Slijedi horor priča:
Moja šogorica je "dobila" TBC (unatoč BCG-u). Ne može se reći da se nije potrudila dobiti ga, zapela je bila iz petnih žila, a ključno je bilo postići mršavost nakon poroda pod svaku cijenu i - uspjelo joj je.
Liječili su ju inicijalno na Jordanovcu, gdje se nisu previše brinuli oko ostalih pacijenata - bila je u sobi s pacijenticama koje su se liječile od raka pluća, dakle s prilično slabim imunitetom (meni se povraćalo kad sam čuo).
Djecu su joj preventivno isto tako stavili na liječenje, a od te terapije hoće otkazati mala jetra (tu sam već imao prilično jako ćudan osjećaj u želucu).
Ima toga još, ali mi osjećaj dobrog ukusa nalaže da se zaustavim na pukom nabrajanju činjenica. Samo ću pohvaliti šogora koji to sve podnosi herojskom predanošću.

Dakle, koliko je "reverzne psihologije" potrebno da čovjek sebe i svoje bližnje dovede u ovakvu situaciju?