Policija na to mahne rukom i kaze Sami ste si krivi (citaj: Naivcine)..
Evenualno dati u neke novine da sto manje ljudi nasjedne..
 |
|||
|
|
|||
Policija na to mahne rukom i kaze Sami ste si krivi (citaj: Naivcine)..
Evenualno dati u neke novine da sto manje ljudi nasjedne..
meda prvotno napisa
ma daj, pa koja je to paranoja...Pa zašto to ne "zatvoriš"? Pokriješ nekako? Novine ili karton, pa onda neka tkanina? Ili možda samo karton, a djeca neka nacrtaju nešto na njega i da vam bude to kao "dječija slika"?
a i ruzno bi izgledalo
ne mora se otvarat...pitas tko ste, sto ste i sto trebate...nazalost, nisam zainteresirana/oprostite, ne bi... i dovidenja
Pa meni nekako nije baš paranoja...
Ja inače JAKO mrzim ta stakla gdje se vidi sa stubišta unutra ili makar sjene... ne znam....inače mi je to staklo užasno, a ako ne želi da se vidi unutra jeftinije je ovo nego mijenjati vrata...
pa kod većine se više ne dolazi bez prethodne najave, makar kod mene u okolini.Pa kud je ovaj svijet otišao ako ni kod prijatelja ni rodbine ne možeš bez prethodne narudžbe
I ukućani ako zaborave ključ ili prijatelji koji bi mi teoretski mogli banuti znaju "posebno" zvonjenje...
Ja na to ne gledam u negativnom smislu, kao na "narudzbu". Jednostavnije je nekoga nazvati i vidjeti je li doma nego npr. doci i poljubiti vrata. Nisam bas ljubitelj ulijetanja nekome na kavu dok uspavljuje djecu, taman se negdje sprema, ima nesto deseto isplanirano i sl. pa radije nazovem. Nije neka tragedija ako netko dodje nenajavljeno, ali, x puta se znalo desiti da me muz zove na mobitel jer je taj i taj dosao i ceka pred vratima pa ako sam u blizini da se vratim doma. :/ Ili razocarano zvanje na mobitel od strane xy jer, eto, ona dosla, a sad se mora bezveze vracat jer mi nismo kuci....a hebemu, barem danas svatko vuce te mobilne aparate sa sobom, valjda se moze nakratko zvrcnuti i pitati jesmo kuci.
Uf,
mm me je naucio da nikom ne otvaram. Prvo sam mislila da je paranoik....ali sad vidim da je u pravu. Dosla su luda vremena i svasta se dogada, a i DJECA su tu!
ja imam skroz staklena vanjska vrata, svi tu imaju takva, i rolete venecijanke na njima.
samo bezobrazno potegnem rukom roletu u visini ociju, ako je nepoznat okrenem se na peti i baj baj.
a svakakve face stoje na zvonu, svakodnevno!
ovo za kavice, i navracanja...ma daaaajte, danas jedino moja baba jos nema mobitel. ako ces mi i upast na kavu , zovni barem 2 min prije, kad zaokrenes u ulicu....
od susjeda jedino imam 2 tel br, za njih znam da su doma(mame sa djeocom). ostale niti ne poznam, ne znam tko su ni stosu....i ne bi ih pustila u kucu
i da: ovakve ruzne situacije se UVIJEK dogadaju na prepad, kad se najmanje nadas i kad si u vlastitim brigama...covijek se lako smete...
Moj tata nema mobitel, moja sveki ga rijetko nosi, moje tete ne znam da li koja ima, prijateljici se možda ugasio... Naravno da će oni ako se ciljano spremaju meni prvo me nazvati da se najave, kao što i ja radim, ali ako mi npr. teta ide na pregled u Dom zdravlja koji je blizu mene i bude gotova prije nego je očekivala, i poželi svratiti pozdraviti mene i klince, ja si NE MOGU zamisliti da bi mi ona ostala pred vratima a ja doma. Jedno je kad me nema doma, a drugo kad NE ŽELIM ni pogledati tko mi je pred vratima.
Pokušajte sebe staviti u poziciju da zvonite nekome s kim ste si dobri, a taj vam ne otvara vrata, a vidite da svjetla gore, da se sjene kreću... Da li bi pomislili 'ok, ima pravo što mi se ne javlja, nisam se najavila' ili bi pomislili 'je li se ona na mene nešto ljuti, što li sam napravila'. Ja bih osobno pomislila da se nešto dogodilo, iscurio im plin pa se svi potrovali, ili su im u kući lopovi, u svakom slučaju digla bih uzbunu.
nemas frke, ti bi svakako dobila kavuJa bih osobno pomislila da se nešto dogodilo, iscurio im plin pa se svi potrovali, ili su im u kući lopovi, u svakom slučaju digla bih uzbunu
nemam takvih teta,rodbine, kuma, svakija kao ti....svi su tisucama kilometara daleko...
svi koje poznajem nose mobitele, pa je to razlog sto ne razmisljam kao ti.
Logično je da mi pravilo vrijedi i obratno. Uopće mi ne pada na pamet navratiti do nekog jer sam u prolazu, ako prije ne nazovem.
meni je čak i nepristojno navratiti do nekoga bez najave (uključujući i roditelje). Možda se, štajaznam, seksaju pa ja bezveze prekidam. Možda su isplanirali večer samo za njih dvoje. Niti volim da se meni navraća.Logično je da mi pravilo vrijedi i obratno. Uopće mi ne pada na pamet navratiti do nekog jer sam u prolazu, ako prije ne nazovem.
a ja zaključavam vrata samo kad idemo na duži godišnji. čari života na selu
leo
e a ovo što se tiče nenajavljenih dolazaka, meni to malo fali, to druženje iz doba prije mobitela. Nekako mi se čini da se totalno pogubila ta spontanost i bez obzira na to što je ovako puno komotnije malo mi fali to nenadano druženje
Otvaram svima, šta mogu kada sam znatiželjna
I da želim odglumiti da nas nema, ne mogu to izvesti sa djecom, oni odmah viču :"Evoooooo naaas!!!"
Ne volim baš nenajavljene goste, pa mi mama kaže da sam divlja, ali zaista ne znam glumiti oduševljenje kada otvorim vrata, a tamo neki rođaci koji nas kao nisu htjeli nazvati i obavezivati da nešto pripremamo, nego su, eto, samo došli da nas vide...
Pa nazovite ljudi bar pet minuta prije da se počešljam i sklonim čarape sa poda.
I ja ovako!meni je čak i nepristojno navratiti do nekoga bez najave (uključujući i roditelje). Možda se, štajaznam, seksaju pa ja bezveze prekidam. Možda su isplanirali večer samo za njih dvoje. Niti volim da se meni navraća.Logično je da mi pravilo vrijedi i obratno. Uopće mi ne pada na pamet navratiti do nekog jer sam u prolazu, ako prije ne nazovem.
zapravo sam otvorila topic da podijelim sa vama iskustvo i upozorim vas, kao i da izmjenimo iskustva ili se mozda pronadjemo u istom.
grozno mi je sto policija to ne smatra dovoljno atraktivnim za posvetiti paznju jer se radi o KD prevare!!
ako cemo diskusiju nastaviti u smijeru ko sta radi iza zatvorenih vrata i treba li mu smetati, mozda bolje da zamolimo moderatorice da premjeste topic na neki drugi pdf.
ja bih radije da topic nastavi smjerom u kojem je pokrenut: sigurnost u kući.
[quote]Prijevara
Članak 224.
(1) Tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
.
.
.
.
.
.
7) Za pokušaj kaznenog djela iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka počinitelj će se kazniti.
ti i ja smo imale identican opis, mislim da i spomenuti detalj u PP takodjer odgovara, ne mogu shvatiti ignoranciju policije
re
evo ja nastavljam...
otvaram isključivo poštaru u uniformi (naš nosi kapu i jaketu s logom)
Mi imamo 80-ak stanova u zgradi i jako puno ljudi ne poznajem. Ne zna ih nitko, s obzirom na brzinu kojom se stanovi iznajmljuju i sta vec. Imamo dobru spijunku pa jasno vidim tko je ispred.kako kroz onu zdeformiranu spijunku prepoznajes susjeda?
prepoznajem svoje starce, frendove, ljude koje mogu bez beda vidjeti u svojoj glavi kad zatvorim oci, ali susjede u prolazu...kako njih da prepoznam u ogromnoj zgradi dok gledam kroz spijunku?
kako ako pitam "ko je" veli "susjeda" a ja velim "ma da, stvarno" mogu znati da se, nedajboze, meni nesto desi i trebam pomoc susjeda, netko nece reci sto to meni? da me ne prepoznaje....
odrasla sam u zgradi gdje smo okolo od susjeda posudjivali secer, jaje, brasno....a danas se u zgradi nitko ziv ne pozna.
nakon godine dana nemam blage veze ko zivi na mom katu....
Sto se nepoznatih tice, nije mi uopce bed doci do vrata, proviriti kroz spijunku i cak im reci da nisam doma, ako sam u... elementu.
Otvaram vrata svakome...a ne vejrujem da se rodio taj tko bi mene uspio preveslati ili božemeprosti pokušao uči tek tako...
Potpuno ista žena, u bijeloj jakni, nisam osjetila da miriše, sa pričom kako je tatu odvezla u Mediku.
Meni je instiktivno zasmetao njen pokušaj da uđe u stan, pa sam, također instiktivno, još malo pritvorila vrata. A onda je počela kako joj je neugodno, i kao da će zaplakati, a nikako da mi odgovori na pitanje kako da joj pomognem. I onda u sred te svoje kuknjave pita ona mene hoćemo li na kavu :? Pa onda nastavi red kuknjave i na kraju pita za novce, da plate vađenje krvi. Rekla sam joj istinu, da nemam ni kune doma.Istina je također da bih za susjedu koju poznajem sišla do bankomata i digla novce. Elem, ona se okrenula i otišla.
I danima sam poslije mislila na nju, ne želeći da vjerujem da je tu priču koristila zbog novaca, a opet, toliko je nelogičnih stvari izrekla. Pa se mislim, gdje god da su joj primili tatu, i ako je stvarno tako teško i ako znaju da će provesti neko vrijeme kod njih, pa neće joj odmah naplatiti vađenje krvi ....
Da, jako sam se uznemirila i potsjetila da ne smijem nikome otvarati vrata, tu "dobru, staru" nisam dugo koristila.
ti si vec TRECA na ovom topicu sa iskustvom iste zene!!
da i mene je zasmetao njen "nasini" ulazak, odgadjanje davanja odgovora kako pomoci i na kraju kad sam rekla da u doba kartica ja imam samo 20kn, nije rekla da odemo do bankomata......
Ja imam protuprovalna vrata, ali sam ih otvarala svakome. Nekako... nisam paranoičan tip (čak bi se moglo reći da imam otklon u drugu stranu).
Ali djeca su mi sada u školi i učimo ih već sada da nikome ne otvaraju vrata, iako još nisu ostali sami doma (u boravku su) uskoro će morati i to savladati.
Ono što me brine je činjenica da će za koju godinu moja djeca nositi ključić oko vrata. A što onda? Ako netko uđe za njima u zgradu/stan itd? To me brine. A otvaranja vrata nikada se nisam bojala (valjda zato jer sam odrasla u manjem gradu, gdje se vrata nisu čak ni zaključavala....) i nikad se nije dogodilo nešto loše. Ipak, djeca su drugi par cipela - za njih me ipak strah. Kad više ne budu u boravku, vjerojatno ćemo angažirati nekoga od susjeda da ih doprati doma. Ne znam. Vidjet ćemo...
Dok sam živjela u kući imali smo visoku ogradu i tri ogromna psa, ko se usudio pozvoniti razgovarali smo kroz ogradu, malo tko je poželio ući. Sada živim u stanu, ne javljam se na portafon, a vrata otvaram samo kada piše cedulja na ulazu da će doći dimnjačar ili da očitavaju plin. Dok nisam pročitala ovaj topik mislila sam da nisam normalna, sada vidim da jesam. Hvala cure.
pa kad si KRAMPUS!Otvaram vrata svakome...a ne vejrujem da se rodio taj tko bi mene uspio preveslati ili božemeprosti pokušao uči tek tako...
ne otvaram nikome,ni poštaru ,nisam paranoićna ali ne vjerujem nikome ,ima muljaža svakojakih nemreš vjerovat kaj se sve ne sjete,budite oprezni
Je, a šta misliš zašto sam se tako nazvalapa kad si KRAMPUS!Otvaram vrata svakome...a ne vejrujem da se rodio taj tko bi mene uspio preveslati ili božemeprosti pokušao uči tek tako...
inače je to nadimak od milja za moju kćer, gdje ta prođe trava ne raste
Mi zivimo u kuci, podalje od centra, u maloj slijepoj ulici gdje se svi znaju, pa nam ipak svako malo uljecu svakakvi likovi na vrata. Srecom, na stubistu imamo prozor, pa kad netko zvoni ja odozgo pogledam ko je, i pitam sta treba. Ako me odgovor ne zadovolji, pristojno otpravim tu osobu.
Doduse, nestao nam je bicikl s dvorista, i to onaj prastari, oldtajmer, a uz njega je bio prislonjen noviji montic. Zasto je nekom bas taj stari trebao i kako je taj netko uspio odvesti taj bicikl a da ga nitko od susjeda nije vidio, jer je bicikl bio skroz na kraju dvorista, jos uvijek ne znamo. Al vrata su zakljucana uvijek, bili doma svi ili nitko.
Mi živimo u naselju sa 8 zgrada, a naša ima 22 stana i svi se međusobno poznajemo,tako da nebi dobro prošla kad bi probala tu priču.
Ali nam često dolaze svakojaki prosjaci i skupljači svega i svačega i ja jednostavno uvijek moram otvoriti vrata, zna se dogoditi da nemam sitnog ili da ne želim kupiti knjigu ili kalendar ali nemogu si pomoći.
Iako sam vidjela kroz špijunku tko je ,ja obaveznio otvorim vrata i kažem da nisam zainteresirana ako to ne napravim osjećam se loše.
Glupo znam :/
Potaknuta ovim topicom...večeras oko dnevnika pozvonio mi je netko na vrata, nisam se ni ustala da vidim tko je :/ (a imamo kameru).
S nostalgijom se sjećam vremena iz djetinjstva kad se ulazna vrata nisu uopće zaključavala, kojiput bi u kući skužili susjedu (koja je navratila na kavu) tek kad bi ova sjela za stol.
Uh, koma priča, kuknjajući tipovi i meni idu automatski instinktivno na živce i moj prvi impuls bi možda bio da se naljutim, ali pojma nemam - treba se naći u situaciji pa onda reć' što i kako. Mi najčešće ne trzamo na nenajavljenu zvonjavu na vratima, ne pada mi napamet da bi netko mogao navratiti - nema takvih naših prijatelja koji nenajavljeno zalaze u naše naselje usput, prevelik je grad za to, a znam da bi takvi nas nazvali na mob da di smo i sl. Neke susjede znam, sada sam ih više upoznala kad sam na GO-u (znam tko je predstavnik stanara i moji na katu), a druge ne znam pa onda niti ne mislim da su susjedi, a da mi kaže "susjed", a ne poznam ga, a nije bakica u cvjetnoj haljinici od 80 godina ne znam... možda ne bih otvorila, možda bih. Portafon - ipak najčešće otvorim, možda sad ipak neću. Jedna moja prijateljica je pak doživjela ružno ispitivanje od strane našeg jednog penzića u haustoru, di točno ide, na koji kat, kod koga, kako se zove, i slična ispitivanja da je ženi skočio tlak, ima ih dosta u zgradi pa računam da su nam oni neki psi-čuvari i da "snimaju" potencijalne uljeze. Niti ja nisam dosad bila u situaciji zvonit nekome na vrata u ZG-u bez prethodne najave mobom, ne sjećam se barem takve situacije. Sve češće se niti na telefon u neke sate ne javljamo (fiksni) jer ne vidim na njemu tko me zove, a jedno 60-70% poziva su ankete ili teleprodaja, često ga ištekam iz zida da ne zvoni, ako dijete spava ili mi se ne da javljati. U autu se redovito zaključavam... svjesna sam koliko je to drugačije i od mjesta di mi žive starci (ST), a da ne govorim od nekog manjeg mjesta ili kako je to bilo bitno drugačije prije. Prije nije 60-70% poziva i zvonjave na vrata bilo neko žicanje - od novaca, do ovih uvaljotka - ankete, teleprodaja itd. Sve se to promijenilo.
Hoću reći da je ponašanje u manjem mjestu logično drugačije, a i nemaju toliko "napadača" na vratima jer se lopovima i žicarošima to ne isplati - svi se poznaju, a i manje je vrata za zvonjavu i maltretiranje, ovdje samo nek' obađu zgradu tipa Mamutice i već im je dovoljno za popodne.
Baš tako i kod nas...
Doduše, ja se odonda u tom pogledu nisam promijenila: za razliku od MM, ne zaključavam nikada vrata od stana kad sam doma (ponekad mi se dogodi da ostavim otključano i kad odem na posao)...
Istina, rijetko smo doma, ali uvijek velikodušno otvaram vrata dobronamjernicima, vesele me nenajavljeni gosti možda i više od najavljenih, beskrajno volim kad mi se u neko doba kasno navečer pred vratima pojavi susjeda u bademantlu i žica prašak za pecivo ili nešto drugo što joj eventualno fali...pa je onda pozovem unutra, malo popričamo, nešto prokomentiramo, nasmijemo se, požalimo se jedna drugoj... a onda nakon sat-dva pojavi se ta ista susjeda s tanjurom punim finih, toplih, mirišljavih kolača...
Takve me situacije namah presele u djetinjstvo, pa me malo zazebe oko srca...
Ali, puno me više, priznajem, zazeblo čitanje ovog topica, nekako mi postalo hladno i ledeno i pri samoj pomisli na to da se bojimo jedni drugima čak otvoriti vrata, a kamoli pozvati nekoga na okrepljujuću kavu, topli čaj, čašicu prijateljstva... Ukoliko se taj netko nije prethodno najavio...
Valjda smo svi determinirani i našim djetinjstvom. Mene i sistericu je umeo jedan susjed koji je isto tako prije dolazio nenajavljen u kuću 2x dnevno pit kavu, bez obzira ima li staraca doma ili ne, a na situacije da susjeda ulazi u kuću i virka što ima u loncima, meni su koma, ovisi sve to i dijelom o našem nekom temperamentu, a osim i "sigurnosnih pitanja", koji su bili povod otvaranja topica, naše se vrijeme ubrzalo i dan postaje užasno planiran i strukturiran tako da su mi teško zamislivi ti spontani susreti, još i i bude sad kad sam na porodiljskome, ali kad krenem radit, jok... Naporno je i ovo sadašnje, planirano i najavljeno do u cencu, a meni je bila osobno i naporna "open door" politika, a i mojim starcima, koji su namjerno npr. za vikendicu odabrali tišu lokaciju da im ne bude frtutma po cijeli dan od nenajavljene ekipe u manjem mjestu di se svi poznaju.
pa istina je da kad živiš u manjem mjestu drugačije doživljavaš neke stvari,iako više nema pravilaMi živimo 300 m van naselja oko nas nitko,i sada su vrata otkljućana,jednostavno nemam naviku zaključavati ni auto ni motor iako me svekar kad god dođe opominje čak mi i grilje zatvara s vanjske strane kad me nema doma,jer nikad se nezna.Do prije god. dana rotwailer mi je šetao dvorištem,i nisam imala nikakve brige.Ući se još i moglo a onda ni makac,sada je ostala jedino stara retriverica kojoj je čuvanje nepoznati pojam.Čitajući sve ovo znam da trebam promijeniti navike,jer sakupljaći starog željeza i do nas navračaju i pitaju jel gazda doma,samo ih ja otpravim s ja sam gazda i šetaj ili puštam psa.Do sada je palilo.
evo ako ima netko iz Virovitice i okolice http://www.index.hr/vijesti/clanak/v...ju/421561.aspx
Bojim se da će ovakvih situacija biti sve više i više.
stvarno treba biti jako oprezan - ja u biti otvaram vrata svima - s time da je već pravilo - kad zvoni - nepoznati su, svi poznanici i apsolutno svaki susjed - prvo nazove i to mi je OK - tako i ja radim.
Nedugo su zvonile 2 babe i počele neku spiku - uglavnom pričaju brzo i znam da nisam čula ništa o prodaji već kao neka anketa o zdravoj prehrani što me je čak i poveselilo jer volim zdravu prehranu. A kad su se one lijepo smjestile - otvorile mi 4 velike hrvatske kuharice i žele uporno prodati. Da sam odmah znala da se radi o prodaji bilo čega - rekla bih ZBOGOM! I još me uvjeravaju kak je to dobro - svi su recepti samo sa soli i paprom - tak je najbolje!!!! A ja ljubitelj 1001 začina! Jedva sam ih uvjerila da meni to ne treba - (kažu mi - trebat će mojoj djeci!) i onda su nafurene ljute otišle. Koma.
Ja sam L. uvijek govorila kad je sama da nikome - ali apsolutno nikome ne otvara vrata. I onda mi kroz glavu prođe - a što ako su lopovi, pa kad vide da nitko ne otvara - odluće provaliti???
Sad joj kažem nek pogleda - škicne ko je i onda nek se izdere da roditelji spavaju nek idu dalje, ako bi bili uporni - nek nas nazove na mob.
Nisam pametna, živimo u kući, susjedi su preko puta no većina rade preko dana.
Kako god - treba biti jako oprezan.
jao zbilja ima groznih slučajeva...sad kad se vratim samo 7 godina unazad shvatim kakve sam gluposti pravilaBila sam podstanarka u zgradi na 5. katu, i pozvonio je netko na vrata. Ja ih otvorim- tamo neki siromak moli za par kuna, a što ja napravim?- pustim ga u stan!!! ( ne znam kaj mi je tada bilo, malo mi je neugodno priznat, ali taj me čovjek podsjetio na Isusa, tako neka bol u očima, ne znam..ne mogu to opisati) Trnci me prođu i samo kad se tog sjetim, a svašta se moglo dogoditi..
http://www.24sata.hr/news/clanak/vis...main_page_news
Policija traži ženu u dobi od oko 25 godina, visoku 185 centimetara, crne ravne kose s naočalama koja vara ljude u Novom Zagrebu. Radi tako da pozvoni stanarima i predstavi se kao kći susjede. Kaže da joj je majka u bolnici i da joj hitno treba novac. Ako ste je vidjeli, nazovite 92
A sam prestala otvarati jer mi je dizalo tlak što me svi redom pitaju Jel' ti mama doma?!?!?..... čak dok mi je bio trbuh do zuba... to me vrijeđalo.... a i nisam baš tako mlada
Sad kad čitam ovo.... drago mi da tako radim...
Nama je brojilo za struju i vodu (nova zgrada) van stana, a za plin uvijek imamo obavijest kod ulaza par dana ranije pa samo objesim stanje na vrata i niti ne zvone... tako da mi nitko ne mora ući.... a za HRT mi ostave uplatnicu u kasliću.... tako sam tražila....
o daaaaaaaaaaaaa! to je ona!
i zovem policiju, cisto da znaju da ne operira samo po NZG, a ono ko da ih smetam...jednako kao kad smo to popodne nazvali.
s tim da ja ne mislim da ima 25. ili ima "starij" ten.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom