Recimo da živimo na selu. Nemamo pedijatra nego dr. opće prakse čiji su pacijenti uglavnom bebe i djeca, ali i odrasli. Znači, ne možeš na brzinu tražiti drugo mišljenje, a niti nemaš kud prebaciti dijete, ako nisi zadovoljan.
Kod nas krv vade samo dva dana u tjednu, i nose na obradu u udaljeno mjesto. Znači, nema brzinske obrade, da se vidi da li je viroza ili bakterija,... Prvi veči grad nam je udaljen dosta vožnje, a treba uzeti u obzir da je i velik dio stanovništva baš siromašno i da nemaju npr. auto. U tim uvjetima mislim da se antibiotici dijele i preventivno, jer nema dodatne kontrole, briseva, krvne slke, a i večina ljudi ne može dolaziti po nekoliko puta kod dr. kad se vidi kakvo je stanje. Kako rade drugi pedijatri "na selu"?