Često mi se dogodi da me pitaju hoće li K. s tri godine u vrtić.
Nekad mi se čini da postoji neko nepisano uvjerenje da djeca s tri godine moraju u vrtić, zbog socijalizacije, učenja itd.

Što više razmišljam, sve mi je udaljenija ideja vrtića. Inače je čuva (mlada) baka i mislim da je to baš dobro. Ja kuham svaki dan i jede ono što smatram dobrim i zdravim. Parkić nam je ispred kuće, tu se druži s djecom, popodneva su rezervirana za nas roditelje, kreativne aktivnosti, kad je ljepše vrijeme opet park...

Vrtić je institucija, da se razumijemo ne mislim da je loš (moje je dijete upisano u vrtić, jer opcija čuvanja doma se dogodila s njenih 12 mj.), ali je institucija. Vjerujem da se može socijalizirati i u praku, s djecom, druženjem, da nije nužno da ide u vrtić. I ne razumijem otkud ta magična brojka 3 godine. Zašto ne bi krenula s 4 godine, ili 5 na primjer?

Što vi mislite?