Ne smatram to nimalo pedagoškim, i potpuno neprihvatljivim rješenjem.
 |
|||
|
|
|||
Ne smatram to nimalo pedagoškim, i potpuno neprihvatljivim rješenjem.
ali bilo bi djelotvornoDijana prvotno napisa
i realno, na kraju krajeva treba netko i kanale kopati, ne mogu bageri baš svuda
A netko i zatvore treba popunit isto tako. :/ Ne bi li trebalo najprije omogućiti poboljšanje?
popraviti se može samo onaj tko to hoće
nakon prvog ukora, drugi put će razmisliti
a drugi će znati : onaj je napravija to i to , i ima je problema
a ne: možeš raditi gluposti, niko ti ništa ne može, malo sjediš kod diše, slušaš bla-bla-bla i odeš doma
Ali onda trebaju i roditelji nastupiti, pa nije valjda sav posao na dišama da otrkeljaju bukvicu koju će dijete poluodslušati a doma niko niš.
Meni bome čiste!
Ni meni nije ispod časti sagnuti se i pokupiti papirić ako mi ispadne. Niti obrisati pod ako slučajno nešto prolijem.
I dodajem kao roditelj: ako bi moje dijete namjerno mrvilo kolač očekivala bih od dežurnog nastavnika da ga upozori da to nije lijepo i uputi ga da samo počisti.
YosephK
nisam tvoje struke, "samo" sam roditelj, ali potpisujem te od prvog do zadnjeg slova
Ja cu samo primijetiti da su mi savjeti od McGrubi u ovoj situaciji totalno drugaciji od onih koje daje kad je rijec o vlastitom djetetu.
naglasila bi da su jedno djecji nestasluci, a drugo nepostovanje prema starijima i uciteljima. za ovo drugo su krivi roditelji i trebali bi snositi odgovornost. cini mi se dobra ideja od mgrubi s ukorima, s tim da bi nakon npr 3 ukora roditelji i dijete dobili zajednicki projekt za iskupljenje, odnosno neki zadatak na temu prekrsaja koje je dijete ucinilo. ako roditelji ne zele sudjelovati, dijete odradi svoj dio zadatka, a dodatno se djetetu posvete psiholozi i pedagozi. kad roditelji nece, netko bi trebao, sto prije to bolje.
naglasila bi da su jedno djecji nestasluci, a drugo nepostovanje prema starijima i uciteljima. za ovo drugo su krivi roditelji i trebali bi snositi odgovornost. cini mi se dobra ideja od mgrubi s ukorima, s tim da bi nakon npr 3 ukora roditelji i dijete dobili zajednicki projekt za iskupljenje, odnosno neki zadatak na temu prekrsaja koje je dijete ucinilo. ako roditelji ne zele sudjelovati, dijete odradi svoj dio zadatka, a dodatno se djetetu posvete psiholozi i pedagozi. kad roditelji nece, netko bi trebao, sto prije to bolje.
zahvaljujem svima koji su me podrzali.
inace, danas sam u skoli predlozio jednu drugu mjeru. americki sistem - detention. napravis glupost, za kaznu nakon skole ostajes jos 3 sata! imas trening/rodjendan/whatever? ne zanima me! *** pa ce nakon 3 dana dobro razmisliti zele li svaki dan ostajati dodatno u skoli.
ali tu sada ima nekoliko problema oko provedbe moje ideje:
1. nije legalna
2. za to ipak nastava treba biti samo u jutarnjoj smjeni
nije izvediva. na zalost.
da se vratim na ono "iskljucivanje djece sa nastave". da, legalna je to mjera, ali nju rijetko kad izreknu. ako i izreknu, onda zavrsi razrednim ispitom.
sad vidim da sam se malo neprecizno izrazio. ne 3 dana po 3 sata za glupost. nego nakon sto budu tri puta kaznjeni ce razmisliti. a opet, naravno da ne treba za SVAKU glupost kazniti na taj nacin.
Isto ću podrzati Yosepha i sve nastavnike koji su se ovdje javili.
U osnovnoj školi gdje ide moj sin učenici pod odmorom jedu čipseve i druge grickalice, na sredini predvorja je veliki koš u koji bi trebalo baciti otpatke, oni bacaju tamo gdje stoje i nakon velikog odmora je cijelo predvorje puno smeća. Onda to čiste čistačice. Po meni bi trebalo nakon odmora tu istu djecu ostaviti u predvorju i narediti im da to sve počiste, a onda bi tek mogli na sat. Jer sigurna sam da to doma ne rade.
Mislim da ima dosta odgovornosti i na roditeljima koji danas, mogu odgovorno tvrditi i previše štite svoju djecu u svakakvim nepodopštinama, dolaze u školu za svaki i najmanji problem, svađaju se i pozivaju na red nastavnike, kontroliraju ih na svakom koraku. Djeca se doma uče da imaju zaštitu u svakom trenutku i zato se tako ponašaju. Naravno, da su djeca djeca i da trebaju biti zaštićena, ali do koje mjere? Da se dopusti da nekoliko problematičnih godinama maltretira cijeli razred i da niti psiholog niti drzge stručne sluzbe u školi ne mogu ništa poduzeti.
U potpunosti potpisujem Ančicu, da su djeca članovi društva i kao takve ih moramo učiti od malih nogu da nisu izdvojene individue, da moraju znati svoja prava, ali i obaveze i brinuti se za potrebe drugih, suosjećati, a ne misliti samo na sebe.
znate sto je veliki problem? sto ucenici nerijetko rade nered pod odmorom kako bi izbjegli nastavu. pa makar je izbjegli na 10 minuta. uostalom, to je i razlog zasto rade nepodopstine pod satom. zato velim da je "detention" ustvari najbolja mjera, ali kod nas neizvediva.
Ja cu samo primijetiti da su mi savjeti od McGrubi u ovoj situaciji totalno drugaciji od onih koje daje kad je rijec o vlastitom djetetu.
(opraštam ti svu onu raspravu o radnim mamama i .. ljenguzama)
hmm, trebala bi probati raditi u školi,ako ne radiš.nikad mi nisu popustile kočnice i jako dobro vladam sobom, ali zato imam deeebelu hipertireozu, dolazim s posla kao da su me tukli i tako...
ne opravdavam učiteljicu,ali neka djeca... :shock:
ponasanje sankcionirati. price o tome kako to nije lijepo raditi ne sluze nicemu. vec sam objasnio. govoris im, a njima je jedino na pameti "ajme, kad ce prestati, bas je dosadan!"
super. da uvedem u vec prenatrpanu satnicu i sat roditeljstva?Cija su odgovornost roditelji? I s njima treba netko raditi i njih "odgajati". Mislim da to, dijelom, je posao i nastavnika i strucne sluzbe skole.
radila sam u skoli, a sada, bogme, radim s populacijom (mladima i odraslima) koja je jedna od valjda dvije najteze moguce. Zato si i dozvoljavam cudjenje.
pazi, u mojoj viziji kvalitetne skole razrednik bi sigurno imao potrebu/trebao, osim ovih klasicnih informacija, uzeti si vremena posvetiti roditeljima djece koja imaju problema. Uz strucnu sluzbu, naravno.super. da uvedem u vec prenatrpanu satnicu i sat roditeljstva?
iskreno, sumnjam u to. jer kad radis sa mentalno oboljelima (ovo je samo primjer) ili cerebralcima (a ja sa njima radio), onda znas sto ocekujes. kakav napredak ocekujes. kakve rezultate ocekujes.
a kad radis u skoli.....e, pa svaki je dan ko bombonjera na kojoj ne vidis koji je okus. imas dio koji radi probleme i dio koji zele uciti, a ne mozes jer te netko konstantno smeta. i iskreno, iscrpljujuce je i demotivirajuce kad pripremis cijeli sat, ulozis cijeloga sebe u to, da bi na kraju stigao jedva 25% planiranog. i zao ti je djece koja bi ucila, a ne mogu. i osjecas se lose jer mislis da je problem u tebi. a kad cujes da i drugi nastavnici sa pojedinim razredima imaju isti problem, onda objektivno mozes reci da je ipak problem negdje drugdje.
ne kazem da je tebi mozda lakse/teze, ali nekako sumnjam da radis sa 120 mozgova dnevno. i 240 roditelja. i sa prijetnjama da ce te prijaviti medijima/inspekciji.
Znate što, mislim si, djeca su djeca i trebaju proći svoj razvojni put, trebaju znati svoja prava... Sve ok. Međutim, što kad djeca zlostavljaju nastavnika. Događa se i to. Što kad se fizički prijete,kad uništavju imovinu nastavnika...U moju školu nije dobro ići autom i samo to ću reći.
pa mislis da to ne radimo? naravno da je razgovor sa roditeljima uvijek u suradnji razrednik - pedagoska sluzba skole. ali ponovno - nisam tip osobe koja ce reci "ja za to nisam placen, to je van mog radnog vremena". ja uvijek zelim pomoci. dugorocno. ali ne mozes ocekivati da ce svatko imati toliko entuzijazma. pogotovo sto nakon 1567. razgovora shvatis da rezultata nema ("sine jesi to napravio?"; "da"; "nemoj vise!")
veli moja kolegica jucer "da, meni je zao njih, meni je tesko kad cujem 300 tuznih sudbina dnevno. ALI STO JE SA MOJOM TUZNOM SUDBINOM? daje li mi to pravo da razbijem prozor u skoli ili ukradem nekome novcanik?"
hmm, trebala bi probati raditi u školi,ako ne radiš.
ne opravdavam učiteljicu,ali neka djeca... :shock:
Ja sam isto jedna od onih kojima NIKAD ne popuštaju kočnice i ništa što učenik napravi ne može mi biti povod za fizičko kažnjavanje ali ja sam s 1. generacijom učenika završila kao 23-godišnjakinja na tabletama za visoki tlak i s migrenama.
Stvar je samo u tome što treba točno definirati sankcije za pojedino loše ponašanje. To mi i imamo u nekom jadnom obliku u Pravilniku o pedagoškim mjerama ali MI se ni toga ne pridržavamo i nitko nam za to nije kriv. Tamo, recimo, stoji da dijete može dobiti opomenu za ometanje učenika ili učitelja na satu, neredovito izvršavanje svojih školskih obveza (nenošenje pribora, nepisanje zadaća...)
Kada sam ja na sjednici rekla da bih dala učeniku opomenu za nepisanje zadaća svi su mi se smijali kao da sam luda, a ravnatelj je rekao da ne treba dizati prašinu bez veze. Ravnatelji se boje reakcija roditelja i javnosti, ne izriču se pedagoške mjere, učenici misle da im nitko ništa ne može i to se sve vrti u krug.
Imali smo slučaj u školi kada je jednu kolegicu koja će nagodinu u mirovinu jedan učenik 7. razreda pokušao pogoditi papučom u glavu. On je profulao i pogodio ploču, a ona mu opalila šamar. Majka (koja se, btw. do tada nije pojavila ni na jednom roditeljskom ni informacijama) je sutradan došla s potvrdom liječnika o pretrpljenim bolima. Kolegica je stvarno nastradala, stvarno je bila frka ali ono što je meni tu bilo čudno je to što NITKO nije povukao priču što je taj učenik napravio prije nego što je dobio šamar, sve se svelo na isprike profesorice i ravnatelja djetetu i zataškavanje stvari, a druga strana nije ama baš ničime snosila nikakvu odgovornost.
U školi u kojoj radim se itekako radi s takvom djecom. Razgovara se s roditeljima. Nema rezultata. Zašto? Ulavnom jer su roditelji bezobrazni prema nastavnicima i stručnoj službi i zato jer im ništa ne možemo. Naime, u osnovnoj školi pedagoške mjere su doslovce na vrbi svirala (oprostite na izrazu). Dijete OŠ mora završiti i ništa, ali ništa mu nitko ne može.Razgovarati možete koliko hoćete.
Drugo se zapravo i ne može, osim razgovarati. Jedino da im pišemo zadaće i rješavamo kontrolne.
Samo molim, neka mi nitko ne spominje motivaciju. Ne moram govoriti da velika većina nastavnika napravi sve što je u njihovoj moći da motivira učenike pa ništa. Neće jer im može biti, to je odgovor koji sam dobila jednom prilikom.
ne kazem da je tebi mozda lakse/teze, ali nekako sumnjam da radis sa 120 mozgova dnevno. i 240 roditelja. i sa prijetnjama da ce te prijaviti medijima/inspekciji.
ako su nastavnici koji su se javili na ovaj topik reprezentativni uzorak skolskih djelatnika onda je situacija u skolama jako tuzna i ja ne bi rado bila u vasoj kozi. Meni ovo sve zvuci kao totalna apatija i osjecaj bespomocnosti i mislim da to nije nesto sto treba rjesavati s djecom ili roditeljima nego unutar struke!
Ne znam, profesori koje ja znam ne osjecaju se tako, moja najbolja frendica je uciteljica razredne nastave - uziva u svom poslu, svakodnevno. Nikada ju nisam cula da se ovako zali. Od djeteta mi je kuma prof. fizike u OŠ - stara garda, nema nikakvih problema s autoritetom i svojim poslom iako, naravno, cesto razgovaramo o svim problema koje prati skolstvo.
Da potegnem jos omiljenog si JJ - vrijeme bogom danih autoriteta je proslo, danas ne postajes autoritet svojim polozajem, zvanjem i sl. nego autoritet trebas zasluziti, kako u moj poslu, tako i u skoli, zdravstvu, bilo gdje.
eto da se malo javim... mijenjam kolegicu već od početka polugodišta i tako u jednom razredu šestaša, jedna mala nije otvorila ni bilježnicu, ni knjigu cijelo to vrijeme... i pošaljem ja nju van, a ona neće pa sam joj ja iznijela stvari iz razreda jer stvarno nema smisla.... i došla njena mama na informacije, samo su joj falile boksačke rukavice, pa ona po meni... velim ja čekajte malo gospođo, (ona je meni cijelo vrijeme govorila "ti") dajte vi kod kuće pogledajte bilježnicu vaše kćeri pa vidite koliko je ona zapisala na satovima od početka polugodišta.....
dakle, po meni je problem u odgoju djeteta i stvarima koje dijete pokupi kod kuće....
svaka čast imam ja divnih roditelja i odličnih klinaca (tu ne mislim na znanje - meni je ipak bitno ponašanje, pristojnost,...)
e da stvari su se puno promijenile od kada smo nas većina prisutnih bili u školi ....
i umjesto da ministarstvo riješava takve stvari i stvarne probleme, ja moram već po tko zna koji put iznova pisati novi program po nekom novom kurikulumu....
Ja se ne osjećam bespomoćno.
I uživam u svom poslu.
I ugl. uspijem izvući situaciju u svoju korist. Ponekad se malo popiknem pa nastavim. I iz svake situacije izvučem nešto. I dobro se osjećam u svojoj koži.
Zašto te čudi da se ljudi žale? Pa sasvim je normalno da si ljudi sa vremena na vrijeme nađu ispušni ventil. Ovo je jednostavno takva tema. Ja nisam dobila dojam da je generalno takva situacija.
Ali.... mene još uvijek muči ono iz mog prvog posta na ovu temu. I nije to apatija... samo doza straha koja raste sa ovakvim slučajevima.
A danas sam izmasirala učenika :/
Činjenica je da ima puno, puno roditelja koji će krivicu za nenapredak svoje djece vrlo rado svaliti na profesore. A pogotovo su takvi oni kojih cijele godine nema ni blizu škole.Ah, neću se više obeshrabrivati, ipak sam mlada, ne želim već sad kukati.
Ali je isto tako cinjenica da u takvim slucajevima sve posljedice snose djeca. :/
U skoli mojih klinaca jedna vrsta kazne je i zabrana izlaska i igranja za vrijeme odmora.zahvaljujem svima koji su me podrzali.
inace, danas sam u skoli predlozio jednu drugu mjeru. americki sistem - detention. napravis glupost, za kaznu nakon skole ostajes jos 3 sata! imas trening/rodjendan/whatever? ne zanima me! *** pa ce nakon 3 dana dobro razmisliti zele li svaki dan ostajati dodatno u skoli.
ali tu sada ima nekoliko problema oko provedbe moje ideje:
1. nije legalna
2. za to ipak nastava treba biti samo u jutarnjoj smjeni
nije izvediva. na zalost.
a u mojoj skoli djeca (ovi maleni) za vrijeme odmora ne smiju iz razreda, pa sad zamisli sto njih 20 moze, bez kontrole, uciniti u tih par kvadrata (i to ne namjerno). I opet bi bili krivi djeca i roditelji. Jos nije bilo nikakvih ekscesa, klinci se stvarno dobro nose sa svime time.
apsolutnoJa cu samo primijetiti da su mi savjeti od McGrubi u ovoj situaciji totalno drugaciji od onih koje daje kad je rijec o vlastitom djetetu.
ne mješaj kruške i jabuke
jedna stvar je obitelj, roditeljski odgoj, odnos roditelj-dijete
a sasvim druga stvar društvo
jer ti u razredu imaš djecu odgajanu na razne načine i trebaš ih držati pod kontrolom
ako smatra da je odgoj sa poštivanjem djeteta, praćenjem razvoja njegove kompetencije dobar način odgoja, ne znači da se zalažem za ukidanje Kaznenog niti Prekršajnog zakona
tako je, mgrubi, sasvim je jedno tvoje dijete, a sasvim drugo tuđe. Svojem nećeš gazit granice ni za živu glavu, a tuđe ćeš odma bacit nek cijelu školsku godinu bude doma i sam svladava gradivo (što je i nemoguće, i jednostavno glupo) i nek kopa kanale.
izbacivanje iz škole nije kršenje osobnih granica
to djete je znalo pravila i prije nego li ih je prekršilo, znalo je i posljedicu
dogajanje djeteta ne-kažnjavanjem ne podrazumjeva štičenje djeteta od posljedica njegovih djelovanja
da moje dijete pošalju doma i dobije ukor ili 1 , ja neću dignut galamu kako oni to mogu učinit mom djetetu
kršenje granica podrazumjeva fizičko ili emocionalno kažnjavanje
udaljavanje sa nastave to nije
Dijana, a kako bi ti rješila , unutar postojećih mogućnosti škola problem problematičnog djeteta, koje maltletira i djecu i nastavnike
a najvjerojatnije ima problema u kući, i svoje frustracije iskaljuje na školi?
postala mu roditelj?
jer njegovi problemi stižu iz njegove kuće
ako ne rješiš uzrok, ne znam kako ćeš rješiti posljedicu
sistem ukora ne nameće školi teret preuzimanja roditeljske odgovornosti, nego je vraća tamo di joj je mjesto: na roditelje
to su mala djeca
a sad zamisli šta su napravili studenti arhitekture u sl. situaciji: poslagali su sve stolce u piramidu
do plafona
ali nepravilnu, namjerno, bitno je da se ne sruši
kad si student arhitekture, takav čin se smatra kreativnošću
A dijete koje je udaljeno iz kolektiva i, ustvari, snosi posljedice lose obavljenog posla svojih roditelja, nije emocionalno kaznjeno na taj nacin?
Sto je s roditeljima u citavoj prici? Oni ce se valjda nekim cudim, tijekom perioda odrade kazne djeteta preobratiti i pretvoriti u odgovorne i savjesne mame i tate? Ili ce, u suradnji s kolektivom, jos malo vise "stati za vrat" tom istom djetetu i jos malo vise ga ovako ili onako kazniti pa neka vidi koje su posljedice za nepostivanje pravila.
McGrubi, daj ti meni malo poblize objasni neke stvari.
Ako tvoja kcer doma napraviti nered, logicna posljedica je pospremanje nereda, eventualno uz tvoju pomoc, dodatna motivacija i te price....Ali, kad dijete u razredu napravi nered, treba ga maknuti s nastave i to je, logicna posljedica za ucinjeno djelo?
Uključiti dijete u sustav intenzivne psihološke i pedagoške pomoći, a roditelje kod psihologa isto tako. Odlasci roditelja kod psihologa bi trebali biti obvezni. Mogao bi se uključiti i czss. Cilj jest trajno izlječenje od takvog ponašanja.
Ne vjerujem da represija (pogotovo ovako rigorozna kakvu ti predlažeš) donosi išta dobra. To dijete koje je odbačeno sutradan lako može postati kriminalac, jer osjeća da zapravo i nema što izgubiti, a onda neće gledati koga će oštetiti. Možda upravo naše dijete koje smo mi zalijevali kao cvijet. Rehabilitacijom problematične djece štitimo i svoju djecu. Svjesna sam da to ipak ne bi išlo kod sve problematične djece, ali kod jednog dijela uvjerena sam da bi. Za sve to bi naravno bio potreban stručan, a i motiviran kadar.
Potpisujem Dijanu. Meni se cini da se tu kod nas oko problematicne obitelji odmah stvori "mreza" potpore i strucnjaka koji rade na saniranju problema. (ucitelji, direktorica, psiholog, odlasci u kojekakve centre i savjetovalista....na globalnom nivou kojekakve kampanje kojima se radi na osvjescivanju javnosti itd.) Po meni je kljucno vidjeti da je problematicno ponasanje posljedica, nikako i uzrok problema.
Koliko god su roditelji i dijete iz price zeznuli stvar, ni uciteljica vjerovatno nije bas previse osvijestena po ovom pitanju jer je posegnula za mjerom za kojom je posegnula.
Kada bi svi nastavnici bili istovremeno i pedagozi i psiholozi onda nam stručne službe ne bi bile potrebne. Ali nisu! I ne trebaju biti!
Niti mislim da svaki pedagog/psiholog može predavati svaki predmet niti mislim da svi trebaju izigravati pedagoga.
U novom pedagoškom standardu je lijepo naveden broj stručnih suradnika na broj učenika škole. Lako za brojke. Mi bi bili sretni da imamo i jednog stručnog suradnika. Ali nemamo ga. Jer je to deficitarno zanimanje. OŠ još kako-tako ali u SŠ nitko ne želi raditi kao pedagog :/
Ovo sa CZSS sam i ja zamišljala dobrim rješenjem ali u praksi.... :/
I općenito... u problematičnim situacijama je teško uspostaviti suradnju sa roditeljem i to je glavni problem. Rijetki su oni koji će priznati da problem postoji i pristati ga rješavati
ok, ali onda se ipak moze reci da je glavni problem u neadekvatnom skolskom sustavu, s premalo kadra, zar ne?
Mora biti da ja živim u raju.... U našoj školi uredno postoji stručna služba (jest deficitarna, ali postoji - pedagog i logoped), škola surađuje s czss u slučaju hude sile, postoje čak i pomagači u nastavi.
Može se, samo treba imati ideja, volje, a često i mogućnosti... Posao se ne smije samo odrađivati na papiru. Nije isto imati stručnu službu u školi ili ovisiti o mobilnom timu koji svrati jednom u godini dana.
S druge strane, kad sam pitala može li se organizirati radionica za roditelje s temom nasilja, ravnatelj mi je pokazao ponudu na tako visoku cifru da mi se zavrtjelo u glavi. To je isto biznis... :?
ako uništava školsku imovinu i matletira nastavnike, udaljavanje sa nastave ga emocionalno pogoditi = jerbo ne voli školu
da li je djete zanemareno ili zlostavljano nije područje škole, nego socijalne službe
ukor i udaljavanje bi bile najstrože kazne, koje bi išle po težini prijestupa
npr. udariti nastavnicu itd...
dakako da treba ostaviti mogućnost ispravka štete, npr. ako pokupi nered (to je sitni prijestup) , pobriše ploču itd.,..
onda se prijestup ne zapisuje jer je napravljena ispravka
uvjek mi se sviđao sistem moje razrednice iz srednje: ako ispraviš 1 , prilikom zaključivanja se ne uzima u obzir ta jedinica nego ocjena na koju si je ispravija
pa tako i ovo sa neredom: počistiš i nemaš problema
drugi put nečeš raditi nered, jerbo te čeka čišćenje
najlogičnija posljedica
a ako odbiju uključivanje u taj sustav ? (ne znam da li ga uopće imamo , jerbo se i ljudi sa PTSP-om žale da im taj sustav ne pomaže, a oni dobrovoljno odlaze na razgovore)
šta bi se onda trebalo napraviti?
najstrože kazne idu najtežim prijestupima npr: gađanje učiteljice nekim predmetom, nošenje noža ili drugogo oblika oružja (u mojoj OŠ je bio jedan takav) ...
sitni prijestupi = sitne opomene
rehabilitacija roditelja i djeteta? prevelik sam pesimista da ne bih to smatrala bajkom
Da se netko ne zakači na ovo.... Naravno da svaki nastavnik treba imati određenu količinu pedagoških i psiholoških kompetencija. Razmišljala sam u okviru situacija kojima je potrebna posebna pažnja.
slažem se
zato sam i rekla da svaki izrečeni ukor bi trebao imati mogućnost brisanja:
1. odlaskom na obiteljsku terapiju
2. odlaskom na terapiju
3. odlaskom na psihološke radionice
4. popravljanjem štete
5. odrađivanjem tj. fizičkim radom za školu (okapanjem cvijeća ili zelenila oko škole)
....
škola se mora moći braniti, a jedini način je prijetnjom uskračivanjem svoje usluge: školovanja
pedagoški dio je u mogućnosti ispravke tj. gorenavedene točke
nastavnik ne može imati i diplome: psihologije, sociologije, pedagogije ... nastavi nizDa se netko ne zakači na ovo.... Naravno da svaki nastavnik treba imati određenu količinu pedagoških i psiholoških kompetencija. Razmišljala sam u okviru situacija kojima je potrebna posebna pažnja.
ali treba poznavati ta područja
poznavanje i biti specijalist u nečemu nije ista stvar
arhitekti poznaju područja konstrukcija, instalacija .... ali te projekte za njih radu specijalsti tih područja: statičari, strojari, elektrotehničari....
McGrubi, skandalozne su mi tvoje recenice, s obzirom na to da se smatras poklonicom Juula i da za vlastito dijete imas totalno drugaciji pristup, barem pises da je tako.
Kako mozes tvrditi da dijete koje je udaljeno s nastave nece imati posljedice jer ne voli skolu? Zasto dijete uopce maltretira nekoga i unistava stvari?
TO da je dijete maltretirano je podrucje i skole i soc. sluzbe i tebe i mene i citavog drustva. Svima nama je u interesu da se, na nivou skole, izadje maskimalno u susret djetetu koje je problematicno, kao i njegovoj obitelji.
Bezveze mi je i ovo da ako jednom pocistis nered, drugi put ces paziti pa nece biti ciscenja. Ok je pocistiti nered, ali ocekivati od djece da nereda vise nikad nece biti mi je malo previse. Svatko cisti svoj nered, cemu uvjetovati djecu i stavljati im teret savrsenstva na ledja, dok istovremeno svom djetetu dajes svu mogucu slobodu u tom smislu i ti kao roditelj preuzimas odgovornost?
Hocu reci, ni to problematicno skolsko dijete ne treba nista manje ni vise nego tvoje vlastito. Ocito je da doma nije dobilo to sto treba, a na drustvenom nivou ti bi samo baratala pojmovima prijestup-posljedica-kazna, prijestup-posljedica-kazna....Gdje nestade sva prica o postovanju djeteta koje je, ocito, u problemima do grla?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom