Ja nisam sama od sebe bas nesto jaka niti pametna. Nikada ne bih sama smislila da je roditi kod kuce zapravo super. Da doktori ne inzistiraju na procedurama kod temperature, nikada sama ne bih mogla odluciti da cu cekati tri dana pa vidjeti ide li na bolje ili na gore. Sve stvari oko dojenja ne bih sama smislila na vrijeme nego su mi savjeti bili dati na vrijeme i mogla sam ih primjeniti. Oko odgoja se uhvatim da sam prema vlastitom djetetu ista kao neka babaroga koje sam se grozila kao mala. Da nema ljudi koji kazu da nije istina kako je jedino rjesenje biti kao i oni koji su mene odgojili, ja bih mozda pocela vjerovati da je prevelik trud pokusavati raditi nesto na nacin koji ti se ipak cini bolji od onoga sto vrlo dobro znas.


Kada bih bila potpuno sama na svijetu sa djetetom i imala more vremena za svaku situaciju, da razmisljam i probavam dok ne upali vjerovatno bih izasla u neka doba na super rjesenja za sve. Ovako kako je lovim se u pokusajima i pogreskama.

I bas jer sam sama iskusila kako malo jedna glava zna, mislim da je neprocjenjiva vrijednost u onima koji nude pomoc i nastavljaju ti govoriti jedno dok ti kao roditelj mozda mislis nesto sasvim drugo.

E, ali onda dode momenat gdje moras birati kome vjerovati pa kad otprilike znas put, onda je lakse ali izabrati taj put na ustrb nekog drugog koji je mozda isto bio dobar je meni bar stvar koja me gnjavi.

Elem, nisam narocito pametna.