Jesu li vase bebe navikle boraviti i s drugim osobama?

[sonata]

Pozdrav! Zanima me da malo prodiskutiramo, sto mislite kada je vrijeme da se beba pocne navikavati i na druge osobe, bila to najuza obitelj, rodbina, prijatelji i dr. Pod tim mislim, ostati s nekim bez mame i tate.
Evo, ja cu napisati kako je kod nas:
MM ima kratko radno vrijeme pa je i on puno s malenom. Nazalost, mama mi je umrla i zbog toga nemam osobu koja je od pocetka puno s malenom pa da je ona prihvaca kao i nas. Svekrva je srcani bolesnik i seceras pa isto bas nije mogla puno pomoci.
Znali smo Leu ostaviti kod svekra i svekrve kad zaspi pa mi trknemo u trgovinu. Ali to je sve na kratko. Nedavno je imala epizodu vristanja kad je skuzila da nas nema pa su me zvali na mob da dodjem. Da me se ne shvati krivo, ja ju ne zelim ostaviti nekom na cuvanje zato da bi ja landrala okolo, nego mislim da bi za nju bilo bolje da uci i na druge osobe jer pocet cu i ja raditi i ne bih voljela da onda ima traume. Za sada smo dogovorili da jednom tjedno dodje moj tata a mi se sklonimo u drugu sobu pa da malo bude s njim a jednom tjedno isto tako kod obitelji MM. Naravno da idemo nekad i vise puta i uvijek se trudim odmaknuti i pustiti njih da se bave s njom. Jer vole ju i zele se baviti njome a i ne zelim da ispadne da ju stalno drzim kraj sebe.
Ajde malo mi opisite svoju situaciju ili jos bolje ako netko ima i starije dijete pa je to vec prosao. Jel ja mozda pravim od buhe slona??

[kahna]

Nikad nije na duže ostajao s nikim osim s MM-om ili iznimno s mojom mamom.
Isto kad bi ja nabrzinu otišla do dućana il tak nekaj (ovo govorim za kad je bio skroz mali i stalno tražio ciku).
U isto to vrijeme kad bi ga ostavljala - uvijek je spavao :/ jer je tak MM-u ili mojoj mami bilo lakše


I do sad, a ima 14,5 mj nije ostajao s nikim, eventualno na cca 15 - 20 min dok ja skočim negdje, sa mojom sekom ili šogoricom, mamom.
Ak skuži da izlazim iz prostorije - plače se, al da se smiriti, tak da se izšuljam dok ne gleda ili se zaigra s nećim.

Ne znam dal je to ok za njega ili ne.
Mislim, dal bi ga trebalo "učiti" na nekog drugog :/
Nisam o tome tak razmišljala.

[printemps]

Osim u šetnju sa MM (sat vremena) nikad ga nisam sa nikim ostavila, možda i bi da imam kome, al ovak ko i ti nemamo nikog pa je non stop uz mene! Kad mu se obrati nepoznata osoba ili neko novi dođe u posjetu gleda u mene nepomično, a često se i rasplače (iako moram reći sve rjeđe)

[ivy]

mi smo obojicu morali početi ostavljati sa 4 mjeseca(na 4 sata i ne svaki dan). mislim da se djeca jako razlikuju. stariji je landravac, strašno komunikativan oduvijek. s njim nikada nije bilo niakkvih problema. imamo krasnu tetu čuvalicu i prezadovoljni smo.
manji je osjetljiviji, ali sa 4 mjeseca još nije toliko kužio razliku (da smo sada počeli, sa sedam mjeseci, to bi već bio problem).jako smo postepeno uvodili, prvo sam ja s njim bila kod čuvalice, pa bih ga na kratko ostavila, i tak...ovisi ti puno i o osobi koja ga čuva. recimo mojoj mami uvijek plače, jer je ona sva napeta i to zrači kroz nju

[Mima]

Nismo ju nikad ostavljali sa nikim do druge godine, a onda sam otišla raditi a ona je ostala sa mojom mamom bez ikakvih problema. Kako - pa poznala ju je jer je moja mama često dolazila k nama i igrala se sa Leom, puno su vremena provodile zajedno. Ja bih preporučila upoznavanje sa dedom bez sklanjanja u drugu sobu.

[larmama]

Sonata, nemoj se brinuti sve je to normalno za male bebice
Mi smo imali raznih situacija. Moj svekar bi svaki puta nakon posjeta zvao i raspitivao se da li je L. ozdravila jer čim bi ga vidjela počela bi plakati.
Mislim da se u literaturi spominju takve reakcije kao uobičajene s nekih 8. mjeseci i kod onih beba koje su do tad bile širokog osmijeha.
Znalo nam se desiti i da dođemo kod bliskih prijatelja na rođendan i odemo nakon 5 minuta bez pojedene torte jer je ona nakon prelaska praga počela plakati.
Najbolje ti je da kad ti tata dođe da se normalno ponašaš i ne forsiraš da ju on uzme u naručje. Nemojte se fokusirati na nju.

[sonata]

Kad mu se obrati nepoznata osoba ili neko novi dođe u posjetu gleda u mene nepomično, a često se i rasplače (iako moram reći sve rjeđe)

Recimo, ona ne. Jucer sam ju dovela kod MM na posao i nije se bunila kad ju je jedna kolegica uzela. Bas mi je bilo drago.

manji je osjetljiviji, ali sa 4 mjeseca još nije toliko kužio razliku (da smo sada počeli, sa sedam mjeseci, to bi već bio problem).jako smo postepeno uvodili, prvo sam ja s njim bila kod čuvalice, pa bih ga na kratko ostavila, i tak...ovisi ti puno i o osobi koja ga čuva. recimo mojoj mami uvijek plače, jer je ona sva napeta i to zrači kroz nju

Da, to mi je rekla jedna kolegica, da ih je bolje ostavljati dok jos ne kuze razliku nego kasnije kad su vec jako naviknuti na nas i cudom se cude gdje smo sad mi.
A definitivno se slazem s tobom da ovisi o osobi koja je s njom. Neki imaju taj feeling za djecu a neki, recimo moj brat, bas i ne znaju kako ju zabaviti. On nema djecu a i ocito ne bas velikog dara...

[sonata]

Ja bih preporučila upoznavanje sa dedom bez sklanjanja u drugu sobu.

Mozes mi malo objasniti zasto tako mislis?

[sonata]

Najbolje ti je da kad ti tata dođe da se normalno ponašaš i ne forsiraš da ju on uzme u naručje. Nemojte se fokusirati na nju.

Stvarno ne forsiramo. I nema ono, odmah ju se uzima i navlaci. Bas uvijek inzistiram da se tko god dodje nekako uklopi u zatecenu atmosferu i onda ako zeli, ju uzme ili vec nesto pocne raditi s njom.

[Mima]

Pa zato što je uvjek bolje da se dijete upozna sa nečim - prostorom, osobom, bilo či uz mamu i tatu sa kojima se osjeća sigurno.

[Lutonjica]

da ih je bolje ostavljati dok jos ne kuze razliku

nimalo se s ovim ne slazem
kuze razliku od svog prvog dana
sve kuze od svog prvog dana
samo što su stariji lakše izrazavaju svoje osjećaje, pa je nama to možda vidljivije

[Lutonjica]

npr.
bebica od 2 mjeseca moze eventualno zaplakat i to je to
beba od 8 mjeseci moze puzat za tobom i plakat
dijete od 18 mjeseci te moze vuci za nogu i plakati i viliti mama mama ne idi

u sve 3 situacije je dijete podjednako tuzno i podjednako ne zeli da ides, samo nama ova zadnja situacija djeluje kao najteze odvajanje, a prva kao najlakše

[kahna]

npr.
bebica od 2 mjeseca moze eventualno zaplakat i to je to
beba od 8 mjeseci moze puzat za tobom i plakat
dijete od 18 mjeseci te moze vuci za nogu i plakati i viliti mama mama ne idi

u sve 3 situacije je dijete podjednako tuzno i podjednako ne zeli da ides, samo nama ova zadnja situacija djeluje kao najteze odvajanje, a prva kao najlakše

Meni sve 3 djeluju jednako teško :/
Ali to sam ja

[leonisa]

L. je bila dosta sa bakom i didom u nasem prisustvu.
druzila se i upoznavala ih zajedno s nama.
u jednom trenutku ih je dovoljno poznavala da je mogla ostat bez ikakvog negodovanja.
kad je pocela verbalizirati svje zelje jasno mi je dala do znanja da ja mogu otic obavit sta zelim a da ce ona ostati sa bakom.

[sonata]

Pa zato što je uvjek bolje da se dijete upozna sa nečim - prostorom, osobom, bilo či uz mamu i tatu sa kojima se osjeća sigurno.

Da, slazem se. Ne odem ja odmah. Budemo svi skupa a kad se ona zaigra s njim onda ja malo odem da ipak vidim hoce li biti problema. I evo, dobro je proslo

[sonata]

npr.
bebica od 2 mjeseca moze eventualno zaplakat i to je to
beba od 8 mjeseci moze puzat za tobom i plakat
dijete od 18 mjeseci te moze vuci za nogu i plakati i viliti mama mama ne idi

u sve 3 situacije je dijete podjednako tuzno i podjednako ne zeli da ides, samo nama ova zadnja situacija djeluje kao najteze odvajanje, a prva kao najlakše

Je, imas pravo.

[Honey]

Moja malena je imala dosta dugu fazu kad je mogla biti bilo s kim dok ja nisam u prostoriji. Čim me vidi, odmah pruža ruke k meni.
Sad je ok. Znam ju i ostaviti 2 sata kod bake, dobro joj je. Više nisam imala potrebe ostavljati, tak i tak ću uskoro na posao pa će biti po 9 sati s njom. Ionako nema drugog izbora.

[Anci]

npr.
bebica od 2 mjeseca moze eventualno zaplakat i to je to
beba od 8 mjeseci moze puzat za tobom i plakat
dijete od 18 mjeseci te moze vuci za nogu i plakati i viliti mama mama ne idi

u sve 3 situacije je dijete podjednako tuzno i podjednako ne zeli da ides, samo nama ova zadnja situacija djeluje kao najteze odvajanje, a prva kao najlakše

Slažem se u potpunosti.
Tako je meni mama znala "prigovoriti" što nisam ranije išla raditi kao što je moja sestra išla. Da bi onda L lakše prihvatila.

Ovako sam se srela i s povlačenjem za nogu i vrištanjem i dozivanjem majčice, dođi...

[dixie]

ja imam dijete od 7,5 mjeseci i nikad ga nisam ostavila nikome osim MM, ali njega ne računam kao nekog drugog od početka je bio druželjubiv i svi su ga mogli nositi, igrati se s njim, ali ja sam uvijek bila prisutna. sada zadnja 3 dana kužim da ulazi u fazu "strah od odvajanja" i sad ga pogotovo ne planiram ostavlati nikome. ne mislim da mu time štetim jer ima vremena ostajati i sa bakama kasnije, a na ljude je navikao i ovako kad sam ja bila blizu.

[printemps]

[.

Ovako sam se srela i s povlačenjem za nogu i vrištanjem i dozivanjem majčice, dođi...

Pukne mi srce kad ovo pročitah, iako do jaslica ima još 3-4 mjeseca, mene muka hvata već tjadnima! Znam da djeca osjete to sve i da bi trebala biti cool. Mislim da će meni biti gore nego njemu. Ja bi trebala ići na privikavanje a ne on

[ZIMA]

ja imam dijete od 7,5 mjeseci i nikad ga nisam ostavila nikome osim MM, ali njega ne računam kao nekog drugog od početka je bio druželjubiv i svi su ga mogli nositi, igrati se s njim, ali ja sam uvijek bila prisutna. sada zadnja 3 dana kužim da ulazi u fazu "strah od odvajanja" i sad ga pogotovo ne planiram ostavlati nikome. ne mislim da mu time štetim jer ima vremena ostajati i sa bakama kasnije, a na ljude je navikao i ovako kad sam ja bila blizu.

R ima 7 mjeseci i ista stvar je kod nas

[argenta]

Iz vlastitog iskustva: djecu se ne može naučiti ako ona to ne žele. Ja sam s oboje morala vrlo brzo natrag na faks (2-3 h, ne svaki dan) i dok je starija to prihvaćala samo tako, išla kome mu drago, Vilenjak je od samog početka vrištao i do dan danas ne voli ostati kod drugih ljudi, osim eventualno kod tate. Ništa nije pomoglo ni rano odvajanje, ni zaigravanje, ni štojaznamšto. Dijete koje hoće, hoće -- ako neće, može ga se samo "istrenirati" tko ima živaca (i potrebu) za takvo nečim.

[sonata]

[.

Ovako sam se srela i s povlačenjem za nogu i vrištanjem i dozivanjem majčice, dođi...

Pukne mi srce kad ovo pročitah, iako do jaslica ima još 3-4 mjeseca, mene muka hvata već tjadnima! Znam da djeca osjete to sve i da bi trebala biti cool. Mislim da će meni biti gore nego njemu. Ja bi trebala ići na privikavanje a ne on

Joj...dobro si to rekla! Ja na papiru radim od njezinog rodjendana ali odmah idem na stari godisnji i tada pocinju praznici (radim u prosvjeti) :D Ali i ja se grozim 1.9. kada cemo nadam se naci tetu cuvalicu. Je to jos daleko ali prodje mi onako kroz misli...pa se sva uznemirim.

[MamaSB]

Problem odvajanja od majke kod nas je počeo vać sa 4.mjeseca. Bebica je sa mnom gotovo 24 h na dan. Tata radi po cijele dane, rijetko nam tko dolazi, zima pa se ne šetamo često i naprosto ne poznaje druge ljude. Jučer je bila katastrofa! Ja otišla na ispit, a beba plakala 2 h tati i baki. Poslije me oni napali da je histerična, da joj sve udovoljavam i takve stvari. Možda sam subjektivna mama, ali nisam ja svoju djevojčicu razmazila jednostavno je najviše sa mnom i u mene ima povjerenja. Tata ju npr. nikad nije presvukao, a sad očekuje da ga prihvati kad treba.Ona je sa mnom strpljiva, pusti me da radim sve kućanske poslove, ali me mora vidjeti i čuti.Naravno traži vrijeme i samo za sebe. Što nam je na obostrano zadovoljstvo. Mislim da je to normalna faza i odraz okolnosti u kojima živi! Jesam li u pravu ili pravo imaju muž i mama kad kažu da sam ja kriva !? :/

[sonata]

Mama SB- ti imas pravo! Tvoje je dijete puno s tobom i naravno da je najvise naviklo na tebe. Mogu misliti kako ti je bilo kad su ti rekli da je plakala 2 sata. Zato sam i otvorila ovaj topic da malo prokomentiramo situaciju. Jesi ju ostavljala malo po malo? Ja sam recimo uvijek bila s njom i maknem se tj. pustim da se drugi igraju njom (ali ostanem u prostoriji)i sad vec malo po malo ne place kada se probudi a baka ju uzme iz kreveta ili dodjemo a deda joj skida skafander a ne ja. Netko je gore dobro napisao, kad dijete dovoljno upozna drugu osobu onda nece biti ni problema.
A ovo sto si napisala za muza... :/ neka se ukljuci malo po malo, ne moze ocekivati da ce ga dijete samo tako prihvatiti ako do sada nije aktivno sudjelovao u njezinom zivotu. Nije to jos nista kasno ali malo po malo

[MamaSB]

Sonata,hvala ti na potpori i savjetu!
Ostavljala sam ju jedino kad skočim do trgovine i tad jurim mahnito, pola zaboravim kupiti ali nije tako reagirala do prije desetak dana. Baka nam nije dolazila tjedan dana pa ju je možda zaboravila.A i doslovno ju napadne s izljevima nježnosti. Probat ću je davati u mom prisustvu drugima pa ćemo vidjeti...što se tiče muža ne pokazuje posebnu želju da ju presvlači, kupa i sl. malo se poigra s njom i to je to. Ne želim ga prisiljavati da ne postignem kontra efekt sve mislim sad će...i kad pričam s kolegicama koje imaju bebe mislim da je moj muž najmanje uključen u brigu oko bebe. Sad me to i iritira pogotovo nakon sinošnje epizode.
Valjda će biti bolje kad bude veća?!

[sonata]

Sonata,hvala ti na potpori i savjetu!
Ostavljala sam ju jedino kad skočim do trgovine i tad jurim mahnito, pola zaboravim kupiti ali nije tako reagirala do prije desetak dana. Baka nam nije dolazila tjedan dana pa ju je možda zaboravila.A i doslovno ju napadne s izljevima nježnosti. Probat ću je davati u mom prisustvu drugima pa ćemo vidjeti...

Tako je i nama bilo-odemo u trgovinu i jurimo i stalno mislimo sta je s njom. I isto prije jedno mjesec dana, takvo vristanje da me svekrva morala zvati da dodjem :/ Onda smo odlucili uvesti jednom tjedno s mojim tatom jednom sa svekrvom i svekrom-da se druzimo skupa a onda mi malo odemo u drugu prostoriju i tako. Sad mi se stvarno cini da je bolje. Probudi se kod bake, ona ju uzme i zna vec sto voli pa bude ok. Trebamo se mi i vratiti na posao pa ju ipak zelim pripremiti da to lakse podnese. Jedino je razlika sto je njoj gotovo svejedno da li je sa mnom ili s tatom. Najgore je to sto muskima kasnije bude zao kad vide sto su propustili i koliko je dijete vezanije uz majku.

[manal]

A i doslovno ju napadne s izljevima nježnosti.

tako i moja mama, zasad joj se još smije, ali onda mu dosadi, a ona ne skuži zašto on počinje cendrati
inače, držim fige da se curka brzo prilagodi.
danas kad sam došla s posla, ušla sam u sobu još u jakni samo da mu mahnem, a on je odmah pružio rukice, pa sam ga morala uzeti, i tako me je grlio i onda ga dam tati da ga pridrži dok se skinem, a on u plač! onda su me pratili i na wc da ne plače

[sonata]

danas kad sam došla s posla, ušla sam u sobu još u jakni samo da mu mahnem, a on je odmah pružio rukice, pa sam ga morala uzeti, i tako me je grlio i onda ga dam tati da ga pridrži dok se skinem, a on u plač! onda su me pratili i na wc da ne plače

Ajoj...kak te se zazelio misic mali

[srecica]

Cure osluskujte sebe i dijete i to vam je najbolji odgovor.
Leila je bila sa mnom 24/7 prvih godinu dana, nisam nigdje bila bez nje, ako sam nesto trebala obaviti isao je i MM sa mnom pa bi je pricuvao ali uvijek negdje u blizini ... mozda bi i ostali njih dvoje doma ali MM je cicu dozivljavao kao nepokorivog suparnika i tesko mu je padalo da ostanu sami, pa smo uvijek isli coporativno.
Kad smo krenuli u adaptaciju sa cuvalicom sve je bilo ok dok nije shvatila da je to sad novo stanje stvari i da ce svaki dan biti bez mene ... tesko joj je to palo ... meni vjerovatno jos teze ... a bake s kojim nikad nije ostala na samo su komentirale da sam je previse vezala uz sebe a mislim za koga sam trebala, za susjeda?!?
Zajedno smo prosle tesku adaptaciju sto je cesto znacilo ne skidanje s mene kad stignem doma pa do slijedeceg jutra ... ali smo prezivjele i sad je sve bez suza, a MM uziva kad su sami doma.
Moj zakljucak bi bio ... sve u svoje vrijeme i svako je dijete i mama drugacije.

[Serpentina]

Tako mi zna teško pasti rečenica starijih "morate je učiti da bude s drugima" - jer to nije istina. Sve u svoje vrijeme. T. je danas (za dva tjedna dvije godine) ostala sama kod moje prijateljice i njezine kćeri ( i još troje djece) bez da je i jednom pitala di sam. Ostaje sa nonom, šogorom, s kim god (naravno, da viđa tu osobu s vremena na vrijeme) - ono što napravim uvijek, ali uvijek - kažem di idem (iako je tek nedavno počela shvaćati što je to, npr. dućan) i da ću brzo doći. Nikada joj ne lažem i ne "nestajem".

Češće je počela ostajati s drugima iza prvog rođendana. Do onda je isto bila dreka, ali ako se nešto mora, mora se. Srećom, rijetko se moralo. Uglavnom sam je vukla sa sobom (što za vas zaposlene nažalost ne pali )

[BusyBee]

Ostane s tatom dok sam ja na terapiji, sveukupno do sat i 15 min, 1x tjedno. Prvi put kad sam ga ostavila tako s tatom (5.5 mj.), pravio se da me ne vidi kad sam se vratila. Ignorirao me par minuta, mirno i bez plakanja, ali me ignorirao.
Sad je ok, cim se vratim, lijepo reagira, nema diskonekta zbog mog idlaska, ali taj prvi put, brrrrrrrr.

Nikome trecem ga ne bih ostavljala, niti tati dulje vrijeme (sad, dok je tako mali).

[Bubica]

F je do sada ostajala 5-6 puta (i danas ce) s tatom po sat ili dva. Fora mi je kako je u to vrijeme super, odlicno se njih troje organiziraju ali cin cuje moj glas na vratima pocinje kmeciti.

[patriša]

Ja svoju curku od kad je počela dohrana redovito ostavljem s tatom na sat-dva i odem negdje sa starijom curom.To je vrijeme samo za nas dvije .I uvijek je dobra s tatom,čak i puno bolja nego sa mnom,ali isto ko i kod Bubice,čim čuje moj glas gotovo je-kmečanje i suze.


Ali zanimljivo mi je-stariju kćer kad je još bila beba nismo davali nikome niti da ju nosi,niti da ju dira pa čak niti da joj se previše približava(uvijek u strahu od nekakvih boleština ) i ona je bila koma pri susretu s drugim ljudima.Kad joj se netko obratio(pa čak i deda)vrištala je,nisi ju mogao smiriti i to je tak trajalo pa čak do nekih njenih 10mj.
Zato sada mlađu kćer uvaljujemo svima i ona je skroz drukčija od seke,svima se smije,svima ide,sa svima hoće nakratko ostat.Jedino je nažalost i puno bolesnija(8mj.i već četvrti antibiotik )

[Enea]

ja uopce nisam razmisljala o tome,kad poceti navikavati,mi od pocetka navikavamo,i ja ju vec sad mogu bez frke ostaviti baki,teti,cak i frendici da ju pricuva,ako trebam nesto obaviti,nemoj se opterecivati s tim i sastavljati rasporede dolaska drugih ljudi,beba se mora naviknuti na sve,normalno ju vodite sa sobom svud kud idete,mislim da je tak lakse,danas sutra kad krene u vrtic ili sl.

[mmmama]

Kad sam se vratila na posao, cure su ostale s tetom čuvalicom. Do tada nisu bile same s nekim drugim. Djedovi i bake ne žive u Zagrebu i viđamo se nekoliko puta godišnje pa ih s njima nismo pokušali ostaviti ni nakratko (kad su bili u posjetu nama ili mi u posjetu njima). Najstarija kćerka je prošlog ljeta odlazila s bakom u trgovinu i slično (imala je skoro 4 godine), do tada nije htjela, a mi je nismo nagovarali.
Kad god trebamo nešto obaviti, idemo uglavnom svi zajedno. Malo je naporno, ali i veselo.
Kad sam prije dva mjeseca rodila, curke su jednu noć bile kod kumova, tako da muž može biti sa mnom na porodu. To je bilo prvi put da su prenoćile negdje bez nas.
Dok su male, volimo da su uvijek s nama (a dok radimo, u vrtiću i s tetom čuvalicom).
Ako se mora ostaviti bebu s nekim tko nije roditelj, što se može. Ja nisam morala, niti htjela.

[enchi]

Kod nas je tako da je moja H. od kada se rodila, ajde, nakon nekih dva-tri mjeseca je već počela odbijati svaku osobu osim nas troje najbližih (ja, MM i moja mama). I to traje do dan danas.
Doduše, sada više ne plače kada joj se netko nepoznat približi ali joj treba bar pola sata da se privikne. Bude mirna i samo "snima" situaciju i ljude oko sebe.
Nakon toga je sve ok, može se igrati sa onim tko je zainteresiran ali da ju netko osim nas uzme na ruke - to ni sada nema šanse!
No, i MM i ja smo bili takva djeca pa se ne čudim.
Je, da mi koji put dođe da bi radije da se malo ohrabri ali tako je kako je. Nema forsiranja jer bi to napravilo samo kontraefekt.
Kod nas ništa ne ide na silu!

[Palagruža]

Da, navikla je.
Bez problema je ostavim s mojom mamom na sat-dva dok ja nesto obavim, a prosli tjedan sam je ostavila na 15-ak minuta sa sogoricom koju vidja otprilike jednom tjedno i proslo je skroz ok. Tu i tamo je cak tutnem nekom gostu kojeg prvi put u zivotu vidi u ruke i odem u kuhinju po kolace i pice za njih - sve pet. Ponekad mi se cak cini da se drugima veseli vise nego meni Zapravo, ima logike u tome. Oni se uglavnom cijelo vrijeme igraju s njom i nose je, dok si ja to bas ne mogu priustiti (treba i neke kucanske poslove obavit). Pa si mala misli: "Evo gostiju, super, bit ce veselo!"
E sad je li ona tako druzeljubiva zato sto je po karakteru takva, ili zato sto smo stvarno od najranijih dana primali goste i isli u setnje, stvarno ne znam, ali drago mi je da je tako i nadam se da se nece promijeniti.

[enchi]

Mislim si da je to do karaktera... :/
Doduše, ja jesam i sada na prvu rezervirana ali vesela sam i ljubazna (no, taj dio sam uvela radi ugodnije komunikacije, beba to još ne zna napraviti ).
Mi smo se dosta družili, išli posvuda s njom, ne baš svakodnevno ali nikako nije falilo društva odraslih i djece! Bila je, dakle, izlagana tim situacijama, ali od nas se nije dala.
Prijateljica ima, po ponašanju, dijametralno suprotnu curicu i skroz je zanimljivo mi bilo promatrati ih kako se različito ponašaju, npr. kako svaka ima svoj način da dobije što želi.
Moj je zaključak da je do karaktera i primjećujem da se stvar pomiče ka smanjenju tog straha, jer valjda jača interes za druge i sigurnost.

[Juls]

Ponekad mi se cak cini da se drugima veseli vise nego meni Zapravo, ima logike u tome. Oni se uglavnom cijelo vrijeme igraju s njom i nose je, dok si ja to bas ne mogu priustiti (treba i neke kucanske poslove obavit). Pa si mala misli: "Evo gostiju, super, bit ce veselo!"

Ista je i moja cura (7 mjeseci). I meni se čini ponekad da sam joj dosadila, jedva čeka da dođe netko novi.