Vrtić/magična 3 god.

[babyboys]

imam klinca prvo dijete u 10. napunio tri godine .s njim sam od prvog dana.mm radi ,a jedna baka uskoći samo po potrebi.za vrtić nismo htjeli ni ćuti.

vrtić je uistinu institucija ,kao i škola ,sastavni i neizbježni dio odrastanja djece.nikad nismo sigurni koliko su nam djeca spremna ni zrela dok ih ne dovedemo u situacije,no svatko pozna svoje dijete i samo može slutiti.

malog namjeravam dati u vrtić u 3.mj. na 4 sata s ručkom upravo radi igre.igra je cijeli svijet našoj djeci,kroz nju se razvijaju ,uče.zato mislim da je vrtić ok.no sve ostalo djeca imaju kod kuće.roditelji ne mogu biti prijatelji svojoj djeci onako kako to mogu njihovi vršnjaci.

djeca trebaju drugu djecu ,a to je onaj trenutak kad oni to odrede,s 3, 4 , 5 .svejedno.

i da. nismo svi društeveni ,pa zašto to očekivati od naše djece.

pa nemora dijete biti glavna zvijezda u društvu, ali sigurno će lakše proći kroz neke faze odrastanja ukoliko bude imalo prijatelje vršnjake nego bez njih.

Moj T je ljeto prije 4. rođendana išao čitavo u vrtić, i ja sam sigurna da mu je to uvelike pomoglo da jesen dočeka kao otvoreniji, samosvjesniji i samostalniji.
možda bi takav postao i da je bio doma, ali sigurno ne tako brzo u tolikoj mjeri.

[Mirtica]

Ja nisam išla u vrtić, ali sam svejedno nučila prati ruke, oblačiti se i pospremati, tako da mi se taj argument čini netočnim.....
Moji će morati ići u vrtić pa...... Mislim da će pokupiti i dobrog i lošeg.... jer će tu biti daleko previše djece (u takvom kvartu živimo), tete se neće moći posvetiti igri i kreativnosti koliko bi inače mogle....
Nažalost, većina djece (bar u mojoj okolini) ide u vrtić da se nauči ponašati... to im roditelji otvoreno govore.... naučit ćeš ti u vrtiću prati ruke.... hajde probaj u vrtiću tako nekog lupiti pa ćeš vidjeti :shock: i slično....
I meni sad svi ti vrijedni roditelji iz okoline preporučuju da dam J (8 mj.) u jaslice na jesen da se nauči redu.... (nemamo "idealan" raspored tokom dana.... rijetko kad zaspe točno u isto vrijeme.... niti jede točno istu kojičinu hrane.... mm i ja ne mislimo da je to problem...)
Da ne moram raditi, djeca bi mi išla u igraonice po 3 sata.... , ovako kad se vratim na posao, morat će biti i po 10 h.... planiramo zaposliti čuvalicu da ih pokupi ranije iz vrtića.... nadam se da ćemo i uspjeti....

Uglavnom, nisam generalno ni za ni protiv.... svatko zna kakvo mu je dijete.... kakav je vrtić.... da li je prenatrpan i kako je opremljen.... pa će prema tome i donijeti odluku....

Ja sam se uspjela fakultetski obrazovati i bez vrtića 8) tako da mislim da nije presudan za nekakvo buduće školovanje

[Anci]

Stalno se provlači ovo s nemogućnošću posvećivanja kreativnosti i igri.
Ne znam kako to da me svaki dan dočeka neki uradak mog djeteta.... ili od role wc papira ili od prazne čaše od jogurta...
Pa ne mora teta sjediti 1 na 1 sa svakim djetetom. Teta sjedne s njima za stol, oni oko nje i skupa nešto rade.

Nikako, nikako ne mogu gledati vrtić kao instituciju u kojoj moje dijete samo boravi dok mene čeka.

[babyboys]

Ja sam se uspjela fakultetski obrazovati i bez vrtića 8) tako da mislim da nije presudan za nekakvo buduće školovanje

a ko je rekao da je presudan za daljnje školovanje?
ali ja mislim da nisu ista djeca koja u prvi razred dođu iz kolektiva i ona koja dođu od doma, iz svijeta koji se okreće oko njih.
ovoj drugoj škola zna biti ogroman šok i imaju često veći problem s prilagodbom. znam preko nekoliko primjera.

Ali to ne znači da jednog dana neće završiti fakultet

[mama courage]

I meni sad svi ti vrijedni roditelji iz okoline preporučuju da dam J (8 mj.) u jaslice na jesen da se nauči redu....

zxujina teta mi je baš nedavno spomenula kako bih se začudila kad bih znala koliko djece odrasta bez reda. veli mi: ne biste vjerovali. :/


no (a to bi ujedno bio odgovor mami jos malo), to što neki roditelji misle da vrtić treba odgajati njihovu djecu (pa iz tog razloga šalju djecu u vrtić, ili prijete vrtićem il što već) ili to što to vrtić de facto i čini (u nedostatku kućnog odgoja i uopće svijesti da takvo što mora i kod takvog malog stvora postojati) to nije problem (niti negativnost) vrtića, nego roditelja. kao i sa svačim u životu - treba znati čemu nešto služi, što se može očekivati i što dobiti, pa nema mjesta razočarenju ili neutemeljenim osudama.

[Tashunica]

Nažalost, većina djece (bar u mojoj okolini) ide u vrtić da se nauči ponašati... to im roditelji otvoreno govore.... naučit ćeš ti u vrtiću prati ruke.... hajde probaj u vrtiću tako nekog lupiti pa ćeš vidjeti :shock: i slično....

vidim da se ovo često provlači po temama, meni to nikako nije jasno i ne leži mi :/
stvarno još nikada nisam čula da to netko govori djetetu niti tuđem, a pogotovo ne mom.

[Mima]

Vrtić je u svakom slučaju i odgojna i obrazovna institucija - moje šogorice koje su odgajateljice u vrtiću bi se jako uzrujale kad bi pročitale da vrtić služi samo za čuvanje djece. Pa i "tete" koje u njemu rade nisu "čuvarice" nego su odgajateljice Mi vodimo Leu u igraonicu u knjižnici koju isto vode vrtićke tete, pa imam priliku vidjeti koliko zabavne stvari rade, kako su tete kreativne, i kako svašta izmišljaju.

Meni, međutim, moram to priznati, do te komponente vrtića nije nimalo stalo, jer sve što se u vrtiću radi i uči mogu sa Leom raditi i kod kuće (iako je istina da u društvu djece to sve dobije i drugu dimenziju). Ali, ne mislim da na tom polju puno gubi jer ne ide u vrtić. Ali gubi na polju socijalizacije, snalaženja u grupi (pri čemu ne mislim da borbu za sebe), druženja, oslobađanja, rješavanja sramežljivosti ..

[Mima]

Ja sam se uspjela fakultetski obrazovati i bez vrtića 8) tako da mislim da nije presudan za nekakvo buduće školovanje

a ko je rekao da je presudan za daljnje školovanje?
ali ja mislim da nisu ista djeca koja u prvi razred dođu iz kolektiva i ona koja dođu od doma, iz svijeta koji se okreće oko njih.
ovoj drugoj škola zna biti ogroman šok i imaju često veći problem s prilagodbom. znam preko nekoliko primjera.

Ali to ne znači da jednog dana neće završiti fakultet

babyboys, ne znam zašto misliš da djeca koja ne idu u vrtić dožive šok u školi, radi neslaženja među djecom, znanja ..?

Ali podsjetilo me to na jednu davnu priču koju mi je ispričao poznanik iz Beograda. Neki njegov mali nećak nije išao u vrtić, nego su ga čuvali baka i deda, koji su ga naučili svemu i svačemu - i čitanju, i pisanju, i mnogim pjesmicama; ali nije prošao za ono vrijeme uobičajeno moralno političko obrazovanje. Tako kad je krenuo u školu jedan da pita učiteljica u razredu:

Djeco, zna li možda netko recitirati neku pjesmicu?

a mali: ja,ja,ja,ja,ja!!!

Učiteljica: Dobro, djeco, a zna li možda netko neku pjesmicu o .. TITU?

mali; ja,ja,ja,ja,ja!!!!!

Učiteljica: dobro, ajde ti.

I mali nećak odrecitira:

Sedi žaba sama
Na listu lokvanja
Od žarkoga sunca
S TITOM se zaklanja!



(ide ŠTITOM se zaklanja)

[Eci]

Ira ide u malu školu (do sada je išla u vrtić ali kad smo se preselili nije dobila mjesto). Šokirala sam se kada sam vidjela tu djecu koja nisu išla u vrtić. Ne kažem da su sva djeca takva koja ne idu u vrtić, nemojte me odmah razapeti.
Prvo im je bio šok ostajati 2Xtj. po 2 sata u vrtiću. Do polugodišta nisu uspjeli sklopiti prijateljstva. Sramežljivi, tetu nisu htjeli ni pogledati kad smo prvi puta svi došli. Teta kaže na roditeljskom da ne znaju sami skinuti se, obuti, naći svoju jaknu, cipele. Ne znaju se koristiti priborom za jelo. Neki nisu znali što su to vodene boje, nisu znali ljepiti kolaž...
Mislim, kad je E krenuo u 1. razred to mu je bio veliki šok i promjena iako je išao od 1. god u vrtić. Ja stvarno ne znam kako će ova djeca u školi.

Koliko sam vidjela njih čuvaju bake i ne vjerujem da ih vode u park. Dok čekaju da počne mala škola u dvorištu vrtića viču na klince da ne smiju trčati (jer će se uznojiti), ne smiju na penjalicu (jer ĆE pasti), ne u pijesak (jer će se zmazati)...

Još jedan put naglašavam da ne mislim da su sva djeca koje čuvaju bake i dede takvi, htjela sam vam samo prenjeti svoje iskustvo iz male škole.

[Mima]

Kod djece iz parka koju poznajemo i sa kojima se Lea igra mogu primijetiti da postanu strašno agresivni kad krenu u vrtić - npr. oni koji dijele igračke sa svima više ne daju ništa svoje, guraju drugu djecu, govore 'ti se nećeš sa nama igrati' i slično. Nije da želim reći da su sva djeca koja idu u vrtić agresivna, to je samo moje iskustvo

[Eci]

Mislim da tu ima puno utjecaja kučni odgoj i karakter djeteta. Na žalost, ako ne u vrtiću biti će takvih u školi. Treba se naučiti nositi i sa takvima.
I, moram priznati, nisam imala takva iskustva sa vrtičkom djecom, baš suprotno.

[leonisa]

mislim da nas rasprava etiketiranja djece nece nikamo dovesti.
pazi-da-se-ne-zaprljas-odgoj sam ja prosla. isla sam u vrtic. moje dijete je puzalo po pola zagreba. tad nije islo u vrtic.
isto tako je djelila sve svoje stvari dok nije krenula u vrtic. sad je u fazi "MOJE JE".
ocu reci, "pazi da ne padnes", "joj da se ne sprljas" itd. proizlazi iz nase nuklearne obitelji, a "to je moje" je faza koja je jednaka kao i sve faze. neki se u njoj zadrze vise, neki manje. kod nekih je izrazenija kod nekih nije.
netko ce svom djetetu pokazati i kako se radi kruh, modelrat ce zajedno djecju kuhinju, a netko ce skare vidjeti samo u vrticu.

[leonisa]

I, moram priznati, nisam imala takva iskustva sa vrtičkom djecom, baš suprotno.

ja mislim da mi vidimo ono sto zelimo vidjeti.

[toncica]

I, moram priznati, nisam imala takva iskustva sa vrtičkom djecom, baš suprotno.

ja mislim da mi vidimo ono sto zelimo vidjeti.

[Tiwi]

mislim da nas rasprava etiketiranja djece nece nikamo dovesti.
pazi-da-se-ne-zaprljas-odgoj sam ja prosla. isla sam u vrtic. moje dijete je puzalo po pola zagreba. tad nije islo u vrtic.
isto tako je djelila sve svoje stvari dok nije krenula u vrtic. sad je u fazi "MOJE JE".
ocu reci, "pazi da ne padnes", "joj da se ne sprljas" itd. proizlazi iz nase nuklearne obitelji, a "to je moje" je faza koja je jednaka kao i sve faze. neki se u njoj zadrze vise, neki manje. kod nekih je izrazenija kod nekih nije.
netko ce svom djetetu pokazati i kako se radi kruh, modelrat ce zajedno djecju kuhinju, a netko ce skare vidjeti samo u vrticu.

A netko će imati kombinaciju toga svega

Super rečeno Leoniso.

U odnosu na osnovno pitanje teme, zaista mislim kako je važno da vrtić dođe (ako je ikako moguće birati) u pravom trenutku u život djeteta.

Osobno, izbjegavam instituciju prvih 2 godine a onda gađamo. Ok, kod nas je tako da su klinci u trenutku polaska zapravo u dobi od 2,5 godine (proljetnići) pa to ispadno jako praktično.

Naime, to što moj sin sam jede od 14 mjeseci, pere zube samostalno ni ne sjećam se od kad, pa sve tako neke vještine koje smo mu pomogli usvojiti, nije bio neki moj uvjet a polazak u vrtić (to bi zapravo bile jaslice).

Meni zvoni uvijek u podsvijesti "Prve 3.." ali ne uklesano u kamenu, već kao smjernica. Moje je dijete sa 30 mjeseci bilo spremno.

"Čuvanje" djece u vrtiću - možda je tetama čudno za čuti no ja osobno jako sam pomno birala tko će moje dijete pričuvati.
Super mi je što u vrtiću uz brižno čuvanje dobija tako puno novih znanja, pa su tu i nove vještine, neka nova hrabrost i odvažnost. Ponos na svoje prijatelje i posebno na svoj odnos s njima. Nije to zanemarivo. Dapače meni je divno.

I nek ne misle oni koji nisu išli u vrtić da tu nema kvalitetnih prijateljstava. Za primjer, MM ima nekoliko, dan danas su usko povezani, sad smo i obiteljski prijatelji.

[babyboys]

babyboys, ne znam zašto misliš da djeca koja ne idu u vrtić dožive šok u školi, radi neslaženja među djecom, znanja ..?

nisam rekla da sva djeca dožive šok, nego da ih ja poznam nekoliko koja nisu iošla u vrtić i onda u školi doživjela problem jer nisu znali funkcionirati u većoj (formiranoj) grupi djece s autoritetom kojem su svi jednaki (ili bi trebali biti, ali to je za neku drugu temu).

I još nešto. ja nisam išla u vrtić jer nisam morala. moja baka je bila dadilja koja je, kad sam ja bila mala, čuvala još 6 djece otprilike iste dobi.
I neka od te djece su među ovim gore primjerima

[meda]

ja sam isla u vrtic jer je moja mama zeljela da idem. i voljela sam ici u vrtic jer sam tamo imala drustvo, sto se sjecam da mi je kod kuce falilo, ali sto se tice bavljenja nekim kreativnim aktivnostima toga je puno vise bilo doma s bakom. obozavala sam s njom peci kolace, raditi u vrtu, puno smo isle u sumu

smatram da je za djecu vazno to drustvo vrsnjaka, ali je isto tako jos uvijek vazno drustvo odraslih, puno vaznije od bojanja vodenim bojama ili rezanja kolaza, pogotovo ako to rade sami, a to tako obicno u vrticu bude, jer 1 teta nema sanse da se ikojem djetetu posveti duze od 3 minute

i moje dijete ce u vrticu prvi puta vidjeti skare, a mozda ni tad, ako se mene pita

generacija moje sestre uopce nije isla u vrtic, tamo gdje sam ja odrasla vrtic je izgraden kad sam ja imala 3 godine! ne znam kako su se samo generacije prije mene snasle u skoli

i moje dijete ce ici u vrtic, smatram da je to zgodna stvar u odredenoj kolicini i pod odredenim uvjetima, ali u velikoj vecini slucajeva na njih nemamo preivse mogucnosti utjecati

[babyboys]

meda, mislim da su se neke stvari promjenile od vremena kad si ti, a i ja išla u vrtić.

nikad nisam rekla da se djeca koja ne idu u vrtić ne snađu u školi.
ali svi mi dramimo kad nam djeca krenu u vrtić/jaslice jer teško podnose adaptaciju.
e pa djeci koja nikad nisu išla u vrtić, polazak u školu isto prati adaptacija koja nekad traje duž, nekad kraće, neki ju podnesu bolje, neki gore.
taj proces adaptacije novoj okolini, pravilima rada i kolektivu utječe na njihovo snalaženje u istom.

a ako si daš truda pa se prije upisa raspitaš o vrtiću, tetama i programima koji se nude i od starta s tetom ostvariš normalan odnos, možeš utjecat na puno togfa i pomoć svom djetetu da mu vrtić bude ugodno i sretno iskustvo.

i da, vrtić je nužno zlo, ali kad si posvjestiš da su oni tu zbog tebe, a ne ti zbog njih i da ti njih, nažalost, trebaš, znat ćeš izvući i ono najbolje iz svega.

[Mirtica]

Moj J je još premali... čekam bebu pa će u vrtić tek sa 2,5 god....
Ja pišem iz perspektive osobe koja je predškolske dane provela u kući u predgrađu.... bilo nas je 4 djece, nismo imali tv, igrice, video, komp i sl., čuvala nas je mlada studentica.... s 3 god sam znala sva slova i brojke prepoznati.... s pet i čitati.... bez ikakve prisile i sve kroz igru.... nitko od djece iz ulice nije išao u vrtić, a bilo nas je.... pa mi socijalizacije nije falilo.... imali smo odjeću za igru pa nismo trebali paziti...
U školi sam se super snašla... bila sam higijeničarka 8) mama me vodila prva 3 dana do škole.... druga 2 dana mi je bilo strašno neugodno jer ja nisam mala beba da me vodaju
J baka neće čuvati jer je pazi_da_ne_padneš osoba.... pa će ići u vrtić.... i već sad smije puzati gdje hoće i poderao je prve hlače s 6 mj i nisam ga kaznila zbog toga Samo u našem ulazu ima još 3 dečkića koji su cca njegove dobi pa mu ni socijalizacije i društva neće faliti bez obzira na vrtić...
Ja jednostavno mislim da sve počinje i završava u obitelji i da vrtić nemože promijeniti/zamijeniti roditelje.... ako dobije kvalitetan odgoj doma ništa mu neće faliti....

[sofke]

i da, vrtić je nužno zlo, ali kad si posvjestiš da su oni tu zbog tebe, a ne ti zbog njih i da ti njih, nažalost, trebaš, znat ćeš izvući i ono najbolje iz svega.

:?

[Mirtica]

J baka neće čuvati jer je pazi_da_ne_padneš osoba....

Mislim na sveki.... moja još radi i radit će još dugoooo

[leonisa]

ja stvarno ne znam kako bi se trebala raspitati o tetama....

kod upisa L. je trebala ici u jaslicku, na kraju je zavrsila u mjesovitoj mladjoj vrtickoj. nit sam znala ko ce joj biti teta, niti mogu usetat u vrtic i pitati tetu kako ce reagirati u situaciji za koju ni ne znam da ce se i kako odigrati.

ja npr. sad znam da L. nije bila spremna sa 2,5 za vrtic. i imamo tesku prilagodbu. ona ne place, ali ni ne sudjeluje. mjesecima. ovaj tjedan je prvi put izustila ime djeteta u grupi. do tada sam samo slusala jelovnik. prvi put je imala konverzaciju u vrticu s drugom djecom.
ne mozes unaprijed znati kako ce se tvoje djete ponasati da ti shodno ponasanju pronadjes naidealniju tetu. uopce ne mogu zamislit kao ih i trazis.

izgubljena je ona, izgubljena i ja jer ne znam do kud su moje granice. u par navrata je ispalo da sam ih presla pa sad pusem i na hladno. zbog "dobrih odnosa".

[leonisa]

i da, jedno izrazito drustveno bice odlaskom u vrtic postalo je povuceno u grupi.
prije vrtica se sa 2 god igrala u grupi. pratila radnju. obozavala djecu. sada pak ignorira grupu i igra se sama u svom svijetu.

u prilog tezi da su djeca koja ne idu u vrtic nedrustvena a ona koja idu su socijalizirana i drustvena...

[babyboys]

J baka neće čuvati jer je pazi_da_ne_padneš osoba.... pa će ići u vrtić.... i već sad smije puzati gdje hoće i poderao je prve hlače s 6 mj i nisam ga kaznila zbog toga Samo u našem ulazu ima još 3 dečkića koji su cca njegove dobi pa mu ni socijalizacije i društva neće faliti bez obzira na vrtić...
Ja jednostavno mislim da sve počinje i završava u obitelji i da vrtić nemože promijeniti/zamijeniti roditelje.... ako dobije kvalitetan odgoj doma ništa mu neće faliti....

ti si se u školi snašla super. i ja isto, čak dapače, ja sam bila i predsjednica razreda.

to ne znači da su se svi tako divno snašli i da im nije bio bed nakon tri dana da idu sami u školu.

Prosvjetli me, ko je kaznio puzača jer je poderao hlače :? :?
puzači ni ne idu u vrtić, koliko ja znam.

o socijalizaciji u parku i pred zgradom sam rekla šta sam imala, više ne bi.

vrtić ni nem svrhu ni mogućnost promjeniti ili nedajbože, zamjeniti roditelje.
da, sve počinje u obitelji, ali ne mora nužno tu i završiti.

[babyboys]

socijalizirano i društveno nije isto.

[babyboys]

i da, vrtić je nužno zlo, ali kad si posvjestiš da su oni tu zbog tebe, a ne ti zbog njih i da ti njih, nažalost, trebaš, znat ćeš izvući i ono najbolje iz svega.

:?

šta ti tu nije jasno.vrtić je mjesto na kojem tvoje dijete boravi, druži se , igra i uči dok ste ti i tm na poslu.
znači oni si tu zbog tebe jer ti njih trebaš.

nikome takvo riješenje nije milo jer bi svi htjeli bit dom i čuvat svoju djecu jer to nitko ne zna i ne tradi bolje od mame i tate.
kako nismo (velika većina) u toj mogućnosti, moramo samo sebi prvo pojasnit da djetetu i nije tako grozno u vrtiću i nać dobre strane koje će nama, a i djetetu olakšat situaciju.

bolje tak?

[leonisa]

socijalizirano i društveno nije isto.

da moje nekoc-zapravo-a sada-po-pretpostavkama-struke socijalizirano dijete prije vrtica je dijelilo sve svoje, bilo njezno i pazljivo, razgovaralo sa drugim osobama i djecom, pozivala ih na igru...sada neda svoje, otima tudje, lupa, tuce, gura, vice....stoga, mogu zakljuciti da mi je dijete bilo socijaliziranije prije vrtica.

ne zagovaram ne-vrtic ali ni ne prihvacam ovakve kalupe!

[Mirtica]

Moja druga beba će s okruglih 12 mj krenuti u jaslice.... ne znam da li će hodati.... vjerojatno ne....
Prvu trudnoću sam morala čuvati i moj izlazak u svijet bilo je sjedenje na klupici ispred zgrade.... za skupim d vitamina
J je imao razdoblje kad nije htio u kolica pa smo sjedili na toj istoj klupici i promatrali drugu djecu kako se igraju jer ga je to jako veselilo, a i skupili smo d vitamina
Tad sam vidjela i čula kako to izgleda kad živčana majka da djetetu (11-12 mj.) pet bočicu.... jer je ona eto totalno protiv klasičnih bočica.... pa se dijete zalije sokom, a ona mu oduzme bočicu uz glasnu viku da mu je već 100x rekla da pazi dok pije i sl.... Mogu samo misliti šta mu tek doma radi....
Takve majke su meni na veliko objašnjavale da sam glupa što nosim J.... da ga strpam u kolica pa nek se dere pa će naučiti red i prestati.... i spasit ću se kad krene u jaslice..... i sl.
Ja prije toga uopće nisam razmišljala o motivima slanja djeteta u vrtić/jaslice.... da li su spremni ili ne i ostalo.... to mi je bilo normalno.... ići će jer ja radim.... i to je to...
Sad na sve drugačije gledam i svjesna sam da ne mogu ovoliko unaprijed formirati mišljenje jer moje mišljenje nije bitno.... bitno je to kako će se J prilagoditi... pa ćemo se mi prilagoditi J... Dat ću sve od sebe da mu bude lako.... da se lijepo uklopi... zato i čitam ovu temu... štreber sam pa se unaprijed pripremam...

[babyboys]

a ja mislim da se MOGU informirati i da moje mišljenje JE BITNO.

kako se informirati? pretpostavljam da ti dijete neće ići u vrtić preko pola grada nego negdje u blizini.
kad idete u park i ti se lijepo socijaliziraj s mamama čija djeca idu u taj vrtić, ako su otprilike iste dobi ko i tvoje velika je šansa da će ići u istu grupu, pa možeš saznat i nešto o tetama. ali pitaj mame starije djece koje na to gledaju s odmakom, možda ćeš dobiti realnije mišljenje.
raspitaj se (na netu ili u tajništvu vrtića) kakve programe nude, pogledaj kakvo im je igralište, prošetaj kad je lijepo pokraj vrtića, pa ako su djeca vani, moći ćeš vidjeti i kako to izgleda. ne boj se pitati sve što te zanima i reći sve što želiš. moraš poštovati neka pravila koja postavi vrtić ili samo vaša teta, ali i ona mora poštovati vaša.

ja jesam i sad mi je drago zbog toga.

[leonisa]

vidis, o igralistu, programu, jelovniku...o tome se mozes informirati. ali ne mozes o broju djece u grupi (ove godine ih je bilo +5), o tetama, reakcijama....
i opet ako uspijes, zavrsis u drugoj grupi. ko npr. mi.
ja vjerujem da L. ima dobre tete i da rade najbolje sto znaju i umiju.
ali isto tako, sada znam, da L. jos nije bila zrela za vrtic.
zato joj i treba toliko vremena.

[sofke]

i da, vrtić je nužno zlo, ali kad si posvjestiš da su oni tu zbog tebe, a ne ti zbog njih i da ti njih, nažalost, trebaš, znat ćeš izvući i ono najbolje iz svega.

:?

šta ti tu nije jasno.vrtić je mjesto na kojem tvoje dijete boravi, druži se , igra i uči dok ste ti i tm na poslu.
znači oni si tu zbog tebe jer ti njih trebaš.

nikome takvo riješenje nije milo jer bi svi htjeli bit dom i čuvat svoju djecu jer to nitko ne zna i ne tradi bolje od mame i tate.
kako nismo (velika većina) u toj mogućnosti, moramo samo sebi prvo pojasnit da djetetu i nije tako grozno u vrtiću i nać dobre strane koje će nama, a i djetetu olakšat situaciju.

bolje tak?

fakat nije potreban nastup ko da je tvoje mišljenje centar svemira

i ne bi uopćavala da nešto nikome nije milo..otkud znaš da je 100-postotni konsenzus oko toga?

nije mi običaj nekog potpisivati, ali se ful slažem (u ovom slučaju

) sa MC..zvati vrtić zlom mi je u krajnju ruku neumjesno

[babyboys]

ja ne mislim da je moje mišljenje centar svemira. i nisam milila uopćavati, samo pojasnila što sam iznad napisala.

[mama courage]

leonisa, tvoja je ovog rujna krenula u vrtić ? mislim da onda previše očekuješ. mojoj je ovo druga godina u ovom vrtiću, pa je to druga priča. prve godine je bila prvo mrgud, svako jutro kad bih je dovodila u vrtić slagala bi face (ne bi plakala) dok jedno jutro sama nije rekla da više neće biti mrgud (djeca su je uvijek otvoreno prihvatila, mada su je već zadirkivala da je pravi mrgud), onda još malo povučena i izgubljena (dok je teta nije uvela u grupu djece koja su tu već bila od prije), a sad, godinu dana starije nalazi se na rascjepu između malih i velikih - no opet, sad je veliki ipak poštivaju kao jednakovrijednu.

a kroz vrtić je došla (ogromna) potreba da kad dođe doma - da se sat-dva sama igra u svojoj sobi. i opet onda dođe potreba kad preko vikenda ne može dočekati ponedjeljak da vidi svoje prijatelje. pa stalno pita kad će moći kod neke od njih kući ići (to što se te matere nešto ne trgaju da nas zovu to je već sad drugi par rukava ).

[AdioMare]

a kroz vrtić je došla (ogromna) potreba da kad dođe doma - da se sat-dva sama igra u svojoj sobi. i opet onda dođe potreba kad preko vikenda ne može dočekati ponedjeljak da vidi svoje prijatelje.

Isto ovako.

Sjećam se zadnjeg vrtićkog dana zimus, prije duljeg izbivanja, igra se ona s curama, a ja ju podsjetim da se pozdravi s njima jer se neće vidjeti dulje vrijeme.
Nije bila u stanju progovoriti riječ od suza, samo je pobjegla van na hodnik.

To o nužnom zlu su mi nenadmašne gluposti, jer moj život mojom voljom nije organiziran tako da ja budem s njom do polaska u školu ili dulje, dok ne krene u 2. ili 3. razred.
Dakle, to je samo jedan od oblika skrbi o djetetu čiji roditelj radi. U našem slučaju - najbolji.

[babyboys]

dobro da ste zapele za jednu sintagmu u 10 postova koje sam napisala.

nekima koje su se ovdje javile vrtić je samo nužno zlo i to su jasno dale do znanja.
pdf o vrtićima je pun takvih konotacija, pa ne vidim zašto je toliki problem što sam ja sad to napisala.
i meni osobno nije zlo nikakvo nego jedna od boljih stvari koje su mu se desile.

[Ifigenija]

Čitam ovu diskusiju i po žestini vidim da svi imamo dvojbe i sumnje i probleme - kako god odlučili, ili kako god morali postupiti (bilo da moramo ili ne možemo voditi djecu u vrtić).

S predivnom privilegijom majke koja odgaja doma svoju djecu moram reći da vrtić sigurno ima puno prednosti, i da je druženje djecom predivno, pogotovo za druželjubivce - kao što je moj sin, i tete znaju bit divne žene, i sve pet.

Jedine dvije stvari zbog kojih se možemo zamisliti, i svi skupa rastužiti (i možda nešto i napraviti) su

- prevelike grupe
- okrutni kapitalizam koji razdvaja obitelji na puno previše sati dnevno.

Ja sam išla u vrtić četiri sata, i to je bilo super. Dobila sam najbolje od kuće i od vrtića. Super.

Vjerujem da će tako i moja djeca u određenom trenutku.

Ipak, ma koliko dječica bila snažna i otporna uvjerena sam da bi za svih bilo bolje da majke (i ili očevi) imaju mogućnost kraće raditi, i da se čovjeka i obitelj ne rasteže do krajnjih granica podnošljivosti... pa nakon što su ljudi strgani - doma, po djecu koja su 10 sati u vrtiću...

Vidim kako neke majke vode bolesnu djecu u igraonice, ili na aktivnosti za klince, ili vani, i šize kad moraju ostati s njima doma, i nakon dugog razmišljanja sam skužila kako je to tako logično - žene rade cijele dane i nemaju rutinu, nemaju strategije, naviku, niti odnos za to... jer dom više jednostavno nije mjesto za život, nego mjesto spavanja, i kratkog predaha... nažalost.

Kako je bilo lijepo djetinjstvo kad smo skakali po susjedstvu u čoporu više ili manje bez restrikcija (osim da živu glavu donesemo doma). Naša djeca su toga lišena.... Nažalost... svi su po institucijama... Sreća je da ljudsko biće u sve što radi i gdje god jest može za sebe izvući najbolje, pa tete i djeca doista stvaraju mikrosvijet ljubavi, zabave, prijateljstva.

[Ifigenija]

Ira ide u malu školu (do sada je išla u vrtić ali kad smo se preselili nije dobila mjesto). Šokirala sam se kada sam vidjela tu djecu koja nisu išla u vrtić. Ne kažem da su sva djeca takva koja ne idu u vrtić, nemojte me odmah razapeti.
Prvo im je bio šok ostajati 2Xtj. po 2 sata u vrtiću. Do polugodišta nisu uspjeli sklopiti prijateljstva. Sramežljivi, tetu nisu htjeli ni pogledati kad smo prvi puta svi došli. Teta kaže na roditeljskom da ne znaju sami skinuti se, obuti, naći svoju jaknu, cipele. Ne znaju se koristiti priborom za jelo. Neki nisu znali što su to vodene boje, nisu znali ljepiti kolaž...
Mislim, kad je E krenuo u 1. razred to mu je bio veliki šok i promjena iako je išao od 1. god u vrtić. Ja stvarno ne znam kako će ova djeca u školi.

Koliko sam vidjela njih čuvaju bake i ne vjerujem da ih vode u park. Dok čekaju da počne mala škola u dvorištu vrtića viču na klince da ne smiju trčati (jer će se uznojiti), ne smiju na penjalicu (jer ĆE pasti), ne u pijesak (jer će se zmazati)...

Još jedan put naglašavam da ne mislim da su sva djeca koje čuvaju bake i dede takvi, htjela sam vam samo prenjeti svoje iskustvo iz male škole.

Nije da napadam bake, ali stvarno su rijetke bake koje se znaju opustiti... ima par koje znam, svaka čast. Da moju djecu čuva baka isto bi bilo krpa kuhača metla cijele dane... i malo taši taši. Bake, sjedni, jedan.

[AdioMare]

nekima koje su se ovdje javile vrtić je samo nužno zlo i to su jasno dale do znanja.

Prestala sam čitati od kako sam napisala prvi post ovdje i ne znam tko je izjavio da mu je vrtić nužno zlo.
Unaprijed se ispričavam ako ću povrijediti nekoga kada kažem da je meni od konkretno te izjave - zlo.
Kao prvo, nikada ne bih ostavila dijete negdje ili nekome u koga nemam povjerenja i mislim da nije najbolja opcija, a kao drugo postoje još tri mogućnosti (najmanje) poput:
- ostati doma jedan od roditelja (dati otkaz, da, da! ili se reorganizirati)
- dijete čuvati teta, baka, deda, susjeda
- dijete čuvati kvalificirana teta čuvalica jedan na jedan
- dijete čuvati čuvalica bez posebnih kvalifikacija, ali sa iskustvom također jedan na jedan
- nastavi mogućnosti...

Moje je dijete 2 godine do vrtića čuvala svekrva i ne mislim da je ona bila nužno zlo samo zato što je moglo (u nekom svijetu mašte, meni neostvarivom) biti bolje.
Moglo je, ali je činjenica da ja nisam ništa poduzela u vezi toga (ostala doma) i ja nikada nisam zakukala kako mi njen angažman oko male nedovoljan, loš, neispravan, bla, bla, već sam joj pomogla da se snađe što može bolje, da od sebe što može više i bila sam zadovoljna. Da nisam, mijenjala bih.

Voziti dijete u vrtić i kukati kako je to nužno zlo meni je stvarno previše!
BB nije upućeno tebi.

[leonisa]

leonisa, tvoja je ovog rujna krenula u vrtić ? mislim da onda previše očekuješ. mojoj je ovo druga godina u ovom vrtiću, pa je to druga priča. prve godine je bila prvo mrgud, svako jutro kad bih je dovodila u vrtić slagala bi face (ne bi plakala) dok jedno jutro sama nije rekla da više neće biti mrgud (djeca su je uvijek otvoreno prihvatila, mada su je već zadirkivala da je pravi mrgud), onda još malo povučena i izgubljena (dok je teta nije uvela u grupu djece koja su tu već bila od prije), a sad, godinu dana starije nalazi se na rascjepu između malih i velikih - no opet, sad je veliki ipak poštivaju kao jednakovrijednu.

a kroz vrtić je došla (ogromna) potreba da kad dođe doma - da se sat-dva sama igra u svojoj sobi. i opet onda dođe potreba kad preko vikenda ne može dočekati ponedjeljak da vidi svoje prijatelje. pa stalno pita kad će moći kod neke od njih kući ići (to što se te matere nešto ne trgaju da nas zovu to je već sad drugi par rukava ).

znam ja sve to. zato velim da nisam protiv vrtica. protiv sam kategorizranja, generaliziranja i etiketiranja.
takodjer sam da, ako majka ima mogucnosti, sama procjeni kada je za njeno dijete "3. godina" i vjerujem da ima djece kojima je ta treca sa 2. god. kao sto ima djece kojima je treca sa 4. ili 5. god.
isto tako ima onih koji ce prihvatiti takvu promjenu bez beda a netko ce se privikavati godinu dana.

zato mi se zapravo ne svidja teza da je adaptacija period od par dana/tjedana kad dijete prestane plakati. smatram da se dijete adaptiralo kad vrtic i grupu dozivljava kao svoju i u njoj je zadovoljno, kad se ponasa ovak kako pises ti i AM.

vrtic, ako gledam kao "nuzno zlo", gledam kao nuzno zlo svake institucije koja ce nas ukalupiti i oduzet nam jedan djelic nas. sto uopce ne znaci da i ta institucija nema prednosti.

[mama courage]

zato mi se zapravo ne svidja teza da je adaptacija period od par dana/tjedana kad dijete prestane plakati. smatram da se dijete adaptiralo kad vrtic i grupu dozivljava kao svoju i u njoj je zadovoljno, kad se ponasa ovak kako pises ti i AM.

meni su tete rekle da oni ne smatraju adaptaciju dovršenom ni do nove godine. toliko o toj fami o par dana/tjedana. da ne pričamo da smo doživjeli na vlastitoj koži urlanje nakon sto je već godinu dana išla u vrtić/jaslice (tu sam najvjerojatnije pogriješila što nisam tad napravila time-out) ili da smo je doživjeli rastreseniju u periodu u kojem bi je svako malo vadili iz vrtića, jer sam ja putovala, pa sam smatrala da je bolje da je ona sa mnom, pa makar ja bila na marsu, nego bez mene. i neko vrijeme je to uistinu bilo najbolje rješenje dok negdje nije napunila 2 god. nakon toga je to bio rusvaj - dok mm nije pukao šakom o stol i rekao da će on biti stay at home dad. onda se ona smirila, jer je dobila svoju rutinu, a mater k'o šiša, nek putuje i dalje po svijetu.

između prve i druge godine u ovom vrtiću - veliku ulogu je odigralo ljeto u kojem se neprestano družila s svojom desetogodišnjom sestričnom i intenzivnije nego prije sa djecom mojih prijateljica (na moru).

možda i je problem što svatko govori iz svog iskustva, što donekle svatko fura ovdje neku ideologiju od koje ne želi odustati, pa naši stavovi svi se čine kruti... a život nudi toliko mogućnosti i svaki put te iznova iznenadi. nešto što forumašice baš ovog foruma moraju shvatiti je da i pored vaše filozofije o tome da stavite djetetove potrebe ispred svojih, da dijete nosate u maramama, dojite na zahtjev, upražnjavate co-sleeping i ne date da zaplače, čekate pogodan trenutak za početak vrtića - adaptaciju ne možete preskočiti. ne možete preskočiti suze i potištenost. možete to ublažiti, dakako, al ti osjećaji odvajanja ne možete jednostavnim pokretom ruke rješiti. (kao što bi svaka majka voljela da može).

još uvijek sam mišljenja (posebice kad se radi o jedincima) da vrtićka socijalizacija (bilo prema tetama, kao ne-obiteljskim osobama) ili prema djeci je posebna vrsta socijalizacije, koju osobno zagovaram. ne znači da tjeram, al ako me se pita - svakako sam za to (i nikad ne govorim o vrtiću da je institucija, jer mi je to potpuno nebitan pojam, naravno da je, nije čerga il što već niti o ukalupljivanju... jer ne rastemo da živimo u nekon vakuumu, nego u društvu. i društvo nas "ukalupljuje"). modusi o vrsti vrtića, dužini ostanka, tetama i sl - svatko nek izabere u okvirima svojih mogućnosti. nije mi namjera soliti nekom ranu tko mora rano dovoditi dijete (jer to sigurno ne čini iz svog vlastitog hira), jer mi /za sada/ imamo mogućnost dovesti je kasnije, i uzeti je ranije.

[Mima]

Pa dobro, ako je vrtić sasvim dobar za djecu zašto se onda tako teško adaptiraju, zašto su mrgudi, zašto su frustrirani kao što možemo čitati na aktualnom topicu, zašto su ljuti, zašto su agresivni - ja sam svojim postom o agresivnoj vrtićkoj djeci htjela pokazati da je generaliziranje apsurdno, ali je činjenica da sam primijetila kod djece koju znamo iz parka da se jako promijene kad krenu u vrtić. Kad razmišljam o tome adaptacija na vrtić čini mi se kao slamanje volje.

No, ja i dalje mislim da je druženje sa grupom djece iste ili podjednake dobi, a bez nadzora roditelja za djecu jako važno, i nažalost na svom djetetu dobro vidim koliko joj to nedostaje. Ali se slažem sa Ifigenijom i sto posto ju potpisujem - vrtić sa grupama od desetak djece koju stalno paze dvije motivirane tete i u kojem dijete ostaje tri-četiri sata dnevno - to mi zvuči divno. Realni vrtić baš i ne :/

[Liebe]

Nisam išla u vrtić i nikada, ali baš nikada u životu nisam osjetila da mi to nedostaje. Od uvijek sam otvorena i društvena osoba, u školu sam krenula tako da sam prije znala i čitati i pisati i sve to tako... da ali to su bila druga vremena...

Ok... Kako danas to funkcionira? Ja radim od 9 do 5, mm i dulje, najranije po svoje dijete mogu doći u 5 i 20. Na prvom roditeljskom pitam koliko djece ostaje iza 4 u vrtiću i dobijem sablažnjavajući odgovor...pa njih oko 8... U taj vrtić ide cca 400 djece!!!!!

Gdje su stvari izmakle kontroli? Kod mog poslodavca kojem je normalno da sastanak počne u 6 popodne ili u sustavu predškolskog obrazovanja u što spada vrtić...

I onda još nešto ... mi kao idemo u neki super napredni vrtić u kojem je moje dijete jedno od 70!!!! u 3 spojene grupe u kojoj su djeca pomiješana po dobi od 3 do 7 godina. U jednoj smjeni tih 70 kikića paze 3 tete!!!! Sorry, ali meni se čini da tu ipak nešto nije u redu. Moje je inače veselo, otvoreno i živahno dijete od samo 3 godine (OK sada ima 3 i 7 mj., ali imala je 3 kad je krenula) u takvom sustavu potpuno izgubljeno i tužno. Gdje je nestao vrtić s 2 tete u grupi i cca 20 djece u svojoj sobi i sa svojim redom i rutinom (a uvjeravaju nas da je to za djecu najvažnije)?

[larmama]

Moja ide u vrtić već šestu godinu i kad ju gledam u vrtiću i izvan njega nikako ne mogu reći da je odluka bila pogrešna. I ne vidim da je vrtić išta slomio u njoj. Još uvijek u njoj vidim onaj isti pogled pozornika 8) kao što ga je imala kad je bila bebica i iz našeg naručja proučavala svijet oko sebe. Iste emocije, isti želju za dodirom, istu zainteresiranost za akciju.
Iako je prve dvije godine bilo teških perioda, ne vidim i ne osjećam da su joj naštetili, a to mi je najvažnije.

[Tiwi]

Vrtić nije nužno zlo. To što je institucija ne znači da je loše. Pa tim slijedom bi i škola bila loša.

Osim toga, ja sam doma pa ipak moj stariji ide u vrtić. I ne mislim da bih radije bila doma 3 godine (ili koliko već) i čuvala svoju djecu. Netko drugi bi, ja ne. Gledam si organizirati posao tako da što manje radim a opet da sam produktivna pa imam obostrano zadovoljstvo, realizirana sam s poslovne strane a aktivno i (vjerujem) uspješno sudjelujem u odgoju svoje djece zajedno s mužem. Mi smo u tome podjednaki jer nam je to prirodno. Sve radimo jednakomjerno (osim dojenja ali to uopće ne vidim potrebnim toliko povlačiti po ovoj temi).

[AdioMare]

takodjer sam da, ako majka ima mogucnosti, sama procjeni kada je za njeno dijete "3. godina" i vjerujem da ima djece kojima je ta treca sa 2. god. kao sto ima djece kojima je treca sa 4. ili 5. god.
isto tako ima onih koji ce prihvatiti takvu promjenu bez beda a netko ce se privikavati godinu dana.

Tako je.

Pa dobro, ako je vrtić sasvim dobar za djecu zašto se onda tako teško adaptiraju, zašto su mrgudi, zašto su frustrirani kao što možemo čitati na aktualnom topicu, zašto su ljuti, zašto su agresivni - ja sam svojim postom o agresivnoj vrtićkoj djeci htjela pokazati da je generaliziranje apsurdno, ali je činjenica da sam primijetila kod djece koju znamo iz parka da se jako promijene kad krenu u vrtić. Kad razmišljam o tome adaptacija na vrtić čini mi se kao slamanje volje.

Zašto su mrgudi, frustrirani, ljuti i agresivni?
Pa mislim da je jasno: zašto što im je to najčešće prva velika promjena u životu i na nju se privikavaju onako kako su, u skladu sa svojom dobi, u mogućnosti.
Kada dijete u konačnici počinje odlaziti bez velikih problema, i tada odbijam tumačiti to kao da mu je slomljena volja, dijete se prilagodilo novonastalim uvjetima, pa nije valjda da se ni doma godinama ne mijenja ništa, sve je kao po špagici?

E, sad, postoje djeca koja se nikada ne prilagode, koja uvijek plaču, povučena su, nekomunikativna, premirna, jednom riječju tužna.
Kod takvog djeteta nikada ne bih inzistirala na daljnju adaptaciju jer je očigledno da u novonastalim uvjetima nazaduju, a ne napreduju.
Najčešće si roditelji ne mogu priuštiti tetu čuvalicu koja je užasno skupa za prosječnog roditelja, a još manje si mogu priuštiti prekid radnog odnosa.

Nisam sigurna što bih ja tada napravila, ali da bi dijete i nakon 6, 8, 10 mjeseci (zanemari faze, od 2,3 dana nakon duljeg izbivanja iz vrtića nakon bolesti kad je dijete svejedno ranjivije nego inače pa je rastanak od roditelja težak) vrtića i dalje trgala uplakano od svoje noge... moje dijete u tom slučaju ne bi išlo u vrtić i tražila bi se neka alternativa, pa šta košta da košta, u svakom smislu.
Tada se može pričati o lomljenju volje jer se od djeteta očekuje nešto što nije kadro i unatoč svim signalima koje nam šalje - mi ga i dalje ostavljamo tamo gdje se nije snašlo i nije mu ugodno.

[Anci]

Moje se dijete prije adaptiralo nego prestalo plakati. Eto, ima i toga.
Ne govorim o cjelodnevnom plaču nego o plaču prlikom rastanka, o djetetu koje plače i kad ostaje s bakom... a vrtić je voljela. i prijatelje, i tete, i sve što rade tamo.
Samo ne voli one rastanke od nas ujutro.

[cvijeta73]

AM, slažem se s tobom, ali i s Anci - ima plača i plača. i juraj je 6 mjeseci plakao svako jutro kod našeg rastanka. ma šta plakao, urlao. nakon negdje 2 mjeseca ja sam već bila na rubu toga da ga ispišem, već sam čini mi se to negdje i napisala. i kaže meni teta, slušajte, postoje djeca koja stvarno nisu spremna za vrtić i ja roditeljima u tom slučaju i sugeriram privremeno ispisivanje, ako ikako postoje mogućnosti. samo, vaše dijete to nije. on se savršeno adaptirao i uklopio, jedan je od veselijih u grupi. čekajte kod prozora i gledajte.
i nakon što sam ga otrgnula od svoje noge, ja pričekam kod prozora, a on mrtvo hladno, nakon možda 1-2 min dođe teti i kaže : teta, jel sam ja već marendao? a kaže ona - nisi. a on njoj - ajde, daj mi onda, gladan sam. uzme sendvič i ode se igrati s nekim dečkićem.
i ja si mislim - hebem ti sve, a ja plačući idem na posao.
a onda je i to prestalo, odjednom nije više bilo ni suze. a onda je došlo i vrijeme da čim smo došli u vrtić se sjurio odmah u sobu, nije me više stigao ni poljubiti jer su ga frendovi čekali.
a ja opet sa suzom u oku na posao, kad se to prvi put desilo.

[mama courage]

cvijeto, tako je bilo jedno vrijeme kod nas (i to nakon godinu dana adaptacije ) i veli meni teta: mama, mama... (žena je htjela reći da mi dijete po juulu surađuje, jelte) i dogovorile se da će tata dovoditi dijete u vrtić (koji, da se razumijemo nije strožiji roditelj, ja sam rospija u našoj obitelji,... al to se valjda može i pretpostaviti). i tako bi. i ne bi suza više.

moja je znala bit mrgud kad ju dovedem, al se rasplače kad me u 15h vidi na vratima (možete zamisliti divnog osjećaja, svi hitaju mamama u zagrljaj, a moja... :/ ), pa ja k'o lujka šetaj još sat vremena oko vrtića dok se ona ne izigra.

inače, potpisujem AM. njihovo cijelo djetinjstvo je "slamanje volje", ako ćemo se koristiti tim rječnikom. slamam joj volju kad joj velim da se popiški, da dođe ručati, da obuče deblje hlačice, da nema više crtića...

[Sirius Black]

Nije da napadam bake, ali stvarno su rijetke bake koje se znaju opustiti... ima par koje znam, svaka čast. Da moju djecu čuva baka isto bi bilo krpa kuhača metla cijele dane... i malo taši taši. Bake, sjedni, jedan.

Mi imamo jako dobro iskustvo s bakom. Iako nije obrazovana, i prema pričama mm kak on nije znao ni jedno slovo kad je krenuo u školu, ja sam mislila da s bakom neće ništa naučiti ali sam se iznenadila.
Svakih par dana nauči novu riječ, baka cijelo vrijeme priča, ona ponavlja, pa se ja iznenadim često kad dođem doma pa skužim kaj zna. Npr. ja stavljam pahuljice u zdjelicu a ona broji jedan, dva, to je naučila od bake jer svako jutro broje žlice kad rade doručak. Zna sve dijelove tijela, odjeću i obuću (listaju kataloge), pomalo razlikuje boje (žutu, zelenu, crvenu i plavu) i sad joj baka već kroz igru pokazuje slova. Ne znam baš da li bi s 15,5 mjeseci to znala da ide u vrtić.
Baka ju uči i stvari koje meni nikad ne bi pale napamet , a to je da ujutro odmah slažu krevet, da pokupi smeće s poda i odnese u kantu itd.

Planiram je upisati nakon tri godine kad se bude znala igrati s drugom djecom, ali možda na pol dana. Vidjet ćemo da li ju bude baka mogla dalje čuvati. Ili eventualno da ide u neku igraonicu, samo radi socijalizacije i pripreme za školu. Inače, ne mislim da u vrtiću može bilo što naučiti što ne bi mogla doma.

[Ifigenija]

Nije da napadam bake, ali stvarno su rijetke bake koje se znaju opustiti... ima par koje znam, svaka čast. Da moju djecu čuva baka isto bi bilo krpa kuhača metla cijele dane... i malo taši taši. Bake, sjedni, jedan.

Mi imamo jako dobro iskustvo s bakom. Iako nije obrazovana, i prema pričama mm kak on nije znao ni jedno slovo kad je krenuo u školu, ja sam mislila da s bakom neće ništa naučiti ali sam se iznenadila.
Svakih par dana nauči novu riječ, baka cijelo vrijeme priča, ona ponavlja, pa se ja iznenadim često kad dođem doma pa skužim kaj zna. Npr. ja stavljam pahuljice u zdjelicu a ona broji jedan, dva, to je naučila od bake jer svako jutro broje žlice kad rade doručak. Zna sve dijelove tijela, odjeću i obuću (listaju kataloge), pomalo razlikuje boje (žutu, zelenu, crvenu i plavu) i sad joj baka već kroz igru pokazuje slova. Ne znam baš da li bi s 15,5 mjeseci to znala da ide u vrtić.
Baka ju uči i stvari koje meni nikad ne bi pale napamet , a to je da ujutro odmah slažu krevet, da pokupi smeće s poda i odnese u kantu itd.

Planiram je upisati nakon tri godine kad se bude znala igrati s drugom djecom, ali možda na pol dana. Vidjet ćemo da li ju bude baka mogla dalje čuvati. Ili eventualno da ide u neku igraonicu, samo radi socijalizacije i pripreme za školu. Inače, ne mislim da u vrtiću može bilo što naučiti što ne bi mogla doma.

Baš sam glupo rekla, pa je ispalo da ne vidim bake kao dobar i koristan dio društva! Ma, daleko od toga! Dobra baka djetetu zlata vrijedi, ma koliko imala ili nemala obrazovanja. Ma rekao je Twain - nikad nisam dopustio da moje školovanje utječe na moje obrazovanje!!! Škola je često hendikep! Koliko je skromnih i mudrih žena među "neobrazovanima"! Moj je komentar više išao na to da gradske bake ne koriste prednosti šetnje, parkića i toga... nego više drže djecu doma... što isto ne mora nužno biti loše...

Bravo za vašu baku!