Tu je puno pitanja na koja bih i ja rado dobio konkretan odgovor. Umjesto toga se samo množi još pitanja. Tužan dio je da se cijela priča najmanje tiče ljudske ili životinjske (i eventualno biljne) laktacije.
Uglavnom se radi o licemjerju.
Hajd, neću sad komplicirat. Ne kanim se stavljati u tuđu kožu, jer je i moja sasvim dovoljno tijesna radi svih izbora koje sam ja napravio. Život nije samo minsko polje po kojem skakućeš od mine do mine ili puziš da bi ih izbjegao, postoji i odluka: idem prema nekakvom cilju pa makar tu i tamo nagazio.
(Kad se odlučiš prošetati po npr. Parku ribnjak, ova prispodoba postane sasvim doslovna: nagazno-razmazne posvuda)

Klinac stvarno postavlja takva pitanja i nisam ih izmislio. Trudim se ne biti "kreativan" jer klinci skuže kad ih muljaš, a vidim da je razočaran kad nešto ne znam. Ne želim mu usađivati svoje polarizirano mišljenje, ali sam siguran da mi ipak "pobjegne".

Zašto "opojne droge su zlo"

Osuđivati ljude je loše, osuđivati pojave koje uzrokuju patnju uglavnom je OK. Kad kažem "opojne droge su zlo" nije teško vizualizirati cijeli put od njenog nastanka preko trafickera, dilera, osobe koja se time truje i njegove okoline koja zajedno s njime dugo pati. Pri tome se patnja podrazumijeva i potpuno je jasno zašto su opojne droge zlo. Zašto je onda psovanje formule (također pojave) koja uzrokuje još veću patnju loše ... će mi valjda netko odgovoriti. Mislim da se radi o licemjerju. Ne kanim to detaljnije razglabati jer mi prijeti ban.

Postoji zapravo velika sličnost u povijesti razvoja dojenačke formule i metadona. Slično kao što je dojenje prirodno, postoji i izbor prirodnih droga, a u nedostatku jednog izvora, ljudi su kroz povijest znali posegnuti za drugim. Opet ne kanim razglabati detalje.

Zajednička povijest formule i metadona počinje negdje dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog stoljeća. Prve komercijalne formule nalik današnjima bile su obično kravlje mlijeko u prahu s dodanim makarsvakakvim masnoćama (1919). Metadon je nastao u Njemačkoj 1937 kao lijek, a dilaju ga (i dan danas) po apotekama kao analgetik. Iako ga veličaju kao lijek protiv ovisnosti, to je isto tako i droga koja se ilegalno dila po ulici, uglavnom radi "zanimljivog" međudjelovanja s benzodiazepinima (recimo diazepam), koji se također dilaju po apotekama. Metadon je učinkovit u liječenju ovisnosti kada se ono provodi kontrolirano i pod liječničkom paskom, a u suprotnom također izaziva smrt narkomana. Dakle, to je lijek koji treba strogo kontrolirati jer kad izađe na ulicu sije smrt.

Situacija s formulom je zrcalna slika gornjeg opisa, smo ju radi prijetnje banom neću razglabati.

Jesu li roditelji narkomana loši roditelji? Mislim da nisu. Hvataju se u koštac s pojavom koja im razara djecu kako najbolje znaju. Javna osuda im ne pomaže previše, ali barem njihova (sebična) nastojanja drži pod nadzorom. Većina udruga koje se zalažu za metadonsku terapiju fura ideju da su narkomani sasvim OK i da bi metadon trebalo deregulirati pa bi se prodavao kao andol. Kad bi im pošlo za rukom - eto veselja na ulici. Više se nitko ne bi fix'o, svi bi samo cuclali, a nudili bi probati i dječici pred školom koja ne poznaju loše strane drogiranja. Taj dio me malo brine.

Kad psujem na formulu imam otprilike istu sliku u glavi, a mislim da nije samo bolesna mašta u pitanju. Radi se isto tako o lijeku koji bi trebalo strogo kontrolirati jer je u sijanju smrti cca 5x efikasniji od svih droga zajedno. Nije lako shvatljivo da nešto tako hranjivo i s baby motivima na kutiji jasnih boja može biti toliko smrtonosno. Mislim da roditelji koji time hrane svoju djecu isto tako nisu loši roditelji, a nisam primijetio da trpe bilo kakvu javnu osudu. Ne shvaćam u kojem trenutku je ocjena formule kao nečega izuzetno lošega (5x ubojitija od droge) dotakla ičiju sujetu. Škodljivost bi trebala biti javno poznata činjenica. Osim ako se opet ne radi o reverznoj psihologiji.