Evo da ukratko opisem Franov dolazak na svijet dok su mi jos svjeze informacije u glavi, jer bez obzira sto prolazi tek drugi dan izgleda kao da je prosao vec cijeli tjedan, a buduci da je porod trajao relativno dugo i dosta tehnika i metoda se ispremjesalo cini se prilicno zanimljiv (iako su svi zanimljivi, neki su ipak zanimljiviji).
Daklem, dosli smo u utorak ujutro u cik zore na dogovoren porod buduci da beba zadnji tjedan i nije dobivala na tezini i ctg bas najidealniji, pa po rijecima doktora beba nema sta raditi u trbuhu.
Pocelo je sa standardnim tehnikama i nakon 1h priprema, MZC (to bi bilo MojaZeniCa - od milja) je dobila gel kojem treba 2-6h da pocne djelovati, tj. da omeksa grlic maternice, potakne trudove, itd...Uglavnom neki cudotvoran gel, kojem je ipak trebalo cca 5-6h da obavi sve potrebne predradnje.
Oko 13h MZC ulazi u box sa dobrim prolaznim vremenom, 3cm otvorena i podosta trudova i previse boli koju bas ne podnosi najbolje. Premda je prije poroda htjela sve prirodno, bez lijekova protiv boli i bez epiduralne, na kraju je doktor ipak odlucio da joj se da epiduralna zbog jacine bolova koju je MZC sve teze i teze podnosila.Nesto prije epiduralne ja ulazim u box, svjeze obrijan i oboruzan fotoaparatom, vodom i maramicama, sa idejom da cim dodjem, MZC ce biti super i prestat ce svi problemi. Ali vraga, toliko ju je boljelo, da sto god napravio nije bilo dobro i cinilo mi se kao da ce svaki cas poceti govoriti meni nekim nerazumljivim jezikom i pisati nekim cudnim pismom po zidu boxa. Treba jos napomenuti da je vani kisa padala ko luda, i da je poprilicno grmilo.
Buduci da su doktori (gin+an) u tom trenutku bili zauzeti sa hitnom operacijom, MZC nije mogla odmah dobiti epiduralnu, pa su joj dali neki koktel ljekova protiv bolova koji je djelovao gotovo trenutno, tako da ju je pretvorio ponovo u poznatu MZC.
Nakon kojih pola sata, dolaze svi bitni doktori, a ja moram van, jer slijedi davanje epiduralne pa im treba valjda mir i dobro a muz smeta pri tome. Uglavnom, nakon kojih 15-30 minuta, oko 13:30-14:00 sluzbeno je poceo porod jer je dok probusio vodenjak. Tada smo pomislili da ce sad sve biti gotovo kroz par sati, kad smo culi da treba jos 7h da se otvori do magicnih 10cm, jer po jednostavnom pravilu, 1h=1cm, za preostalih 7cm treba 7h.
Progutali smo knedlu, tj. samo ja jer MZC nije smjela nista jesti, i krenuli u odbrojavanje sati. Cijelo to vrijeme ona je bila spojena na CTG, na magicnu masinu koja mjeri otkucaje bebinog srca i intenzitet trudova (ali ne ide ping) i pratili kako se otkucaji smanjuju za vrijeme truda i povecavaju kad trud prestane. Bitno je da broj otkucaja nije dugo ispod normale, a normala je izmedju 120 i 160, jer to znaci da je glavica pretjerano stisnuta u maternici i automatski padne broj otkucaja. Ali povrh toga, aparat se zna sam zblesrati i pocinje konstatno pokazivati nize vrijednosti, tako da smo tih par sati konstatno pratili trudove i promatrali ih kao najveceg neprijatelja.
E sad, prvi dio problema je nastao kada je broj otkucaja bio cesce ispod normale nego iznad, a to se desavalo buduci da su trudovi bili prilicno cesti (svakih par minuta a ponekad i kontinuirani), ali prirodni, tako da se nisu mogli regulirati (kao sto bi to bio slucaj da je dobivala drip).
Drugi dio problema je taj sto je grlic maternice jos uvijek bio pre tvrd, tj. rigidan, a trudovi su bili pre cesti i jaki, skoro svake dvije minute. MZC je dobila spasmex, za omeksavanje grlica, ali zbog jacine i ucestalosti trudova nije bas previse utjecalo na konacan ishod.
Sve se to odigravalo pod budnim okom doktora koji je, zbog nesto losijeg ctg-a, konstantno bio uz MZC i pratio promjene.
Skoro svakih pol sata je napravio pregled i premda u niti jednom trenutku nije zvucao pretjerano zabrinut, nakon zadnjeg pregleda rekao je da MZC ide na carski. To je u tom trenutku bio poprilican sok za nas buduci da se ta opcija spomenula samo jednom, i to u kontekstu sta bi bilo kad bi bilo, pa su odmah krenula pitanja, zasto tako odjednom, pa zar je stvarno potrebno itd.... ali naravno da je bilo potrebno.
Naime, prilikom zadnjeg pregleda pojavili su se ugrusci krvi koji u kombinaciji sa niskim i cestim otkucajima srca upucuju na prijevremeno odvajanje posteljice od maternice (tj. Placentae abruption - http://www.baby-parenting.com/pregnancy/abrupt.html) a samim tim i smanjen dotok kisika do bebe. Naime, da je porod mogao bit obavljen za 1h onda bi se pricekao vaginalni porod, ali buduci da je sve skupa trebalo trajati jos cca 4h onda doktor nije zelio pustiti da se dijete toliko dugo muci i odmah se odlucio na carski pod spinalnom anestezijom, jer je MZC vec primila epiduralnu.
E sad, kako je MZC vec dobila poprilicnu kolicinu lijekova protiv bolova u kombinaciji sa epiduralnom i konacno spinalnom, mali Fran se valjda dobrano nadrogirao (tako mali a vec poceo, morat cu popricati s njim cim naraste) i kad su ga konacno izvadili van, prvih par minuta (2-3) mu se nije dalo disati, pa su ga poslali na tecaj disanja i nakon toga je sve bilo ok. Zbog toga je prvi apgar bio los (5), ali vec drugi, i bitniji kod carskog reza, bio puno bolji (8), sto sve upucuje na to da se malecki stvarno mucio unutra i da je bilo stvarno krajnje vrijeme da izadje van . Inace, tokom trudnoce, Fran je bio prilicno aktivan i udarao je na sve strane i ne bas njezno, prema rijecima MZC.
Nakon poroda, doktor je rekao da je posteljica bila odvojena oko 20%, i izmedju posteljice i maternice se nalazila veca kolicina krvnih ugrusaka, sto samo ukazuje da je nedvojbeno trebalo napraviti carski. Uglavnom, svi doktori (poglavito dr. Dukic koji je vodio porod) i sve sestre su dali sve od sebe i ne zelim ni razmisljati sto bi bilo da MZC nije imala tako kvalitetan nadzor.
Mali sok je bio i za MZC kad je izaslo djete a nije ni zaplakalo, a i za nas vani, kad smo culi da mali nije htio sam disati prvih par minuta, ali nakon beskonacno mnogo provjera i pitanja i uvjeravanja da je sve uredu, sa frekvencijom pitanja svakih pol sata slijedecih 12 sati, mali se sad potpuno oporavio. MZC je jucer cijelo popodne bila sa njim, vec je poceo cicati (jucer navecer je oborio rekord od 15 minuta u komadu) i sada je sve ok. Htio bih jos napomenuti da je trebalo dodatno uvjeriti osoblje u bolnici da je za MZC najbolje da je Fran pored nje sto cesce, a ne da je negdje drugdje, jer ona ima pravo sama izabrati sto je najbolje za nju, ali zbog krutih bolnickih zakona to uvjeravanje je potrajalo cijelo jutro. Hm, kad se sjetim nedavnih dogadjaja u gradu, postoje i drugi nacini uvjeravanja ljudi, koji su kudikamo brzi i efikasniji, ali sad je sve super.
Zadnje vijesti su da je Mama Lubica pohvaljena da super doji od samog dr. Stanojevica, tate mate za dojenje.
Inace, Franolino je ujutro proveo pol sata cicajuci.

Tata Lubic

Eh, nije bas ispalo ukratko, ali valjda se necete buniti![/url]