kome otvarate vrata.....

[leonisa]

odlucih podijeliti ovo s vama

prije koji tjedan zvoni netko na vrata, cca podne, radni dan.
gledam kroz spijunku, zena.
otvaram vrata, pred menom stoji zena u ranim tridesetima, fino obucena, namirisana cak pretjerano po mom ukusu, tuzna, skoro ko pokisla kokos.

susjeda....joj, ja sam vam odozgora sa 4. kata, odmah iznad katarine, joj znate sta m se desilo....jel mogu uci?

i prije nego sam se snasla, usla je.
(zivimo u novoj zgradi, ja sam tip koj ne gleda face, ne pamti ih i jako je moguce da smo se u liftu ili cak na zadnjem sastanku suvlasnika, i srele)

znate, tata m je imao mozdani...i plac....ja ni pet ni sest, refleksno se okrecem i trazim kljuceve od auta, trebam ih voziti.

znate, tata mi je imao mozdani ja sam ga otpeljala u polikliniku. sad sam saznala da zsravstveno nepokriva tu privatnu polikliniku i prebacit cu tatu na rebro. mama je krenula iz medjimurja i dolazi po njegove stvari da mu nosi, a ja ne znam sta da radim, grozno mi je.
veli mama da pitam susjede za pomoc, i bila sam gore kod katarine i neugodno mi je tu kod vas....produzi iz hodnika na moj kauc u dn. boravku....ocu prebaciti tatu na rebro a prvo trebam podmiriti troskove u klinici.
mama je na putu za zagreb pa mi veli da potrazim pomoc od susjeda dok ona ne dodje....red placa, red pozivanja katarine (nemam pojma ko je katarina)
jel mi mozete kako pomoci? dok mama ne dodje?

znajuci da nemam u novcaniku nsta, otvaram ga i velim kako imam 20 kn.

ona odgovara kako to nije nista da joj treba 400.
sjedi na mom kaucu u mojoj dn. sobi i place.

ustaje se i ide prema vratima. ja joj velim da ako mogu kako drukcije pomoci da cu rado.

ne mogu, zahvaljuje mi, da ce mi javiti sta je sa tatom...odlazi.

zbunjena sjedam.

vrtim film. pale mi se lampice. hitna? zasto privatna poliklinika, zasto nije zvala hitnu i odvela tatu u hitnu?
zasto nakon mene nije pozvonila nikom vise na mom katu?

pricam muzu pricu, muz lud, zove policiju. policija veli kako su ceste izvidnice i kako su ceste "na prepad" price uzimanja love.

odma taj dan zeljela sam ici na 4. kat i od vrata do vrata traziti tu zenu da ju ptam kako je tata i da sebi dokazem da svijet nje ovako proklet.

MM mi nije dao.

prica ima jos detalja koje sam zaboravila s vremenom. prica je brza, zena brzo prica, dinamicna, igra na suosjecanje i prepad.

juce, vozi se MM u liftu i jedna zena stisne 4. kat.
pita ju MM da li je netko imao mozdani na njihovom katu i isprica pricu.
kaze zenska:
"identicnu pricu ispricala je zenska mojoj mami samop se radilo o "susjedi odozdola", sa drugog kata".

zena koja mi je usla u stan, ima smedju kosu, lagano valovitu, smedje oci, bijelu zimsku jaknu i jaaako puno parfema na sebi.

cuvajte se, cuvajte svoju kucu!

[sorciere]

ako vam iskon (ili netko drugi) šalje knjige koje (ni)ste naručili, ne otvarajte vrata... jer kad pitate kakve su to knjige - odgovor je da ćete ih vidjeti kad otvorite vrata...

ako vrata ne otvorite, nema nikakve obavijesti u poštanskom sandučiću... lopovi ne ostavljaju posjetnice... :/

[Imga]

:shock:

leo, dobro si prošla!

[sorciere]

:shock:

leo, dobro si prošla!

je...
a meni je kikica bila sama doma kad je tip nosio "knjige" :/

[Maslačkica]

Zato ja NIKAD NIKOM ne otvaram vrata...
Ako je komšinica, čujem njena vrata pa otvorim za ostale nisam NIKAD kući...i boli me briga ko zvoni i koliko dugo će zvoniti.

Dok sam živjela u Zg u velikooooj zgradi isto tako sam radila. Meni ko je dolazio najavio bi se...ostalima su vrata bila uvijek zaključana.


Leonisa...stvarno si dobro prošla...a i kikica pretpostavljam nije otvorila vrata - svaka čast...
Ma ja se ni ne trudim pitati ko je...
I ako je TV upaljen ili muzika drnda ne smanjujem, jednostavno NE ŽELIM otvarati vrata...


I da, jednog dana u Zg pozvoni neko na vrata i vidim policajca i otvorim ja ipak i ispituje me za susjeda jednog jer ga traže radi kazni. I kaže on meni da uđe unutra da baš ne pričamo o tome na vratima i ja eto...POLICAJAC je je li pustim ga unutra, ali mi onda sine kako je prolazio pored mene da svaki čika policajac i nije dobar policajac...
Pa sam njega fino pustila da uđe u hodnik, a ja sam ostala stajati na ulaznim vratima koja sam ostavila tako otvorena da mogu izaći ako se počne "kretati" prema pištolju, bulazniti ili bilo šta...
ali svejedno nije bilo pametno od mene... i tako...više nikom se vrata ne otvaraju...

[Ninči]

Mojoj sestričnoj je tako na vrata došao muškarac pod izlikom da očitava struju...pokazao joj radnu iskaznicu i kada ga je pustila u kuću, zabio joj nož u trbuh I ono manje bitno- pokrao iz stana sve što je vrijedilo.

Znam još hrpu takvih slučajeva...ali da sad ne pričam svaki posebno.

Meni nije problem otvoriti vrata jer mi iza leđa grme 3 psa od 70 kg svaki Još nisam vidjela toga tko nas ne zna, a da je poželio ući

[meda]

a ja glupaca skoro uvijek otvorim

jedno vrijeme mi je susjeda odozdola svako jutro u 7 zvonila, jer je htjela nesto rijestiti u vezi grijanja, i znala sam da je ona, al ipak sam joj jedan dan otvorila, i kako mi je izletila macka na hodnik, ja automatski zgrabila macku i zalupila vratima, a vrata imaju onu automatsku bravu. ne moram spominajti da sam bila sama doma, bosa, gore pidama, dole trenirka

i tako baba izvreglala svoje, i ode ona, ima posla (u mirovini je!), a ja snadi se druze :shock:
brzo sam otisla kod adminsitratorice ulaza, koja je bila na izlasku iz kuce upravo, dala mi je neke natikace i vestu (bio je 10. mjesec) i stavila kod nepokretne susjede koja zivi sama sa hrpom macaka da tamo cekam da se bravar pojavi na poslu. i tak, svako malo ja idem dole vidit jel dosao, stojim u ducanu do jer mi bilo zima, prodavacica me gleda sto cu ukrasti (a svaki dan dolazim u taj ducan i pravi se da me ne pozna)...i tako nakon nekog vremena dolazi bravar, al veli da on ne moze to popraviti (nije to radnja, nego stand pa valjda nema alate)...i tak, na kraju su mi neka dva klinca iz zgrade obila bravu, dala svakom 20 kuna, i konacno u 12 h dosla na posao (a taj dan nam je bas dosao prvi put novi sef, jesam se proslavila )

al ja i dalje cesto otvorim, makar pitam tko je i sto treba kroz zatvorena vrata. istina, sad kad sam s djetetom sam opreznija puno

[meda]

Mojoj sestričnoj je tako na vrata došao muškarac pod izlikom da očitava struju...pokazao joj radnu iskaznicu i kada ga je pustila u kuću, zabio joj nož u trbuh )

ajoj

[meda]

sad idem na vrata naljepiti papir na kojem pise 'NIKOME NE OTVARAJ VRATA'

[leonisa]

i ja!! nakon ovoga sto sam jos procitala.....

a par dana prije ove mi je dosla maloljetna mama koja trazi pomoc.
i velim da priceka da idem vidjeti sta imam od L. robice.
i dam joj robicu zajedno sa 20kn. slusala sam njenu tuznu prcu.
i sve bi bilo ok, da pred kraj nsam vidjela jos jednu mladu curu koja sklilj u haustoru i nestrpljvo cupka.....

[Ninči]

Prestrašno je šta će sve ljudi izmisliti, samo da ne moraju raditi!

Leonisa, ti si super prošla s tom babom!

Ja se uvijek sjetim one: Tko laže, taj i krade....a tko krade, taj i ubija! Svašta su jludi danas kadri učiniti!

[Mirjana S.]

Meni su najveći problem "sakupljači sekundarnih sirovina"...Kuća,dvorište,dvorišna vrata koja se ne zaključavaju. Dok ti 1 počne kucati na vrata njih 3-4 već je prošlo cijelo dvorište i pregledalo što imaš,koji su prozori otvoreni,jeli auto u dvorištu. Prvo pitanje obavezno "Jel gazda doma?", odnosno eliminacija muških članova domaćinstva...Ne otvaram nikome koga neznam, pišem registracije kamiončića koji zastaju pred kućom,vrijeme kad su bili...jel to paranoja?

[pomikaki]

nevjerojatno...
ja još uvijek svakome otvaram, samo tu gdje sada živim nitko ne dolazi 8)

[Rene2]

Iako sam u maloj sredini, živim u relativno prometnoj ulici i kod mene je uvijek zaključano, a pas pušten po dvorištu (njemački ovčar).

Kad izađem iz kuće na dvorište prvo pitam tko je i što treba, ako se neće predstaviti i identificirati, samo se okrenem i odem.

Struju očitavam sama i pošaljem na besplatni telefon 9820. Vodu isto tako, očitam i nazovem vodovod.

Poštara isto poznamo.

[thalia]

čula sam (tj. na forumima čitala) o toj ženi koja apsolutno sjajno glumi i uglavnom dobiva lovu.

ja ne otvaram nikome tko se ne predstavi. iznutra glasno i ljuto viknem: tko je? kad mi zvone na vrata jer ja radim od doma i obično sam u stresu pa ne glumim taj ljuti glas

onda začujem tihi glasić ispred: Marija (ili tako nešto) ili "skupljamo novce za invalidska kolica" (jea rajt) ili "jel vas zanima fotelja za masažu koja usput kuha ručak i plaća račune?" i otpilim: "Ne!"

to me svekrva naučila, ali i neke gadne situacije otprije :/

jednom mi je ljubomorni bivši dečko jedne prijateljice provalio na vrata, njoj je uzeo telefon i zvao s njega mene doma (imala sam ispis broja), ma užas.
odonda čak i ne prilazim vratima, vičem iz boravka.

[thalia]

edit: lažem, jednom mi je susjeda s višeg kata utrčala sluđena u stan da ima dijete od tri tjedna i da ima grčiće i šta da radi.
ja ženu doslovce nikad nisam vidjela.
a isto kad sam pitala tko je, rekla je susjeda.
e, sad, mi smo u ogromnom neboderu i stvarno ne znam sve susjede, al šišaj ga, otvorim kad kaže susjeda.

iako, kad su mi prije zvonile susjede uvijek kažu (mama od A. ili teta od D. ), tako da ću morat neki drugi način raspoznavanja s njima dogovorit. ili da brzo odgovore na pitanja:
koja susjeda?
s kojeg kata?
koji pas je na vašem katu?
a koje dijete?
koliko puta lift nije radio?

[upornamama]

Uopće ne otvaram nepoznatima. Pogledam (a ne pitam) tko je, i ako nije poznata faca - doviđenja.

[bucka]

leonisa, dobro si još i prošla!!
meni je uvijek neugodno otvarati vrata nepoznatim ljudima kad sam sama doma!
ali imala sam i ja svojih bisera!
za vrijeme rata otvorila vrata i pustila u kuću hrv. gardistu "koji je trebao obaviti 1 telefonski razgovor"!

[Baby]

Uf, naježila sam se kada sam pročitala vaše postove, jer sam često i sama bila u sličnim situacijama... Jednom me je pred DZ Martićeva zaskočila starija žena i preklinjala da joj dam 20 kuna za lijek. Obzirom na ovu glupu zdr. reformu lako je poverovati u priču da joj ne daju lijek koji treba bez novčeka, ali je ona pričala o sinu u bolnici koji treba taj lijek i tada sam shvatila da laže.
Svakodnevno viđam skupinu mladih cura koje prosjače (dodju zajedno, pa se poslije rasporede od trga do kvatrića/ njima sam dala svu robicu koju je moj sin prerastao + njegova prva, rabljena kolica), a vikendom mi različiti prosjaci (uglavnom sa iskaznicama tipa udruge slijepih, invalidad. rata i sl.) pokucaju i na vrata. Ja sam užasno naivna i uvijek otvorim vrata i polušam što mi imaju za reći ...smiješno je to da mladim mamama ponekad i dam nešto malo novaca ili obleke koju je moj sin iznosio... i pokušavam biti oštrija i hladna i opreznija i čvrsto sam odlučila zauzeti drugačiji stav, ali teško mi je kada vidim jadnu dječicu koju vuku sa sobom!
Potpisujem ono restrašno je šta će sve ljudi izmisliti, samo da ne moraju raditi!

[Maja]

Nikad ne otvaram vrata ako nikoga ne očekujem.

[ana.m]

Ja ne otvaram ni poštaru! Ni ulazna vrata od zgrade. Zapravo se uopće ne javljam na portafon!
Ako ima nešto preporučeno ostavit će papirić.
A za ostale me ionako nije briga.
Kad znam da netko mora doći, očekujem ga, a i naravno ovdje ne pričamo o ljudima koje poznajemo.


Leo, svarno si ti dobro još i prošla.
Rekla bih čak da si prepristojna! .
Ja joj ne bih dala dalje od ulaza kada bih već otvorila. Ali ja ne bi ni otvorila!


p.s. malo je OT ali...Nedavno sam u subotu navečer potjerala gomilu balavurdije iz haustora.
Lijepo vikendom dođu, navečer krenu svima redom zvoniti na portafon, pa ih je tako jendu subotu MM našao kako sjede na susjedovim dječjim kolicima :shock: . I sad opet zvonili, ja šiznula isti tren. Dođem dole a sve smrdi na dim! I još ih ja ne bih tjerala, samo sam ih htjela zamoliti da više ne zvone jer eto neki imaju malu djecu koja bi spavala, i da ne sjede na kolicima, ali se naravno našla neka pametnjakovićka bahata i tu sam pukla!! Potjerala sam ih sve van i zaključala ulazna vrata. Još me jedan mali pitao da kaj bi ja napravila da mi je vani hladno.... MISLIM!!!
Da vidite kak je to bahato, nekulutrno i bezobrazno, ajmeeee!

[icyoh]

Ja ne otvaram ni poštaru! Ni ulazna vrata od zgrade. Zapravo se uopće ne javljam na portafon!
Ako ima nešto preporučeno ostavit će papirić.
A za ostale me ionako nije briga.
Kad znam da netko mora doći, očekujem ga, a i naravno ovdje ne pričamo o ljudima koje poznajemo.

ovak i ja. Ne otvaram nikome (čak smo isključili zvono od ulaznih vrata) otkad su mi dok sam bila na porodijskom redom zvonili poštar, dostavljač, onaj za plin, struju, vodu i brdo ostalih.

Isto OT ali meni je u stan u osam ujutro sam ušao radnik sa svojim ključem. Ja sam u visokoj trudnoći spavala, muž otišao na posao. Prvi smo uselili u zgradu, a radnici to kakti nisu znali, a kopija ključa je "slučajno" ostala kod njih (potpisali smo da smo primili 3 kopije ključeva, za četvrtu ni investitor nije znao otkud se pojavila - kakti). Skoro sam infarkt dobila kad me probudilo vrištanje iz kupaone (napao ga je pas kad je ušao u kupaonu koja je bila uz našu sobu).

[Dada]

odkako živim u svojoj kući, stalno se zaključavam, našto me je stari znao zezati, a kad sam mu rekla zašto to radim, više nije, nego još i kaže "samo se ti zaključaj".....

ja inače radim u smjenama, i kad sam sama doma prije podne, obavezno se zaključam. I tako ja jednom odem se istuširati, hodam po kući samo u gaćama, i zadesim se u hodniku, i čujem zvono, nakon zvona, pogledam u vrata, kad netko zgrabio za kvaku i hoće unutra.... Prva mi je misao da je to ili Boris, ili moj tata, ili svekar, ....ništa, navučem na brzinu trenirku i otključam, mada mi je bilo čudno što je taj netko navalio na kvaku, jer ovi to inače ne rade.... vani stoje neki Romi iz susjednog sela i pitaju me da li imam starog željeza !

ja ostala bez teksta. Velim da nemam, " a što vam je ovo na terasi...." tad sam imala sušilicu rublja (skoro novu) i neki štednjak na drva, tek smo se bili uselili i nismo unijeli sušilicu u kuću a ovo je trebalo ići u šupu.

A kod mene u dvorištu od starih vlasnika nekakve željezne šipke, koje nam trebaju, i ubjeđuju ti oni mene da imam starog željeza, da šta će mi ti strojevi na terasi, i sve pokazuju prstom "a što vam je ovo, a jel vam baš treba ono..." i tako ti oni mene pilili skoro pet minuta, dok ja nisam izgubila strpljenje, em zbog bezobrazluka da se ulazi u tuđu kuću bez da ti je netko otvorio, em što me pravi budalom zbog željeza, i obrušim se na njih, da nije njihova stvar što će nam to željezo, da sam već dala neku kramu čovjeku iz njihovog sela. Najgore ti je što želiš ostati ljubazan, a jednostavno ti to nedozvoljavaju svojim ponašanjem

Pitaju oni mene kakav je bio kamion (od tog čovjeka, a za njega mogu reći sve najbolje, čak sam ga jednom poslije i sama tražila da mu dam staru plinsku peć) i velim ja "zeleni" a oni se pogledaše i rekoše "Opet Rajko!" To mi je u taj mah bilo tako smiješno, kao da vode neki svoj privatni rat sa tim Rajkom, ....nakon toga sam se opametila. Više ne ulazim u nepotrebne rasprave, uvijek sam zaključana i sl. Ne otvaram vrata svakome

nedavno kod kolegice sa posla, bio je Božić, zvoni netko. Ona otvori, a vani dvije cure, od oko 19-20 godina, i krenu pjevati božićne pjesme. Jedna se opali cerekati, a druga pjeva. Kaže kolegica da su bile dobro odjevene, ali su joj djelovale jako zvrkaste. I kad su otpjevale, pitaju da li im može dati novaca, da su siromašne, ..... kaže ona da nema, a one njoj na to da može i suhih kobasica, ili mesa iz škrinje. Pita ih ona odkud su , a one ko iz topa da su iz Trogira ! Kolegica živi u selu 20 km od glavne ceste, i nikako joj ne ide u glavu kako su tu završile ove cure navodno iz Trogira. Još bi im možda i dala novaca ili suhog mesa, ali ova se druga smijala kao luda na brašno.

ma ima svega danas...... a nekad se nitko nije zaključavao

[Lutonjica]

neki dan i meni u gnijezdo dosla zena
place, kcer joj je imala prometnu nesrecu negdje u zagorju, jel moze nazvati iz rode sestru u zagorju da ode na hitnu
ja pitam za broj, sama ga otipkam na svom mobitelu, ona ceka i ceka i nitko se ne javlja
pocne plakati, sta ce ona sad, istrcala je iz kuce u panici, nema ni kljuceva ni novcanika, a mora na bus do zagorja, imam li ja novaca?

ne znam ni sama kako sam se uspjela dobro snaci, rekoh joj da nazalost nemam gotovine, placam samo karticama

joj joj i ode ona

poslije provjerim broj, neka firma na zitnjaku

bilo je tu jos puno detalja, ali ne sjecam se vise

[kloklo]

Ja imam sreću što naš stan ima nešto kao malo predsoblje sa staklenim vratima. Ne znam kak se to zapravo zove...Apricot, pomozi
Uglavnom, to je odlična stvar, jer uvijek mogu kroz ta vrata razgovarati s pridošlicama, a oni ne mogu unutra 8)

[Kaae]

Vrata otvaram samo ljudima koje poznajem. Na ulici isto tako nista nikome ne dajem.

[leonisa]

Vrata otvaram samo ljudima koje poznajem. Na ulici isto tako nista nikome ne dajem.

kako kroz onu zdeformiranu spijunku prepoznajes susjeda?
prepoznajem svoje starce, frendove, ljude koje mogu bez beda vidjeti u svojoj glavi kad zatvorim oci, ali susjede u prolazu...kako njih da prepoznam u ogromnoj zgradi dok gledam kroz spijunku?

kako ako pitam "ko je" veli "susjeda" a ja velim "ma da, stvarno" mogu znati da se, nedajboze, meni nesto desi i trebam pomoc susjeda, netko nece reci sto to meni? da me ne prepoznaje....


odrasla sam u zgradi gdje smo okolo od susjeda posudjivali secer, jaje, brasno....a danas se u zgradi nitko ziv ne pozna.
nakon godine dana nemam blage veze ko zivi na mom katu....

[sladjanaf]

zato ja poznajem sve svoje susjede

a na portafon se ne javljam nikome tko se ne najavi. a svi se, falabogu, najave.

[Maslačkica]

Ja imam sreću što naš stan ima nešto kao malo predsoblje sa staklenim vratima. Ne znam kak se to zapravo zove...Apricot, pomozi
Uglavnom, to je odlična stvar, jer uvijek mogu kroz ta vrata razgovarati s pridošlicama, a oni ne mogu unutra 8)

Ne kontam ovo...

A za sve priče :shock:
I zaključak: ne otvarajte vrata, ma ni ne javljajte se...

[leonisa]

mi imamo videofon.
i vrata koja ne rade pa su uvijek otvorena.
eto.

s druge strane, znalo m se par puta dogoditi da sa sobom imam kljuc od stana ali ne i od ulaznih vrata, pa sam zvonila susjedima i rekla da sam susjeda koja je zaboravila donji kljuc.

sad da meni netko zvoni i veli na moje "ko je"- "susjeda sa x kata, zaboravila sam kljuc, moze vrata"
da ju pustim ili velim "ne moze".

uzasno me zbunjuju i iscrpljuju ovakve situacije.
nisam tip "ogradit cu se od svih" jer, eto, kad sam imala 3,5 god. moja mama je pala u nesvjest i zadnje sto mi je uspjela reci kad joj je pozlilo da idem po susjede, kad smo imali polavu, prvo sam susjede zvala za pomoc....ako iskljucim susjede iz svog zivota, oni nece biti tu ni kad ce meni trebat pomoc kao sto njima treba sada. tj. mozda treba, a mozda je navlakusa....bas sam tuzna.

[betty blue]

Ja isto nikom ne otvaram...
Sjećem se, imala sam 10 godina, rat je bio, u mom rodnom gradu, u kafiću ispod našeg stana radila dama sumnjivog morala. Ili bar ukusa u odjevanju.
Jednom, sama sam bila doma, ili s mlađim bratom, zvoni ona vrata i moli me može li se ona sakrit kod mene. Ja je pustim, ona u moju sobu i s balkona gleda na kafić i plače.... taj dan je jedan luđak troje ljudi ubio u kafiću...
Ona je otišla prije nego su mi roditelji došli. Kad je stari čuo koga sam pustila poludio je. Otad nikom ne otvaram. Premda je ona vjerovatno preživjela jer sam ju pustila...

[sladjanaf]

ja ne znam koliko je tvoj ulaz ni koliko susjeda imaš. moj je pet katova, tri stana na svakom katu. prema nekim novozagrebačkim kriterijima, mali ulaz.
tu smo već 6,5 godina. kod nas se lova za čistačicu kupi međusobno, znači po par mjeseci neki susjed, pa onda par mjeseci neki drugi... meni je to pomoglo da upoznam sve svoje susjede, s nekima se sprijateljim toliko da posudim jaja ili brašno. i nisam zbunjena ako mi pozvoni na portafon


mada, ja sam provincijalka i upoznavanje susjeda mi je bilo jako važno, jer sam naviknuta znati i imati dobre odnose s njima.
moja svekrva, naprimjer, živi u istom susjedstvu već 26 godina i ne zna više od polovice svojih susjeda. ali njoj je to ok.

[icyoh]

kod nas je kamera pred ulaznim vratima haustora pa se na TVu lijepo može vidjeti tko zvoni. Osim toga pred većinom stanova je još jedna kamera pa točno vidiš i tko tebi zvoni na vrata.
Susjede poznam i otvorila bih da pozvone (iako se to nikad dosad nije desilo).
Poštar je dobio ključ pa ne zvoni.

[Maslačkica]

Leonisa, da to je problem velikih zgrada i takvog života...
A ne znam... možda onda da otvoriš, ali ne puštaš u stan...

Ja sam živjela u neboderu i stvarno je NEMOGUĆE znati sve susjede, ali sam znala iz viđenja susjede sa svog kata, ispod i iznad (ne baš sve ove gore i dole).

[Balarosa]

Zato ja NIKAD NIKOM ne otvaram vrata...
Ako je komšinica, čujem njena vrata pa otvorim za ostale nisam NIKAD kući...i boli me briga ko zvoni i koliko dugo će zvoniti.

Ovako i ja kad sam sama doma. MM kaže da nisam normalna, ali svejedno mi je.

[fegusti]

ajoj, ovo mi je bolna tema!
pred skoro 2 godine sam otvorila sličnu temu samo je mene izmuvario cigo s pričom da će mi skinuti uroke i nije se dao s vrata.
ja tek došla iz rodilišta a on mi kaže: "sin će da ti umre, a tebe će šlog da trefi!"
taj događaj sam prepričala novinaru i nakon tog članka se u redakciju javilo još nekoliko osoba koje su proživjele slično iskustvo.
neki su za uklanjanje uroka platili 5.000 kuna i vjerovali kako su se bar tog zla riješili dok nisu pročitali moju priču u novinama. :shock:

[ana.m]

Joj, leonisa, kužim te kaj hoćeš reći, ali onda kada već otvoriš vrata, stani tako da nema šanse da taj netko uđe u stan.
Može jedino na silu...

[Zorana]

Mene upravo nervira sto zivimo u staroj, beckoj zgradi sa vanjskim vratima koja su jednim dijelom zastakljena. I, nema sanse da se mogu olako izvuci, ko npr. Maja, jer kad netko izvana vidi upaljeno svjetlo, uglavnom uporno kuca i zvoni.

[lucij@]

Dobro je ugraditi onaj lanac za vrata. To si stalno govorim pa nikako.
Mi na manjem dijelu ulaznih vrata u kuću imamo žičano staklo i kroz njega vidim tko zvoni.
Otvaram poštarima, ali njih poznam. Otvaram i kad dođu iz Hepa, Plinare i Vodovoda, a njih ne poznam :/

[Ninči]

Vrata otvaram samo ljudima koje poznajem. Na ulici isto tako nista nikome ne dajem.

kako kroz onu zdeformiranu spijunku prepoznajes susjeda?

Kada smo živjeli u Vukovarskoj kao podstanari, gazda stana je živio na istom katu, samo preko puta. I jedan dan vratila se ja sa psom iz šetnje i netko zvoni....pogledam ja na špijunku- neki čovjek pred vratima. Ja se ušutila i čujem kako mi taj čovjek izvlači ključ iz brave :shock: Ajme meni!!! Kad nisam u nesvijest upala! Zovem muža, plačem, kažem kako sam zaboravila ključ vani u bravi i netko mi ga uzeo....on mi kaže da odem kod gazde pitati da nije on. Ma nije on- nego neki čovjek kojeg u životu nisam vidjela! I hajde, za svaki slučaj odem ja kod gazde, a gazda mi pruža ključ i kaže kako je mislio da sam otišla van pa zaboravila ključ
Toliko o deformiranim špijunkama

[Kosjenka]

kod nas u zgradi nakeljimo papirić sa stanjem brojila na vrata, ne zato što bi nam netko mogao upast nego zbog toga što dopodne obično nema nikog doma. Inače ti čitači stanja mogu do brojila, dedica za tv pretplatu i sl mi ikada nisu ušli u stan, jednostavno nevolim da mi svatko ulazi u stan a kada bolje razmislim želim da i klinci to nauče od mene. Baka me vječito grdi da sam nepristojna što inkasatoru zalupim vratima i odem po novac. Ja se ne osječam u vlastitom domu dobro sa strancima, hodnik gotovo i nemam i ne želim ih u dnevnoj sobi.
Ja živim u malom mjestu gdje svak svakog zna i tako bojazni od službenih osoba nema, ali zadnjih godina počeli su se pojavljivat likovi sa navlakušama i to najčešće žrtve su im penzići

[Ninči]

Meni su ti za tv pokušali ući u jednosoban stan da vide koliko tv-a imam...mislim- koliko bi ih mogla imati u jednosobnom stanu?!?! Samo sam im rekla da za ulazak trebaju nalog od suda i mogli su me samo poljubiti u d... i okrenuti se

[Barbi]

Jao leonisa :shock:, srećom pa je dobro prošlo.
Ja sam prestala otvarati vrata još na prvom porodiljnom, nikad dotad nisam bila u jutarnjim satima doma pa mi nije baš netko ni zvonio. Najbolja fora mi je bila kada sam netom došla iz rodilišta s Patrikom, u taj novi stan smo se uselili par tjedana prije i moja mama otvori vrata i pusti unutra dva inspektora za kontrolu TV pretplate s rečenicom "B. došli su ti neki majstori" :shock:. Skoro su letjeli naglavce van i oni i mama.
Vrata više ne otvaram. MM ima ključ, susjede kroz špijunku prepoznajem (velika je i širokokutna, nije jako iskrivljena slika). Susjedi uglavnom prvo nazovu ako nešto trebaju.

[Maslačkica]

Mene upravo nervira sto zivimo u staroj, beckoj zgradi sa vanjskim vratima koja su jednim dijelom zastakljena. I, nema sanse da se mogu olako izvuci, ko npr. Maja, jer kad netko izvana vidi upaljeno svjetlo, uglavnom uporno kuca i zvoni.

Pa zašto to ne "zatvoriš"? Pokriješ nekako? Novine ili karton, pa onda neka tkanina? Ili možda samo karton, a djeca neka nacrtaju nešto na njega i da vam bude to kao "dječija slika"?

[Audrey]

Ne spadam baš u društvene tipove, ali nikad mi nije palo na pamet ne javiti se ako sam doma. Pa kud je ovaj svijet otišao ako ni kod prijatelja ni rodbine ne možeš bez prethodne narudžbe :shock: . Ne mogu zamisliti situaciju da prolazim kroz ulicu gdje mi žive prijateljica ili kuma ili sestrična, i imam malo vremena za pozdraviti ih i eventualno brzinsku kavu, a ne žele mi otvoriti a doma su. Ili još gore, obrnuta situacija, one poljube moja vrata. Ok, danas svatko ima mobitel, ali recimo zaboraviš ga, ili se ispraznio, fiksni je iz nekog razloga stišan... Ma rađe ću se 50 puta gnjaviti s Jehovinim svjedocima, akviziterima, kvazisusjedima... nego da mi netko drag ostane popišan na mojim vratima. Ali to sam ja.

Doduše, ja nepoželjne goste riješim po kratkom postupku (profesionalna deformacija , a i gledala sam mm kako on to rješava), i od kućnih vrata ne odu dalje. Nije tako bilo oduvijek, ali s godinama sam naučila odglumiti autoritet iako sam iznutra vrlo nesigurna. Obično upali, ne da se uljezima zaj.. s crvenokosom bahatom vješticom .

[bzara]

uf ja imam jednu groznu priču! taman sam došla u zg na fax i nakon par mjeseci dolazi meni i cimerici lik sa kata ispod! zvoni na vrata ja otvorim, onako mlađahan, ja sam mislila tu smo si negdje, mlada i glupa pozovem ga u stan na piće! on se požalio da smo pravile malo preveliku buku večer prije, što je donekle i bila istina pa mu nisam proturiječila...
međutim nakon toga su uslijedili pozivi, konstantno dolaženje kod nas na vrata, da mi pravimo buku da mu ne damo živjeti... cimerica i ja obje na teškim faxovima, prva godina, učimo ko bedaste...
nakon par tjedana to je već postalo maltretiranje i sad sam se već bojala ga! a lik ima najmirniju facu koju sam ikad vidjela!
kad sam ispričala svojima, moja mama je uspjela saznati preko svog frienda koji je psihijatar da je tip shizofreničar, ima 35 godina, hospitaliziran XY puta, pa ga puste jer nema mjesta dovoljno po bolnicama! on odbija uzimati terapiju i malo malo pa završi u bolnici! na policiji su nam rekli da u ne mogu ništa dok nešto ne napravi!
nakon par mjeseci straha, ponovno je imao napadaj (taj prizor mi je žao što sam doživjela jer neću ga nikad zaboraviti ), završio je u bolnici i nikad se više nije vratio... naježim se kad se sjetim svega!

ja isto ne otvaram nepoznatima vrata, ali trenutno živim u manjem gradu, pa nema baš takvih stvari kao u zg. u zgradi imamo samo 3 stana, tako da je ugodna atmosfera... ali nekada sam živjela u zg, u velikoj zgradi, i stanari su se često izmjenjivali, tako da stvarno nisam znala tko sve živi u mojoj zgradi...
stvarno grozno!

[Bejbi]

Leonisa, ne mogu vjerovati, ali meni se dogodila apsolutno ista svar! :shock:
Ista zena (bijela jakna, pretjerano namirisana), ista prica samo je spominjala susjedu Ljerku a ne Katarinu!
Ja joj budala dala 100 kn, ali nije me za to briga nego mi muka jer sam bila sama s malim od 9 mj doma. Mogla je bit ko zna kakva luđakuša!
Vise ni poštaru ne otvaram..

[leonisa]

Leonisa, ne mogu vjerovati, ali meni se dogodila apsolutno ista svar! :shock:
Ista zena (bijela jakna, pretjerano namirisana), ista prica samo je spominjala susjedu Ljerku a ne Katarinu!
Ja joj budala dala 100 kn, ali nije me za to briga nego mi muka jer sam bila sama s malim od 9 mj doma. Mogla je bit ko zna kakva luđakuša!
Vise ni poštaru ne otvaram..

jel ju mozemo prijaviti?
ili u novine?
izgleda da ima uigranu shemu...

STRASNO!!!!

[meda]

Mene upravo nervira sto zivimo u staroj, beckoj zgradi sa vanjskim vratima koja su jednim dijelom zastakljena. I, nema sanse da se mogu olako izvuci, ko npr. Maja, jer kad netko izvana vidi upaljeno svjetlo, uglavnom uporno kuca i zvoni.

tako su nama jednom lopovi htjeli provaliti u kucu skidajuci to staklo :shock:

hvala bogu da je valjda netko od susjeda naisao, pa nisu uspjeli, al su nam zeznuli bravu i nismo mogli uci u kucu, tako smo u stvari i skuzili da je neko pokusavao uci. a u stanu tri laptopa, od kojih samo jedan nas

[meda]

Mene upravo nervira sto zivimo u staroj, beckoj zgradi sa vanjskim vratima koja su jednim dijelom zastakljena. I, nema sanse da se mogu olako izvuci, ko npr. Maja, jer kad netko izvana vidi upaljeno svjetlo, uglavnom uporno kuca i zvoni.

Pa zašto to ne "zatvoriš"? Pokriješ nekako? Novine ili karton, pa onda neka tkanina? Ili možda samo karton, a djeca neka nacrtaju nešto na njega i da vam bude to kao "dječija slika"?

ma daj, pa koja je to paranoja...

a i ruzno bi izgledalo

ne mora se otvarat...pitas tko ste, sto ste i sto trebate...nazalost, nisam zainteresirana/oprostite, ne bi... i dovidenja