odustajanje od slobodnih aktivnosti

[Vrijeska]

Tolerirate li u vrtićanaca/predškolaca /prvoškolaca odustajanje od slobodne aktivnosti nakon nekoliko mjeseci?

Kod nas ovako:
- od 3. do 5. god. dva puta krenula i odustala od iste sportske igraonice - uvrijedila se, možda čak i malo uplašila trenera koji bi malo podviknuo na dječake koji su divljali, a kojima se ona pokatkada znala pridružiti ...
- početak ove godine - waldorfska igraonica 2xtjedno; odustala nakon mjesec dana
- gimnastika - išla od 10.mj. do 1. - zadnja 3 tjedna ne želi ni čuti za odlazak (toliko plače da mi se srce slama, a opet ne bih da odustane i ne želim da odustane) razlog: jednom se rasplakala i djeca su joj se rugala da je mala beba (inače su sve predškolke kao i ona s kojima nije još produbila poznanstvo niti stvorila prijateljstvo; povučena je i najbolje se osjeća u sigurnom i duže vremena poznatom okruženju) ...

Ja ju dovedem do škole, ali ne želi ući, plače ...
Meni je već neugodno ju takvu voditi, ali opet bojim se ako opet odustane onda će primiti krivu poruku da je odustajanje od obveza u redu ...

[Audrey]

Moj T. je prije negdje godinu i pol - dvije krenuo na sportsku igraonicu u vrtiću. Međutim, to nije klapalo praktički od samog početka. Naime, on je tip djeteta koji bude jako isfrustriran ako nešto ne može napraviti, a u igraonici je bilo dosta starijih i spretnijih dečkića, koji su MOGLI napraviti kolut, koji su MOGLI sunožno preskočiti prepreku... Sva naša tješenja i uvjeravanja da će i on to ubrzo moći nisu bila od ikakvog efekta, i mi smo mu rekli da ako ne želi ne mora više ići na sport. Poslije toga on nije više pitao za sport ili pokazivao ikakvu želju da bi opet išao.
Ove jeseni smo ga ponovo upisali u sportsku igraonicu, i sad je sasvim druga priča. Doduše, sad je puuno spretniji, a i promijenili smo vrtić i drugi su voditelji, možda i to ima utjecaja. Dakle, mislim da u njegovom slučaju nismo pogriješili što smo mu dozvolili da odustane.
Skroz suprotno, kad je T. bio oko 2 godine, s M. sam krenula jednom tjedno u kreativnu radionicu, i iako bi mi ona znala govoriti da ne bi više išla, da joj je tamo ružno, ja sam ju ipak vodila. Jer, ja sam tamo bila s njom i vidjela da, iako je bilo nekih aktivnosti koje bi joj sjedale više, a nekih koje bi manje, sve u svemu joj je bilo zanimljivo, i čak me doma nagovarala da radimo stvari koje smo tamo radile.

Ne znam što bih ti savjetovala, ako je to čini nesretnom ja vjerojatno ne bih inzistirala. Još je mala, ima se vremena naviknuti na obaveze. Možda za početak da za slijedeću aktivnost odaberete neku gdje ti možeš biti s njom, dok ne upozna drugu djecu da ima sigurnost u tebi, pa se ispočetka aktivno igraš s njom i drugom djecom, a poslije više sa strane promatraš, ali si tu.

[Peterlin]

Dok su moji sinovi bili u vrtiću, to sam tolerirala. Odustali smo (nakon 2 i pol godine, kad se promijenila trenerica/trener) od sportskog vrtića Zagi.

Odustali smo od zbora jer se mom mlađem to nikako nije sviđalo.

Dobro pogođena aktivnost bila je strani jezik (ali nije se ni moglo odustati jer je dijete išlo u jezičnu grupu u vrtiću).

Razgovarala sam s djecom kad su htjeli odustati i vagnuli smo razloge za i protiv. Nismo odustali od škole plivanja iako je bilo teško i naporno.

Ali slažem se s Audrey - sad je vrijeme "traženja" pravih aktivnosti. Djeci treba nuditi sve, mala je još - naći ćete nešto po mjeri.

Škola je druga priča... sad više nema odustajanja od odabranih aktivnosti (gimnastika) ali djeca to vole i na pamet im ne pada odustajanje. Napokon smo našli nešto odgovarajuće. Predškolska dob nam je poslužila da "eksperimentiramo" i nađemo najbolje. Ustrajnost se očekuje tek u školskoj dobi... Imate vremena! Sretno i uživajte u traženju!

[anek]

Ja ju dovedem do škole, ali ne želi ući, plače ...
Meni je već neugodno ju takvu voditi, ali opet bojim se ako opet odustane onda će primiti krivu poruku da je odustajanje od obveza u redu ...

ja ne vidim problem u tome ako bi ona odustala; te grupe nisu obaveze, već slobodne aktivnosti. škola je obaveza, a sve eventualne slobodne aktivnosti bi trebale biti izbor djeteta, prema afinitetu i interesu.
ja sam kao klinka išla na mali milijun grupa i sekcija , puno toga isprobala, od puno toga odustala, nešto pohodila redovito. čini mi se da je u toj dobi najvažnije djetetu pokazati što više toga, nek isproba različite aktivnosti, grupe i zanimancije, ali nikako ga ne prisiljavati da ide negdje gdje se očito ne osjeća dobro.
moj vid je do sada išao na dramsku /pa odustao nakon kratkog vremena/, a na dramsku je on sam želio krenuti, a sada je krenuo na karate, jer nas je moljakao već neko vrijeme da ga upišemo.
meni je bitno i da su to njegove želje, ne inzistiram na tome da on ima neke aktivnosti za koje ja mislim da bi bile dobre za njega /o.k., engleski u vrtiću se ne računa /.

[melange]

bila je slična tema, ali ne znam kako da je iskopam

[babyboys]

Tolerirate li u vrtićanaca/predškolaca /prvoškolaca odustajanje od slobodne aktivnosti nakon nekoliko mjeseci?

(toliko plače da mi se srce slama, a opet ne bih da odustane i ne želim da odustane)

Ja ju dovedem do škole, ali ne želi ući, plače ...
Meni je već neugodno ju takvu voditi, ali opet bojim se ako opet odustane onda će primiti krivu poruku da je odustajanje od obveza u redu ...

prvo da odgovorim na pitanje: da, toleriram.
jer kao što netko reče, to su slobodne aktivnosti.
i ne smiju biti drama, ne smiju biti trauma, moraju biti zabava i gušt.

meni se čini da tvom djetetu ta gimnastika nije niti malo zabavna, a ako se tebi srce slama, zašto forsiraš nešto u čem nitko ne uživa?

u predškolskoj, a i ranoj školskoj dobi oni su premali da bi to bilo nešto ozbiljno i nešto na što se MORA. u školu mora ići i mora izvršavati sve obaveze vezane za školu. ostalo smije probati, tražiti se i guštati.

ako mu se nešto svidi i izrodi u nešto ozbiljnije, dobro, a ako ne, opet dobro. djete je bogatije za jedno iskustvo.


i zanima me, kud u ovakvim situacijama nestane njihova kompetentnost?

[koryanshea]

100% se sjećam rasprave s identičnom temom, ali ju ne mogu sad pronać :/ potražite malo...

[Arwen]

toleriram odustajanje ali nastojim ga "pogurati" malo pogotovo kad vidim
da mu se u biti sviđa ali ne bi išao jer se naljutio na trenera
a naljutio se jer nesmije raditi gluposti-pa mu objasnim da na nijednom treningu on nemože raditi šta hoče nego da ipak postoji red i da treba slušati
to je sad u 1razredu iako bi ga ispisala da baš plače i da vidim da je nakon treninga nesretan
u vrtiću je išao 2godine na engleski ali zadnju pred školu nije htio i
nisam ga silila(iako mi je bilo kriiiiiivo)

[Peterlin]

Da, da... treba pogurati, tj. ne mislim da je dobro pustiti dijete da odustane na prvu nelagodu. Ali isto tako, ne bih ni inzistirala (i nisam) na aktivnostima koje se očito i dokazano djeci ne sviđaju.

Sve s mjerom.

[Joe]

babyboys, good point. (posebno za kompetenciju)

Ja Luciju "tjeram" na balet dok god je nakon sata sretna i kaže da joj je drago da je bila. Kad nakon sata kaže da više ne bi išla, razmislit ćemo o odustajanju.

Meni je problem što se meni neda vodit ju

[babyboys]

pa nije isto kad dijete ne ćželi ići jer ne može raditi gluposti i mora poštovat pravila i kad mu je to očito frustracija.
u prvom slučaju porazgovaram s njim i nastavi s odlascima, pa ako se ispostavi da su problemi dublji, razgovaramo ponovo i ZAJEDNO donesemo odluku.

u drugom slučaju, ne forsam nego nađem nešto adekvatnije. ili ništa, ako mu tako trenutno odgovara.

[babyboys]

ovo se odnosilo na arwen.

T je išao na košarku godinu dana, u početku je bio jako zadovoljan i dobro napredovao, a onda su na površinu isplivale neke stvari koje su problem u samom klubu, a nije nam baš odgovarala ni organizacija. ali mali je inzistirao, pa je nastavio. s krajem šk.god. završili su i redovni treninzi, a počeo kamp koji si mi u tom trenu nismo mogli priuštiti . na jesen, s odmakom od tri mjeseca, on je zaključio da više ne bi išao tamo na treninge. i ne ide. to ne znači da ne voli košarku, jer redovno prati ligu i euro natjecanja, ide sa mm na utakmice... jednostavno mu nije odgovarala atmosfera i režim.

probao je i tenis, u ljetnoj školi, ali on nije individualni sportaš, tako da mu ni to nije sjelo.

uskoro kreće s rukometom. i oduševljen je, jedan poznanik koji je trener klincima u jednom klubu, rekao je da mali ima strašan grif i potencijal, ali to ništa ne znači, ako njga neće veselit i ako će mu bit tlaka.

[koryanshea]

evo slučajno naišla na stari topic koji sam gore spomenila, izvolite:
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...343&highlight=

[Arwen]

pa nije isto kad dijete ne ćželi ići jer ne može raditi gluposti i mora poštovat pravila i kad mu je to očito frustracija.
u prvom slučaju porazgovaram s njim i nastavi s odlascima, pa ako se ispostavi da su problemi dublji, razgovaramo ponovo i ZAJEDNO donesemo odluku.

u drugom slučaju, ne forsam nego nađem nešto adekvatnije. ili ništa, ako mu tako trenutno odgovara.

pa to sam i ja rekla
ali očito nejasno

[Juroslav]

ovo se odnosilo na arwen.

T je išao na košarku godinu dana, u početku je bio jako zadovoljan i dobro napredovao, a onda su na površinu isplivale neke stvari koje su problem u samom klubu, a nije nam baš odgovarala ni organizacija. ali mali je inzistirao, pa je nastavio. s krajem šk.god. završili su i redovni treninzi, a počeo kamp koji si mi u tom trenu nismo mogli priuštiti . na jesen, s odmakom od tri mjeseca, on je zaključio da više ne bi išao tamo na treninge. i ne ide. to ne znači da ne voli košarku, jer redovno prati ligu i euro natjecanja, ide sa mm na utakmice... jednostavno mu nije odgovarala atmosfera i režim.

probao je i tenis, u ljetnoj školi, ali on nije individualni sportaš, tako da mu ni to nije sjelo.

uskoro kreće s rukometom. i oduševljen je, jedan poznanik koji je trener klincima u jednom klubu, rekao je da mali ima strašan grif i potencijal, ali to ništa ne znači, ako njga neće veselit i ako će mu bit tlaka.

ne mogu ne primijetiti: i Balić je započel s košarkom pa prešao na rukomet

[anek]

ne mogu ne primijetiti: i Balić je započel s košarkom pa prešao na rukomet

i to započeo s treniranjem rukometa s 15 godina

[babyboys]

ne mogu ne primijetiti: i Balić je započel s košarkom pa prešao na rukomet

i to započeo s treniranjem rukometa s 15 godina

jer nije narastao
moj ima "visoke" gene, pa će bit ogroman ko vori i igrat pivota (to je njegov plan)

[MAGICA]

Moja petogodišnjakinja odbija baš sve aktivnosti izvan kuće, susjedstva i dvorišta, iako ni na čemu nisam inzistirala. I to traje unatrag godinu dana, od rođenja seke. Ne inzistiram više ni na čemu, na jesen kreće u malu školu i to sam prezentirala kao obavezno. Inače čuva je baka i voli se igrati sa starijom djecom, stalno proučava slova, crta, naučila je čitati kroz igru, bez našeg inzistiranja. Pokušala sam je upisati u vrtić s 4 godine, ali sam baš ostala kod kuće na čuvanju trudnoće, ona ga je mrzila i odustali smo. Trebalo joj je 3 mjeseca da ponovno počne pjevati (inače pjeva svaki dan, pleše, pjevuši uz igru...) Odustali smo i od igraonice u knjižnici nakon što sam je tri mjeseca vodila uz svakodnevnu preparaciju, odjednom više nije željela ući ni po knjigu. Mogla sam cijelo vrijeme biti s njom pa znam da je nitko nije maltretirao. Nigdje ne želi ostati na igranju bez nekog od ukućana ili djeda i bake.
Nisam ni na čemu inzistirala jer želim da kad izabere slobodnu aktivnost, da to bude ljubav i uživancija, a ne strah od samoće vli neuspjeha. Smatram da ima vremena.