi sigurno upisao agronomiju da je bolje znao kemiju.
Puno je takvih situacija - kad dijete shvati što želi, ustanovi da nema dobre temelje jer na vrijeme nije naučilo matematiku ili ... ne znam... engleski, povijest, bilo koji predmet.
I zato svoju djecu nastojim sad u osnovnoj školi potaknuti da uče što više različitih stvari, kako im kasnije ne bi falilo kad se žele upisati ... To znači da ih motiviram da nauče matematiku (kasnije fiziku, kemiju - bez solidnog znanja matematike svi ti predmeti "škripe"), strane jezike i dakako hrvatski - tj. SVE što se uči u osnovnoj školi, da kasnije zaista mogu odabrati BILO ŠTO prema afinitetima...
Moj stariji želi biti električar - nemam ništa protiv, ali ako bude želio dalje, učinit ću sve što mogu da mu to i omogućim. Da uspije proći prijamni na FER-u ili VTŠ-u ako ga bude zanimalo.
MM je odlucio da ce malac biti nogometni menađer, to je, navodno, uvijek bilo i bit ce profitabilno.
Ma pustit cu ja njemu na volju, vec sam rekla 1000 puta, mada znam po sebi kolko je dijete s 15 godina "pametno" da samo donese odluku o svom buducem zanimanju. Al nema sanse da ga tjeram na nesto sto nece, mogu ga eventualno usmjeravat savjetima, moji su inzistirali da idem u frizersku, zavrsila sam ju i to je to od mene i te struke. Uopce me ne zanima!
Kad je vrijeme za prof. orjentaciju? Upis u srednju ili na fax?
Razgovarat cemo o njenim zeljama, ali necemo je skroz prepustiti samoj sebi (mislim na upis u srednju).
xxxistina, ali ja bih npr. pustila da se to dogodi, ja mislim da je i to "obijanje o glavu" zapravo dobra stvar.
tako je moj brat upisao "teslu" jer su išli svi njegovi frendovi, pa se onda prebacio nekako u "kulturu". mama šizila, ali pustila.
pa sam se ja nameračila na prijemni za kazališnu režiju /nisam prošla/, a ništa drugo te godine nisam prijavila, iako bih na drugom faksu prošla. mama šizila - ali pustila.
godinu dana sam pauzirala /i stekla radno iskustvo u budućoj struci/ a slijedeće upisala na faks bez ikakvih problema.
diplomirali i ja i buraz, on i magistrirao. umjetničke struke od kojih kao "nama kruha", ali eto živi smo, zdravi i imamo posla i sasvim pristojno živimo.
najljepše je raditi ono što voliš; a da skužiš što je to što voliš...do toga ponekad vodi krivudava cesta, a ja bih je pustila djeci da je savladaju, pa kako bilo da bilo
ja mislim da je posao buducnosti, onaj za koji je osoba "rodena" i talentirana, bez obzira na deficitarnost ili trazenost neke struke.
pa i sami vidimo, da je jos do prije godinu dana posao investicijskog bankara bio san snova, a sada ih eto sva sila otpustenih na wall streetu i sire.
mi smo se usmjeravali nakon osnovne skole
nikad nisam uspjela ni zamisliti sto je bilo u glavama onih koji su to tako pametno smislili da si dijete s 14 godina "zapecati" profesionalnu buducnost odabirom smjera u toj dobi
eto - ovo sto prica peterlin - meni je u osnovnoj matematika isla ko od sale, bila sam medju najboljima u generaciji. i moja tadasnja najbolja frendica upise matematicko-informaticki smjer, a ja - bez ikakve podrske, s konstantnim "to ce ti biti pretesko, upisi ekonomiju, to je najjednostavnije
nakon srednje pozelim studirat strojarstvo i - upisem faks u drugom pokusaju i istelim se na prve dvije godine jer u srednjoj nisam zadnje dvije matematiku uopce slusala
ma, ljuta sam. eto. jos uvijek. nakon 25 godina
Litala, kod mene je identična situacija. Matematika i jezici mi išli, ja zapela na pravo jer tad nisam shvaćala koliko je to zanimanje prljavo, a nisam osoba koja može gaziti principe radi novaca.... i tak.
Dva predobra dara ostala neiskorištena....
Zato ne bih svojem djetetu dala da potpuno samo odlučuje, a ako ništa, bar bi mu pokušala objasniti i pokazati i loše strane tog zanimanja.
Zaista, tko od nas sa 15 zna izabrati nešto od čega će moći živjeti a da mu ne bude svaki dan grč u želucu dok ide na posao? :/
Nek bude konsultant za bilo sta....
quote]
S druge strane, ja nisam znala što želim, pa su me moji usmjerili u gimnaziju, jer sam ipak znala da ću jednog dana studirati. I dobro su učinili
Ergo, nema onog one solution fits all, ovisi o djetetu[/quote]
I ja sam završila gimnaziju a zatim i fakultet pri izboru kojeg mi je pomogla mama (ipak me ona najbolje poznaje). I nisam pogriješila, opet bih ponovila. Ja Miji ne želim ništa birati ali je mislim usmjeravati kao što su i mene moji.
istinanajljepše je raditi ono što voliš; a da skužiš što je to što voliš...do toga ponekad vodi krivudava cesta, a ja bih je pustila djeci da je savladaju, pa kako bilo da bilo
ja sam išla u gimnaziju, o tome se nikad nije raspravljalo,
iza sam se nameračila na filozofski, anglistika i komparativna.
i iako su me moji podržavali, tata je stalno govorio, a mogla si nešto više,
mogla si na pravo, mogla si na ekonomiju, mogla si, mogla si. eee.
upala bih sigurno, ali onda bih studirala sto godina, jer me to ne bi zanimalo, a ako bih i završila nekad, čekao bi me cijeli život da radim ono što uopće ne volim.
mislim da je veća kocka upisati nešto isplativo, s nadom da će nam se možda svidjeti, nego nešto kao neisplativo, ali studirati sa srcem i završiti u roku.
(p.s. hvala bogu na bolonji i onim specijalističkim studijima
Da, da... krivudava cesta.... i dugačka!
I ja sam od onih kojima se bilo teško odlučiti jer mi je dosta toga dobro išlo. Izbor je bio nešto od tehničkih studija (završila) ili komparativna književnost.
Danas relativno dobro kombiniram struku i sklonosti, ali trebalo je dugo duuugo da unutar struke nađem "kućicu" koja mi odgovara. U tome mi je dosta pomoglo nešto za što nemam osobit dar, ali sam ipak naučila - strani jezici.
Da me netko pametno savjetovao o odabiru zanimanja u pravom trenutku, završila bih predškolski odgoj ili učiteljsku akademiju i našla bih sebe u tome. Ali tko zna kako bih onda na to gledala... možda bi mi se činilo da sam propustila nešto drugo.
ja sam išla u gimnaziju, jer sam željela završiti fax
moja područja su bila: matematika, fizika, kemija, biologija
znala sam da 100% neću ići na filozofski, pogotovo na jezike
u 4. srednje , na početku drugog polugodišta sam promjenila odluku: neću na medicinu nego ću na arhitekturu
i to mi je bio pun pogodak , obožavam ovi posao
da mogu ponovno studirati odabrala bih građevinski fakultet, inače sam završila ekonomski
ja mislim da je buducnost u zdravstvu, medicinska struka imat ce posla ko pljeve u buducnosti...
kako dijete uvjeriti da ide u onom smjeru koji daje kruha, to nemam pojma.
vazno je naravno da djeca odaberu sama, ali problem je da u tim godinama to nije njihov primarni problem...
Ja još niti jednom nisam požalila što sam izabrala
E, to je dobro! Ili poljoprivreda. Ja čekam da mužu sine, pa da osnujemo farmu. Živjeli bismo na čistom zraku, a farma nudi mogućnost da se svatko realizira - od agronoma i ratara, do marketingaša, PR-a i dizajnera...Nek bude konsultant za bilo sta....
A zamisite koliko bi mi sin imao prođe kod djevojaka. Farmer!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom